virus
© 10 Downing Street preko Reutersa / Andrew Parsons
COVID-19 "zaključavanje" Ujedinjenog kraljevstva - ako ga možemo nazvati tako jer su aerodromi i dalje otvoreni - produžava se još najmanje tri nedelje, ali da li bi vladine mjere uskoro mogle da koštaju više života nego što će da sačuvaju?

"Ako požurimo da popustimo mjere koje imamo, rizikovali bismo da izgubimo sve žrtve i sav napredak koji je postignut". Ovo su bile riječi Dominika Raaba, kandidata za premijera Borisa Johnsona, na konferenciji za novinare COVID-19 u Velikoj Britaniji u četvrtak. Ali važno je shvatiti da "zaključavanje" nije igra sa nultom sumom. Iako većina ljudi shvata da što se manje družimo sa drugima i što više držimo fizičku distancu, to je manji rizik da se ljudi zaraze koronavirusom, postoji i negativna strana. Što duže se zaključavanje nastavlja, to je veća negativnost.

Razmotrite ONS statistiku smrti u Engleskoj i Velsu za nedelju koja se završava 3. aprila.

Sa povećanjem od preko 6.000, ukupno 16.387 bio je najviši stepen smrtnih slučajeva u jednoj nedelji od kada je počela nedeljna statistika 2005. Od tih 6.082 smrtnih slučajeva, nešto više od polovine (3.475) pominje COVID-19. Ali 2.607 ne. Može biti da je u ovom broju procenat nedijagnostikovanih smrti od COVID-19. Ali svi? Vjerovatno je da i smrtni slučajevi koji nisu uzrokovani COVID takođe imaju viši rezultat od normalnog.

Zašto bi tako bilo u doba godine (proljeće) kada smrtnost obično opada?

Realnost je da mnogi Britanci ne idu kod ljekara ili u bolnice bilo zato što se plaše da će se zaraziti sa COVID-19, ili zato što se njihovo liječenje otkazuje.

Vlada Velike Britanije jasno je stavila do znanja da žele da se ljudi drže dalje od bolnica koliko god mogu kako bi "sačuvali državni zdravstveni sistem (NHS)" za ono što su vjerovali da će biti slučaj, da će COVID-19 preplaviti sistem. Postojala je politika otpuštanja što većeg broja pacijenata sa kreveta u NHS. Ali ova politika "oslobađanja" bolničkih kreveta izgleda kao da zahtjeva i žrtve. Ranije tokom nedelje objavljeno je da NHS ima četiri puta više praznih kreveta od uobičajenih. 40,9% kreveta stoji nezauzeto.

Dr Malcolm Kendrick, ljekar NHS, piše:
"Fokus, čitav fokus, bio je uklanjanje pacijenata iz bolnica, čekajući navalu pacijenata. To je bilo toliko efikasno da u mom kraju Macclesfield u Chesire, lokalne bolnice nikada nisu bile tako prazne. Na odjeljenjima nema pacijenata."
Određivanje prioriteta COVID-19 značilo je da veliki broj Britanaca trenutno ne dobija potreban medicinski tretman. Odlaganje ili otkazivanje ne-COVID-19 liječenja je veoma ozbiljno, ali nije jedina negativna strana zaključavanja.

Razmislite o uticaju na mentalno zdravlje. Mnogi stariji ljudi, posebno oni koji žive sami, ionako su se osjećali dovoljno izolovanim, pa sada ne treba da idu ni u prodavnice. Kao što je John Pilger rekao
"Izolacija je dokazani tihi ubica". Vlada Velike Britanije ćuti o "ekspertskoj" procijeni za 15.000 smrtnih slučajeva uslijed zatvaranja."
Boravak kod kuće može biti dobra promjena na sedmicu ili dvije, ali na deset sedmica? Bilo bi to dovoljno da se i najsretnija osoba osjeti depresivno.

Onda, naravno, tu je i ekonomski uticaj zatvaranja - i njegov uticaj na društvene efekte. Svaki dan zaključavanja u Velikoj Britaniji računa se da će nas koštati oko 2,4 milijarde funti. Kada se stvari vrate u normalu, možemo biti sigurni da će teret plaćanja državne pomoći tokom zatvaranja plaćati obični ljudi, a ne predstavnici više klase.

Što duže traje zaključavanje, to će biti strože mjere štednje poslije. A mi previše dobro znamo koliki je štedljivost ubica. Nezaposlenost će vjerovatno narasti, takođe će toliko poslova propasti, pa će uslijediti porast samoubistava i zavisnosti od alkohola / droge.

Iako je obustava od oko tri nedelje bila prilično podnošljiva, za naše društvo i privredu, zabrinjavajuće je da vlada u Velikoj Britaniji izgleda da nema jasnu strategiju izlaska iz zatvaranja. Kako i može, kada još uvijek dozvoljava nekontrolisane letove iz inostranstva, a Velika Britanija je na dnu tabele od 30 zemalja sa testiranjem?

Zbog pristupa britanske vlade o stvaranju kolektivnog imuniteta, vjerovatno ćemo ostati u izolaciji mnogo duže nego što bismo bili da su u startu preduzete drugačije mjere.

Moglo bi se reći da, kako smo blizu početku pete nedelje već smo stigli do faze u kojoj zaključavanje košta više života nego što štedi. Ono što bi vlada u Velikoj Britaniji trebalo da radi na podizanju promašenog nacionalnog morala jeste objavljivanje rasporeda koji će pokazati kako će postepeno ublažiti trenutna ograničenja u maju. Vitamin D je odličan za imunološki sistem, pa zašto nam je rečeno da 'ostajemo u zatvorenom' kada je zapravo bolje da smo napolju na suncu (sve dok primijenimo razumnu socijalnu distancu).

Zašto se ne raspravlja o mogućnosti faznog regionalnog ublažavanja zaključavanja?

U Austriji se ponovo otvaraju vrtni centri i male radnje. Postoji plan, postoji raspored, ima nade. Ali u Britaniji, izgleda da niko nema pojma šta slijedi. Zato ne čudi da se ljudi osjećaju sve demoralizovanije.

Izvor: Neil Clark za Sputnik