moonrise glacier
© Ian Joughin, PSC/APL/UW
Izlazak mjeseca iznad ledenjaka

Komentar: Kako bismo bolje opisali novu perspektivu koju zauzima SOTT, i uzimajući u obzir trenutno stanje na planeti, ponovno objavljujemo ovaj predviđajući članak koji je napisala Laura Knight-Jadczyk još 2007. Nadamo se da će naši čitatelji shvatiti da ono što se događa na Zemlji u kozmičkom smislu, je daleko važnije od politike.

I dalje ovdje možete čitati o političkim temama, ali to više nije naš fokus. Već duži niz godina show vodi jedna svjetska vlada, a sukobi su samo "kruha i igara" kojima se koriste za kontrolu masa.

Političke se promjene još uvijek mogu dogoditi, ali više nije moguće spriječiti Zemljine promjene koje su značajne i kataklizmične. I da je globalno zahlađenje jedino što se događa, samo to može dovesti do smrti milijardi ljudi. S druge strane, globalno zagrijavanje bilo bi dobro za čovječanstvo. No, to je sve bila prijevara, distrakcija, okrutna igra koju su psihopati igrali s vama, čovječanstvom.

Dakle, čitajte i pogledajte što nam je na umu: pripremamo vas za ono što će biti - što se već događa.


Prije nekoliko mjeseci član SOTT foruma objavio je link na sljedeći članak vezan uz istraživanje klimatskih promjena. Nisam bila baš previše sigurna što znači kontradiktorni izraz "Tropske ledene jezgre", ali čini se da je u članku sve objašnjeno:
Tropske ledene jezgre pokazuju dvije nagle globalne klimatske promjene

Po prvi su put glaciolozi kombinirali i uspoređivali skupove drevnih klimatskih zapisa zarobljenih u ledenim jezgrama iz južnoameričkih Anda i azijskih Himalaja kako bi stvorili sliku kako se klima promijenila - i još se uvijek mijenja - u tropskim krajevima.

Njihovi zaključci označavaju masovni klimatski pomak prema hladnijem režimu koji se dogodio prije nešto više od 5000 godina i noviji preokret u puno topliji svijet u posljednjih 50 godina.

Dokazi također sugeriraju da će većina visinskih ledenjaka u tropskim regijama planeta nestati u bliskoj budućnosti. Rad je uključen u aktualno izdanje časopisa Proceedings of the National Academy of Science.

Na kraju, istraživanje pokazuje da se u većem dijelu svijeta ledenjaci i ledene kape brzo povlače, čak i u područjima gdje je dokumentirano povećanje oborina. To implicira povećanje temperatura, a ne smanjenje oborina kao najvjerojatnijeg krivca. [...]

"Otprilike 70 posto svjetske populacije danas živi u tropskim krajevima, pa će tamo, kad se klimatske promjene dogode, utjecaj biti ogroman.", objašnjava Lonnie Thompson, profesorica geoloških znanosti na Sveučilištu savezne države Ohio. [...]

"Imamo zapis koji ide 2000 godina u prošlost i kad to nacrtate, možete vidjeti srednjovjekovno toplo doba (Medieval Warm Period - MWP) i malo ledeno doba (Little Ice Age - LIA).", rekla je Thompson. Tijekom MWP-a, prije 700 do 1000 godina, klima se zagrijavala u nekim dijelovima svijeta. Iza MWP-a je uslijedilo LIA, iznenadni nastup hladnijih temperatura obilježen napredovanjem ledenjaka u Europi i Sjevernoj Americi.
Slika
© Unknown
Ledenjaci su najrazornije i najmoćnije stvari na Zemlji.
"U tom istom zapisu možete jasno vidjeti i 20. stoljeće, i ono što se ističe - bez obzira gledate li pojedinačne jezgre ili kompozit svih sedam - jest koliko je neobično toplo bilo posljednjih 50 godina.

"U zapisu nije bilo ničega sličnog - čak ni MWP.", rekla je Thompson.

"Činjenica da su vrijednosti izotopa u posljednjih 50 godina bile toliko neobične znači da se stvari dramatično mijenjaju. To je ovdje prava priča." [...]
Slika
© NASA
Čini se da se ogromna ledena santa duga 75 kilometara nasukala jedva 2,5 km od divovskog ledenog bloka u koji samo što se ne sudari.
"Poruka je da se globalna klima može naglo promijeniti, a sa 6,5 milijardi ljudi koji naseljavaju planet, to je ozbiljna stvar."
Upozorenje: Sad ću pričati o "kanaliziranom materijalu" pa ako vam se to ne sviđa ili mislite da je to glupost, slobodno sada prestanite čitati kako se ne bi kontaminirali tako nategnutim i rubnim glupostima.

Svi su se smjestili? Dobro. Da nastavim. Član foruma, "Appollynon", dodao je sljedeće komentare:
Ono što mi privlači pažnju je to da je ovaj članak vrlo, vrlo blizu informacijama o kojima su govorili Cs [Cassiopaean Experiment, op.p. Kasiopejski eksperiment] transkripti u smislu naglih globalnih klimatskih promjena koje bi se trebale dogoditi u našoj bliskoj budućnosti. ...

Za mene, jedini detalj koji stvarno nedostaje u ovom članku je to da naš Veliki plavi kamenčić nije jedini planet u Sunčevom sustavu na koji utječe globalno zagrijavanje. Zbog toga se pitam "Kako mi mali bijedni ljudi možemo to sve raditi?" Mislim da ne možemo, a sve više se naginjem vjerovanju temeljenom na učenju i promatranju informacija koje je Laura predstavila u seriji The Wave i njezinih članaka koji nagovještavaju sve ove aktivnosti zagrijavanja kao prethodnicu nadolazećeg Vala...

Moje trenutno razmišljanje je da se čini da na naš planet ulazi poplava nove energije koja utječe i na globalnu klimu i na tektonska kretanja (što znači aktivnost potresa kao i vulkanske i magmatske aktivnosti). Jedino objašnjenje ove nove energije koja ulazi u naš Sunčev sustav bila bi jedna od četiri mogućnosti, kako se čini da na to moje istraživanje sugerira.

1 - Veliki priljev potencijalne energije koji dolazi od rojenja kometa u ... našem Sunčevom sustavu i davanja ogromnih količina energije (iako bi ovo morao biti ogroman broj kometa, jer ne vjerujem da oni mogu predstavljati ogromne količine nove energije koja bombardira naš planetarni sustav ako osim ako njihov broj nije zastrašujuće velik).

2 - Ogroman porast Sunčeve aktivnosti (iako sam svjestan da smo sada u donekle solarnom minimumu prema stručnjacima o kojima sam čitao).

3 - Ranije nepoznata ili neprijavljena sestrinska zvijezda našeg vlastitog sunca koji donosi čitav spektar anomalija i energija gravitacijskog vala (što mislim da nismo doživjeli jako dugo na ovom području kozmosa).

4 - Fenomen Vala o kojem se govori u Val seriji knjiga na licu mjesta i koji bi možda mogao utjecati na "mreškanje u jezeru". [...]

Možda neki znanstvenici mogu tvrditi da ne znaju za objektivne i lako uočljive činjenice jer su [podvrgnuti] društvenom programiranju ili su [pod pritiskom] ili prisiljeni da traže različita područja zbog nedostatka sredstava u tim određenim područjima istraživanja.

Ipak, vjerujem da postoji određena razina znanja o učincima nadolazećeg Vala, kometa i zvijezda pratitelja u znanstvenoj zajednici, ili barem onih koji svjesno rade za "Čovjeka iza zavjese".

Govorim to zbog velikog broja bunkera i podzemnih baza koji su pronađeni i o kojima se razgovaralo u posljednjih nekoliko desetljeća. Ako su elite na vlasti stvarno u mraku, zašto bi se onda tako trudili da zajednički skriju istinu i izgrade ove vrste struktura u kojima će se sakriti kad se nebo sruši oko njih. Mislim da imaju dobru ideju što ovo sve znači za nas ovdje na Velikom plavom kamenčiću i da je možda dio većeg plana programiranja masa da mislimo da smo mi ljudi odgovorni za sve to. ...

Znam da to nekima može zvučati kao vrlo apsurdna misao, ali objasnilo bi sve ovo programiranje na službenim medijima o tome kako smo svi krivi što nismo učinili dovoljno za spas svoje planete. ...

