guaido
© AP
Nakon što je krajem prošlog tjedna ministar za komunikaciju i informiranje Venezuele Jorge Rodriguez u opširnom obraćanju javnosti iznio dokaze o još jednom pokušaju nasilnog svrgavanja vlade Nicolasa Madura i malverzacija u kojima prevratnici prisvajaju ogromna sredstva prikupljena donacijama i krađom vlasništva državne naftne kompanije PDVSA u Sjedinjenim Državama i Argentini, slobodno se može tvrditi da će Juan Guaidó, čak i ako ne uspije u svom naumu da kao predsjednik umaršira u palaču Miraflores, biti mlad i vrlo bogat čovjek. Jedina neugodnost koja bi mogla spriječiti razvoj ovog scenarija je njegovo uhićenje, što Caracas za sada izbjegava, obzirom da uličarski predsjednik nikome ne predstavlja opasnost.

Naime, Jorge Rodriguez je iznio dokaze o krađi sredstava državne tvrtke Citgo, podružnice Petróleos de Venezuela (PDVSA), kojom je oporba prisvojila oko 800 milijuna dolara. Ovaj novac je prisvojila krajnje desničarska profašistička stranka Voluntad Popular, čiji su članovi stvorili mrežu korupcije kojom formalno upravlja Juan Guaidó, koji se na trgu u istočnom Caracasu 23. siječnja sam proglasio za predsjednika Venezuele.

Informacije je objavio venezuelanski ministar za komunikaciju i informiranje Jorge Rodriguez u govoru iz dvorane Simón Bolivar u palači Miraflores se otkrivaju pojedinosti o zločinima koje su primanjem i prisvajanjem velikih iznosa novca počinili vođe stranke Voluntad Popular. Taj je novac prvobitno bio namijenjen za financiranje vojne intervencije iz Kolumbije u veljači, koja je trebala biti provedena uz izgovor za isporuku navodne "humanitarne pomoći" Venezueli.

"Modus operandi Guaidóa je ukrasti resurse bilo koje venezuelanske tvrtke u inozemstvu, što je činio i čini u suradnji s vladama Kolumbije, Sjedinjenih Država i Argentine", objasnio je Rodriguez.

Dodao je kako su Guaido i njegovi najbliži suradnici, svi iz stranke Voluntad Popular, nakon što su dobili resurse, stvorili fiktivne nevladine organizacije kako bi primili spomenuti novac, a zatim ga prebacili na osobne račune.

Jedna od glavnih tvrtki koja je ciljana ovom kriminalnom metodologijom je Citgo, podružnica PDVSA, koju su ilegalno prisvojile vlasti Sjedinjenih Država. Da bi to bilo moguće, kao fiktivnog predstavnika državnih institucija Venezuele su imenovali bjegunca od pravosuđa u svojoj zemlji Carlosa Vecchia, koji je nezakonito imenovan članom te organizacije. Carlos Vecchio predstavlja "izvršni odbor" tvrtke Citgo i "veleposlanik" je Venezuele u Sjedinjenim Državama. To je bio preduvjet da se prisvajanje i krađa državnih sredstava Venezuele prikaže kao "legalna transakcija između dvije vlade".

Carlos Vecchio
© Bijela kuća
Trump i Carlos Vecchio
Međutim, Jorge Rodriguez je potvrdio i kako je prisvajanje velikih iznosa novca od strane jedne političke frakcije, koja u oporbi čini malo radikalno desno krilo, jedan od glavnih razloga za evidentan raskol unutar venezuelanske opozicije. Koruptivna hobotnica koju su stvorili Juan Guaido i čelnici njegove stranke, koja je izuzela ostale oporbene snage u zemlji, je razljutila potonje, koji se osjećaju marginaliziranima i zbog toga ne vide razloga da podrže Gauidoa.

"Voluntad Popular želi krasti sam, što je razlog zbog kojeg je opozicija podijeljena. Militanti te terorističke skupine uzimaju sav novac od navodne humanitarne pomoći", kazao je Rodriguez.

NEVLADINE UDRUGE UZIMAJU I PRISVAJAJU DONACIJE IZ SJEDINJENIH DRŽAVA

I američki donatori su počeli postavljati pitanja gdje je novac kojeg su poslali kao "humanitarnu pomoć siromašnima Venezuele". Na primjer, kći ubijenog predsjednika Johna F. Kennedyja, Caroline Kennedy, donirala je više od 100 000 dolara jednoj nevladinoj organizaciji u Cucuti, kolumbijskom gradu na granici s Venezuelom, ali je taj novac naprosto "nestao", izjavio je novinar PanAm Posta Orlando Avendaño.

Avendaño je isti onaj koji je otkrio aktivnosti stranke Voluntad Popular u Cucuti i koji je pretpostavljao da će doći do "političkog proboja" Juana Guaidóa.

