pelosi
Predsedavajuća Predstavničkog doma SAD Nensi Pelosi stiže na konferenciju za medije na kojoj je najavila pokretanje procesa opoziva predsednika SAD Donalda Trampa, Vašington, 24. septemabr 2019.
"Ovo je veoma tužan trenutak za našu zemlju. Nema u njemu nikakve radosti" - izjavila je Nensi Pelosi u subotu, u Ostinu, na Teksas Tribjun festivalu. "Osećamo se žalosno. Molimo se za što bolji ishod. Srce mi je slomljeno zbog ovoga što se dešava..."

Ovako je predsedavajuća Predsedničkog doma američkog Kongresa iskazala svoju patnju, samo četiri dana nakon što je najavila da će Kongres kojim predsedava i u kojem demokrate imaju većinu pokrenuti istragu sa ciljem da opozovu predsednika Donalda Trampa.

Međutim, da li se zaista sve baš tako odigralo? Da li je Pelosi na ovaj način odobrila istragu o opozivu predsednika SAD pre nego što je pročitala transkript razgovora između Trampa i predsednika Ukrajine, Vladimira Zelenskog?

LOGIČNO OBJAŠNjENjE

Jedno drugačije objašnjenje, zasnovano na stvarnim događajima, sugeriše drugu verziju priče.

Krajem septembra, predstavnici demokrata iz Kongresa koji se zalažu za Trampov opoziv, a čiji broj polako raste, izvršili su veliki pritisak na Pelosi. Šta je drugo ona mogla da uradi?

Odbor za pravosuđe je telo koje prema istorijskoj praksi mora da od oba doma kongresa dobije ovlašćenje kako bi moglo da pokrene istragu protiv predsednika. Ali Pelosijevoj je ovo delovalo kao ubitnički put, kao ćorsokak, kao formula za neuspeh nakon koje bi usledila oštra kontrareakcija protiv poslaničkog kluba Demokratske stranke u Kongresu, što bi naposletku rezultovalo njenim uklanjanjem sa mesta predsedavajuće Predstavničkog doma u januaru 2021, a možda čak i pre toga.

Kako to? Njen šef Odbora za pravosuđe, Džerold Nadler, u sklopu istrage protiv Trampa predsedavao je katastrofalnim saslušanjem tokom kojeg je Trampov saveznik, Kori Levandovski, ismevao članove Odbora. Predsedavajući odbora za budžet Predstavničkog doma, Džon Jarmut, ocenio je saslušanje kao "fijasko".

Stoga, kada su obznanili vest o razgovoru vođenom 25. jula između Donalda Trampa i predsednika Ukrajine, tokom kojeg je Tramp navodno apelovao čak "osam puta" na Zelenskog da istraži vezu između Džoa Bajdena i njegovog sina Hantera sa korumpiranim oligarsima, Pelosi je odlučila da vešto iskoristi taj događaj ne bi li rešila svoje probleme.

Predsedavajuća Predstavničkog doma SAD Nensi Pelosi stiže na konferenciju za medije na kojoj je najavila pokretanje procesa opoziva predsednika SAD Donalda Trampa, Vašington, 24. septemabr 2019.

Kako bi zadovoljila najljuće protivnike predsednika Trampa u svom demokratskom poslaničkom klubu, Pelosi je na svoju ruku najavila istragu o njegovom opozivu. U nameri da umerene poslanike iz svog tabora poštedi glasanja za ili protiv, ona je jednostavno preskočila tu proceduru. U želji da osigura efikasnost i brzinu sprovođenja istrage, prebacila ju je iz nadležnosti Nadlerovog Odbora za pravosuđe u ruke Obaveštajnog odbora Adama Šifa. Ona sada traži sužavanje mogućih polja istrage i usmeravanje impičmenta na samo jednu spornu situaciju, a to je Trampov zahtev Zelenskom za nadzorom aktivnosti Bajdenovih.

Čemu se Pelosi nada? Da će Predstavnički dom glasati o jednoj tački opoziva do kraja godine, i potom taj zahtev poslati u Senat na presudu i završiti s time. Ovo je brza staza kojom Nensi Pelosi namerava da krene u svojoj borbi za opoziv Donalda Trampa i okončanje njegovog predsedničkog mandata. Kako bi sve izgledalo što uverljivije, ona tvrdi da joj je "slomljeno srce" zbog svega što se događa.