Ima li itko neku drugu teoriju o tome zašto se toliko stvara halabuka o globalnom zagrijavanju izazvanim čovjekom?
Na ove komentare odgovorila sam kako slijedi:
Pa, priznajmo, još prije 9/11, baš smo se dobro zabavljali subotom navečer pijući kavu, jeli kolačiće i čavrljali s C-ima o tim stvarima; nije bilo stvarno, sve je bilo samo teoretsko. Naravno da smo bili prilično sigurni da se iza kulisa rade mračna i ružna djela, za to je bilo dovoljno dokaza; ali scenarij koji su C predstavili - da će stvari biti kao u nacističkoj Njemačkoj, samo globalno - je djelovao kao da je "tamo negdje i daleko".

Mislim da nitko nije mogao stvarno zamisliti kako ćemo doći od tamo ... do ovdje.

Ali sigurno znamo SADA kako su to uspjeli: 11. rujna. Sve je bilo gotovo za par sati, sve ostalo su samo detalji.

Mislim da će i ostale stvari biti takve. Jednoga će dana sve biti teoretsko i nećemo imati pojma KAKO bi moglo doći odavde do tamo, a onda ćemo sljedeći dan biti TAMO.

C su rekli "iznenadni glacijalni povratak ..." Čini se da nitko ne razmišlja o tome. Oni samo razgovaraju o tome da postaje sve vruće i vruće. Pa, što ako vruće prethodi iznenada hladnijem? Mislim na mamuta u Sibiru koji je pronađen s neprobavljenim maslačićima u ustima. Gotovo trenutno je bio smrznut.

Stvar je u tome što su dokazi da se to dogodilo (i to više puta) dostupni svuda oko nas, ne samo u geološkim i arheološkim zapisima, već i u mitovima i legendama. Ali većini ljudi je tako lako sve to jednostavno odbaciti i obrnuto protumačiti, i to je ono što oni rade. Problem je u tome što ne vjerujem da su "stručnjaci" toliko glupi.

U međuvremenu, C nam govore stvari - nema određenih datuma, jer ima previše varijabli i budućnost JE otvorena - i te stvari se događaju baš onako kako oni kažu, pa imamo ideju da će se i ostatak toga vjerojatno dogoditi, samo ne znamo kada.

Živimo u vjerojatno najzanimljivijim vremenima u posljednjih 6 tisuća godina.
Nakon toga, rasprava je na neko vrijeme utihnula, sve dok neki dan drugi član foruma, Lynne, nije objavila nastavak:
Postoji čovjek po imenu Robert Felix, bivši arhitekt, koji istražuje ciklus ledenog doba, puno radno vrijeme, od 1991. Tvrdi da bi ledeno doba moglo započeti bilo kada. Navodi činjenicu da se, dok se led topi na polovima, slatka voda miješa sa slanom vodom oceana. To može spriječiti Golfsku struju da teče tako sjeverno kao sada. Ako se to dogodi, umjerena klima koju imaju sjeverne geografske širine bi nestala i počelo bi ledeno doba. Naravno, toga se samo sjećam iz onoga što sam čula u radijskoj emisiji. U tome je, naravno, puno više od toga.

Ovdje ima web stranicu: http://iceagenow.com/

I stalno ponavlja: "To je ciklus, to je ciklus, to je ciklus". Pa možda on govori o istoj stvari o kojoj su govorili Cs?

Dakle, postoji još barem jedna [druga] osoba koja ide s ovom idejom, a mislim da sam tu i tamo čula i druge komentare o tome.
Nakon što sam pročitala post, odlučila sam provjeriti link za "iceagenow" samo da vidim o čemu se radi. Nisam znala da ću otkriti neobičnu misteriju. Prvo što sam pronašla bilo je sljedeće:
Skeptici za globalno zagrijavanje nastavljaju udarati

Napisao Joel Achenbach,
The Washington Post
05. lipnja 2006.


WASHINGTON - Bilo bi sjajno biti Bill Gray, zaslužni profesor. On je tip koji predviđa broj uragana koji će se stvoriti tijekom nadolazeće sezone tropskih oluja. Radi na Odjelu za atmosferske znanosti Sveučilišta Colorado State. Bio je mentor desecima znanstvenika.

Ali i on je ogorčen.

Velik dio njegovog državnog financiranja presušio je. Morao je uložiti vlastiti novac, više od 100.000 američkih dolara, u održavanje istraživanja. Ako nitko od njegovih kolega ne dođe na njegov sprovod, kaže, to će biti dokaz da je imao hrabrosti reći ono što su se bojali priznati.

Što je sljedeće: Globalno zagrijavanje je obmana.
Zapravo to baš i nije ono što Bill Gray govori. On samo tvrdi da je obmana način na koji je prezentirano.
O tome je svjedočio američkom Senatu. Napisao je članke u časopisima, održao govore, učinio sve što je mogao da se poruka čuje.

"U meteorologiji sam više od 50 godina. Prokleto sam naporno radio i bio sam prisutan. Osjećam da neke od nas starijih momaka koji smo bili prisutni nitko nije pitao za mišljenje. To je vrsta baby-boomer, yuppie stvari".

Gray vjeruje u promatranja. Izravna mjerenja. Numeričkim modelima se ne može vjerovati. Oni koji samo izračunavaju jednadžbe pomoću otmjenih računala nisu jednaki znanstvenicima koji lete u uragane.

"Malo ljudi zna što ja znam. Bio sam u tropskim krajevima, avionima sam letio u oluje. Istraživao sam konvekciju, nakupine oblaka i kako funkcionira vlažni proces. Mislim da nitko u svijetu ne razumije kako funkcionira atmosfera bolje od mene".

Za samo tri, pet, možda osam godina, kaže, svijet će se ponovno početi hladiti.

Slika
© Unknown
Led svugdje u sljedećih 3, 5 ili najviše 8 godina?
Gotovo je očajan da ga se čuje. Njegovo je vrijeme kratko. Ima 76 godina.
Sad, primijetite da ovaj novinar Washington Timesa tako ležerno piše "svijet će se opet početi hladiti", kao da govori o svježem povjetarcu koji se nježno širi preko znojnog čela. Ako je to slučaj, ako je to samo vjetrić, zašto je Bill Gray toliko očajan da ga se čuje? Zašto je potrošio 100 K vlastitog novca na svoja istraživanja? Pa, nastavimo s člankom:
"Slučaj za zagrijavanje"

Ljudska bića pumpaju stakleničke plinove u atmosferu, pritom zagrijavajući planet.

Od početka industrijske ere, atmosferski ugljični dioksid porastao je s oko 280 na oko 380 čestica na milijun. U prošlom stoljeću prosječna površinska temperatura Zemlje zagrijala se za oko 1 stupanj Fahrenheita. Velik dio tog zagrijavanja bio je u protekla tri desetljeća.

Regionalni učinci mogu biti dramatičniji: Arktik se topi alarmantnom brzinom. Arktički morski led tanji je za 40 posto nego 1970-ih. Ledenjaci na Grenlandu se ubrzavaju dok klize prema moru. Nedavno izvješće pokazuje kako Antarktik godišnje gubi čak 36 kubika milja leda.

Permafrost se topi na širokim dijelovima Aljaske, Kanade i Sibira. Kukci koji proždiru drveće, uobičajeni na američkom jugozapadu, iznenada opustošuju zimzelene biljke Britanske Kolumbije. Koraljni grebeni blijede, opareni pregrijanim tropskim vodama. Čini se da je posljednjih desetljeća bilo jačih uragana i ciklona.

Devedesete su bile najtoplije desetljeće zabilježeno. 1998. godina postavila je oznaku svih vremena. Ovo je desetljeće na putu da postavi novi standard. Panel Ujedinjenih naroda za klimatske promjene (IPCC), globalni napor koji uključuje stotine klimatskih znanstvenika, projicirao je 2001. godine da će se, ovisno o stopi emisije stakleničkih plinova i općenitoj klimatskoj osjetljivosti, prosječna globalna temperatura popeti s 2,5 na 10,4 stupnjeva Fahrenheita između 1990. i 2100. Razina mora mogla bi porasti samo nekoliko centimetara ili gotovo tri metra.

Sve gore navedeno dio je novonastalog, učvršćujućeg znanstvenog konsenzusa o globalnom zagrijavanju.
Primijetite da su, u gore navedenom scenariju, postavljeni određeni problemi - ali većina će se to događati postupno, a mi imamo oko 90 godina da se sve to odigra: do 2100. I to je sve prilično "nejasno", čak i ako su sigurni da će se stvari zagrijati. Sad novinar kreće u napad:
Pogled skeptika

Kad zakoračite u carstvo skeptika, nađete se na paralelnoj Zemlji.

