američki vojnici
Potpredsjednica Kamala Harris provela je vikend pod vatrom republikanaca, što naravno znači da je Kamala Harris provela vikend kritikovana iz najglupljeg, najnižeg razloga zbog kojeg biste mogli da je kritikujete.

Navodno je buduća potencijalna predsjednica u tviteru objavila: "Uživajte u dugom vikendu", referencu na praznik Dana sjećanja u ponedjeljak, umjesto da bruji o palim trupama i žrtvama.

To je to, to je cijela priča. Taj blesavi, nebitni prekršaj jednog od najslabijih ljudi u jednoj najkorumpiranijoj i najubojitijoj vladi na zemlji, cijela je osnova za istorijske naslove iz konzervativnih medija poput ovog: "ODVRATNO" NEPOŠTOVANJE: Potpredsjednica Kamala Harris rasplamsala je bijes tvitom povodom Dana sjećanja."


Harris, rođena političarka, bila je brza da se opravda.

"Tokom naše istorije naši vojnici, muškarci i žene, rizikovali su sve da odbrane naše slobode i našu zemlju", tvitovala je. "Dok se pripremamo da im odamo počast na Dan sjećanja, sjećamo se njihove službe i njihove žrtve."

Što je naravno potpuno sranje. Prošle su generacije otkad se za bilo kog pripadnika američke vojske moglo reći da je služio ili se žrtvovao braneći Ameriku ili njene slobode, a to je bio slučaj tokom gotovo čitave njene istorije. Ako ovo čitate, statistički je malo vjerovatno da ste u godinama u kojima je neki pripadnik američke vojske poginuo iz bilo kog drugog razloga osim korporativne dobiti i globalne dominacije, a ako jeste, gotovo je sigurno da niste bili dovoljno stari da biste imali zrele misli o tome u to vrijeme.

Kad god na mreži kritikujete američku ratnu mašinu, u blizini nekoga ko je dovoljno propagiran, uvijek će vam držati predavanje o Drugom svjetskom ratu i o tome kako bismo svi govorili njemački ili japanski bez hrabrih ljudi koji su umrli za našu slobodu. Ovo za mene pojačava moju poentu: činjenica da apologeti američkog imperijalizma uvijek moraju da posegnu sve do istorije do dna živog sjećanja da bi pronašli čak i jedan jedini primjer američke vojske koja se koristi u svrhe koje nisu zle, dokazuje da je to sasvim sigurno zlo.

Ali ovo je jedan od glavnih razloga što postoji toliko mnogo filmova i istorijskih dokumentarnih filmova o Drugom svjetskom ratu: to je prilika da se američki vojnici prikažu kako se hrabro bore i umiru za plemenitu stvar, a da istinu ne moraju iskriviti do neprepoznatljivosti. Drugi glavni razlog je taj što fokusiranje na drugi svjetski rat omogućava članovima američkog carstva da pobjegnu u vrijeme kada je Veliki negativac na svjetskoj sceni bio neko drugi.


Od kraja Drugog svjetskog rata do pada SSSR, američka vojska je korištena da razbije širenje komunizma i osigura geostrateške interese inžinjeringa konačnog kraja i raspada Sovjetskog Saveza. Nakon što je to postignuto 1991. godine, američka spoljna politika se zvanično preusmjerila na očuvanje unipolarnog svjetskog poretka sprječavanjem uspona bilo koje druge supersile koja bi mogla da se takmiči sa njenom moći.

Članak The New York Timesa iz 1992. godine pod naslovom "U.S. Strateški plan poziva na osiguranje da se ne razvijaju rivali", izvještava o procurilom dokumentu koji opisuje politiku poznatu kao Wolfowitz doktrina po tadašnjem podsekretaru za odbranu za politiku Paul Wolfowitzu, glasi kako slijedi:
"U širokoj novoj političkoj izjavi koja je u završnoj fazi izrade, Ministarstvo odbrane tvrdi da će američka politička i vojna misija u posthladnoratovskom dobu biti osiguravanje da nijedna suparnička supersila ne smije da se pojavi u zapadnoj Evropi, Aziji ili teritorijama bivšeg Sovjetskog Saveza.

