closed factory
Jedna od rijetkih iskrenih izjava Billa Gatesa bila je njegova primjedba početkom 2021. godine da ako mislite da su COVID mjere loše, pričekajte dok ne počnu mjere za globalno zatopljenje. Europska unija je u procesu nametanja, odozgo prema dolje, najdrakonskijih mjera do sada, koje će učinkovito uništiti modernu industriju diljem 27 država Europske unije. Pod slatkim imenima poput "Spremni za 55" i Europski zeleni plan, u Bruxellesu se dovršavaju mjere koje nameću neizabrani tehnokrati i koje će uzrokovati najgoru industrijsku nezaposlenost i ekonomski kolaps od krize 1930-ih. Industrije kao što su automobilska ili transportna, proizvodnja energije i čelika su na kocki, a sve zbog nedokazane hipoteze koja se naziva globalno zagrijavanje koje je izazvao čovjek.

Dok su većinu građana EU-a omela beskonačna ograničenja zbog pandemije slične gripi zvana covid19 , tehnokrati u Europskoj komisiji u Bruxellesu pripremali su program planirane dezintegracije industrijskog gospodarstva EU-a. Zgodan aspekt neizabrane nadnacionalne skupine daleko u Bruxellesu ili Strasbourgu je to što ne odgovaraju stvarnom biraču. Čak imaju i naziv za to: demokratski deficit. Ako se usvoje mjere koje će Europska komisija uskoro dovršiti pod njemačkom predsjednicom Ursulom von der Leyen i potpredsjednikom za globalno zagrijavanje, nizozemskim tehnokratom Fransom Timmermansom, evo nagovještaja što će se dogoditi.

"Spremni za 55"

14. srpnja Europska komisija predstavlja svoju zelenu agendu "Spremni za 55". Iako naslov više zvuči kao oglas za zdravstveni studio za one srednjih godina, to će biti najdrakonskiji i najrazorniji program deindustrijalizacije ikada nametnut izvan rata.

Spremni za 55 bit će središnji okvir novih zakona i pravila iz Bruxellesa za dramatično smanjenje emisije CO2, koristeći programe kao što su porezi na ugljik, gornje granice emisije i trgovinski programi.

U travnju 2021. Europska komisija najavila je novi klimatski cilj EU-a: emisije će se smanjiti za 55 posto do 2030. u odnosu na 1990., iako je ranije bilo dogovoreno da to bude 40 posto. Otuda i slatki naziv "Spremni za 55". No, industrija i radna snaga država EU-a bit će sve samo ne spremna ako se plan primjeni. Jednostavno rečeno, radi se o tehnokratskom fašizmu koji se nameće bez javne rasprave na oko 455 milijuna građana EU-a.

Ovaj "Spremni za 55" prvi je put u svijetu da skupina zemalja, EU, službeno uvodi program za nametanje apsurdnog "nula" CO2 do 2050. godine i 55% manje CO2 do 2030. godine. Car EU zelenog plana, povjerenik Frans Timmermans u svibnju je rekao: "Ojačat ćemo EU sustav trgovanja emisijama, ažurirati Direktivu o oporezivanju energije i predložiti nove CO2 standarde za automobile, nove standarde energetske učinkovitosti u zgradama, nove ciljeve za obnovljive izvore energije i nove načine podrške čistim gorivima i infrastrukturi za čisti transport". U stvarnosti će to uništiti transportnu industriju, industrije čelika i cementa, kao i proizvodnju električne energije iz ugljena i plinskog goriva.

Evo glavnih dijelova zlokobnog programa Spremni za 55.

Automobili i kamioni

Glavni cilj Europskog zelenog plana bit će mjere koje će natjerati vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem- benzinske ili dizelske automobile i kamione- da se pridržavaju kaznenih granica emisije CO2 da će, ako ne i prije, biti prisiljena napustiti ceste do 2030. godine. Plan će promijeniti trenutni cilj smanjenja CO2 emisije vozila za 37,5% do 2030. godine na nulte emisije do 2035. godine.

