trump
© Pari Dukovic for TIME
Predsjednik Trump u Ovalnom uredu 17. lipnja
Posljednjih tjedana čitav je planet promatrao izborni proces u zemlji koja je bombardirala tridesetak zemalja u ime borbe za demokratska načela i ljudska prava.

Kada se sve to promatra iz perspektive druge zemlje, koja također pokušava proširiti svijetom demokraciju, jednakost, razumijevanje i ljubav, tada je spektakl u potpunosti završen. Nedostaje samo Neron s harfom

Britaniju i Ameriku povezuju povijest, kultura i, što je važno za našu današnju temu, jezik. Prema statistikama Europske unije, Britanci i Mađari su nacije koje najmanje govore strane jezike. Manje od 40 posto Britanaca govori strani jezik. No, za razliku od Mađara, koji svojim jezikom mogu da dobace do Bečeja, Kikinde i Temišvara, Britanci putuju diljem svijeta i stižu do rođaka u Južnoj Africi, Australiji i Novom Zelandu, Kanadi i... Americi.

Isto tako, naravno, i Amerika u Britaniju stiže na krilima istog tog zajedničkog jezika. Američki filmovi, glazba, književnost, pa čak i mediji na Otok stižu bez prijevoda, što će reći bez kucanja na vrata i bez pardona, poput susjeda u bijeloj potkošulji i velikog trbuha kad treba kocku šećera ili malo kave za iznenadne goste.

Britanija napušta Europsku uniju i okreće se saveznicima preko oceana. Carstvo koje se proširilo morem imalo je posjede na prekomorskim teritorijima i sada se nada povratku svih odnosa koji su dugo bili zapostavljeni zbog članstva u EU. Najveći mogući poslovni partner su naravno Sjedinjene Države, najveće i najbliže tržište i bliski geopolitički partner.

KRALJEVSTVO JE UJEDINJENO

Britanska televizija, radio, tisak i internet, iz gore navedenih razloga, uglavnom odražavaju stavove od preko velike bare. Kao što vidimo, izbori završavaju tijesnom pobjedom Joea Bidena. Mala razlika u broju glasova dvojice kandidata odraz je podjele Amerike. Znači li to da će Britanci biti podijeljeni jednako kao i njihovi rođaci s one strane bare? Ne, ne znači.

Zašto netko glasa za Trumpa, ostavljamo da objasne američki sociolozi, psiholozi, psihijatri, politolozi i znanstvenici općenito. Svi ostali, koliko vidimo, navijaju protiv Donalda zato što im tako mediji nalažu savjetuju Facebook, Google i Twitter. Tako se ispostavlja da je čak i ovdje u Britaniji teško imati jednu osobu u javnoj domeni koja podržava bilo što ili bilo koga tko ima bilo kakve veze s Donaldom, 45. predsjednikom Sjedinjenih Država.

Evo u kakvom su raspoloženju ovdašnji mediji dočekali izbore.

Na dan glasanja, Guardian nas obavještava da Axios citira tri anonimna izvora koji, upućeni u predsjednikove privatne komentare, kažu da će, ukoliko bude izgledalo da vodi, proglasiti pobjedu u utorak navečer. Axios? Anonimni izvori tvrde? Pa to ni u čuburskim krčmama ne prolazi.

I tako svi u glas sve ove četiri godine Trumpovog predsjednikovanja: BBC, Independent, Daily Telegraph, Sun, Daily Mirror, Sky News, CNN (američka medijska tvrtka koja se u Britaniji doživljava kao domaća).

Vaš dopisnik redovito sluša jutarnji radijski program "Danas" na četvrtom programu BBC-a. To je vjerojatno najvažnija i najutjecajnija informativna emisija u kojoj gostuju doslovno svi, od premijera do vratara Manchestera koji je u nedjelju primio smiješan gol. Samo kraljica nikada nije intervjuirana u ovoj emisiji. Ili barem ne u posljednjih pola stoljeća.

Tijekom ovih Trumpovih godina samo su nekoliko puta doveli nekoga iz njegovog tabora da pozitivno govori o predsjedniku. Za to bi vrijeme novinari u studiju bili užasno iznenađeni. Kad se takvi intervjui stave u kontekst opće, nekritičke antitrumpovske histerije, zaključak prosječnog slušatelja može biti samo jedan, onaj željeni i politički korektan: narančasti Donald je rasist, ženomrzac, nasilnik, prostak, budala, homofob, mrzi transseksualce, pokrete Antife i Black Lives Matter ... Ukratko - užas od čovjeka.

