plinovod
U jučerašnjem komentaru na našem portalu najavio sam skoro izglasavanje sankcija protiv ruskog plinovoda "Sjeverni tok 2" od strane američkoga Kongresa u sklopu vojnog proračuna SAD-a za 2020. godinu, te objasnio posljedice takve američke odluke (vidi link). A ta se najava upravo danas i obistinila. Naime, američki Kongres odobrio je vojni proračun za iduću godinu (NDAA FY20) u kojemu su, između ostaloga, uvedene i odredbe o uvođenju sankcija protiv ruskih plinovoda "Sjeverni tok 2" i "Turski tok". O tome je izvješćeno na službenim web stranicama Kongresa.

Zakon o nacionalnoj obrani za 2020. financijsku godinu - National Defense Authorization Act (NDAA FY20) - da bi i službeno stupio na snagu još mora potpisati predsjednik SAD-a Donald Trump, u što nema sumnje.

Što se tiče spomenutih ruskih plinovoda, u tom je zakonu, između ostaloga, navedeno i slijedeće: "Radi osiguranja energetske sigurnosti Europe proračun pretpostavlja uvođenje sankcija protiv (tvrtki, op. a.) povezanih s ruskim plinovodima "Sjeverni tok 2" i "Turski tok"."

"Strategija nacionalne obrane (NDS) priznaje kako se mi nalazimo u razdoblju velike i snažne konkurencije s Rusijom i Kinom. Računajući kako naši suparnici teže uništiti međunarodni poredak i polučiti utjecaj, NDAA FY20 uključuje mjere, usmjerene na potporu konkurentnoj vojnoj prednosti SAD-a i potporu našim saveznicima i partnerima. NDS je fokusirana na zajedničke koncepcije za sprječavanje i pobjedu nad strateškim suparnicima", navedeno je u dokumentu.

U tom će kontekstu američki vojni proračun također:
  • Povećati financiranje Europske obrambene inicijative (EDI), dostavljajući dodatnih 744,3 milijuna dolara vojnoga materjala, protubrodskoj borbi i drugim neodgodivim prioritetima za sprječavanje Rusije i za rad s partnerima i saveznicima SAD-a;
  • Obnoviti i produžiti dozvolu za financiranje Ukrajine u iznosu od 300 milijuna dolara. Te mjere podrazumijevaju pomoć u sferi sigurnosti, te uključuju i letalno (smrtonosno) oružje i nove sustave krstarećih raketa za obalnu stražu i protubrodske rakete".
Što se tiče sankcija protiv spomenutih ruskih plinovoda, o tome smo već ranije više-manje sve rekli. Ono drugo i bitnije, a što se iz dokumenta Kongresa o vojnom proračunu SAD-a može iščitati, jest, da on, prvo, a priori veže ruke predsjedniku Trumpu za njegove bilo kakve "manipulacije" ili "ucjene" prema Kijevu u smislu zaustavljanja američke vojne pomoći toj zemlji (to je bio i jedan od glavnih razloga pokretanja procesa opoziva predsjednika Trumpa u Zastupničkom domu Kongresa), kao i bilo kakve pokušaje njegovog približavanja Rusiji tj. Putinu u smislu postizanja kompromisa oko sporazuma vojne prirode, vrlo vjerojatno i oko mogućeg produljenja jedino preostalog važećeg velikog vojnog sporazuma između dviju zemalja - onoga, o strateškim nuklearnim raketama, poznatijeg kao START 3 koji ističe u veljači 2021. g.; i drugo, ovaj zakon nedvojbeno gura Sjedinjene Države i njezine saveznike u još oštriji sukob s Rusijom i Kinom.

Čini se, zapravo, kako Trump, sve i da hoće, ne može zaustaviti iracionalnu politiku američkog establišmenta, koja, s ciljem osiguranja američke globalne dominacije želi upregnuti sve zemlje "slobodarskoga svijeta" u svojevrsni novovjeki "križarski rat" protiv, već u SAD-u strateški službeno definiranih suparnika - Rusije i Kine.

I dok je reakcija Moskve i Pekinga na ovaj američki obrambeni zakon više-manje predvidljiva (shvatit će ga onako kako je on, zapravo, i formuliran i kakva mu je intencija - tj. kao po sebe neprijateljski, i sukladno tome prilagoditi svoje poteze, pri čemu upozoravam na novu rusku obrambenu strategiju koja bi trebala biti usvojena u ožujku iduće godine i koja će sadržavati velika iznenađenja), bit će zanimljivo pratiti što će na sve ovo reći EU i njezine ključne članice. Prije svih Njemačka i Turska, barem što se tiče spomenutih ruskih plinovoda koji dolaze na njihov teritorij. Onaj plinovod, koji je stigao u Tursku, već 8. siječnja zajednički puštaju u pogon turski čelnik Erdogan i ruski predsjednik Putin.

Već je i prošloga tjedna održani summit NATO saveza u Londonu ukazao na sve aktualne probleme te vojno-političke organizacije i razjedinjenost pogleda oko njegove daljnje budućnosti. A tu se, zapravo, ne radi ni o čemu drugom, već o različitim strateškim i geopolitičkim koncepcijama SAD-a, ključnih zemalja EU i Turske (o tome sam prošli tjedan više govorio u vanjsko-političkoj emisiji Radija BiH iz Sarajeva, vidi ovaj link, pa koga zanima može poslušati).

A kada je to tako, a je, problema sigurno neće nedostajati i oni će biti sve veći. Za sada je jedini dogovor sa toga summita onaj, da su mogući nastavci daljnjeg dogovaranja, a uspjeh summita se mjeri izjavama o dokazanoj "potvrdi jedinstva" NATO saveza. A kada se naglašava upravo taj segment, onda je jasno kako puno toga ne štima. Jer izjave takvoga tipa neodoljivo me podsjećaju na one pred raspad bivše SFRJ, kada se partija, nakon Titove smrti, neprestano zaklinjala na "očuvanje bratstva i jedinstva" i na "vječnost" zajedničke višenacionalne države, da bi sve to uskoro i sama pretvorila u međunacionalnu mržnju i međusobne ratove, a od "nesalomljive" i "vječne" državne tvorevine ubrzo je ostalo još samo "mrtvo slovo na papiru". Jer vječne su jedino mijene!

Na kraju još samo ostaje za vidjeti kada će predsjednik SAD-a Donald Trump potpisati spomenuti zakon o vojnom proračunu za iduću godinu. Vjerojatno vrlo brzo, kao što će vrlo brzo biti dovršen i plinovod "Sjeverni tok 2" za Njemačku.

Dakle, na globalnom geopolitičkom horizontu još dugo neće biti mjesta za pojavu svjetlosti. Naprotiv, persprktiva je sve mračnija, neizvjesnija i opasnija.