To je planet na kojem se globalno zagrijavanje ne događa - ili, ako se događa, ne događa se zbog ljudi. Ili, ako se to događa zbog ljudi, neće biti veliki problem. Pa čak i ako je to veliki problem, realno ne možemo učiniti ništa drugo osim prilagoditi se.
Tek se u posljednjoj rečenici ovaj novinar približio istini. Ali primijetite kako je pametno prikrio problem?
Nema konsenzusa o globalnom zatopljenju, kažu. Postoji samo velika neizvjesnost. IPCC postupak je lažan, mehanizam za pretvaranje nejasnih znanstvenih izjava u alarmne naslove. Drastične akcije poput obveznog smanjenja emisija ugljika bile bi nepromišljene.
Još izokretanja i izobličenja.
Kažu da su alternativni izvori energije u redu, ali ne budimo naivni. Mi smo energetski intenzivna civilizacija. Da bismo dobili potrebnu vrstu energije, moramo sagorjeti fosilna goriva. Moramo emitirati ugljik. To je stvarni svijet.
Pa, u tom smislu novinar ponavlja stajalište znanosti Bushevog Reicha koje ima malo ili nimalo veze sa pravom znanošću! Zanimljivo kako on to sve miješa.
Od kasnih 1980-ih, kada su naftne, plinske, ugljene, automobilske i kemijske tvrtke osnovale Globalnu klimatsku koaliciju, industrije su uložile milijune dolara u kampanju za diskreditiranje novog konsenzusa o globalnom zagrijavanju. Koalicija se raspala prije nekoliko godina, ali zajednica skeptika ostaje.

Mnogi skeptici rade u think-tankovima, poput Nacionalnog centra za analizu politika George C. Marshall. Vođe u Bijeloj kući i na Capitol Hillu ih slušaju i smatraju ih kredibilnima. Skeptici su pomogli smanjiti svaku mogućnost da Sjedinjene Države ratificiraju Kyotski ugovor koji bi naciju obvezao na smanjenje emisija stakleničkih plinova. (Konzervativci se protive ugovoru, između ostalog, jer ne zahtijevaju smanjenja od strane zemalja u razvoju poput Kine i Indije.)
Primijetite kako je ovaj novinar povezao znanstvenike s političkim skepticima kao da svi govore isto. Ne govore, i o tome se zapravo i radi. Ogromna je razlika između izjave da je "Globalno zagrijavanje kakvo se predstavlja javnosti podvala" i da "Globalnog zagrijavanja nema". Definitivno POSTOJI Globalno zagrijavanje i Bill Gray nikada nije rekao da stvari ne postaju toplije.
Skeptici ukazuju na graf globalne temperature za prošlo stoljeće. Primijetite kako se, nakon što je neprestano rasla početkom 20. stoljeća, 1940. se temperatura naglo poravnala. Ne - ona pada! Sljedećih 35 godina! Ako je planet sve topliji zbog stakleničkih plinova iz industrijskog doba, zašto se ohladio kad su industrije punom parom počele izbacivati ugljični dioksid početkom Drugog svjetskog rata?

Sad pogledajte led na Antarktiku: Mjestimice postaje sve deblji!

Porast razine mora? Zapravo se spušta oko određenih otoka u Tihom i Indijskom oceanu.

Postoje sve te ... anomalije. [...]
Jeste li uhvatili one zadnje primjedbe? Novinar citira - izvan konteksta, moram dodati - nekoliko rezultata znanstvenih studija. Ali otkrit ćemo da se ova priznanja koja je on gore izrekao - da je antarktički led postajao DEBLJI i da razina mora zapravo pada - tiču informacija koje će postati vrlo nezgodne!

Primijetite također da je ovaj članak, prilično kritičan prema stavu "nema globalnog zagrijavanja" koji je zauzela Bushova administracija, objavljen u očito desničarskom Washington Postu, jednom od najvećih ulizica na tržištu! Što je s time?!

Također sam primijetila da je Robert Felix, tip s "iceagenow.com" stranice, dodao komentar pod ovaj članak optužujući pisca iz Post magazina da je LJEVIČAR!!!
Nažalost - i gnjusno - ovaj članak, koji navodno iznosi argumente skeptika, sada skreće ulijevo, optužujući dr. Greya da je "na rubu", i odbacuje i njega i M.I.T. profesora Richard Lindzena izjavom da su oni jednostavno dio manjinske "stare garde". Zanimljivo je isto da članak zanemaruje činjenicu da je 60 međunarodnih stručnjaka za klimatske promjene nedavno potpisalo otvoreno pismo kanadskom premijeru kojim se odriču "činjenice" globalnog zatopljenja.
Ponekad mislim da smo stvarno izgubili ideju o tome što zapravo predstavljaju Desnica i Ljevica. Čini mi se da su izrazi ozbiljno ponerizirani i da su čak postali "dvostruki govori".

U svakom slučaju, slijedi ovaj tekst s portala iceagenow:
Prvo sam objavio sljedeću prognozu od dr. Landscheidta 2003. godine. Međutim, s nedavno zabilježenim zahlađenjem Atlantskog oceana i s prvom obrnutom sunčevom pjegom onoga što bi mogao biti početak sljedećeg solarnog ciklusa, i s ruskim znanstvenicima koji predviđaju novo Malo ledeno doba, mislio sam da bi bilo vrijeme da se da više zasluge dr. Landscheidtu. On je godinama predviđao ovaj scenarij. Evo što je dr. Landscheidt rekao:
Novo Malo ledeno doba do 2030. godine!

Analiza sunčeve aktivnosti u posljednja dva tisućljeća ukazuje da bismo, suprotno pretpostavkama IPCC-a o globalnom zatopljenju koje je stvorio čovjek, mogli skrenuti u klimu Maunderovog minimuma (Malo ledeno doba).

Velika je vjerojatnost da će minimumi oko 2030. i 2201. teći zajedno s razdobljima hladne klime usporedivim s najnižim vrijednostima Malog ledenog doba, a La Ninas će kroz 2018. biti češći i jači od El Ninosa (Landscheidt, 2000.).

Međutim, ne moramo čekati 2030. da vidimo je li prognoza točna. Trend opadanja solarne aktivnosti i globalne temperature trebao bi se očitovati mnogo prije toga. Čini se da je trenutni jedanaestogodišnji ciklus sunčevih pjega 23 sa znatno slabijom aktivnošću prvi pokazatelj novog trenda, pogotovo što je predviđen na temelju ciklusa solarnog gibanja prije dva desetljeća. Što se tiče temperature, samo bi razdoblja El Nina trebala prekinuti silazni trend, ali čak bi i El Ninos trebao postati rjeđi i snažniji.

Ukupni Sunčev magnetski tok porastao je za faktor 2,3 od 1901., dok je globalna temperatura na zemlji porasla za oko 0,6 ° C. Energetske baklje povećale su Sunčevo ultraljubičasto zračenje za najmanje 16 posto. Jasna je veza između erupcija Sunca i snažnog porasta temperature.

Jezgre s dna poluotoka Yukatan koje pokrivaju više od 2000 godina pokazuju sličnu korelaciju između periodičnih suša i erupcijske aktivnosti Sunca. Ovi i mnogi raniji rezultati (Landscheidt, 1981.-2001.) dokumentiraju važnost erupcijske aktivnosti Sunca na klimu.

Energične erupcije Sunca se ne nakupljaju oko maksimuma sunčevih pjega. U većini ciklusa izbjegavaju maksimalnu fazu, a mogu se dogoditi i blizu minimuma sunčevih pjega.

I sam Landscheidt je desetljećima pokazao da je promjenjiva aktivnost sunca povezana s ciklusima u njegovim nepravilnim oscilacijama oko središta mase Sunčevog sustava (solarni retrogradni ciklus). Budući da su ti ciklusi povezani s klimatskim pojavama i mogu se izračunavati stoljećima, oni nude način za predviđanje faza hladne i tople klime.

Istraživači moraju ozbiljno shvatiti sunce kao faktor klimatskih promjena, uključujući zagrijavanje, sušu i hladne udare.
Slika
© Unknown
Ovako će ledeno doba utjecati na Sjevernu Ameriku.
C-ovi, naravno, govore iste stvari: da je Sunce - i njegov suputnik - uglavnom odgovorno za klimatske promjene. Da nastavim, Robert Felix piše:
Žao mi je što mogu izvijestiti da je dr. Theodor Landscheidt preminuo 20. svibnja 2004. Osnivač Schroeterovog instituta za istraživanje ciklusa sunčeve aktivnosti u Waldmuenchenu, Njemačka, dr. Landscheidt bio je stručnjak u polju klimatologije. Evo što sam objavio 2003. godine
Dr. Landscheidt, autor knjiga "Sunce - Zemlja - Čovjek: Mreža kozmičkih oscilacija" i "Kozmička kibernetika: temelji moderne astrologije", zasnovao je svoju prognozu na Gleissbergovom ciklusu Sunčeve aktivnosti.

