Đuzepe Konte
© EPAĐuzepe Konte
Posle dva meseca strogog kućnog zatvora, iscrpljeni i sablasno bledi, stanovnici Milana su 4. maja veselo pohrlili na ulice, krenuli u parkove, a mnogi su otišli da uživaju na majskom suncu ispred nekog od popularnih lokala duž živopisnih milanskih kanala Navilji u centru grada koji su zbog "pokretanja posustale ekonomije" otvoreni, ali samo za servis take away. Bio je to početak dugo iščekivane Faze 2, koju je italijanski premijer Đuzepe Konte sredinom aprila svečano najavio, ali je i ovoga puta bio prilično konfuzan, tako da skoro niko nije shvatio šta on i njegov specijalni tim komunikologa, virusologa i infektologa u ovoj novoj etapi borbe sa zlim virusom dopuštaju, a šta ne.

Mnogi su tog dana na svojoj koži osetili šta tačno znači sadističko iživljavanje nesposobne državne birokratije kada su na licu mesta bili kažnjeni zato što su, dok su pili pivo i jeli parče pice, spustili zaštitnu masku ispod brade. I autor ovog teksta je tog 4. maja uhvaćen u "teškom krivičnom delu nepoštovanja vladinih mera zabrane javnog okupljanja", i to zato što je s dve prijateljice sedeo na klupi u parku i pio kafu iz plastične čaše iz obližnjeg kafića. Odmah nas je uhvatila lokalna policijska patrola i, kao poslednje kriminalce, legitimisala i kaznila sa po 400 evra zbog "kršenja vladinih mera zaštite od virusa korona".

MINISTARSTVO ZA KONTROLU LjUBAVI

Inače, premijer Đuzepe Konte je posle neslavne milanske epizode Proslave dana slobode objavio novi, valjda 19. po redu, dekret o ponašanju građana za vreme epidemije i tek sada zaista nikome ništa nije jasno! Naime, Konte dopušta da se posećuju rođaci, i to čak do šestog kolena. Ali je u Fazi 2 izričito zabranjeno posećivati prijatelje, dok je dozvoljeno, citiramo: "Viđanje sa osobama sa kojima smo u stabilnoj emotivnoj vezi"?

Šta to tačno znači, verovatno nije jasno ni Konteu, a još manje Roku Kazalinu, njegovom specijalnom savetniku za medije i glasnogovorniku, koji se u svojoj biografiji može podičiti jedino uspešnim učešćem 2000. godine u prvom italijanskom rijalitiju "Veliki brat", ali i po besprekorno izvajanom telu (izjavio je da četiri sata dnevno provodi u teretani koju je specijalno opremio u svojoj rimskoj rezidenciji). Inače, ova siva eminencija italijanskog premijera je deklarisani homoseksualac, a mnogi ga zbog navodne veze s premijerom Konteom, koji je zvanično razveden, nazivaju italijanskom Prvom damom. Na novinarsko pitanje ko će i kako utvrđivati stepen emotivne veze s nekim kod koga, na primer, odlazimo na ručak ili večeru, Konte je advokatski hladno odgovorio da postoje formulari na sajtu Ministarstva unutrašnjih poslova koje pre odlaska u posetu vereniku ili verenici treba odštampati i popuniti. U slučaju da ono što ste napisali i potpisali nije tačno, a za to se uvek mogu naći savesni i ozbiljni građani koji će svedočiti da lažete, sledi vam kazna od nekoliko hiljada evra zbog obmanjivanja države.

Mnogi su se tom prilikom našalili i na Konteovoj FB stranici upitali ga šta treba rade oni "zauzeti" koji žele da se vide sa ljubavnicom ili ljubavnikom. Krenule su brojne šale i vicevi na tu temu, premijer nije dao nikakav konkretan odgovor, ali je sve više onih kojima je ovakva haotična situacija s nesposobnim političarima i sluđenim premijerom dosadila. Iz prostog razloga što su im novčanici prazni i što su gladni.

DRŽAVA - TO SAM JA

Osim toga, premijeru Konteu mnogi zameraju upravo na terminu koji učestalo koristi - Ja dopuštam, a koji poprilično asocira na rečnik Luja XIV i totalni apsolutizam. Pogotovo što je Kralj Sunce bio, bar u ona davna vremena, od Boga dan da vlada Francuskom, a Đuzepe Konte u 21. veku nikada nije ni izašao na izbore već je, što ni za koga u Italiji više nije tajna, dekretom predsednika Serđa Matarele postavljen na čelo na brzinu sklepane crveno-žute koalicije, po direktivi iz Brisela, kako bi se sprečili slobodni izbori i onemogućila sigurna pobeda Matea Salvinija i njegove Lige.

