poplave
© Iowa Homeland Security and Emergency Management
Biblijske poplave ovog proljeća izbrisale su usjeve i stoku na srednjem zapadu SAD-a
Čini se da svijet srlja u globalnu katastrofu u sigurnosti prehrane. Ne, to uopće nije potvrda apokaliptičnih scenarija Alexandrije Ocasio-Cortez ili one slavne mlade švedske "stručnjakinje za klimu", Greta Thunberg, koja je svojim čučanejm pred zgradom parlamenta i putovanjima po svijetu otvorila oči milijunima tinejdžera, od koji jedva da polovica zna kemijski sastav molekule ugljičnog dioksida.


Komentar: Vještački spektar globalnog zagrijavanja nekako je mnoge mlade ljude pogurao u pogrešnom smijeru - gdje je jedina stvar koja ih čini "sretnima", da postanu odani poslušnici jednog od najintenzivnijih napora u socijalnom inženjeringu u suvremenoj povijesti.

Pogledajte i: Globalno zatopljenje - prijevara kojom se želi obmanuti cijeli svijet: Sunce se hladi brže nego što itko može pojmiti


Naime, samo pogled na neobične vremenske nepogode u nekoliko ključnih poljoprivrednih regija, od Sjedinjenih Država do Australije, Filipina i šire, govori da bi one mogle dramatično utjecati na dostupnost i cijene hrane već u narednoj godini. To zauzvrat može imati velike političke implikacije, ovisno o tome kako se bude razvijala situacija. I da odmah napomenemo, ovdje ne govorimo o globalnom zatopljenju, već o vremenskim anomalijama i nepogodama.

SAD - Srednji zapad je pod vodom

Prema najnovijem izvješću od 20. svibnja Nacionalnog poljoprivrednog statističkog ureda (NASS) Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Država, kukuruz i usjevi soje znatno zaostaju za normalnim sadnim rastom za ovo doba sezone sadnje. U usporedbi sa 78% površina zasađenih u isto vrijeme prošle godine, do sada je u SAD-u kukuruzom zasađeno samo 49% planiranih površina.

Od toga je samo 19% isklijalo i izašlo iz zemlje, dok je u svibnju 2018. godine taj postotak bio 47%. Što se tiče soje, jedva da je zasađeno 19% usjeva dok je prošle godine u ovo vrijeme bilo zasađeno 53% planiranih površina.

Posađene površine riže su pale na 73%, dok je u šest američkih zemalja u kojima se uzgaja riža prošle godine bilo zasađeno 92% planiranih površina. Naravno, ako se vrijeme dramatično poboljša, konačne brojke žetve se mogu poboljšati, ali je prerano davati prognoze.

SAD su najveći svjetski proizvođač soje s 34 posto svjetske proizvodnje soje i 42% svjetskog izvoza prije trgovinskog rata protiv Kine. SAD je ujedno i najveći svjetski proizvođač kukuruza, a ozbiljan neuspjeh žetve ove dvije kulture mogao bi značajno utjecati na svjetske cijene hrane, čak i ako ostavimo po strani nesretnu činjenicu da su gotovo sve američke soje i sorte kukuruza GMO usjevi. Ovi se proizvodi uglavnom koriste u stočnoj hrani.

Glavni čimbenik u prekidu sadnje u američkom srednjem zapadu je činjenica da je u posljednjih 12 mjeseci došlo do najvećih količina padalina od kada je američka vlada 1895. počela voditi statistiku. Prema nacionalnim centrima za informacije o okolišu su padaline snijega odmah pratile nenormalno obilne kiše.

Važno je napomenuti da su jaki pacifički fenomeni El Niño bili u igri tijekom 2015. i 2016. godine, a novi El Niño je potvrđen prošle zime, nešto ranije nego inače. Kako je to utjecalo na trenutno vrijeme još nije jasno. El Niño je povremeno zagrijavanje ekvatorijalnog istočnog i središnjeg Tihog oceana.

Povezan je sa sunčevom aktivnošću, a ne ljudskim faktorima, te može promijeniti globalne vremenske obrasce tijekom razdoblja od nekoliko mjeseci, što dovodi do toplog, hladnog, mokrog ili suhog vrijeme u dijelovima svijeta. Pojavljuju se u ciklusima svakih nekoliko godina, obično svake dvije do sedam godina. Primjetno je da postoji potvrđen, ali relativno slab El Niño, kojem je vrhunac bio u svibnju. Američka agencija NOAA je u travnju procijenila da će se trenutni uvjeti El Niña vjerojatno osjetiti u sjevernoj hemisferi za proljeće 2019. sa šansama od 80%, dok za ljeto šanse padaju na 60%.