"Suprotno pretpostavkama IPCC-a o globalnom zagrijavanju izazvanom čovjekom do čak 5,8°C u sljedećih stotinu godina," rekao je Landscheidt, "očekuje se dugo razdoblje hladne klime s najhladnijom fazom oko 2030. godine."

"Može se vidjeti," dodao je Landscheidt, "da će Gleissbergov minimum oko 2030. i još jedan oko 2200. biti tipa Maunder minimuma praćeni snažnim zahlađenjem na Zemlji". (objavljeno 19.9.2003)
Ovo potvrđuje ono što sam cijelo vrijeme govorio; da je naša klima kontrolirana magnetskom aktivnošću Sunca.

Također se čini da moja tvrdnja da "ćemo priznati da smo krenuli u ledeno doba do 2012. godine" izgleda puno vjerojatnija.

Landscheidtove prognoze uključuju kraj velike sahelske suše; posljednjih pet ekstrema u anomalijama globalne temperature; posljednja tri El Ninosa; i tijek posljednje La Nine. Predvidio je ekstremna ispuštanja rijeke Po početkom u listopadu 2000., nekih sedam mjeseci prije nego što su započela.

Ova vještina predviđanja, kaže Landscheidt, isključivo temeljena na solarnim ciklusima, nepomirljiva je s navodom IPCC-a da je malo vjerojatno da prirodno prisiljavanje može objasniti zagrijavanje u drugoj polovici 20. stoljeća.

Čini se da je trenutni jedanaestogodišnji ciklus sunčevih pjega 23 sa znatno slabijom aktivnošću prvi pokazatelj novog trenda, pogotovo što je predviđen na temelju ciklusa solarnog gibanja prije dva desetljeća.
Ovo posljednje me iznenadilo. Imala sam dojam da je posljednji ciklus sunčevih pjega bio znatno jači i aktivniji nego što se predviđalo. Ponovno je član foruma iskopao neke podatke. Možete pročitati OVDJE.

U svakom slučaju, dopustite mi da nastavim. Glavna stvar koja mi je privukla pažnju u svemu navedenom bila je tvrdnja da je ledeni pokrov na Antarktiku zapravo rastao, jer sve što smo čuli putem medija jest da se "topi, topi, topi". Uz to je bila i iznenađujuća tvrdnja da je razina mora padala, umjesto da je rasla, kako je predviđao Scenarij globalnog zagrijavanja. Odakle te stvari? Tko to kaže?

Otišla sam kopati.

Jedna od prvih stvari koje sam pronašla je sljedeće:
Bilans mase antarktičkog leda

Referenca

Wingham, D.J., Shepherd, A., Muir, A. i Marshall, G.J. 2006. Masovna bilanca antarktičkog ledenog pokrova. Filozofske transakcije kraljevskog društva A 364: 1627-1635.

Što je učinjeno

Autori su "analizirali odjeke satelitskog visinomjera od 1,2 x 108 europskih daljinskih senzora kako bi utvrdili promjene u volumenu ledenog pokrivača Antarktika od 1992. do 2003". Prema njihovim riječima, ovo istraživanje "pokriva 85% ledenjaka istočnog Antarktika i 51% ledene ploče zapadnog Antarktika", što zajedno čini "72% prizemljenog leda".

Što je naučeno

Wingham i suradnici izvještavaju da "sveukupni podaci, ispravljeni za izostatički odskok, pokazuju kako ledeni pokrivač raste na 5 ± 1 mm godišnje-1". Međutim, za izračunavanje promjene mase ledenog pokrova "potrebno je znanje o gustoći pri kojoj su se dogodile promjene volumena", a kada se koriste najbolje procjene istraživača o regionalnim razlikama u ovom parametru, otkrivaju da "72% Antarktičkog ledenog pokrivača dobiva 27 ± 29 Gt godišnje-1, ponor oceanske mase dovoljan da spusti globalnu razinu mora za 0,08 mm godišnje-1". Prema Winghamu i suradnicima, do tog neto izvlačenja vode iz globalnog oceana dolazi zato što "masivni dobici akumuliranjem snijega, posebno na Antarktičkom poluotoku i unutar Istočne Antarktike, premašuju gubitak ledene dinamičke mase sa zapadne Antarktike".

Što to znači

Suprotno svim horor pričama koje se mogu čuti o masovnom otapanju antarktičkog ledenog pokrova izazvanom globalnim zagrijavanjem, što dovodi do porasta razine mora koji proždire obalu širom svijeta, posljednje desetljeće relevantnih podataka iz stvarnog svijeta sugerira da snage koje vode upravo suprotni efekti očito prevladavaju, čak i suočeni s onim što klimatski alarmisti obično opisuju kao najveće zagrijavanje svijeta u posljednja dva tisućljeća ili više.

Recenzirano 8 studenog 2006
Primijetite datum: prošlog studenog. Primijetite što piše: Antarktički ledeni pokrivač zapravo raste!!! Štoviše, to čini na štetu globalne razine mora! Osim činjenice da sve što čujemo je "Topljenje leda! Topljenje leda!", kako ledeni pokrivač može rasti ako postaje sve toplije? I SVI ZNAMO DA POSTAJE TOPLIJE! Pa, kako to može biti?

Pa, postoji odgovor:
Globalno zagrijavanje potiče ledenjake

Globalno zatopljenje moglo bi uzrokovati rast nekih ledenjaka, tvrdi nova studija.

Slika
© Unknown
Istraživači sa Sveučilišta Newcastle proučavali su temperaturne trendove u zapadnoj Himalaji tijekom prošlog stoljeća. Otkrili su da bi toplije zime i hladnija ljeta, u kombinaciji s više snijega i kiša, mogli uzrokovati povećanje veličine planinskih ledenjaka. [...]
Na NASA-inoj web stranici otkrila sam da tamošnji znanstvenici to mapiraju već neko vrijeme. Podaci se objavljuju, ali se jednostavno aktivno ne promoviraju. I, u mnogim slučajevima, izražavaju se tako da se važni čimbenici svedu na najmanju moguću mjeru, ako ih se ne zakopa.
Trend temperature Antarktika 1982-2004

Hladan, snježni i zaglavljen na "dnu Zemlje", Antarktik se može činiti dosadnim mjestom. Ali ovaj veliki kontinent može stvoriti iznenađujuće dinamičan raspon uvjeta. Jedan od primjera tog raspona su temperaturni trendovi. Iako se Antarktik zagrijavao u razdoblju od 1982. do 2004. godine, gdje su se odlomile ogromne sante leda, a neke su se i rastopile, bliže polu se ohladio.

Slika
© NASA
Primijetite koji je dio Antarktika najhladniji i malu površinu koja se stvarno zagrijava.
Ova slika prikazuje trendove temperatura "kore" - temperatura od otprilike gornjeg milimetra površine kopna ili mora - a ne temperature zraka. Podatke su prikupili senzori naprednog radiometra vrlo visoke rezolucije (AVHRR) koji su postavljeni na nekoliko satelita Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA). Podaci dolaze iz AVHRR-ovog termalnog infracrvenog kanala - dijela svjetlosnog spektra koji možemo osjetiti kao toplinu, ali koji ljudske oči ne mogu vidjeti. Ova slika prikazuje temperaturne trendove za ledeni kontinent od 1982. do 2004. Crvena označava područja na kojima su se temperature uglavnom povećavale tijekom tog razdoblja, a plava pokazuje gdje su temperature pretežno padale.

Područje najjačeg zahlađenja pojavljuje se na Južnom polu, a područje najjačeg zagrijavanja nalazi se duž Antarktičkog poluotoka. U nekim slučajevima, svijetlocrvene mrlje ili pruge duž ruba kontinenta pokazuju gdje su se odlomile sante leda ili su se one raspale, što znači da je satelit počeo vidjeti topliju oceansku vodu tamo gdje je ranije bilo leda. Jedan od primjera za to je jarko crvena linija uz rub Rossove ledene ploče.

Zašto je Antarktika hladnija u sredini kad se zagrijava oko ruba?