U dokumentu od 46 stranica koji već nedeljama kruži najvišim nivoima Pentagona, a koji ministar odbrane Dick Cheney ​​očekuje da će biti objavljen kasnije ovog mjeseca, navodi se da će dio američke misije "ubjeđivati potencijalne konkurente da ne moraju težiti većoj ulozi ili zauzimati agresivnije držanje da bi zaštitili svoje legitimne interese".

Povjerljivi dokument sugeriše svijet kojim dominira jedna supersila čiji se položaj može održati konstruktivnim ponašanjem i dovoljnom vojnom snagom da odvrati bilo koju naciju ili grupu nacija od osporavanja američkog prvenstva."
Ovo je sve za šta se američke trupe bore i umiru od pada Berlinskog zida. Ne za "slobodu", ni za "demokratiju", a sigurno ne za američki narod. Samo neprekidna neosporna dominacija ovom planetom po svaku cijenu: dominacija njenim resursima, njenim trgovinskim putevima, njenim morima, vazduhom i ljudima, bez obzira na to koliko života treba rizikovati i izgubiti da bi se to postiglo. SAD su ubile milione i raselile desetine miliona tek od početka ovog vijeka u bezobzirnoj težnji za tim ciljem.


I, kao što je Smedley Butler objasnio prije 86 godina u svojoj još uvijek relevantnoj knjizi Rat je reket, američko vojno osoblje umire zbog profita. Ništa ne okreće zupčanike u industriji kao rat, i ništa bolje ne stvara haotična okruženja divljeg zapada od šoka i zbrke tokom kojih se može zgrabiti više bogatstva i moći. Ratni profiteri ulažu ogromne resurse u lobiranje, istraživačke centre i donacije kampanjama za manipulisanje i podmićivanje kreatora politike za donošenje odluka koje promovišu rat i vojni ekspanzionizam, sa zapanjujućim uspjehom. Sve je ovo potpuno legalno.

Važno je proširiti svijest da je ovo sve zbog čega američke trupe umiru, jer je bajka da se bore za slobodu i svoje sunarodnike glavna propagandna naracija koja se koristi u regrutaciji vojske. Iako siromaštvo igra značajnu ulogu u poticanju regrutovanja, jer grabežljivi regrutni centri ciljaju siromašne i mlade iz srednje klase, obećavajući im budućnost u državi sa najgorom nejednakošću dohotka u industrijalizovanom svijetu, činjenica je da agresivno propagirano veličanje vojne "službe" čini to cjenjenijim vidom karijere od rada u restoranu ili prehrambenoj prodavnici, što znači da je veća vjerovatnoća da će se ljudi prijaviti.

Bez sve te propagande koja obmanjuje ljude da vjeruju da je rad u vojsci nešto čestito, vojna služba bila bi najsramniji posao koji bi iko mogao izabrati; drugi stigmatizovani poslovi poput seksualnog rada smatrali bi se mnogo plemenitijim. Bilo bi manje nevoljno da za Božić svojoj široj porodici kažete da ste domar u neuregularnom salonu za masažu nego da ste se prijavili u američku vojsku, pa umjesto da vam čestita i da vas hvali, vaš ujak Marey bi vas pogledao i rekao:
"Dakle, ubijat ćeš djecu zbog sirove nafte?"
I upravo tako bi trebalo da bude. Nastavak podržavanja laži da se američke trupe bore i umiru u dobre svrhe pomaže u obezbjeđivanju stalnog snabdjevanja tinejdžera da bi se ubacili u zupčanike imperijalne ratne mašine. Prestanite se hraniti lažima da je ratna mašina vrijedna ubijanja i umiranja. Ne iz nepoštovanja prema mrtvima, već iz poštovanja prema živima.

Autor: Caitlin Johnstone