refugees europe
© Jure Makovec / Agence France-Presse
Procenat migranata u populacionoj strukturi zemalja EU, kao i procenat muslimana u strukturi migranata - neprekidno raste. Luksemburg je prije svih, već 2016. godine, imao 45,9% stanovnika koji su porijeklom iz drugih zemalja. Slijede Švajcarska (29,6%), Švedska (18,5%), Austrija (17,4%)

U Njemačkoj je arapska reč "Inšalah" (u prevodu - ako takva bude Alahova volja, i smatra se znakom poniznosti vjernika pred voljom Svevišnjeg) po prvi put je ušla u rječnik njemačkog jezika autora K. Dudana. Ovaj rječnik u njemačkoj leksikografiji analogan je Daljevom Velikom rječniku ruskog jezika. Promjene u njemačkoj i šire, evropskoj kulturi, pod pritiskom toka migranata - više su nego evidentne.

Stanovništvo Evropske unije od januara 2020. godine broji oko 747,5 miliona (9,78% svjetske populacije). Najmanje stanovništva živi u najbogatijim regionima EU - Sjeverna Evropa ima oko 106,2 miliona stanovnika, a Zapadna Evropi 196,1. 152,2 miliona ljudi živi u Južnoj Evropi, a Istočna Evropa, sa 293 miliona, je najnaseljenija.

Procenat migranata u populacionoj strukturi zemalja EU, kao i procenat muslimana u strukturi migranata - neprekidno raste.

Luksemburg je prije svih, već 2016. godine, imao 45,9% stanovnika koji su porijeklom iz drugih zemalja. Slijede Švajcarska (29,6%), Švedska (18,5%), Austrija (17,4%).

Za mnoge evropske države njihova kolonijalna prošlost pretvorila se u veliki teret, i trpe konstantan priliv stanovništva iz bivših kolonija. U Portugalu je najviše migranata iz Angole, u Španije sa Kube, u Velikoj Britaniji iz Indije, u Francuskoj iz Alžira. Učešće Afrikanaca među migrantima u Belgiji i Italiji dostiže 48,7%, odnosno 26,9%.

Nakon propasti kolonijalizma, uspostavljene veze između metropola i njihovih bivših kolonija nisu raskinute, iako su korjenito izmijenjene. Dakle, trenutni vektor preseljenja je istorijski određen. Iz kolonija dolazi "putnički tok" zbog poznavanja jezika bivše metropole, a i nekadašnje metropole obično više vole migrante iz bivših kolonija.

Prema podacima istraživačkog centra Pew Research, čak i ako migracije u Evropu dođu na nulu, udio muslimana u evropskom stanovništvu povećavaće se tokom narednih decenija, i do 2050. godine dostići će od 7,4%-14% (sa sadašnjih 5%). Trend se objašnjava jednostavno: muslimani su u prosjeku 13 godina mlađi od domicilnog stanovništva, a muslimanke imaju u prosjeku jedno dijete više od Evropljanki.

U Italiji samo 33,3% svih migranata dolazi iz evropskih zemalja. U Švedskoj - 27,4%, Belgiji - 22,6%. U Njemačkoj će do sredine 21. vijeka muslimani činiti od 11% do 20% stanovništva, u Švedskoj - 21-31%.

Afrički migranti čine samo 10% migracionog potencijala Crnog kontinenta (90% afričkih migranata kreće se unutar Afrike). EU sa posebnom pažnjom prati Nigeriju (najmnogoljudniju afričku državu) i Niger - zamlju sa najvišim natalitetom na svijetu (7,3 djece po 1 ženi). Do 2050. godine Niger će imati stanovnika koliko i Njemačka, dok će Nigerija imati 4 puta više stanovnika od Njemačke - oko 300 miliona ljudi.

Što je najvažnije, evropske zemlje ne mogu odbiti migrante - njihove ekonomije ne mogu odoljeti "zovu" jeftine radne snage. Njemačka troši 9,9% svog BDP-a na integraciju pridošlica, ali očekuje da će zahvaljujući njima do 2026. godine zaraditi 65 miliona evra. Sa njemačkom radnom snagom to bi bilo nemoguće. Ekonomski rast u nordijskim zemljama već bi 2019. bio niži za 2,5% da nije jeftine radne snage iz Azije i Afrike.

Istočna Evropa je dugo bila periferija za migrante, ali situacija se mijenja. Poljska povećava kvotu za rad iz zemalja u Aziji i Africi. Uz kredite iz EU, po prvi put u svojoj istoriji pretvara se u primaoca migranata iz udaljenih i kulturno dalekih zemalja.

Masovno dolaze Vijetnamci i Indonežani. Istovremeno, poljski poslodavci primjećuju iscrpljivanje migracionog potencijala Ukrajine. Umesto prethodnih 1,5 miliona, Poljska sada zapošljava 900 hiljada Ukrajinaca. Shodno tome, broj pridošlica iz Etiopije, Nepala, Bangladeša, Filipina, Tajlanda, Indije i Kine raste.

Brisel nema efikasnu strategiju za rješavanje migracione krize. Možete se sjetiti zakona 2015/36, koji su vlasti Nigera usvojile pod pritiskom EU, kako bi blokirali pristup migranata Libiji. Zakon kriminalizuje pružanje ilegalnih usluga migrantima, ali njegova primjena lišila je prihoda na hiljade porodica u Nigeru, a migranti su počeli da idu u Libiju preko Alžira.

Otvaranje više od trideset centra za prihvat migranata u Libiji takođe nije pomoglo. U državi, uništenoj evropskim bombama, administracija takvih centara uspješno preuzima ulogu krijumčara.

Prema prognozama demografa, stanovništvo Afrike će se skoro udvostručiti u narednih 30 godina, azijsko stanovništvo takođe je na vrhuncu rasta. U Evropi je suprotan trend - kolosalni pad nataliteta. Sve ukazuje da će do kraja 21. vijeka Evropljani živjeti u potpuno drugačijoj Evropi.

Inšalah.