Koalicija sindikata, tvrtki i dobavljača transportne industrije, uključujući Europsku konfederaciju sindikata i Europsko udruženje proizvođača automobila, 7. srpnja uputila je hitan apel EU-ovom zelenom caru Fransu Timmermansu. Oni su izjavili: "... želimo vidjeti industrijsku transformaciju i inovacije u Europi, a ne deindustrijalizaciju i društvene poremećaje". U pismu se ističe da EU nema planove za takozvanu "pravednu tranziciju" za automobilsku industriju EU-a, uključujući i obuku novih vještina za radnike koji su tehnološki višak: "Trenutno ne postoji takav okvir za 16 milijuna radnika u našem eko-sustavu mobilnosti, a posebno europski automobilski sektor koji je moćno mjesto industrijskog zapošljavanja".

Ovo nije mali problem jer će prijelaz s automobila i kamiona s unutrašnjim izgaranjem na E-automobile značiti ogroman poremećaj bez presedana sadašnjim lancima dobavljača automobila. U pismu se ističe da automobilski sektor diljem EU-a ima 8,5% svih europskih radnih mjesta u proizvodnji i da je 2019. samo u Njemačkoj proizveo gotovo 10% BDP-a, zajedno s 40% potrošnje zemlje za istraživanje i razvoj. EU danas čini više od 50% svjetskog izvoza automobilskih proizvoda. Ističu da će prijelaz na vozila s nultom emisijom CO2 značiti gubitak najmanje 2,4 milijuna kvalificiranih i visoko plaćenih radnih mjesta diljem EU-a. Cijele regije postat će depresivne. U pismu se ističe da Bruxelles još nije ni mapirao posljedice Zelenog plana za automobilski sektor.

U travnju je njemačka predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen naznačila da bi "Spremni za 55" mogao proširiti drakonski sustav trgovanja emisijama ugljika (ETS) izvan elektrana ili industrije kako bi obuhvatio cestovni promet i zgrade uz dodatak "zagađivač plaća". Veza s ETS-om automatski će nametnuti financijske kazne vozačima ili vlasnicima kuća izvan sadašnjih poreza na ugljik unatoč vrlo ograničenom utjecaju od oko 3% na emisije. To će, uz strože standarde emisije automobila, nanijeti ubojit udarac potrošačima i industriji. Kad je francuska vlada 2018. godine uvela takav porez na ugljik, pokrenula je nacionalne prosvjede Žutih prsluka i prisilila Pariz da ga povuče.

Čelik

Drastični plan EU-a sadrži nove odredbe koje će značiti drastične promjene za energetski intenzivnu industriju čelika i cementa u EU-u. Čelik je druga najveća industrija u svijetu nakon nafte i plina. Trenutno je EU drugi najveći proizvođač čelika u svijetu nakon Kine. Njegova proizvodnja iznosi preko 177 milijuna tona čelika godišnje, ili 11% globalne proizvodnje. No Timmermansov plan uvest će nove mjere koje će navodno kazniti uvoz čelika od "prljavih" proizvođača, ali će to zapravo učiniti čelik EU -a manje konkurentnim na globalnoj razini. Curenje informacija o EU planu ukazuju na to da planiraju ukinuti postojeće besplatne ETS dozvole zagađenja za energetski intenzivne industrije poput čelika ili cementa. To će nanijeti razoran udarac objema bitnim industrijama. Zovu ga Mehanizam za prilagođavanje granice ugljika. Kako ističe Centar za europsku političku mrežu, izvoznici čelika iz EU -a "neće dobiti nikakvu naknadu za prekid besplatne dodjele. Zbog toga trpe značajne konkurentske nedostatke u usporedbi s konkurentima iz trećih zemalja".