Britanski su mediji u potpunosti preuzeli ovu antitrumpovsku matricu. Ne smijemo zaboraviti da postoje ozbiljne naznake da je čuveni ruski dosje (dosje Russia Gate), čija je uloga bila svrgavanje predsjednika, napravio nitko drugi nego bivši britanski špijun Christopher Steele u suradnji s, nakon toga, otrovanim, a potom i potpuno iščezlim kolegom Sergejem Skripaljom. Stoga se čini da Britanija ima ozbiljne strateške geopolitičke razloge da ne voli Trumpa, već da voli Hillary Clinton, Obamu, Joea Bidena ...

STALJINOVA LOGIKA

Međutim, statistika uglednog američkog istraživača javnog mnijenja Edisona sada nam pokazuje da je Trump na ovim izborima osvojio više glasova nego prije četiri godine od svih kategorija građana: bijele žene, crni ljudi, crne žene, latino muškarci, latino žene i ostali. Jedini postotak koji se smanjio u tom razdoblju je broj glasova bijelaca. Podsjetimo se, već godinama svi mediji na Otoku horski govore o Trumpu kao rasistu, ženomrzacu i čovjeku koji promiče bijeli suprematizam. Čini se da se glasači ne slažu.


No, zar ćemo se sada baviti s takvim sitnicama kao što je mišljenje građana. Poznati sovjetski stručnjak za demokraciju i ljudska prava, Joseph Visarionovich Stalin, jednom je to lijepo objasnio, napomenuvši da uopće nije važno tko i kako glasuje, već tko broji glasove.

Ko je dakle brojao glasove u tih 6-7 spornih država?

I ovdje se Guardian istakao. Rano ujutro 3. studenog na naslovnici je objavio veliki naslov: "Trump iznosi neutemeljene tvrdnje i lažno proglašava pobjedu unatoč činjenici da nema jasnih rezultata." Dakle, Guardian zna da su tvrdnje neutemeljene i da on lažno najavljuje pobjedu. Sky News donosi isti takav naslov.

Trump kaže da je pokraden. BBC nas odmah obavještava (s negodovanjem) da je predsjednik to rekao, ali da on nema dokaze za tako nešto. "Ali on nema dokaze", viče glavni politički komentator Andrew Neal i samo što ne iskoči iz ekrana. Neil zna, BBC zna da Trump nema dokaza, je li?

Zanimljiv.o Isti novinari za bombardiranje (Jugoslavija, Afganistan, Irak, Libija ...) ne traže nikakve dokaze, koliko se sjećamo, zašto je sada drugačije?

Ista se taj javni servis oglašava o pitanju tvrdnje da se u Michiganu preko noći oko 130 000 glasova za Bidena pojavilo niotkuda.

"To je pogreška u upisivanju podataka", spremno objašnjavaju. Njihov tim za provjeru činjenica utvrdio je da su tvrdnje Trumpovog štaba neutemeljene. BBC provjerava tvrdnje jednog od dvojice kandidata? Usred predsjedničke utrke? U stranoj zemlji? O tome da se slična greška dogodila i u susjednoj državi Wisconsin i ne spominju. To bi već zahtijevalo određenu razinu neovisnog odlučivanja i kritičkog razmišljanja. Ne, pravimo se da se ništa nije dogodilo - čitatelji će zaboraviti kad ih sutra zatrpamo s brojem ljudi zaraženih od korone.

Sky News, Mirror, Guardian ... svi isto to. I mi bismo se, pretpostavljam, trebali pretvarati da su svi oni neovisni novinari koji su do ovog (bilo kojeg) zaključka došli samostalno. Ili to, ili svi dobivaju iste informacije (koriste iste riječi i izraze) iz istog izvora. Jedan od ta dva, nema trećeg.
mediji
Tada preko Stjenovitih planina, prerija i Atlantskog oceana, digitalni impulsi stižu iz histerične antitrumpovske Silicijske doline. Facebook skida članke protiv Bidena, Twitter cenzurira Trumpove tweetove, Google logaritmira rezultate, tako da kada upišete "predsjednik SAD-a" u tražilicu, prva četiri naslova sadrže Bidenovo ime u naslovu (6. studenoga, prije Bidenove subotnje najave).


