šošoni
© Ian Zabarte
Plesačice na okupljanju na planini Yucca
Zemlja domorodaca pretvorena je u poligon za nuklearno testiranje. Sada pate od bolesti.

'Najviše nuklearno bombardirana nacija na planetu' neželjeno je priznanje koje je ponijelo indijansko pleme Šošoni. To je imalo razorne učinke za zajednicu, a RT je razgovarao s jednim aktivistom koji se bori za pravdu.
"Oni okupiraju našu zemlju, kradu nam mogućnosti i zbog toga se od nas očekuje da umremo. Još uvijek se pokušavamo uhvatiti u koštac i razumjeti što nam se dogodilo, te pronaći načine da to zaustavimo, ispravimo i spriječimo da se to dogodi u budućnosti."
Glas Iana Zabartea je ljutit, ali ne posustaje dok opisuje surovu sudbinu svog naroda, Indijanaca koji su desetljećima, u bilo kojoj mjeri, bili podvrgnuti najgorim strahotama, a sve ih je počinila njihova vlada u Washingtonu.

Zabarte, 57, glavni je čovjek zapadnih grupa nacije Šošona i predvodi kampanju za razotkrivanje onoga što opisuje kao "etničko čišćenje" svog plemena.


Zemljište Šošona proteže se od Doline smrti u pustinji Mojave u istočnoj Kaliforniji do parka Yellowstone u Wyomingu. Ipak, 1951. SAD su započele testiranje nuklearnog oružja na teritoriju zapadnih Šošona, na poligonu Nevada Proving Grounds (sada poznatom kao Nevada National Security Site). Šošoni sada mogu tvrditi da su nacija s najviše nuklearnih bombi na planetu.
Teritorij Šošona
© Native-Land.ca
Teritorij Šošona
U razdoblju od nešto više od 40 godina, tamo je provedeno 928 testova - oko 100 u atmosferi i više od 800 pod zemljom - što je rezultiralo nuklearnim padavinama od oko 620 kilotona, prema studiji iz 2009. godine. Za usporedbu, bilo je 13 kilotona padavina kada je Hirošima bombardirana 1945. godine.

Ovo je očito veliki zdravstveni rizik i Zabarte, koji živi u Las Vegasu, ali vodi centar za iscjeljivanje u Dolini smrti, razumljivo je ljut. Iako je šarmantan i prijateljski nastrojen, osjećaj bijesa redovito se uvlači u njegov glas jer postaje sve više uzbuđen zbog nepravdi koje je njegov narod pretrpio. Ali nikada ne upada u samosažaljenje; uvijek postoji čelična aura prkosa.

Šošoni su 1863. potpisali Ugovor u dolini Ruby, koji je dao određena prava Sjedinjenim Državama. Ipak nisu se odrekli svoje zemlje. "Ne bismo potpisali sporazum koji bi završio našim konačnim uništenjem", rekao je Zabarte za RT.

Prema plemenu, Washingtonov program testiranja ubio je tisuće ljudi, a mnogi su razvili niz karcinoma i bolesti.

Zabarteovu djedu je otpala koža zbog autoimunog nedostatka, i on je ubrzo preminuo od srčanog udara. Ostalim članovima obitelji ugrađeni su elektrostimulatori srca u vrlo mladoj dobi, dok su blizanci njegovog bratića umrli u dobi od 11 godina.
"Moja obitelj ima visoku učestalost raka štitnjače, ali ne pratimo te pojedince, nemamo kapacitet", objasnio je.

"Sjedinjene Države ne žele proučavati svoje vlastite štetne zdravstvene posljedice. Ne bi bilo ništa drugačije da nacistička Njemačka proučava zdravstvene posljedice njihovog testiranja na Židovima. To je tako daleko od pravde. Moramo to učiniti sami i potrebna nam je pomoć."
Šošoni nemaju medicinsku opremu ili računalne baze podataka za praćenje svojih ljudi. Dakle, smrti od sumnjivih stanja općenito se ne bilježe. Osim toga, Šošoni su po tradiciji ponosni ljudi, pa ne govore svi o svojim zdravstvenim problemima.

Iako je nuklearno testiranje otišlo u podzemlje 1962., čak ni to nije bilo sigurno.

Kako je Zabarte objasnio:
"Iako je otišlo u podzemlje, došlo je do odzračivanja i ne znamo kamo su te radioaktivne padavine otišle."
To potvrđuje incident Mighty Oak, neuspješan test koji je uništio opremu vrijednu 32 milijuna dolara u travnju 1986. Prošli su tjedni prije nego što su Černobil i stručnjaci tvrdili da je američka vlada u tajnosti ispustila zračenje za koje bi svi pretpostavili da je iz Sovjetske katastrofe.
"Odjel za energetiku to ne smatra nesrećom jer su ručno pustili plin unutar podzemne komore u kojoj je oružje detoniralo. Obišlo je svijet i vratilo černobilsko zračenje u Sjedinjene Države", tvrdi Zabarte.
Naravno, SAD nije jedina zemlja koja je provela nuklearna testiranja. Ujedinjeno Kraljevstvo je također koristilo zemlju zapadnih Šošona u 24 testa koji su bili zajedničke operacije sa SAD-om. Francuska je izvršila 210 nuklearnih pokusa u Alžiru i južnom Pacifiku od 1960. do 1996. A Sovjetski Savez je koristio lokaciju Semipalatinsk u Kazahstanu do 1989. za izvođenje testiranja.

No, čak i dan-danas, mnoge se tajne aktivnosti nastavljaju na zemlji Šošona, što dokazuju letovi JANET-a koji redovito lete iz Las Vegasa u povjerljivo područje 51. (pozivni znak je samo još jedan nepostojeći terminal).