Jedno od mogućih objašnjenja je da su toplije temperature u okolnom oceanu proizvele više oborina u unutrašnjosti kontinenta, a ovaj povećani snijeg ohladio je područje visoke nadmorske oko pola. Drugo moguće objašnjenje uključuje ozon. Ozon u Zemljinoj stratosferi apsorbira ultraljubičasto zračenje, a apsorpcija ove energije zagrijava stratosferu. Gubitak ozona koji apsorbira UV zrake možda je ohladio stratosferu i ojačao polarni vrtlog, rotirajuće vjetrove oko Južnog pola. Vrtlog djeluje poput atmosferske barijere, sprečavajući topliji obalni zrak da uđe u unutrašnjost kontinenta. Jači polarni vrtlog mogao bi objasniti trend hlađenja u unutrašnjosti Antarktike.
Zatim, s Nature.com dolazi rad koji daje izvrstan primjer razgovora s obje strane odjednom:
Povećane snježne padavine mogu usporiti porast razine mora

Mark Peplow
19. svibnja 2005.

Povećane snježne padaline na velikom području Antarktika zadebljavaju ledeni pokrov i usporavaju porast razine mora uzrokovan topljenjem leda.

Satelitsko istraživanje pokazuje da je između 1992. i 2003. ledeni pokrivač Istočnog Antarktika stekao oko 45 milijardi tona leda - dovoljno da se porast oceana smanji za 0,12 milimetara godišnje. Ledeni pokrivači koji prekrivaju stjenovito tlo Antarktika mjestimice su debeli nekoliko kilometara i sadrže oko 90% svjetskog leda. No, znanstvenici se boje da će, ako se otope u značajnim količinama, to uzrokovati nabujale oceane i prouzročiti razaranje na otocima i obalnim zemljama.
Primjetite kako jednom rukom daju, a drugom uzimaju: "Znanstvenici se BOJE..." Nema veze što su upravo rekli da je ledeni pokrivač istočnog Antarktika stekao 45 milijardi tona leda.
Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) izvijestio je da se razina mora trenutno povećava za oko 1,8 milimetara godišnje, uglavnom zahvaljujući otapanju ledenih pokrivača Grenlanda i Antarktika kao rezultat globalnog zatopljenja. No, panel je također očekivao da će klimatske promjene potaknuti porast snijega nad antarktičkim kontinentom, jer pojačano isparavanje iz oceana dovodi više vlage u zrak.

"Ovo je fenomenalno istraživanje, ali to smo i očekivali'', komentira David Vaughan, glaciolog iz Britanskog antarktičkog istraživanja u Cambridge-u u Velikoj Britaniji. "Ti su učinci predviđeni već odavno, samo ih nitko prije nije izmjerio."

Iako su rezultati satelitskog istraživanja u skladu s predviđanjima modela globalnog zagrijavanja, zadebljanje ledene ploče još uvijek bi se mogle objasniti prirodnom vremenskom varijabilnošću, upozorava Curt Davis sa Sveučilišta Missouri u državi Columbia, član istraživačkog tima. On i njegovi kolege predstavljaju svoje rezultate u internetskom izdanju Science.

Pogled u daljinu

Tim je koristio podatke radarskih satelita Europske svemirske agencije ERS-1 i ERS-2, kojima su izmjerene visinske promjene na oko 70% u unutrašnjosti Antarktike - više od 8,5 milijuna četvornih kilometara, otprilike iste veličine kao i Sjedinjene Države.

Istočni Antarktik se zadebljavao prosječnom brzinom od oko 1,8 centimetara godišnje tijekom proučavanog vremenskog razdoblja, otkrili su istraživači. Regija obuhvaća oko 75% ukupne kopnene površine Antarktike, ali kako je njen led deblji, on nosi oko 85% ukupnog volumena leda. "To je jedino veliko kopneno ledeno tijelo koje prije dobiva na masi, nego što ju gubi", kaže Davis.

Slika
© unknown
Na vrhu sante leda.
Suprotno tome, manja zapadna Antarktika pokazivala je ukupno stanjivanje od 0,9 centimetara godišnje. "Nevjerojatno je da se mogu izmjeriti tako male promjene", kaže Vaughan.
Da, sigurno je nevjerojatno. I primijetite, upravo iznad u tekstu, kako bi, "male promjene" trebale biti odgovorne za prijavljeni porast razine mora za 1,8 milimetara godišnje. Mislim da smo ih upravo uhvatili u laži. Ali doći ćemo do toga.
Debela koža

Zadebljanje istočnog ledenog pokrova ne bi se trebalo promatrati kao dugoročnu zaštitu od porasta razine mora, upozorava Vaughan. Ledenjaci na zapadnom Antarktiku ubrzavaju, ispuštajući sve više santi leda u more. A Antarktički poluotok, koji se proteže prema Južnoj Americi, ljeti redovito doseže temperature iznad 0°C, što dovodi do izravnog otapanja tamošnjeg leda.
Čitatelj bi već trebao shvatiti koliko su gornje primjedbe potpuno apsurdne. Ako ne shvačate, uskoro ćete.
Štoviše, snježne padaline nad Istočnom Antarktikom neće se neprestano povećavati u svijetu koji se zagrijava, dodaje Vaughan. Suprotno tome, svaki dodatni stupanj porasta temperature nastavit će ubrzavati ledenjake i uzrokovati još topljenja na zapadnoj strani Antarktika, što će dodatno nabujati svjetske oceane.
Primjetite iznad, iako kažu da pojačano zagrijavanje povećava oborine (snijeg), da nekako postoji "presječna točka"??!! Da se neće povećavati u nedogled? Gdje je tu logika?
Znanstvenici su već procijenili da bi otapanje Antarktika moglo biti odgovorno za do trećinu ukupnog porasta razine mora. No, instrumenti na ERS-1 i 2 djeluju samo na vrlo ravnim područjima i obično gube trag odjeka radara na strmijim područjima oko obale kontinenta, pa vitalni dio slagalice još uvijek nedostaje, kaže Vaughan. A budući da je Antarktika tako velika, također je nemoguće cjelovito izmjeriti snježne padaline na tlu, dodaje Vaughan.

Međutim, satelit Europske svemirske agencije CryoSat, koji bi trebao biti lansiran kasnije ove godine, trebao bi moći vršiti vrlo precizna mjerenja nadmorske visine oko obale, pružajući dokaze koliko se točno tamo gubi leda. Tek kada znanstvenici ujedine sva ova mjerenja, cijela istina o ledu Antarktike postati će jasna, kaže Vaughan.
Primijetite kako gornji članak nije samo "okretanje" situacije, već se čini da sadrži očite laži - izravno proturječje s ostalim već iznesenim činjenicama. Primijetite i primjedbu o nadolazećem CryoSatu. Ovo u početku nije privuklo moju pažnju. Tek nakon što sam nastavila kopati, ova napomena o mogućnosti saznanja istine o ledu Antarktike postala je važna - pa čak i zastrašujuća!

Sljedeći je članak izravno u suprotnosti s tvrdnjama gornjeg članka o topljenju grenlandskog ledenog sloja. Objavljen je djelomično na web stranici iceagenow.
Grenlandska ledena kapa postaje sve deblja

20. listopada 2005. - Grenlandska ledena kapa lagano se zadebljala posljednjih godina unatoč širokim predviđanjima o otapanju, rekli su danas znanstvenici. Satelitska mjerenja pokazuju da sve više snježnih padavina zadebljava ledenu kapu, posebno na velikim nadmorskim visinama, navodi se u izvješću u časopisu Science.

"Ukupne promjene debljine leda su ... otprilike plus 5 cm (1,9 inča) godišnje ili 54 cm (21,26 inča) tijekom 11 godina", prema stručnjacima norveških, ruskih i američkih instituta pod vodstvom Ole Johannessena sa Mohn Sverdrup centra za globalne studije oceana i operativnu oceanografiju u Norveškoj. [...]

Ostatak ovog članka pročitajte OVDJE.

Pročitajte i OVDJE.
Tu su stvari počele biti vrlo nepredvidljive. Prva je poveznica s Reuters-ovim člankom koji je iz nekog razloga potpuno nestao. Dakle, ne postoji traga čak ni na Google-ovoj predmemoriji. Ništa.

Druga je poveznica s CNN-ovim izvještajem o Reuters-ovom članku. Također je nestao. Samo naprijed, kliknite na linkove...

Tragajući za člancima koji su nestali s Reuters-a i CNN-a, pronašla sam samo napomenu na blogu:
23. listopada 2005.

Grenlandska ledena kapa se blago zadebljava

Mislio sam da bi vam se svidjelo i ovo:

Ledena kapa Grenlanda lagano se zadebljala posljednjih godina unatoč širokim predviđanjima o otapanju izazvanom globalnim zagrijavanjem, rekao je u četvrtak tim znanstvenika.