Caroline Kennedy je novac dodijelila jednoj od venezuelanskih nevladinih organizacija u Cúcuti, koju je u tom gradu vodio Eduardo Espinel.

"Donacije, što jako dobro znam, je Caroline Kennedy poslala, ali je kasnije nekoga zadužila da istraži gdje su ta sredstva završila. Ispalo je da nitko ne zna gdje je. Govorimo o novcu, puno novca", kaže Avendaño tijekom razgovora u Bogoti za PanAm Post, list sa središnjim uredom u Miamiju i uredima diljem Latinske Amerike.

Osim slučaja Kennedy, postoje i brojni kolumbijski poduzetnici koji su također prevareni. Avendaño kaže: "Poslovni ljudi u Cucuti rekli su dopisniku PanAm Posta da su venezuelanskim nevladinim organizacijama donirali mnogo novaca i da nitko ne zna gdje je taj novac završio."

Njegov sugovornik iz PanAmm Posta je rekao kako ne zna za te slučajeve, ali da je čuo za Espinelove nevladine organizacije, kojeg je branio izjavom "kako je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja". To vjerojatno posebno vrijedi za kolumbijsko pravosuđe, poznato u cijelom svijetu po "neovisnosti i nepristranosti".

Na vidjelo je izašao i skandal s humanitarnim koncertom "Venezuela Aid", održanim krajem veljače u blizini Cucute u Kolumbiji. Bez obzira na nikakvu umjetničku vrijednost ovog "muzičkog spektakla", on je uspio poslužiti svrsi.

Prema službenim informacijama je na događaju prikupljeno tek nešto više od 2 milijuna dolara, a samo je pjevač Don Omar donirao milijun. Koncert je bio veliki neuspjeh, jer su organizatoru uvjeravali javnost da će prikupiti više od 100 milijuna dolara.

Lokalni poduzetnik José Luis Mora je uoči koncerta dao 10 000 tisuća dolara donacije, ali taj novac nigdje ne rezultira. Logično je da se nikada neće ni pojaviti, uvjeren je Mora.

Jedina istina iza poznatog koncerta je bila imaginarna pomoć i razmještanja graničara, te nekolicina vojnih dezertera koji danas u Kolumbiji nemaju nikakav status i pitaju se što im je sve to trebalo. Farsa. Sve je oduvijek bila farsa.

Nije bilo ni najmanje namjere da se pomogne bilo kome u Venezueli. Sve je bila bujica za prihvat novca koji je završio u korumpiranim rukama Guaidóa i njegovih suradnika u Kolumbiji i Venezueli.

Sve je bilo propaganda, potrebna da silom uđu u kamioni u Venezuelu i da se prekine linija zapovijedanja u oružanim snagama u zemlji. Sve je promovirano s namjerom da se privuče pozornost na Venezuelu i njezinu ekonomsku situaciju kako bi se uništio politički vrh zemlje.

U tim slučajevima je Caracas pokazao da je sve samo ne naivan. Političke skupine i dužnosnici koji su upravljali oporbom i ovim igrokazom gube potporu čak i među onim dijelom stanovništva koje u pravilu ne podržava Chavezove ideje i političke prakse aktualne vlade Nicolasa Madura.

Nakon izlaganja ministra Jorge Rodrigueza krajem prošlog tjedna, dio ih još uvijek ne vjeruje "chavistima i njihovoj propagandi", ali se većina počela pitati kakva je uloga opozicije zemlje i koji je cilj Sjedinjenih Američkih Država koji navodno namjeravaju pomoći stanovništvu Venezuele, dok stotine tisuća i milijuni dolara nestaje s računa nevladinih udruga kojima pristup ima Guaidó i njegovi suradnici. Ali to je od početka bilo tako, samo su mnogi radije okretali glavu. Uostalom, nakon svega ni Don Omar ni Maná više ne žele govoriti o Venezueli, jer su svjesni da su iskorišteni u farsi.

Što se tiče imovine tvrtke Citgo, podružnice diva Petróleos de Venezuela u Americi, te pljačke koju nad imovinom PDVSA upravo provodi Argentina, govorimo u puno većim iznosima koji premašuju milijarde dolara. Dok je službeni Caracas nezainteresiran za financijske donacije oporbi koje su "isparile", imovina tvrtke Citgo i ona PDVSA u Argentini je nešto preko čega vlasti Venezuele neće tako lako prijeći. Iako se trenutno čini da je vlada Nicolasa Madura nemoćna, ovakve pljačkaške prakse neće moći trajati unedogled. No, kako god bilo, Guaido i nekolicina političara stranke Voluntad Popular iz svega izlaze s podebljim računima i sve što treba je u prikladnom trenutku pobjeći iz zemlje. Ljudi Venezuele ionako nikada nisu bili njihova briga.

Panama Post / You Tube