Za kontroverznog premijera u Fazi 2 sigurno počinju i ozbiljni problemi jer se mnogi građani, posle dva meseca totalne izolacije od normalnog života, opravdano pitaju šta je to vlada uradila dok su oni bili izolovani kao gubavci između svoja četiri zida. Vlada je Fazu 1 moderno nazvala lockdown, valjda zato što ovaj strani termin "bezbolnije zvuči" pošto Italijani mahom ne znaju engleski jezik, tako da u početku nisu ni razumeli kakva ih tragedija u stvari čeka.

Ukratko - za dva meseca nije urađeno ništa, s obzirom na to da zvanični rezultati Italijanske civilne zaštite, koje svi s velikom dozom nade ovde svakodnevno iščekujemo u 18 časova, za juče, 8. maj, pokazuju upravo suprotno: opet imamo novih 243 mrtvih i 1.327 zaraženih, dok je apsolutni italijanski rekorder u ovoj tužnoj statistici bolesti i smrti od pre nedelju dana postao grad Milano s 21.094 zaraženih. Građanima je dosta da ih vlasti tretiraju kao retardiranu decu ili, tačnije, kao podanike koji bez pogovora moraju da izvršavaju naređena i budu u skladu s apsurdnim i nerazumljivim dekretima. "Građani će poštovati pravila ako su ona zasnovana na zdravom razumu i osnovnim postulatima logike. Dosta je laži i prevara", izjavio je vlasnik čuvenog milanskog restorana "Izola dei Sapori" prilikom nedavnog protesta ugostitelja na kome je oko 1.000 okupljenih ljudi tražilo od vlade dozvolu za normalan rad, ali i novčanu nadoknadu za dva meseca zabrane poslovanja. I mnogi obični građani više ništa ne veruju zvaničnim vladinim saopštenjima, a pogotovo oni čiji su bankovni računi na nuli i koji više nemaju novca ni za osnovne potrebe, kao što su plaćanje računa, kirija, čak ni za hranu.

Premijer Konte obećao je brda i doline svima koji su bili prinuđeni da zbog vanrednih mera bezbednosti zatvore svoje kafiće, restorane, ali i zanatlijske radnje i prodavnice koje se ne bave prodajom prehrambenih proizvoda, ali u protekla dva meseca, od kada traje lockdown, niko još nije dobio ni evro. Trenutno je oko 14 miliona ljudi bukvalno na prosjačkom štapu, a ako se tome doda i oko 6 miliona socijalnih slučajeva pre "korona krize", u pitanju je trećina stanovništva. Neko se snalazi tako što mu novac pozajmljuju rođaci i prijatelji, dok ostali staju u red pred javnim kuhinjama katoličke humanitarne organizacije "Karitas", koja je u proteklih mesec dana u Milanu zabeležila porast novih korisnika od 140 procenata. U redu za ručak i osnovni paket higijensko-prehrambenih artikala sada više ne čekaju samo beskućnici i belosvetska migrantska sirotinja već, nažalost, i donedavno italijanska srednja klasa, pa i mnogi mladi advokati i arhitekte koji iza sebe nemaju dobrostojeće porodice da ih finansijski podrže u vreme "korona krize".

BITNA JE DOBRA VOLjA

Ovdašnji evroentuzijasti, pogotovo oni iz redova Demokratske partije (PD), nisu se mnogo zabrinuli zbog složene situacije i brojnih skandala, nego su svi željno iščekivali rezultate već četvrtih po redu pregovora Evrogrupe (ministara finansija 19 EU članica), odnosno evropsku pomoć u svežem novcu, budući da je italijanski premijer Đuzepe Konte još 6. aprila obećao ogromne pare od Evrope (oko 750 milijardi evra) i to pre svega za pokretanje posustale ekonomije koja je pred kolapsom pošto većina fabrika i firmi iz bezbednosnih razloga, usled pandemije, već dva meseca ne radi.

Ako ništa drugo, poslednja video-konferencija bar nije završena teškom svađom i psovkama i zvanično je postignut kakav-takav dogovor oko famoznog MES-a (Evropski mehanizam o stabilnosti), za koji italijanska opozicija već mesecima upozorava da je u pitanju teška prevara i dužničko ropstvo koje vodi tragičnom grčkom scenariju. Predsednik Evrogrupe Mario Senteno, Portugalac koji se nalazi na čelu ovog EU tela, svečano je izjavio da je odobrena pozajmica u iznosu od dva procenta državnog BDP-a i to s vrlo povoljnim kamatama i na duži rok otplate (najviše do 10 godina) svim EU članicama koje su pogođene "korona krizom".