Pročitajte više na ovome blogu: Grenlandska ledena kapa se blago zadebljava
Posljednja poveznica je na "newsclipping.co.uk". Vau! Izgledalo je kao da ću zapravo i pronaći cijeli članak!

Pogodite opet.
Error 404

Stranica koju tražite ne postoji; možda je premještena ili je uklonjena. Možda biste htjeli isprobati funkciju pretraživanja. Ili se vratite na naslovnu stranicu.
Zaista me muči kad pomislim da netko nešto skriva. Znam da bih mogla izgledati kao "teoretičarka zavjere", ali imam osjećaj da ovdje postoji pokušaj da se odstrane ili ozbiljno minimiziraju određene (i važne) informacije.

Napokon sam uspjela pročitati izvorni članak. Idite OVDJE kako biste pročitali verziju članka iz Science Journal-a koji je našao i objavio jedan od članova našeg foruma.

Drugi član foruma pronašao je kopiju članka na australskoj web stranici s vijestima. Smiješno je to što se to nije pojavilo na Google-u dok sam ja tražila!!
Grenlandska ledena kapa se zadebljava unatoč zagrijavanju

Reuters
Petak, 21. listopada 2005.

Grenlandska ledena kapa lagano se zadebljala posljednjih godina unatoč zabrinutosti da će se otopiti zbog globalnog zatopljenja, kaže međunarodni tim znanstvenika.

Tim koji predvodi profesor Ola Johannessen iz Nansenovog centra za zaštitu okoliša i daljinsko istraživanje u Norveškoj izvještava o svojim nalazima na internetu prije tiskane publikacije u časopisu Science.

Grenlandska ledena kapa, debela 3000 metara, ključna je briga u raspravama o klimatskim promjenama, jer bi ukupno otapanje podiglo razinu mora na svijetu za oko 7 metara. A ostatak otopljene vode mogao bi usporiti Golfsku struju koja zagrijava sjevernoatlantsku regiju.

Ledenjaci na razini mora brzo su se povlačili zbog zagrijavanja klime, što je uvjerilo mnoge znanstvenike da se cijela ledena kapa stanjuje.

Ali satelitska mjerenja su pokazala da pada više snijega i zadebljava ledeni pokrov, posebno na velikim nadmorskim visinama, kažu Johannessen i tim.

"Ukupne promjene debljine leda su ... približno plus 5 centimetara godišnje ili 54 centimetra tijekom 11 godina."

Ali, kažu, zadebljanje se čini u skladu s teorijama o globalnom zatopljenju, za što je većina stručnjaka optužila nakupljanje stakleničkih plinova iz izgaranja fosilnih goriva u elektranama, tvornicama i automobilima.

Topliji zrak, čak i ako je još uvijek ispod ledišta, može nositi više vlage. Ta dodatna vlaga padne kao snijeg ispod 0°C.

A znanstvenici kažu da bi zadebljanje ledene kape moglo nadoknaditi otapanje ledenjaka oko rubova Grenlanda. Satelitski podaci nisu dovoljno dobri za mjerenje topljenja bliže morskoj razini.
Zasada idemo u dobrom smjeru. Ali onda, članak skreće u dezinformacije koje sugeriraju da je sve s čime ćemo se morati nositi je ZATOPLJENJE.
Ledene ploče

Većina modela globalnog zagrijavanja ukazuje na to da bi se grenlandski led mogao otopiti u roku od tisuća godina ako se zagrijavanje nastavi.

Oceani bi porasli za oko 70 metara kad bi se daleko veća ledena kapa na Antarktiku otopila zajedno s Grenlandom.

Ogromna prostranstva Antarktike djeluju kao ledenica koja će vjerojatno usporiti bilo kakvo otapanje južnog kontinenta.

Panel koji savjetuje Ujedinjene narode predvidio je da bi se globalna razina mora do 2100. godine mogla povećati za gotovo metar zbog zagrijavanja klime.

Takvo povećanje poplavio bi niske tihooceanske otoke, a zagrijavanje bi moglo potaknuti još uragana, suše, proširiti pustinje i istrijebiti tisuće vrsta.

Odvojena studija podupire porast razine mora uslijed otapanja leda

Odvojeno istraživanje u današnjem izdanju Science-a izvještava da razina mora vjerojatno blago raste zbog otapanja ledenih pokrova.

"Čini se da ledeni pokrivači sada skromno doprinose porastu razine mora jer je zagrijavanje povećalo gubitak mase iz obalnih područja više nego što je zagrijavanje povećalo masovni dobitak zbog pojačanih snježnih padalina u hladnim središnjim regijama", izvještaj je tima koji je vodio profesor Richard Alley iz Pennsylvanije, kaže Državno sveučilište u SAD-u.

"Grenland trenutno daje najveći doprinos porastu razine mora."
Da, znamo da se Grenland trenutačno topi kao lud oko rubova. A to je VELIKI problem, kao što vidimo iz sljedećeg BBC-jevog priloga koji je emitiran dvije godine ranije:
Grenlandski ledenjak napreduje 7,2 km godišnje! BBC je nedavno objavio dokumentarac "The Big Chill" (hrv. "Veliko hlađenje", op.prev.), rekavši da bismo mogli biti na rubu ledenog doba. Britanija bi mogla krenuti prema klimi aljaškog tipa u roku od deset godina, kažu znanstvenici, jer se Golfska struja postupno prekida. Golfska struja održava neobično visoke temperature za tu sjevernu širinu.

Slika
© unknown
Glečer Waiho
Jedan od najvećih grenlandskih ledenjaka već je udvostručio brzinu napretka, krećući se unaprijed brzinom od 12 kilometara (7,2 milje) godišnje. Da biste vidjeli transkript dokumentarca, idite na "The Big Chill"
Važno je da se planeta UISTINU zagrijava, globalno zagrijavanje, što uzrokuje topljenje velikih količina leda. To također uzrokuje veliko isparavanje koje zatim pada kao snijeg na određenim područjima, a to vrši pritisak na ledene ploče i istiskuje ih prema van, tako da se zapravo brže tope oko rubova. To oceanima dodaje MNOGO slatke vode. U antarktičkim regijama to možda nije tako loše, ali na Arktiku je to početak kataklizme.

Implikacije su toliko velike da zapravo nije ni čudo da to Bush Reich, i drugi iz vladajuće elite, pokušavaju zataškati i uvjeriti ljude da će samo postati vruće i da se svi moramo žrtvovati kako bismo to usporili. Ma da! Bush je sigurno u pravu kad ide svojim veselim putem ponašajući se kao da globalno zagrijavanje nije ništa. A zašto i ne bi, pošto i on i ostali znaju da nitko ne može učiniti ništa da se to zaustavi. To je činjenica. I tako, oni nastavljaju raditi jedinu stvar za koju vjeruju da će spasiti njihovu vlastitu kožu: i dalje slijede plan nametanja potpune kontrole nad svima i svakome, tako da kad katastrofe dođu brzo i teško - a hoće - mase će biti pod kontrolom. I sigurno ne škodi unaprijed ubiti dovoljno ljudi; toliko manje usta za nahraniti, zar ne?

Ukratko, ekonomske, političke i nacionalne sigurnosne implikacije iznenadne kataklizme su ono što danas pokreće politički stroj. Britanija je krenula prema klimi goroj od Aljaske. A to bi moglo doći i prije nego što to itko očekuje.

Ledena doba su jedna od velikih sila prirode. Ona su dinamična i destruktivna. Masivni ledenjaci se stvaraju i počinju marširati zemljom uništavajući i bruseći sve što im se nađe na putu. Mogu napuniti doline, samljeti kamenje i smanjiti visinu planina. Oni brišu zemlju. Ogromni dijelovi zemlje zakopani su u doslovnoj ledenoj grobnici.

U ledu Grenlanda sačuvan je drevni termometar, zapis klime na Zemlji od davnina. Led bilježi tragove katastrofa i zagađenja, kiseline iz vulkana, ostatke rafiniranja olova iz rimskog doba, i tako dalje. Ali najvažnije od svega, postoji zapis temperature koji se može očitati određivanjem koliko je teške vode zaključano u ledu. Pravilo glasi: što je veća količina teške vode, to je klima toplija.

I tako, istraživači su dobili jezgre grenlandskog leda i počeli su ih istraživati ​​i analizirati. Na temelju konvencionalnih pravila o klimatskim promjenama koje se promoviraju kao globalno zagrijavanje zbog ljudskih aktivnosti, trebali su vidjeti dokaze o sporoj izmjeni teške vode u ledenim jezgrama dok se svijet zagrijavao i hladio.

