naftna polja
Iako 30 milijuna zarade mjesečno, ipak nije jasno treba li tu odbiti i rashode osiguranja, tranzita i isplate preprodavača, za SAD definitivno nisu neki novac. Naime, tolika je zarada koju CIA, Pentagon, lokalni kurdski zapovjednici i trgovci u Erbilu ostvare od pljačke sirijske nafte.

Ranije je Donald Trump najavio i pokrenuo povlačenje američkih trupa iz Sirije, da bi iznenada promijenio mišljenje i sjetio se kako bi ISIL u kaosu na sjeveroistoku arapske zemlje "mogao uskrsnuti i dokopati se naftnih polja Omar i postrojenja Conoco". Prilično žalosno za svjetsku velesilu.

Prvo, zbog nekonzistentnosti vanjske politike, iako smo na to već navikli, ali i zbog iznosa kojeg spomenute osobe zarađuju na pljački resursa suverene države, članice Ujedinjenih naroda. Ako usporedimo ovaj komad sirijskog teritorija s bilo kojom okupiranom zemljom, bio to Afganistan ili samoproglašeno Kosovo, koje raspolaže resursima vrijednim destine milijardi dolara, ili pak Ukrajinu, gdje je još u tijeku pljačka epskih razmjera koju provode američki namjesnici, počevši od obitelji Biden do nedavno imenovanih, sirijskih 30 milijuna dolara je doslovno kap u moru i sramota za američku upravu.

Iako svjestan za SAD mizerne svote koja se ostvaruje "državnim razbojništvom", kako je ovaj prljavi posao nazvao ruski general Konašenkov, Trump je u tom smislu morao smisliti nekakvo opravdanje.

Kada je američki predsjednik objavio likvidaciju vođe terorističke organizacije ISIL, Abu Bakra Al-Bagdadija, on je otkrio i dugogodišnju američku vojnu politiku o prisvajanju rezervi nafte na Bliskom istoku, koja se provodi bez obzira na broj žrtava potrebnih da se to provede u djelo.

Naime, Trump je na svojoj nedjeljnoj konferenciji za novinare rekao novinarima da Sjedinjene Države imaju pravo na sirijsku naftu, čak i nakon povlačenja trupa iz sjeveroistočne sirijske regije koja graniči s Turskom. Ranije ovog mjeseca, predsjednik Trump je povukao vojnike s tog područja, ali je poslao trupe u druge dijelove zemlje "kako bi zaštitili naftna polja od ISIL-a".


Komentar: To je potpuno isto: samo navodi "ISIS" kao "neprijatelja", umjesto da "Siriju" navodi kao takvu. Tvrde da mogu ukrasti sirijsku naftu kako bi spriječili ISIS-u da je ukrade.


Jedna izjava je posebno važna u kontekstu obrata u svjetskoj naftnoj industriji i tržištu energenata, na kojem su SAD od uvoznika postale jedan od najvećih proizvođača i izvoznik.

"Nafta je vrlo važna iz više razloga. Prvo je ovom se naftom financirao ISIL. Drugo, sada pomažemo Kurdima. Uostalom, u početku su je uzimali Kurdi i živjeli su od te zarade. Treće, to nam može dobro doći i trebali bismo tu priliku i iskoristiti", rekao je Trump na spomenutoj konferenciji za novinare.

"Ono što mogu učiniti jest da zaključim ugovor s ExxonMobilom ili jednom od naših sjajnih kompanija da uđemo tamo i uradimo kako treba", rekao je Trump. A onda, kao da se ispravlja, dodao je: "Tako da podijelimo te resurse kako treba".

Podsjetimo, u ponedjeljak je američki ministar obrane Mark Esper rekao da je cilj njegove zemlje na istoku Sirije "osigurati naftna polja". Koliko će trupa biti uključeno za to, nije precizirao.

Ali je Trump ovim poručio još jedno. Naime, sada svi znaju da se svaka zemlja koja ima naftu ne može osjećati sigurno bez nuklearnog oružja, jer će prije ili kasnije SAD tu naftu htjeti oteti.

Izjave američke uprave su jednake priznanju da Trump planira činiti ratne zločine, napisali su brojni kritičari na društvenim mrežama. Međutim, većina se nije složila da Sjedinjene Države imaju i najmanje pravo na sirijsku naftu.

"Samo da budem jasan, unatoč Trumpovim tvrdnjama, nafta u Siriji ne pripada Sjedinjenim Državama ili Donaldu Trumpu", napisao je politički analitičar Brian Klaas.

"Međunarodno pravo treba zaštiti zemlje od ove vrste izrabljivanja", izjavila je u nedjelju profesorica Lory Blank sa Sveučilišta Emory u Atalanti.

Senator Bernie Sanders također je osudio Trumpov plan.

"Provjerio sam i Kongres nikada nije dopustio raspoređivanje američkih snaga radi zaštite ekonomskih resursa Sirije. Raspoređivanje američkih snaga tamo je štetno, nezakonito i u tu svrhu neustavno", napisao je Sanders.

U članku za New Republic je Adam Weinstein napisao da je Trump otvoreno iznio "svoju viziju američkog cilja na Bliskom istoku: pljačka, pljačka i pljačka".

"Zato su američki tenkovi i pješadija u proljeće 2003. godine nagrnuli na jug Iraka. U šali je rat trebao biti nazvan "Oslobađanja Iraka", ali je to bila nafta. Trenutno su Sjedinjene Države službeno pokazale mišiće svijetu kako bi zaštitile robu. Njihova se vanjska politika sada naziva "Da, krv za naftu!", napisao je Weinstein.

"Za Trumpa je ovo velika osobna i međunarodna snaga, vrjednija od vrijednosti. Zapravo vrjednija od života Sirijaca ili Amerikanaca", zaključuje New Republic.

Ali za kraj ostaje nejasno pitanje zašto Sirija, koja uopće nije naftna velesila i gdje američki kriminalci uposleni i vojsci i tajnim službama uopće ne ostvaruju neku značajnu dobit? Priznati državno razbojništvo nije mala stvar, čak ni za brutalno iskrenog Trumpa. Osim toga, tvrdnja da naftom bogate zemlje moraju imati jaku vojsku, čak i nuklearno oružje je točna. Dovoljno je pogledati Venezuelu i Alžir, koje se nitko ne usudi izravno napasti upravo zbog moćnog naoružanja kojeg su kupili u vrijeme visokih cijena nafte. Što se tiče Sirije, ostanak američkih trupa smo opširnije objasnili u ranijoj analizi o šizofrenom ponašanju američke uprave u ovoj arapskoj zemlji.