Porezi na ugljik

Novi klimatski cilj EU-a za 55% do 2030. godine podrazumijeva gotovo potpuno ukidanje ugljena do 2030. u cijeloj EU. To će pogoditi Njemačku, daleko najvećeg korisnika energije ugljena u EU -u. Njemačka vlada, koja već ima najskuplju električnu energiju na svijetu zahvaljujući prijelazu Merkel Energiewende na nepouzdanu solarnu energiju i vjetar koji će posljednju nuklearnu elektranu zatvoriti 2022. godine, nedavno je odustala od svog plana o postepenom ukidanju ugljena do 2038. godine. Ukinuti će ga daleko ranije, ali iz očitih političkih razloga u izbornoj godini, nije otkriven novi datum "nultog ugljena".

Apsurd vjerovanja da će EU, osobito Njemačka, uspjeti postići nultu razinu ugljena do 2030. godine, zamijenivši ga ne s prirodnim plinom, već nepouzdanim izvorima poput solarnih i vjetra, već je jasan. 1. siječnja 2021. u sklopu vladinog mandata o smanjenju energije ugljena, ugašeno je 11 elektrana na ugljen ukupnog kapaciteta 4,7 GW. To postupno ukidanje trajalo je osam dana jer je nekoliko elektrana na ugljen moralo biti ponovno spojeno na mrežu kako bi se izbjeglo nestanka struje zbog produženog razdoblja slabog vjetra. Zatvorenim elektranama na ugljen naređeno je da rade na rezervnom statusu o trošku potrošača. Berlinsko vladino povjerenstvo koje je izradilo plan postupnog ukidanja ugljena nije uključivalo predstavnike elektroprivrede niti stručnjake za električnu mrežu.

S novim elementom destruktivnog plana Europske komisije "Spremni za 55", srce europske industrije, Njemačka, unaprijed je programirano ne samo za ozbiljnu industrijsku nezaposlenost u sektoru čelika, cementa i automobila. Također je unaprijed programirano za nestanke struje, poput onog koji je opustošio Teksas početkom 2021. godine kada su se smrzle vjetrenjače. Godine 2022. u Njemačkoj će se, kako je navedeno, zatvoriti posljednja nuklearna elektrana zajedno s ostalom snagom na ugalj, čime će se ukloniti 3% energije. Dodatnih 6000 vjetroturbina također će napustiti zbog starosti, za ukupno smanjenje od 7%. Ipak, planirano dodavanje nove infrastrukture na vjetar i sunce ne može to zamijeniti, pa bi do 2022. godine Njemačka mogla imati nedostatak između 10% i 15% kapaciteta na strani proizvodnje.

Veliki reset Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) i Europski zeleni plan


Ono što je teško običnom razumnom građaninu da shvatiti s ovim EU programom "Spremni za 55" i s Velikim resetom Davosa ili sa srodnom UN-ovom Agenda 2030 na globalnoj razini je to što je sve to namjeran tehnokratski plan za dezintegriranje gospodarstva, koristeći lažni izgovor nedokazane opasnosti od globalnog zagrijavanja koja tvrdi- temeljena na sumnjivim računalnim modelima koji zanemaruju utjecaj našeg Sunca na klimatske cikluse Zemlje- da ćemo vidjeti katastrofu do 2030. ako svijet ne smanji bezopasne i životno bitne emisije CO2.

Uvijek aktivni Svjetski ekonomski forum u Davosu, u sklopu svog Velikog reseta, također igra značajnu ulogu u oblikovanju Europskog zelenog plana Europske komisije. U siječnju 2020. Svjetski ekonomski forum na svom godišnjem sastanku u Davosu okupio je čelnike iz industrije i gospodarstva s izvršnim potpredsjednikom Fransom Timmermansom kako bi istražili kako potaknuti Europski zeleni plan. Rezultat je otkrivanje u Bruxellesu 14. srpnja. WEF podržava CEO Action Group za Europski zeleni dogovor kako bi velike korporacije stale iza distopijskog plana Bruxellesa.
F. William Engdahl savjetnik je za strateške rizike i predavač, diplomirao je politiku na Sveučilištu Princeton i autor je bestselera o nafti i geopolitici, isključivo za internetski časopis "New Eastern Outlook".