Ali to nisu pronašli.

Umjesto toga, otkrili su da temperature mogu naglo i katastrofalno pasti. I da se to dogodilo mnogo puta.

Promjena može doći brzo poput gašenja svjetla.

Profesor Wally Broecker sa Sveučilišta Columbia uvjerio se da je ocean glavni igrač. Zbog dubokih klimatskih promjena koje su zabilježene u Britaniji, Broecker se usredotočio na Golfsku struju. Blaga britanska klima posljedica je topline koju donosi Golfska struja. Bez Golfske struje, Britanija bi bila poput smrznutog sjevera Aljaske.

Golfska struja započinje južno od Ekvatora i dok teče oko Meksičkog zaljeva, upija toplinu iz tropskih krajeva koju zatim sa sobom nosi na sjever, do Britanije. Znanstvenici procjenjuju da Golfska struja nosi toplinu milijuna elektrana. Ova vrućina omogućava Britancima da plivaju u vodama na istim geografskim širinama na kojima Kanada ima polarne medvjede.

Slika
© unknown
Dijagram Golfske struje i srodnih struja.
Najvažnije kod Golfske struje je to što na kraju svog putovanja prema sjeveru tone. Tone, jer se hladi i postaje gušća. A kad se jednom ohladi i potone, protok se nastavlja, samo u drugom smjeru. Drugim riječima, to je poput globalnog radijatora, konstantno cirkulirajućeg protoka tople vode koji odvodi toplinu prema sjevernim geografskim širinama. A potonuti i teći na drugu stranu je presudno.

Gulf stream
© Marika Holland
Ova slika pokazuje kako se Engleska, Zapadna Europa i Skandinavija kupaju u toplini Golfske struje
Pitanje koje si je postavio Wally Broecker bilo je: "Što bi se dogodilo kad bi se ovaj transporter zaustavio?"

Iako mnogi znanstvenici nikada nisu razmišljali o ovome, i vjerovali su da se utvrđene struje oceana nikada nisu promijenile, dolazili su drugi dokazi da se to dogodilo - više puta. Ti su dokazi pronađeni u uzorcima blatnih jezgri s dna oceana. Drugim riječima, u raznim vremenima u prošlosti transporter se isključio. A kad se transporter isključio, Britanija - i cijela sjeverna regija koja ima koristi od Golfske struje - se smrznula.

Pa, kakve veze ima isključivanje transportera s globalnim zagrijavanjem?

Klimatski stručnjaci predviđaju rast temperatura brži od bilo kojeg drugog rasta od posljednjeg ledenog doba. Modeli koje znanstvenici koriste (kao što je gore opisano), svi sugeriraju da ćemo za sto godina doživjeti zagrijavanje od oko 1,5 do 6 stupnjeva. Zemlja nije bila toliko topla stotinama tisuća - ili milijunima - godina! Svi možemo vidjeti i osjetiti učinke globalnog zatopljenja. Svi pričaju o tome kako se pripremiti za vruće vrijeme i sve popratne ekstreme.

Na primjer, među glavnim temama koje pokrivaju "stručnjaci" stoji da će globalno zagrijavanje povećati zimske kiše u Britaniji koje će uzrokovati poplave. Vremenske prilike poput tropskih ciklona biti će mnogo sjevernije. Vlade pripremaju ljude da razmotre i očekuju upravo takve stvari.

Ali svi ti stručnjaci ne uzimaju u obzir čimbenik da bi globalno zagrijavanje itekako moglo biti prekidač koji ISKLJUČUJE transporter - Golfsku struju.

Grenland je jedna od najvećih kocki leda na svijetu. Sastoji se od dovoljno vode da podigne razinu mora za oko šest ili sedam metara kad bi se potpuno otopio.

I doista, TOPI SE. Ekvivalent od pedeset kubnih kilometara snijega i leda svake godine nestane s Grenlanda - napomenimo, oko rubova. To je isto kao i pedeset gigatona vode. I to se ubrzava. Prije manje od pet godina, jedan se od grenlandskih ledenjaka kretao otprilike šest, sedam kilometara godišnje. I to je bilo više-manje u ravnoteži sa snijegom. Sada se u pet godina od tada brzina gotovo udvostručila. 2003. godine je napredovao 12 kilometara godišnje. 2005. godine kretao se 15 kilometara godišnje. I sigurno, porast je posljedica "globalnog zagrijavanja".

Problem je u tome što to povećanje znači da se stotinu kubnih kilometara slatke vode godišnje ubaci u ocean i da slatka voda teče prema zoni spuštanja transportera.

Wally Broecker i njegovi suradnici počeli su se pitati kakav bi mogao biti učinak sve te slatke vode na transporter. Počeli su shvaćati da, pošto transporter pokreće slana voda koja tone, previše slatke vode razrijedi sol, a ako se sol previše razrijedi, transporter neće potonuti. Moguće je da bi promjena slanosti vode od 1 posto - u trenutku kada se dostigne ta točka - mogla preokrenuti ravnotežu; voda bi bila previše svježa da bi potonula i transporter - Golfska struja - bi se zaustavio. Samo tako.

temperatures and crolophile
© https://earthobservatory.nasa.gov/
Temperature Golfske struje i koncentracija klorofila
Još je još gore, nije samo grenlandski ledeni pokrov koji ulijeva svježu vodu u ocean gdje transporter tone i preokreće smjer: globalno zagrijavanje vodi u vlažniji svijet, jer topli zrak zadržava više vlage. Kad ta vlaga krene prema sjeveru i ohladi se, biti će još kiša. A ako tu kišu prati veliki sustav kao što je uragan, to zaista može biti vrlo velika količina oborina!

Istodobno, u Sibiru postoje neke vrlo velike rijeke koje dovode svježu vodu u polarna područja. Ako se te rijeke povećaju zbog povećanih kiša u Sibiru, može doći do povećanja godišnjeg ispuštanja od sto dvadeset i osam kubnih kilometara slatke vode godišnje. S trenutnom brzinom kojom se atmosfera zagrijava, suočavamo se sa zastrašujućom perspektivom povećanja od pedeset posto u nekima od najvećih svjetskih rijeka. "Ogromni zid slatke vode uskoro će poplaviti sjeverni Sibir. Dodatnih tisuću kubnih kilometara godišnje moglo bi se slivati ​​u slane vode transportera."

Doktor Bill Turrell pratio je slanost Golfske struje u njezinom toku pokraj otoka Faro sjeverno od Škotske. Ako se slanost vode smanji, to je znak da transporter slabi.

Do 1970-ih slanost je bila gotovo konstantna. Ali onda je počela opadati. Dr. Bill Turrell nam kaže:
"Nakon kasnih sedamdesetih počeli smo uočavati osvježavanje vode sa dna. Toliko da smo počeli sumnjati u vlastite rezultate. Uzimali smo daljnje uzorke, provjeravali ih s drugim zemljama koje uzimaju istu vodu, dok se na kraju nismo uvjerili da se ta promjena zapravo događa."
Turrell je izmjerio činjenicu da je protok povratka Golfske struje pao za masivnih dvadeset posto. Turrell kaže:
Sada stvarno znamo da se unos slatke vode na Arktik povećava. Sibirske rijeke ispumpavaju više slatke vode. Arktički se ledeni slojevi tope i sve je više ispuštanja slatke vode. To je najosnovnija promjena koju sam primijetio u svojoj karijeri.
Ukratko, postupak koji bi mogao isključiti transporter Gulfske struje započeo je 1970-ih. Nitko ne zna gdje je apsolutna točka isključenja. Znamo samo da smo joj iz dana u dan sve bliže.

Da ponovimo činjenice. Znanost ukazuje da je gašenje Golfske struje usko povezano s ledenim dobima. Mehanizam transportne funkcije Golfske struje je opće poznat i teoretizira se učinak slatke vode na istu - s jakim dokazima. Znamo da se temperatura Zemlje povećava i da se time povećava količina vlage u zraku, opće oborine, kao i zona padalina. Ovo izbacuje svježu vodu u zonu povratka transportera. Poduzeta su mjerenja koja pokazuju da se slanost oceana u kritičnom području smanjuje. Dakle, sigurno je reći da će konačni rezultat biti isključivanje transportera Golfske struje što će rezultirati ledenim dobom. To je jasno ko dan.

Preostala dva pitanja su: kada? i koliko loše će to biti?