Australija i Filipini - Teška suša

Dok je poljoprivredni pojas na američkom srednjem zapadu poplavljen, druge regije svijeta trpe suše, osobito Australija, veliki proizvođač žita. Prvi put od 2007. godine Australija je prisiljena uvoziti pšenicu, uglavnom iz Kanade. Prošle godine suša je uzrokovala 20% smanjenje prinosa. Vlada je za rješavanje situacije izdala velika uvozna dopuštenja. Sadašnje procjene žetve pšenice iznose samo 16 milijuna tona, što je polovica prinosa od prije dvije sezone. Australija je posljednjih godina bila peta zemlja po proizvodnji pšenice, a sada se čini da će postati uvoznik.

Uz nedostatak žitarica, Filipini proživljavaju veliku sušu od veljače 2018. godine, koja uništava sadašnju kulturu riže. Iako zemlja nije jedan od najvećih svjetskih proizvođača riže, jer Indija, Tajland, Vijetnam i Pakistan ukupno čine oko 70% svjetskog izvoza riže, to može imati značajan politički utjecaj na problematičnu zemlju.

Druga zemlja koja je pogođena jakom sušom je Sjeverna Koreja. Dosad su ove godine zabilježene najniže količine padalina od 1982. godine. Državni mediji izvještavaju da je "jaka suša bila u svim dijelovima zemlje". Padaline od siječnja su iznosile samo 42,3% od prosječnih godišnjih padalina u Sjevernoj Koreji, a sve se događa dok zemlja doživljava značajan nedostatak hrane. Iako su podaci vjerojatno politizirani, učinak međunarodnih sankcija se ne može izostaviti.

Iako značajni nedostaci još uvijek nisu razlog za proglašavanje globalnog kriznog stanja, situaciju pogoršava najgora zaraza smrtonosnom afričkom svinjskom groznicom u cijeloj populaciji svinja u Kini.

USDA procjenjuje da će ove godine, ako se zaraza ne suzbije, kineske farme morati zaklati i spaliti čak 200 milijuna svinja. Kina je s oko 700 milijuna najveći svjetski proizvođač svinja. Kao da ni to nije dovoljno loše, zemlja je pogođena kugom crnih crva koji mogu uništiti usjeve poput kukuruza ili soje u Kini.

Sve navedeno ne uzima u obzir različite ratne zone širom svijeta, od Jemena do Sirije i Konga, gdje je ratom uništena poljoprivredna proizvodnja.

Rusija kao nova žitnica?

Ove trenutne teškoće u usjevima ili mogući veliki nedostaci žetve mogli bi biti velika prednost za Rusiju, zemlju koja se nakon uvođenja američkih i europskih sankcija 2014. protekle tri godine pojavila kao najveći svjetski izvoznik pšenice, daleko nadmašivši i Kanadu i SAD. Od tekuće žetvene godine 2019./2020. se procjenjuje da će Rusija izvesti rekordnih 49,4 milijuna tona pšenice, što je oko 10% više nego prije godinu dana. Prošle godine je Rusija činila 21% ukupnog svjetskog izvoza pšenice, dok su oko 14% izvezle SAD i otprilike isto Kanada.

Zapadne sankcije protiv Rusije imale su zanimljiv učinak i prisilile su vladu da poduzme mjere kako bi postala samodostatna u proizvodnji hrane.

Vlada Rusije je 2016. zabranila GMO sadnju ili uvoz i ima prednost s velikim područjima najproduktivnijih oranica crnice na planeti. U kratkom roku će Rusija vrlo lako moći nadomjestiti manjak žetve na svjetskim tržištima žitarica.

Iako je malo vjerojatno da će SAD od Rusije tražiti da im proda pšenicu, da se to dogodi, to bi bila povijesna ironija. Tijekom sovjetskih neuspjeha u žetvi početkom '70-ih je državni tajnik Henry Kissinger, uz sudioništvo Cargilla i kartela za žitarice, orkestrirao prodaju tona žita Sovjetskom Savezu po nevjerojatno visokim cijenama, što se kasnije nazvalo Velika žitna pljačka.

U toj pljački, uz podizanje cijena žita na burzi u Chicagu na najveće razine u proteklih 125 godina, te šok s cijenama nafte kojeg je 1973. i 1974. uzrokovao OPEC, tajna diplomacija Kissingera je odigrala središnju ulogu i hrana i nafta su bili odgovorni za veliku inflaciju '70-ih, a ne plaće američkih ili europskih radnika kao što su nam rekli, tvrdi F. William Engdahl, strateški savjetnik i predavač, diplomirani politolog sa Sveučilišta Princeton i stručnjak za naftu i geopolitiku.