Tu je i sporno pitanje odlagališta nuklearnog otpada u planini Yucca, prvo planirano 1987., a kasnije odobreno od strane Obamine administracije, što su Šošoni zaustavili. Namijenjen je skladištenju visokoradioaktivnog otpada.

Zabarte ima studiju američkog Ministarstva energetike za projekt za koji kaže da se odnosi na "kulturnu trijažu" definiranu kao
"situaciju prisilnog izbora u kojoj je etnička skupina suočena s odlukom da rangira po važnosti jednako vrijedne kulturne resurse na koje bi mogli utjecati predloženi razvojni projekt."
Dalje se navodi da bi ova trijaža mogla biti "emocionalno opterećujuća za Indijca". Ujedinjeni narodi su podržali ove tvrdnje u izvješću iz 2006., a Zabarte vjeruje da one savršeno prikazuju probleme s kojima se suočavaju njegovi ljudi.
"Imamo namjerni čin vlade Sjedinjenih Država kako bi uništili način života mog naroda, moje obitelji, u odnosu na našu imovinu, našu svetu zemlju.

"Sjedinjene Države su razvile sustavni proces kako bi nas etnički očistili od te zemlje, tako da uzmu sav profit i daju ga drugim Amerikancima", rekao je. "Kako bismo dokazali genocid, moramo razmotriti koja je namjera? To je kultura tajnosti, to je namjera."
Izvrstan primjer kako je život Šošona iskorijenjen došao je 1971. godine Zakonom o divljim konjima koji slobodno lutaju. Kako je Zabarte objasnio:
"Političari u Washingtonu definirali su naše indijanske konje kao divlje i počeli su dolaziti za našim rančerima, koji imaju zajamčeno pravo kao lovci ili pastiri prema ugovoru da imaju stoku.

"Ured Sjedinjenih Država za upravljanje zemljištem utvrdio je da naši konji, naše krave, naša stoka uništavaju zemlju. Ali zemlju su uništili radioaktivne padavine nakon testiranja nuklearnog oružja, a vlada Sjedinjenih Država okrivila je narod Šošona."
Nema ekonomije ni održivog načina života, a najbliži grad je udaljen oko 129 kilometara.
"Nemam na šta da se vratim u svoj rezervat", rekao je Zabarte, koji svoje izravne potomke može pratiti do regije Kawich, u kojoj se nalazi Područje 51.

"Oni su mi ukrali konje, ukrali su mi sredstva za život. Nema posla, nema mogućnosti; Sjedinjene Države su ukrale naše gospodarstvo, naš lov, naš ribolov... i učinile nas prijestupnicima u vlastitoj zemlji."
Ali rezervat čini samo mali dio cijele zemlje Šošona. Ostatak koristi američka vlada i stanovništvo, ponekad nesvjesno. Ljudi kupuju kuće i žive na zemljištu za koje Šošoni smatraju da bi trebali kontrolirati, ali sav porez na gospodarsku aktivnost ide u SAD. Šošoni nemaju pravo na to.
"Sjedinjene Države ne mogu dokazati vlasništvo nad njom, ali dolaze u našu zemlju i daju novac od poreza državi Nevada, a država Nevada uzima taj novac i daje ga svakoj drugoj jedinici lokalne uprave koja nije šošonska, a mi ne dobivamo ništa. To je oporezivanje bez zastupanja", rekao je Zabarte. (Izraz oporezivanje bez zastupanja opisuje stanovništvo koje je dužno plaćati poreze državnom tijelu bez ikakvog utjecaja na politiku te vlade. Izraz potječe iz slogana američkih kolonijalaca protiv njihovih britanskih vladara: "Oporezivanje bez zastupanja je tiranija.", op.pr.)
Unatoč očitom osjećaju nepravde, osjeća obvezu upozoriti Amerikance koji žive na šošonskoj zemlji ili prolaze kroz nju na opasnost koju ona predstavlja.
"Moj djed je uvijek govorio, 'ne diži prašinu' zbog radioaktivnih padavina. Brinem se za te ljude zbog tog sporazuma o miru i prijateljstvu i imam obvezu pružiti pomoć i utjehu drugim Amerikancima koji prolaze putem. Ali gledam ih kako dižu prašinu u svojim terenskim vozilima i vrlo vjerojatno se izlažu. Plutonija ima i na mnogim krovovima njihovih kuća."
Ključ za Zabartea je svijest. Što više ljudi poznaje povijest zemlje i razumije problem, veće su šanse za smisleno djelovanje. To bi moglo uključivati pružanje medicinskog nadzora i savjetovanje sljedeće generacije kako da se zaštite.

Zabarte također želi povećati zamah kako bi Šošoini, uključujući svog vlastitog sina, mogli imati pristup cijeloj svojoj zemlji i stvoriti funkcionalno gospodarstvo koje se uklapa u njihovu tradiciju.
"Moramo nastaviti osvještavati naše ljude da sljedeća generacija nema sigurno mjesto za život; imamo te male rezerve i to su kolonije koje su stvorile Sjedinjene Države. Oni postoje samo u mjeri u kojoj Sjedinjene Države osiguravaju financiranje. Nemamo načina da preživimo na vlastitoj zemlji."
On je čovjek na misiji i žrtvovao je svoj život kako bi podnio ovaj teret.
"Imam dostojanstvo i moja obitelj ima dostojanstvo i za to se borim. Ove se**nje se neće izvući s tim."
O autoru:
Chris Sweeney je autor i kolumnist koji je pisao za novine kao što su The Times, Daily Express, The Sun i Daily Record, zajedno s nekoliko međunarodnih časopisa. Pratite ga na Twitteru @Writes_Sweeney