SAD i EU pretjeruju s ruskim sankcijama. Konačni rezultat mogao bi biti dedolarizacija globalnog gospodarstva i goleme nestašice robe diljem svijeta.

Putin and Xi
© The Cradle
Dakle, kongregacija najviših snaga NATO-a, smještena u svojim eho komorama, cilja sankcijama na rusku središnju banku i - što očekuju? Kolačiće?

Umjesto toga, dobili su ruske snage za odvraćanje koje su stavljene na "poseban režim pripravnosti" - što znači da su Sjeverna i Pacifička flota, Zapovjedništvo dalekometnog zrakoplovstva, strateški bombarderi i cijeli ruski nuklearni aparat u maksimalnom stanju pripravnosti.

Vezano uz tu akciju, jedan je general Pentagona odmah napravio jednostavnu računicu, a samo nekoliko minuta kasnije, ukrajinsko izaslanstvo je poslano da vodi pregovore s Rusijom na nepoznatom mjestu u Gomelu, Bjelorusija.

U međuvremenu, u sferi podanika, njemačka vlada bila je zauzeta "postavljanjem granica ratnim huškačima poput Putina" - prilično licimjeran pothvat s obzirom na to da Berlin nikada nije postavio takva ograničenja za zapadne ratne huškače koji su bombardirali Jugoslaviju, napali Irak ili uništili Libiju potpuno kršeći Međunarodni zakon.

I dok otvoreno proglašavaju svoju želju da "zaustave razvoj ruske industrije", naškode njenoj ekonomiji i "upropaste Rusiju" - ponavljajući američke uredbe o Iraku, Iranu, Siriji, Libiji, Kubi, Venezueli i drugima na globalnom jugu - Nijemci nikako nisu mogli prepoznati novi kategorički imperativ.

Konačno ih je od kompleksa krivnje zbog Drugog svjetskog rata oslobodio nitko drugi nego ruski predsjednik Vladimir Putin. Njemačka je konačno ponovo slobodna otvoreno podržavati i naoružavati neo-naciste - sada u varijanti ukrajinskog bataljuna Azov.

Kako bih shvatio kako će ove NATO-ove sankcije "upropastiti Rusiju", tražio sam sažetu analizu jednog od najkompetentnijih ekonomskih umova na planeti, Michaela Hudsona, autora, između ostalih, revidiranog izdanja koje treba pročitati: Super imperijalizam: Ekonomska strategija američkog carstva.

Hudson je izjavio kako je "jednostavno otupio oko skore atomske eskalacije SAD-a". Što se tiče konfiskacije ruskih deviznih rezervi i izbacivanja iz SWIFT-a, glavna je poanta da će "trebati neko vrijeme da Rusija uvede novi sustav s Kinom. Rezultat će zauvijek okončati dolarizaciju, jer će se zemlje kojima prijeti 'demokracija' ili pokazivanje diplomatske neovisnosti bojati koristiti američke banke."

To nas, kaže Hudson, vodi do "velikog pitanja: mogu li Europa i dolarski blok kupiti ruske sirovine - kobalt, paladij, itd., i hoće li se Kina pridružiti Rusiji u bojkotu minerala."

Hudson je uporan da "Ruska središnja banka, naravno, ima sredstava iz stranih banaka kako bi intervenirala na deviznim tržištima i kako bi obranila svoju valutu od fluktuacija. Rublja je pala. Biti će novih deviznih tečajeva. A ipak je na Rusiji da odluči hoće li svoju pšenicu prodati zapadnoj Aziji, kojoj je to potrebno; ili prestati prodavati plin Europi preko Ukrajine, sada kada ga SAD mogu zgrabiti."

O mogućem uvođenju novog rusko-kineskog platnog sustava koji zaobilazi SWIFT i kombinira ruski SPFS (sustav za prijenos financijskih poruka) s kineskim CIPS-om (prekogranični međubankovni platni sustav), Hudson ne sumnja da će "rusko-kineski sustav biti implementiran. Globalni jug će se nastojati pridružiti i istovremeno zadržati SWIFT - premještajući svoje rezerve u novi sustav."

Sam ću se dedolarizirati

Dakle, sam će SAD, u još jednoj velikoj strateškoj pogrešci, ubrzati dedolarizaciju. Kako je glavni direktor Bocom Internationala Hong Hao izjavio za Global Times, s dedolarizacijom trgovine energijom između Europe i Rusije, "to će biti početak raspada hegemonije dolara".

To je refren koji je američka administracija potiho slušala još prošlog tjedna od nekih od svojih najvećih multinacionalnih banaka, uključujući i poznate JPMorgan i Citigroup.

