selen
Selen je esencijalni mineral važan za brojne tjelesne procese, uključujući kognitivno funkcioniranje, zdrav imunološki sustav i plodnost kod oba spola. Doprinosi metabolizmu hormona štitnjače i sintezu DNK, te pomaže u zaštiti od oksidativnog oštećenja i upale.

Nalazi se u tkivima ljudskog organzima, najviše u koštanim mišićima. Različiti su prirodni izvori selena, a uključuju brazilski orah, morske plodove i meso. Količina selena u hrani često ovisi na njegovu koncentraciju u tlu i vodi gdje su uzgojene pojedine namirnice.Selen može pomoći u prevenciji krvožilnih oboljenja, karcinoma, problema sa štitnjačom i kognitivnog propadanja. Osim toga, neke su studije otkrile da selen može umanjiti rizik od spontanog pobačaja, zaštititi od astme, kao i biti koristan kod ljudi pozitivnih na virus HIV-a.

Selenoproteini mogu spasiti ljudsko tijelo od krvožilnih bolesti budući da sprečavaju oksidativnu modifikaciju lipida - odnosno masti - u tijelu. Ovo umanjuje upalne procese i sprečava nakupljanje trombocita. Međutim, klinički dokazi ne idu u prilog uzimanju dodataka prehrani sa selenom u navedene svrhe.

Antioksidativna aktivnost selena može pomoći u smanjenju rizika za kognitivno, odnosno mentalno propadanje tijekom starenja. Rezultati studija su miješani, pa suplementi koji sadrže selen još uvijek se ne propisuju ljudima koji su rizična skupina za razvijanje oboljenja poput Alzheimerove bolesti, iako imaju određenu ulogu u prevenciji. Ova se uloga još uvijek istražuje.

Selen igra važnu ulogu u produkciji i metabolizmu hormona štitnjače. Postoje određeni dokazi da žene s višim razinama selena imaju manje problema sa štitnjačom, ali ovo nije dokazano i za muškarce. Druge su studije dale miješane rezultate. Trenutno se provodi više studija kako bi se odlučilo mogu li dodaci prehrani sa selenom biti od pomoći zdravlju štitnjače.

Uloga koju selen odigrava u popravku i ostalim funkcijama DNK može značiti da selen može pomoći u prevenciji raka. Međutim, studije su dale mješovite rezultate.

Iako je selen očito element koji pomaže brojnim aspektima ljudskog zdravlja, premalo je dokaza koji bi pokazali da bi se moglo upotrijebiti suplemente u sprečavanju navedenih stanja.

POMANJKANJE I PREDOZIRANJE

Preporučena dnevna vrijednost za selen je 55 mikrograma za odrasle osobe, 60 za trudnice i 70 za dojilje. Pomanjkanje selena je rijetkost u svim dijelovima svijeta. Često se razvija godinama i obično do njega dolazi u područjima gdje je tlo siromašno ovim mineralom. Primjerice u nekim dijelovima Kine bila je zabilježena ovakva situacija, ali programima korištenja dodataka prehrani među pogođenom populacijom ovaj nedostatak je poništen.

Gornja granica selena je 400 mikrograma dnevno za odrasle osobe. Toksicitet selenom je rijedak, osobito kada je unesen putem hrane, ali predoziranje visoko koncentriranih dodataka prehrani mogao bi imati negativne učinke. Oni uključuju metalni okus u ustima, dah sličan češnjaku, krhki nokti, propadanje zuba, probavne smetnje poput mučnine, neurološke abnormalnosti, umor i razdražljivost, lezije i osipna koži, te gubitak kose. U ekstremnim slučajevima može dovesti do zatajenja bubrega, zatajenja srca i smrti. U interakciji s nekim lijekovima poput cisplatina razine selena u organizmu mogu opasti.

IZVORI SELENA

Selen se najčešće nalazi u cjelozrnatim žitaricama i životinjskim proizvodima, a rjeđe u svježem voću i povrću. Dobar izvor selena su brazilski orasi, ribe poput tune i iverka, smeđa riža, jaja i bijeli kruh. Brazilski orah je izuzetno bogat selenom pa je potrebno paziti prilikom konzumiranja, jer već par plodova dovoljno je za prekoračenje preporučenog dnevnog unosa.

Selen je moguće unijeti i putem dodataka prehrani. Prilikom kupovine bilo kojeg od dodataka prehrani, važno je uzeti ga iz provjerenog izvora. Iako postoje dostupni dodaci prehrani sa selenom, najbolje je svaki mineral i vitamin unijeti putem hrane. Određene namirnice važan su dio naše prehrane ne zbog pojedinog nutrijenta koji sadrže, već zbog načina na koji skupa djeluju. Izoliranje određenih sastojaka u obliku suplemenata ne pruža nužno jednake zdravstvene prednosti kao i unos nutrijenata putem cijele hrane. Stoga se uvijek treba ciljati da se putem hrane zadovolje dnevne potrebe svakog nutrijenta.