Ali kako su informacije o ovom "sastanku nad sastancima" vrlo šture, niko još uvek ne zna da li je sa italijanske strane iko išta potpisao, a još manje šta je potpisao. Ukratko - Italiji je odobreno 36 milijardi evra kredita kojim će moći da sanira isključivo svoj posustali zdravstveni sistem, koji je dobrim delom bio urušen zbog od Brisela nametnutih mera štednje, koje je tehnička vlada briselskog čoveka Marija Montija do tančina poslušno sprovela.

Sledeća sednica Evrogrupe zakazana je za 15. maj, ali će se glavna debata voditi na specijalnoj sednici ECOFIN-a (Saveta za ekonomska i finansijska pitanja oko proračuna zemalja EU). Zvanična saopštenja s poslednjeg sastanka bila su više nego profesionalno formalna, a mogla bi se ukratko svesti na puka obećanja, i to u kondicionalu: mi ćemo nastojati da Italiji u ovom teškom trenutku pomognemo, bićemo solidarni i humani. "Ekonomski oporavak svih zemalja pogođenih pandemijom biće realizovan i sa naše evropske strane postoji dobra volja da pomognemo i da se ožive sve posustale ekonomije", izjavio je u završnoj reči Valdis Dombrovskis, potpredsednik Evropske komisije.

Ako je Evropa ovoga puta bar ponudila dobru volju da pomogne, treba njene funkcionere ipak podsetiti da je čvrsta volja dovoljna i da neko možda iz očaja skoči s vrha solitera, ali da mu za spremanje dobrog ručka treba ipak i pun frižider.

KAD FOFO DELI PRAVDU

Još veći narodni bes izazvala je vest da je Alfonso Bonafede, Konteov ministar pravde, takođe hitnim specijalnim vladinim dekretom (dakle, bez obavezne demokratske procedure u parlamentu) usled epidemije virusa korona pustio iz italijanskih zatvora 357 mafijaških bosova navodno zato što su bili zaraženi koronom, a zatvorske bolničke strukture neadekvatne da ih smeste i leče, tako da su upućeni na "kućno lečenje". U pitanju su šefovi sicilijanskih i kalabrijskih klanova za kojima je policija godinama tragala, a koji su bili osuđeni na doživotni zatvor pod strogim režimom zvanim 41-bis. Neki od njih su čak i direktno umešani u ubistvo sicilijanskih sudija Falkonea i Borselina, seriju terorističkih mafijaških bombaških napada na državu ranih 1990-ih, ali i za stravično ubistvo 13-godišnjeg sina jednog od svedoka saradnika italijanske Antimafije (specijalne jedinice za borbu protiv mafije) čiji leš nikad nije pronađen, s obzirom na to da je telo nesrećnog dečaka rastopljeno u kiselini.

Nije nikakvo čudo što se ispostavilo da većina ovih okorelih kriminalaca nije bila bolesna od korone i da je umesto u kućni zatvor odmah otišla na neko nepoznato i sigurno mesto. Stoga su razumljivi zahtevi italijanske opozicije da ministar Bonafede zbog ovog "gafa" odmah podnese ostavku, ali je premijer Konte izjavio da to ne dolazi u obzir i da će se ceo slučaj ispitati, te opet izdao novi dekret, pompezno nazvan "Pohvataj ponovo mafijaše". Poznato je samo da se u mafijaškim krugovima u Palermu već danima slavi, a da je Paskvale de Filipo, jedan od svedoka saradnika Antimafije, ozbiljno zabrinut za svoj život. "Ja sam bio mafijaš, član čuvenog klana Kazaleze i dobro ih poznajem. Zbog izdaje sam osuđen na smrt i sada je samo pitanje dana kada će me strefiti metak. Oni ne zaboravljaju i ne opraštaju."

Inače, Alfonso Bonafede je pre nego što je postao ministar pravde bio godinama nezaposleni diplomirani pravnik koji je za život zarađivao radeći kao disk-džokej u diskoteci "Ekstazi" u rodnom gradiću Macara del Valo, na krajnjem jugu Sicilije, 200 km od tuniske obale. Bez obzira na naglu profesionalnu karijeru, ministra njegovi bliski prijatelji i rođaci i dalje zovu Fofo. Ali za mnoge Italijane je velika enigma ko su u stvari ti njegovi bliski prijatelji?!