Članak iz Bloomberga sažima njihove kolektivne strahove:
"Izbacivanje Rusije iz kritičnog globalnog sustava - koji obrađuje 42 milijuna poruka dnevno i služi kao spas za neke od najvećih svjetskih financijskih institucija - moglo bi se izjaloviti, povećati inflaciju, gurnuti Rusiju bliže Kini i sakriti financijske transakcije od nadzora sa zapada. To bi također moglo potaknuti razvoj SWIFT alternative koja bi na kraju mogla oštetiti prevlast američkog dolara."
Oni u Europskoj uniji (EU) sa koeficijentom inteligencije iznad 50 zacijelo su shvatili da Rusija jednostavno ne može biti potpuno isključena iz SWIFT-a, nego možda samo nekoliko njezinih banaka: uostalom, europski trgovci ovise o ruskoj energiji.

Sa stajališta Moskve, to je manji problem. Nekoliko ruskih banaka već je povezano s kineskim CIPS sustavom. Na primjer, ako netko želi kupovati rusku naftu i plin putem CIPS-a, plaćanje mora biti u valuti kineskog juana. CIPS je neovisan o SWIFT-a.

Osim toga, Moskva je svoj SPFS sustav plaćanja već povezala ne samo s Kinom nego i s Indijom i zemljama članicama Euroazijske ekonomske unije (EAEU). SPFS je već povezan s približno 400 banaka.

S više ruskih kompanija koje koriste SPFS i CIPS, čak i prije spajanja, i drugi manevri za zaobilaženje SWIFT-a, poput trgovine razmjenom - koju uglavnom koriste sankcionirane Iranske banke - i agentske banke, Rusija bi mogla nadoknaditi najmanje 50 posto gubitaka u trgovini. (Agentska banka je banka koja obavlja usluge u nekom svojstvu u ime subjekta - može ponuditi široku paletu usluga za tvrtke koje se žele proširiti na međunarodnoj razini, op.prev.)

Ključna činjenica je ta da je bijeg od zapadnog financijskog sustava kojim dominiraju SAD sada nepovratan diljem Euroazije - a to će se nastaviti u tandemu s internacionalizacijom juana.

Rusija ima svoju torbu s trikovima

U međuvremenu, još ne govorimo o ruskoj odmazdi za ove sankcije. Bivši predsjednik Dmitrij Medvedev već je dao naslutiti: sve je na stolu, od izlaska iz svih sporazuma o nuklearnom oružju sa SAD-om do zamrzavanja imovine zapadnih tvrtki u Rusiji.

Dakle, što želi "Carstvo laži"? (Putinova terminologija, sa sastanka u ponedjeljak u Moskvi na kojem se raspravljalo o odgovoru na sankcije.)

U eseju objavljenom jutros, privlačno nazvanom Amerika pobjeđuje Njemačku po treći put u stoljeću: MIC, OGAM i FIRE osvajaju NATO, Michael Hudson iznosi niz ključnih točaka, počevši od toga kako je "NATO postao tijelo za kreiranje vanjske politike Europe, čak do točke da dominira domaćim gospodarskim interesima".

On opisuje tri oligarhije koje kontroliraju vanjsku politiku SAD-a:

Prvi je vojno-industrijski kompleks, koji je Ray McGovern nezaboravno imenivao kao MICIMATT (vojno-industrijski kongresni institut za obavještajne medije akademske zajednice).

Hudson definira njihovu ekonomsku bazu kao "monopolsku rentu, dobivenu prije svega prodajom oružja NATO-u, zapadno-azijskim izvoznicima nafte i drugim zemljama s viškom u platnom bilansu".

Drugi je sektor nafte i plina, kojemu se pridružuje rudarstvo (OGAM). Njihov je cilj "maksimizirati cijenu energije i sirovina kako bi se povećala renta prirodnih resursa. Monopoliziranje naftnog tržišta u dolarskom području i izolacija od ruske nafte i plina glavni je prioritet SAD-a već više od godinu dana, budući da je cjevovod Sjeverni tok 2 od Rusije do Njemačke zaprijetio povezivanjem zapadno-europskog i ruskog gospodarstva."

Treći je "simbiotski" sektor financija, osiguranja i nekretnina (FIRE), koji Hudson definira kao "pandan staroj europskoj postfeudalnoj zemljišnoj aristokraciji koja živi od zemljišne rente".

Dok opisuje ova tri rentijerska sektora koja u potpunosti dominiraju postindustrijskim financijskim kapitalizmom u srcu zapadnog sustava, Hudson primjećuje kako je "Wall Street uvijek bio usko povezan s naftnom i plinskom industrijom (naime, bankarskim konglomeratima Citigroup i Chase Manhattan)."

