indijanci
© Yu, Spyrou, et al. / Cell
Nedavno istraživanje, koje je sprovela grupa istraživača Instituta Max Planck za nauku o istoriji čoveka, Moskovskog državnog univerziteta, sibirskog ogranka Ruske akademije nauka i Univerziteta Cape Town, sugeriše da je porijeklo prvih ljudi u Americi rasprostranjenije nego što se ranije pretpostavljalo.

Nedavno objavljeno istraživanje, koje je predvodio odsjek za arheogenetiku Instituta Max Planck za nauku o istoriji čovjeka, otkrilo je najbližu vezu do danas između drevnih Indijanaca i naroda Sibira.

Objavljeno u srijedu u časopisu Cell, istraživanje je zasnovano na rezultatima analize 19 novo sekvencionisanih drevnih humanih genoma iz regiona jezera Baikal, Sibir, Rusija, uključujući 14-godišnjakinju koja se smatra jednom od najstarijih otkrivenih u regionu.

"Ovo istraživanje otkriva najdublju vezu između Sibiraca gornjeg paleolita i prvih Amerikanaca", rekao je He Yu, vodeći autor "Vjerujemo da bi ovo moglo osvijetliti buduće studije istorije stanovništva Indijanca".

Istraživački tim otkrio je da su dva analizirana uzorka, jedinka stara 14 000 godina iz južnog Sibira, zajedno sa još jednim mlađim primjerkom mezolita iz sjeveroistočnog Sibira, pokazala istu genetsku mješavinu drevnog sjevernoeuroazijskog (ANE) i sjeveroistočnog Azijskog (NEA) roda koji su pronađeni kod prvih zabilježenih ljudi u Americi.

Nalazi studije ukazuju na to da su drevni Indijanci imali česti genetski kontakt sa populacijom NEA porijekla. Istraživanje takođe otkriva da je porijeklo sadašnjih Indijanaca u Sjevernoj i Južnoj Americi mnogo šire rasprostranjeno nego što se ranije pretpostavljalo.

"Gornji paleolitički genom obezbijediće naslijeđe za proučavanje genetske istorije čovjeka u budućnosti", primijetio je Cosimo Posth, viši autor ovog rada.

Istraživanje je takođe otkrilo pokretljivost i ljudskih i patogenih genoma širom Evroazije tokom Bronzanog doba, ere koju karakteriše rastuća društvena i tehnološka složenost.

Dvoje pojedinaca iz 19 analiziranih genoma bili su zaraženi Yersinia pestis, patogenom koji izaziva kugu, mada se smatralo da je širenje bolesti olakšano migracijama iz zapadne Evroazijske stepe.

"Ova najistočnija pojava drevnih sojeva Y. pestis vjerovatno sugeriše dugoročnu pokretljivost tokom Bronzanog doba", izjavila je Marija Spirou, koautor rada.

Istraživač smatra da je prisustvo Yersinia pestis dokaz koji ukazuje na "najdublju različitu vezu" između populacija južne sibirske i zapadne Evroazijske stepe.

"U budućnosti, generisanjem dodatnih podataka, nadamo se da ćemo detaljnije definisati šare širenja kuge," sugerisao je Johannes Krause, viši autor studije.