TROGODIŠNjI RAT

Već tri godine osovina medija i duboke države nastoji da poništi rezultate predsedničkih izbora iz 2016. i da sruši Donalda Trampa, počevši od tzv. afere Rašagejt. Izgleda da je sada ta mašinerija skrojila proces impičmenta, koji namerava da iskoristi kao oružje u ovoj političkoj borbi.

O tome se zapravo i radi sve vreme. Kada je izgledalo da bi afera "Iran-Kontra" (politički skandal u drugom Reganovom mandatu kada je otkriveno da su vladini zvaničnici tajno organizovali prodaju oružja Iranu koji je bio pod embargom na uvoz naoružanja; prim. prev.), mogla da okonča predsedničku karijeru Ronalda Regana, nakon njegove ubedljive izborne pobede u 49 od 50 država, tadašnji urednik "Vašington posta" Ben Bredli zadovoljno je izjavio: "Nismo se ovoliko zabavljali još od Votergejta."

Evo kako se duboka država obračunava sa autsajderima koje srednja klasa izglasa da bi se u Vašingtonu s njom obračunali. Kako bi na ovo trebalo da odreaguju Republikanska stranka i Trampovo biračko telo?

Trebalo bi da prepoznaju realnost. Bez obzira na to da li su Trampa pogrešno posavetovali da sugeriše predsedniku Ukrajine da mu dostavi podatke iz istrage o delovanju Džoa i Hantera Bajdena, konačan cilj jeste Trampovo svrgavanje, demokratski ekvivalent za kraljeubistvo.

Dok je "uzbunjivač", čiji memorandum je pokreno Trampov impičment već uveliko na putu kanonizacije od strane Beltveja, nijedna kampanja za opoziv predsednika ne može ostati večno anonimna, jer ono što je za jednoga "uzbunjivač", za drugoga je "zaverenik". Sa kime je uzbunjivač sarađivao pri kreiranju svoje optužbe? Ko stoji iza njega? Kakva su njegova politička uverenja? Ljudi imaju pravo na odgovore. A demokratija umire u tami, zar ne? (Ironična aluzija na novi moto Vašington posta, jednog od vodećih antitrampovskih medija u SAD; prim. prev.)
Tek trideset godina nakon afere Votergejt saznali smo da je tadašnji "uzbunjivač" bio korumpirani veteran Ef-Bi-Aj-a (FBI), poznat kao "Duboko grlo", koji je Vašington postu krišom prosledio tajne informacije sa suđenja kako bi diskreditovao tadašnjeg šefa FBI Patrika Greja i dospeo na njegovu funkciju. Njegov je identitet držan u tajnosti tri decenije? Zbog čega? Kome je to koristilo?
Republikanci ne smeju dozvoliti demokratama da zbrzaju ovaj proces, već bi trebalo da svojim funkcionerima daju dovoljno vremena da shvate koliki je ulog na stolu, te da uspostave odbranu i odbiju i ovaj poslednji u nizu pokušaja establišmenta da zbaci predsednika izabranog da pokaže "eliti" gde joj je mesto.

Treba prisiliti sve demokratske kandidate za predsednika SAD da zauzmu jasan stav po pitanju opoziva Donalda Trampa zbog optužbi za teške zločine - zbog jednog nejasnog telefonskog poziva Kijevu. Što se tiče američkog Senata, on bi takođe trebalo da odbije razmatranje i vrati u Predstavnički dom bilo kakav akt o opozivu koji je skrojen na divlji i krajnje pristrasan način, kao što je slučaj sa ovim. Ne sme se žuriti sa donošenjem suda.

Ako glavna tema predsedničkih izbora 2020. godine bude predsednik Tramp, recite naciji da će narod u novembru naredne godine odlučiti o njegovoj političkoj sudbini, kao i političkoj sudbini Džoa Bajdena, ako demokrate zaista veruju da je čist kao suza, pa odluče da ga kandiduju.

Preveo Luka Ugrica

Izvor Buchanan.org