U takvoj poplavi propagandnih izliva, osoba tada pronalazi utočište na malom privatnom mjestu na kojem usamljeni bloger razmišlja i piše naglas. Pošten čovjek, reklo bi se da ne radi za CIA-u, ni za MI6, ni za farmaceutsku, vojnu, bankarsku ili naftnu industriju, uzdržava se donacijama čitatelja.


Napisao dobar članak, zanimljiv kut, došao do zanimljivih zaključaka. Pogledajmo sada komentare u nastavku ... katastrofa. Sve je potpuno zagađeno očitim botovima koji stranicu nikada prije toga nisu posjetili (čudna imena i nadimci, gramatika, rječnik ...) i koji viču na sav glas da je sve laž i da će Biden pomiriti Ameriku i pobijediti koronu. Idemo dalje.

Britanija je napokon uspjela (barem se tako čini 9. studenog) da se otarasi neugodnog Trumpa i njegove konzervativne, antiglobalističke politike

Mediji s obje strane oceana blistaju od sreće. Još nisu shvatili koliko su kolumni svakodnevno posvećivali pljuvanju Trumpa i ruskom uplitanju u američke demokratske procese. Što će sada pisati? Afirmativni tekstovi ne privlače ni približno toliko pažnje kao histerija, ogovaranje, poluistine, špekulacije i malverzacije. Čiste laži su isto tako dosta čitane i dobro prolaze.

Biden pobjeđuje i Rusa (dakle) nigdje nema na vidiku, ni Kineza, ni Iranaca. Demokracija je pobijedila.

Evo udarnog naslova u Guardianu (subota, 7. studenog): "Demokracija djeluje, kaže Biden." "Trumpov ispad uzrokovan strahom da će završiti u zatvoru" i "Dostojanstveno i elegantno - Evo pisama koja su prethodni predsjednici ostavili svojim nasljednicima dok se Trump još uvijek žali i bavi teorijama zavjere" (Daily Mirror). "I tvoj će glas važiti, kaže Biden" (Telegraph). "Trampokalipsa sada" (parafraza naslova poznatog Coppolinog filma Apocalypse Now, Daily Mail). I tako unedogled. Na temelju svega viđenog, sasvim predvidljivo i u skladu s reakcijama u Americi.

Pobjednika su proglasili CNN i MNSNBC, izvijestio je BBC. Sasvim prikladno, oni su bili glavna poluga Bidenove predsjedničke kampanje.

Zašto čekati da takve odluke potvrdi neka zvanična sudska instanca dotične zemlje, kad to lijepo može da uradi urednik večernjeg programa.

Boris Johnson je odmah čestitao Bidenu. To je učinio i čelnik oporbe, laburista Kir Starmer, pohvalivši novog predsjednika, rekavši da je pokazao "pristojnost, integritet, suosjećanje i snagu".

To su same po sebi protokolarne radnje i riječi, ali u kontekstu apsolutne demonizacije prethodnog predsjednika imaju sablasni ton. Points of View (Gledišta) je TV emisija na programu nedjeljom prije ručka, u kojoj se čitaju pristigli komentari gledatelja. "Otišao sam spavati, bili su američki izbori na TV-u. Ustao sam izbori, poslijepodne izbori ... dokle više?" Drugi kaže "pa mi smo preko noći postali dio Amerike! "Treći dodaje" toliko se važnih stvari događa u svijetu i u našoj zemlji, a vi samo pričate o tim izborima! " I najzad se čuje i gledatelj koji primećuje da mu nije jasno čemu opsesija Trampom svih ovih godina!

Tako je to na otoku koje sjevernoatlantske morske struje nose sve dalje i dalje od europskog kontinenta.

Nedostaje samo Neron s harfom. Legenda kaže da je zapalio Rim da bi stekao inspiraciju za svoju poeziju i glazbu. Tijekom Trumpovog mandata Amerika i Britanija nisu niti jednom otvoreno vojno intervenirale, ulazeći u sukob većih razmjera. Što sada? Venezuela, Sirija, Iran, Koreja, Kina? Povratak na Balkan, u Irak?

Pažljivo ćemo pratiti razvoj situacije da vidimo kakav je to zadatak dobio Joe i da li će ga poslužiti inspiracija. Harfa će se već naći, sa svih 47 struna.