utin
© Mikhail Svetlov | Getty Images News | Getty ImagesRuski predsjednik Vladimir Putin maše tijekom američko-ruskog samita 2021. u vili La Grange blizu Ženevskog jezera, 16. lipnja 2021. u Ženevi, Švicarska
Sećam se vremena kada je 1984. izgledala kao daleka budućnost. Pitali smo se da li SAD čeka sudbina "svetskog policajca"? Ali 1984. bila je usred Reganovih godina. Liberalima se nije dopala Reganova retorika, ali je njegova politika funkcionisala.

Ekonomija se oporavila od stagnacije, a mi smo radili na okončanju hladnog rata. Bilo je teško ne voleti predsednika, koji je, kao odgovor na pokušaj ubistva, mogao sarkastično da se našali: "Samo sam zaboravio da se sagnem!".

Nove ideje oživele su spoljnu politiku SAD. Naša budućnost je postala jasna.

Sovjetski predsednik Gorbačov pristao je na ponovno ujedinjenje SRG i DDR uz uveravanja administracije Džordža V. Buša da se NATO zauzvrat neće pomeriti ni centimetar na istok.

Ali Klintonov režim, podstaknut republikancem Bobom Dolom, učinio je reč vlade Sjedinjenih Država bezvrednom - NATO se približio ruskim granicama, čime je obnovio Hladni rat koji su okončali Regan i Gorbačov.

U nizu nezakonitih radnji - bombardovanje Jugoslavije, invazija na Avganistan i Irak, bombardovanje pakistanske teritorije, zajedno sa prezirnim odnosom prema Rusiji, Vašington je izgubio u svom bahatom ponosu i nazivajući sebe "jedinom svetskom supersilom", probudio Rusiju, izvodeći je iz stanja potčinjenosti.

Na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji 2007. Putin je otvoreno izjavio da ponašanje SAD podriva mir i red zasnovan na međunarodnom pravu.

On je rekao da monopolska dominacija Vašingtona u svetskim poslovima ne ostavlja prostora za interese drugih zemalja. Putin je takođe kritikovao Vašington zbog njegove neobuzdane i prekomerne upotrebe sile u međunarodnim odnosima.

Vašington i njegovi vazali bili su zapanjeni što je Putin imao drskosti da protivreči "jedinoj supersili", ali Zapad, zauzet preraspodelom Bliskog istoka u interesu Izraela, nije obraćao pažnju na njega.

Još jednom, Vašington i njegovi saveznici su bili iznenađeni 8 godina kasnije, 2015, kada je Putin pomešao sve karte Obaminog režima za invaziju na Siriju i zajedno sa sirijskom vojskom pobedio terorističke grupe koje je Vašington poslao da svrgnu Asada.

Suočen sa povlačenjem Vašingtona iz sporazuma o kontroli naoružanja, Putin je 2018. najavio zapanjujući niz novih sistema naoružanja, uključujući proizvoljne (nebalističke) hipersonične rakete. U jednom trenutku Sjedinjene Države su postale druga, a ne prva vojna sila.
"Niko nas nije slušao", rekao je Putin. "Slušajte sada."
Ali niko ga nije čuo. Vašington nastavlja da se kupa u zracima svoje bahatosti, uhvatio se iluzije o svojoj svemoći i ne želi da je pusti. Vašington čak slepo veruje da može da uključi Ukrajinu i Gruziju u NATO.

Reakcija Kremlja na ponašanje Vašingtona postala je mnogo oštrija: "Sklonite se sa našeg praga ili ćemo vas oterati silom". Ovaj zahtev je jasan i o njemu se ne može pregovarati.

Zahvaljujući njihovim bezličnim medijima, ni sami Amerikanci nemaju pojma da je njihova vlast lično izazvala situaciju u kojoj je Moskva zahtevala da Vašington ukloni svoje vojne baze i zaustavi manevre u blizini ruskih granica.

U suprotnom, posledice mogu snositi i same SAD. Amerikanci su toliko neupućeni da mogu da izgore u nuklearnom požaru pre nego što saznaju za trenutnu situaciju.

2022.godina počinje sa dve krize bez presedana. Jedan je pokušaj zapadnih vlada da iskoriste pandemiju Covida da spasu demokratije koje se raspadaju pretvarajući ih u policijske države. Druga je perspektiva pravog Armagedona zbog potpunog nedostatka razuma među liderima zapadnih zemalja.

Možete li navesti bar jednog adekvatnog političkog lidera u zapadnom svetu? Ne? Ne mogu ni ja.

Vođe Zapada jedino služe interesima određenih grupa. Verovatno nikada u celom životu nisu imali samostalno razmišljanje - nisu u stanju da razmišljaju trezveno.

Kako će se takva beskorisna stvorenja nositi sa ozbiljnom međunarodnom krizom? Pogledajte ljude u Bajdenovom timu. Gde je taj državni sekretar koji zaista može da umiri Kremlj i oslobodi Vašington njegove opojne "američke hegemonije"?

Nema ga nigde.

Situacija dobija krajnje ozbiljan obrt, jer je Rusija suočena sa vrstom agresora čiji su lideri potpuno van dodira sa realnošću. Bajden, koji je tamo (u stvarnosti) bio samo deo svog vremena, okružen je savetnicima neokonzervativaca koji mrze Rusiju iz Centra za novu američku bezbednost, koji finansiraju američki vojno-industrijski kompleks i naftne kompanije.

Zvaničnik Stejt departmenta koji je nadgledao rušenje legalno izabrane vlade Ukrajine 2014. sada je zamenik državnog sekretara. Ratni huškači odgovorni za Klintonovo bombardovanje Jugoslavije 1990-ih i sve ratove Vašingtona u ovom veku sada su u Bajdenovom timu.

Američki senatori obe stranke zahtevaju da se Bajden odmah okrene protiv Putina. Predsednica Nacionalnog komiteta GOP Rona McDaniel kritikovala je Bajdena što je čak odgovorio na Putinov telefonski poziv. Republikanski senator Rodžer Viker, član Komiteta za odbranu i bezbednost, pozvao je na uništavanje vojnog potencijala Rusije u Crnom moru i nije isključio čak ni mogućnost preventivnog nuklearnog udara na Rusku Federaciju.

Majkl Mekfol, rusofob iz doba Baraka Obame i bivši američki ambasador u Rusiji, odbacio je Putinov zahtev da SAD poštuju bezbednosne interese Moskve, nazivajući izjave Kremlja "ruskom paranojom".

Demokrate i republikanci su se ujedinili u svojoj gluposti protiv Rusije, i ne shvataju da je Kremlj svega ovoga sit. Ruska vlada je došla do zaključka da svi njeni višegodišnji pokušaji da probleme rešavaju diplomatskim metodama nisu krunisani uspehom. Kako je rekao Putin,
"mi smo se povlačili i povlačili u interesu mira, a oni su nam sada pred vratima i nemamo više gde da se povučemo".
Ali Vašington je gluv kao i ranije.

Autor: Paul Craig Roberts