Hudson pokazuje kako "najhitniji američki strateški cilj sukoba NATO-a s Rusijom je skok cijena nafte i plina. Osim stvaranja profita i dobitaka na burzi za američke tvrtke, više cijene energije odnijet će velik dio novca iz njemačkog gospodarstva."

Upozorava kako će cijene hrane rasti "na čelu s pšenicom". (Rusija i Ukrajina čine 25 posto svjetskog izvoza pšenice.) Iz perspektive globalnog juga, to je katastrofa: "Ovo će iscijediti mnoge zemlje zapadne Azije i globalnog juga koje se bore s nedostatkom hrane, pogoršavajući njihovu platnu bilancu i prijetiti neplaćanju inozemnog duga."

Što se tiče blokiranja izvoza ruskih sirovina, "ovo prijeti prekidima u opskrbnim lancima za ključne materijale, uključujući kobalt, paladij, nikal, aluminij."

I to nas, još jednom, vodi do srži stvari: "Dugoročni san američkih novih hladnih ratnika je razbiti Rusiju, ili barem obnoviti njezinu menadžersku kleptokraciju koja želi unovčiti svoje privatizacije u zapadnim tržišnim dionicama."

To se neće dogoditi. Hudson jasno vidi kako je "najveća nenamjerna posljedica američke vanjske politike bila spojiti Rusiju i Kinu, u društvu s Iranom, središnjom Azijom i zemljama duž inicijative Pojas i put".

Zaplijenimo i malo tehnologije

Sada usporedite sve navedeno s perspektivom srednjo-europskog poslovnog tajkuna s velikim interesima, istoka i zapada i koji cijeni njegov slobodan izbor.

U rezgovoru preko električne pošte, poslovni tajkun je postavio ozbiljna pitanja o podršci ruske središnje banke njenoj nacionalnoj valuti, rublji, "koju, prema planiranju SAD-a, zapad uništava kroz sankcije i valutne vučje čopore koji se razotkrivaju prodajom rublje bez pokrića. Gotovo da nema novca koji bi mogao pobijediti dolarske manipulatore u odnosu na rublju. Kamatna stopa od 20 posto nepotrebno će ubiti rusko gospodarstvo."

Poslovni čovjek tvrdi da bi glavni učinak povećanja stope "bio potpora uvozu koji ne bi trebalo uvoziti. Pad rublje je stoga povoljan za Rusiju u smislu samodostatnosti. Kako uvozne cijene rastu, ova bi se roba trebala početi proizvoditi u zemlji. Samo bih pustio da rublja padne i da pronađe svoju razinu koja će neko vrijeme biti niža nego što bi prirodne sile to dopuštale, jer će je SAD spuštati na niže kroz sankcije i kroz manipulaciju prodaje bez pokrića u ovom obliku ekonomskog rata protiv Rusije."

Ali čini se da je to samo dio priče. Vjerojatno najsmrtonosnije oružje u ruskom arsenalu odgovora je identificirao čelnik Centra za ekonomska istraživanja Instituta za globalizaciju i društvene pokrete (IGSO), Vasilij Koltašov: ključ je zaplijeniti tehnologiju - u smislu da će Rusija prestati priznavati američka prava na patente.

U onome što on kvalificira kao "oslobađanje američkog intelektualnog vlasništva", Koltašov poziva na donošenje ruskog zakona o "prijateljskim i neprijateljskim državama. Ako se neka država nađe na popisu neprijatelja, onda možemo početi kopirati njezine tehnologije u farmaciji, industriji, proizvodnji, elektronici, medicini. To može biti bilo što - od jednostavnih detalja do kemijskih sastava." To bi zahtijevalo izmjene i dopune ruskog ustava.

Koltašov smatra da je "jedan od temelja uspjeha američke industrije bilo kopiranje stranih patenata za izume". Sada bi Rusija mogla koristiti "obilno kinesko znanje i iskustvo sa svojim najnovijim tehnološkim proizvodnim procesima za kopiranje zapadnih proizvoda: oslobađanje američkog intelektualnog vlasništva prouzročit će štetu Sjedinjenim Državama u iznosu od 10 bilijuna dolara, samo u prvoj fazi. Za njih će to biti katastrofa."

A kako sada stvari stoje, zbog strateške gluposti EU se ne može vjerovati. Kina je spremna zgrabiti sve ruske prirodne resurse - a Europa je ostala kao jadni talac oceana i divljih špekulanata. Čini se da predstoji potpuni rascjep između EU-a i Rusije - s malo preostale trgovine i bez diplomacije.

I sada slušajte zvuk otvaranja šampanjca u cijelom MICIMATT-u.