Green New Deal Money
Prošlog tjedna je objavljena vijest kako su zemlje članice EU postigle dogovor o europskom "Green New Dealu", prema kojem će EU do 2050. biti "prvi neutralni kontinent na svijetu", lišen korištenja ugljikovodika.

Međutim, svečanost je pokvarila Poljska, koja nije stavila svoj potpis na sporazum, jer zemlja ovisi o ugljenu, nafti i plinu, a ima namjeru graditi i nuklearne elektrane.

U prvom dijelu, što se tiče ugljena i fosilnih goriva, sve zemlje članice EU, osim Poljske, su potpisale "Green New Deal". Nova šefica Europske komisije, Ursula von der Leyen, bila je presretna, iako nitko ne zna zašto. Međutim, kada su vidjeli sporazum i da EU neće subvencionirati modernizaciju i izgradnju novih nuklearnih elektrana, taj dio su odbacili Poljska, ali i Mađarska, Francuska, Češka, Slovačka, Slovenija, Rumunjska i Bugarska, kojima se pridružilo i odlazeće Ujedinjeno Kraljevstvo. No, to smo već pojasnili u prethodnom članku.

Ovdje je zanimljivo da su Poljski predstavnici na sastanak došli pripremljeni. Već na raspravi su iznijeli svoj predračun da za "zelenu tranziciju" do 2050. Varšava treba ulaganja od 500 milijardi dolara, a Poljska taj novac nema i ne misli se odricati već ugovorenih projekata i smanjivati proračunska izdvajanja za socijalne usluge i javni sektor samo kako bi usrećili zagovornike "klimatske ideologije".

No, ovdje bi se osvrnuli na Hrvatsku, odnosno predstavnike RH u Bruxellesu koji su stavili svoj potpis na dokument bez ikakve rasprave o tome što će to značiti za zemlju, preostalu industriju i tko će subvencionirati ili platiti remont NE "Krško". Na primjer, snaga elektrane originalno je bila 632 MW, a nakon zamjene parogeneratora i osuvremenjavanja elektrane 2000. godine iznosi 696 MW. Na godišnjoj razini električna energija dobivena iz NE "Krško" čini oko 16% od ukupne električne energije potrošene u Republici Hrvatskoj. Što će biti s ovom nuklearnom elektranom ako Europska unija nuklearnu energiju ne želi proglasiti "CO2 Free", a nuklearna energija to jeste.

Zašto je hrvatsko izaslanstvo popisalo "Green New Deal", a da se nije priklonilo bloku kojeg čine Poljska, Mađarska, Francuska, Češka, Slovačka, Slovenija, Rumunjska i Bugarska i Ujedinjeno Kraljevstvo, a kao što vidimo Slovenija jeste?

Osim toga, koliko će Hrvatsku koštati "zelena tranzicija" do 2050. godine i koje ćemo projekte gasiti i gdje će se rezati javna potrošnja?

Ako su Poljaci prije nedavnog sastanka u Bruxellesu izračunali ta za "zelenu tranziciju" do 2050. moraju potrošiti 500 mlrd dolara, a taj novac nemaju, što znači da će na Wall Streetu i Londonu morati kupovati "zelene obveznice", kako to da u nas nitko ne otvara temu što smo to prihvatili i koliko će nas to koštati?
U prethodnoj analizi smo pojasnili shemu oko "Green New Deala" u EU, ali i ostatku svijeta i nitko ne želi reći da su izdavači "zelenih obveznica", klasične sheme novog dužničkog ropstva koje se računa i tisućama milijardi dolara, a oni koji će ih izdavati su financijski divovi JP Morgan, Bank of America, Merrill Lynch, American International Group, fond State Street i BlackRock, jedan od najvećih upravljača imovinom na svijetu. Na popisu su Barclays i HSBC, londonsko-hongkonška banka, poznata po višestrukom kažnjavanju zbog pranja novca od droge i drugih crnih fondova, potom Swiss Re, drugo najveće osiguravajuće društvo na svijetu, kineska banka ICVC, Tata Steel, ENI, Dow Chemical, rudarski gigant Bhp Billington i David Blood iz tvrtke "Al Gore Generation Investment". Novi indeks burzi, nazvan CDP Environment Ew i CDP Eurozone Ew, "ima za cilj privući investicijske fondove, državne mirovinske sustave poput Calpersa, mirovinski sustav državnih službenika u Kaliforniji, te Calstrsa, državnog mirovinskog sustava za nastavnike u Kaliforniji s kombiniranom imovinom od 600 milijardi, da ulažu u pažljivo odabrane ciljeve. Najbolje ocijenjene kompanije u indeksu uključuju Alphabet koji je vlasnik Googlea, Microsofta, Ing Groupe, Diageoa, Philipsa, Danonea i istog Goldman Sachsa.
Nigdje ni traga iznosu kojeg ćemo platiti za hipotetsko usporavanje globalnog zatopljenja.


Na službenoj stranici predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj imate samo uopćene podatke što je to "Green New Dealu", ali se nigdje ne spominju troškovi.

Ali su zato naši vrli novinari i političari odlično upućeni u teme koje dominiraju predsjedničkom kampanjom kao što su "korupcija", uvjetno rečeno, migrantska kriza, gdje vjerojatni pobjednici čvrsto stoje na kursu EU i zadaća iz Frontexa zbog kojih smo de facto po drugi put u povijesti pretvoreni u "Vojnu krajinu", koja brani središnju EU ovaj put ne od prodora Osmanlija već migrantskog vala.

Naravno, omiljene teme su ustaše, partizani, Tito, Tuđman, homoseksualci, ćirilica, pobačaj i slične. Međutim, trošak "Green New Deala", za kojeg su si Poljaci dali truda i na sastanak u Bruxelles prošlog tjedna donijeli stručnu analizu procijenjenih troškova od 500 milijardi dolara, možda i eura, što je nevažno, kod nas je tabu tema. Dnevni listovi, tjednici, televizijske kuće, političari da ne govorimo, da bi jednu jedinu riječ rekli o ovome, iako prihvaćanje plana Europske komisije znači ogroman trošak, bez obzira na deindustrijaliziranu Hrvatsku, i sigurno rezove u javnoj potrošnji. Konačno, i javnost bi trebala otvoriti ovo pitanje, da kasnije, kada se krenu otkazivati razni projekti i rezati proračunska izdvajanja ne bude da "nismo znali".

EC/Europa/EU/Croatia