Znanstvenici koji analiziraju podatke mogu samo reći da su implikacije ogromne, da će rezultati biti katastrofalni, ali na to ćemo se uskoro vratiti. Za sada, nastavimo s malim otkrićima koja sam nalazila dok sam kopala po temi.

Primijetite da sve informacije o anomalijama vezanima uz problem topljenja/rasta leda dolaze iz europskih izvora. Članci na Reuters-u i CNN-u o abnormalnom porastu leda u središtu Grenlanda i Antarktike izbačeni su s američke mreže. To nas vraća na CryoSat problem. Sjetite se da u gornjem članku pod naslovom "Istočna Antarktika dobiva na težini" postoji sljedeća primjedba:
Međutim, satelit Europske svemirske agencije CryoSat, koji bi trebao biti lansiran kasnije ove godine, trebao bi moći vršiti vrlo precizna mjerenja nadmorske visine oko obale, pružajući dokaze koliko se točno tamo gubi leda. Tek kad znanstvenici spoje sva ova mjerenja, postati će jasna puna istina o ledu Antarktike...
Sada pročitajte izvatke iz sljedećeg članka:
Zemlja - se topi na vrućini?

Napisao Richard Black,
Dopisnik za okoliš, web stranica BBC News

Predviđanja variraju od katastrofalnih do kataklizmičnih.

Ledenjaci se tope, ledene kape nestaju u oceanima. Posljedica toga može biti porast razine mora za mnogo metara.

Domorodačkim arktičkim narodima nestat će zaliha hrane, zalihe slatke vode u Aziji i Južnoj Americi će nestati dok se ledenjaci koji ih opskrbljuju tope; pingvinima, bijelim medvjedima i tuljanima nestat će staništa, a njihov tradicionalni život neće biti moguć.

Ali koliko je realna ova slika? Da li svjetski led zaista nestaje ili je to ne-znanstvena besmislica?

Europski satelit nazvan CryoSat je dizajniran da pruži konačne odgovore na neka od ovih pitanja.

Kvar lansera uništio je misiju u listopadu 2005., ali je Europska svemirska agencija odobrila zamjenu. U međuvremenu, evo naše globalne snimke.

ANTARKTIK

Ogroman, netaknut, dramatičan, neumoljiv; na Antarktiku bi mogla započeti najveća od svih globalnih promjena.

Ovdje ima toliko leda da, kad bi se sav otopio, razina mora bi na globalnoj razini silno porasla - možda čak 80 metara. Oprostite se od Londona, New Yorka, Sydneya, Bangkoka, Rija ... zapravo većine većih svjetskih gradova.

Ali hoće li se to dogoditi? Znanstvenici dijele Antarktik u tri zone: istočni i zapadni antarktički ledeni pokrov; i poluotok, kopneni jezik koji se pruža prema južnom vrhu Južne Amerike.

"Svi misle da se Antarktik smanjuje zbog klimatskih promjena, ali stvarnost je puno složenija", kaže David Vaughan, glavni istražitelj iz British Antarctic Survey iz Cambridgea u Velikoj Britaniji.

"Čini se da se njegovi dijelovi zadebljavaju kao rezultat porasta snijega. No, poluotok se alarmantnom brzinom prorjeđuje zbog zagrijavanja.

"Zapadnoantarktički se sloj također prorjeđuje i nismo sigurni u razlog zašto."

Na vrhu

Čini se da se temperature na (Antarktičkom) Poluotoku povećavaju oko dva puta više od globalnog prosjeka - oko 2C tijekom posljednjih 50 godina. Te se brojke temelje na mjerenjima koja su vršili instrumenti na znanstvenim postajama.

Ranije ove godine grupa Davida Vaughana objavila je istraživanje koje pokazuje da se velika većina ledenjaka duž Poluotoka povlače - 87% od 244 proučavanih.

Led izbačen u ocean, kad su se ledenjaci povlačili, ne bi trebao puno utjecati na globalnu razinu mora - možda nekoliko cm.

Mnogo više zabrinjavajuće su potencijalno velike ledene ploče koje pokrivaju ostatak Antarktike.

Mjerenje temperature za kontinent u cjelini je teško; to je ogromno mjesto - više od 2000 km u širini - malo je istraživačkih stanica, a temperature se iz godine u godinu prirodno razlikuju za 2-3°C.

Ali mjerenja pokazuju da je na zapadu u toku otapanje.

"Otprilike trećina ledenog pokrivača zapadnog Antarktika se prorjeđuje", kaže dr. Vaughan, "u prosjeku za oko 10 cm godišnje, ali na najgorim mjestima za 3-4 m godišnje." [...]

Istočna masa

A što je s velikim čudovištem, mnogo većim plaštom istočnog Antarktika?

Nedavna studija koja je koristila podatke visinomjera sugerira da postaje sve deblji, za oko 1,8 cm/god; drugi, koristeći gravitacijski satelitski zadatak Grace, pokazuje da je njegova masa i dalje stabilna.

Ali bi li porast temperatura mogao s vremenom iscrpiti led?

"To se neće dogoditi ni u jednom realnom ljudskom vremenskom okviru", kaže David Vaughan.

"Toliko je hladno da biste mogli povisiti temperaturu za 5-10C bez većeg utjecaja; nalazi se na stijeni iznad razine mora, pa zatopljenje u oceanu na to ne može utjecati."

U velikoj mjeri izolirana od svjetskih trendova i dovoljno velika da stvara vlastitu klimatsku zonu, čini se da je većina Antarktike za sada imuna na veliko zatopljenje, iako se s nestrpljenjem očekuju odgovori na ono što se događa na zapadu.

ARKTIK

Na vrhu svijeta, Arktik je regija izgrađena na vodi.

Oko sjevernog pola nalazi se ocean, koji se svake zime se zaledi, a ljeti se opet otapa.

U rujnu smo od znanstvenika iz američkog Nacionalnog centra za podatke o snijegu i ledu doznali da je opseg oceana prekrivenog ledom svake godine sve manji; trenutnu stopu skupljanja izračunavaju na oko 8% po desetljeću.

Njihova je projekcija da u roku od oko 60 godina na Arktičkom oceanu uopće neće biti ljetnog leda.

"Sveukupno, opseg opada, s određenim oscilacijama, od 1970-ih kada su ga sateliti mogli mapirati", komentira Peter Wadhams, profesor oceanske fizike na Sveučilištu Cambridge u Velikoj Britaniji, a trenutno u Oceanografskoj laboratoriji Laboratoire u Villefranche-sur-mer, Francuska.

"Došlo je do sporog pada, ali čini se da je stanjivanje brže.

"U posljednja dva desetljeća ne samo da se područje smanjilo, već je led tanji za oko 40%; predviđa se da će tijekom ljeta u drugoj polovici ovog stoljeća potpuno nestati."

Vojni zapisi

Mjerenja debljine uglavnom dolaze iz vojnih podmornica, koje su tijekom hladnog rata provodile duža razdoblja pod arktičkim ledom.

Peter Wadhams bio je jedan od znanstvenika koji je nakon toga nagovorio vlasti u Britaniji i Sjedinjenim Državama da deklasificiraju njihove podatke.

Ali ta metoda mjerenja, daleko je od savršene; a sateliti su pružili samo ograničenu pomoć.

Postojeća satelitska flota daje dobra mjerenja razmjera leda, ali nije tako dobra u otkrivanju debljine, dijelom i zato što orbite satelita s radarskim visinomjerom ne pokrivaju svaki dio oceana.

Ovaj deficit podataka doveo je do suprotne teorije; da se led uopće ne topi, da se jednostavno gomila u drugom dijelu oceana, možda duž sjeverne kanadske obale. ...

Veliko prostranstvo

U međuvremenu, temperature pokazuju sličan obrazac kao onaj viđen duž Antarktičkog poluotoka; prosječno zagrijavanje od oko 2C u posljednjih 50 godina, otprilike dvostruko od globalnog prosjeka, iako sa značajnim varijacijama između različitih dijelova Arktika.

To se vidi u promjenama ledenog pokrivača na kopnu, kao i na moru.

Grenlandski ledeni pokrivač je, nakon Antarktika, drugo najveće prostranstvo leda na svijetu.

Njegovi se rubovi šire i skupljaju s godišnjim dobima; ali slike pokazuju da se sada svako ljeto tope više nego prije deset godina.

U veljači 2006. istraživači su otkrili da se ledenjaci na Grenlandu kreću mnogo brže nego prije, što znači da je veći dio leda ušao u more.

1996. Grenland je gubio oko 100 kubičnih km mase iz svog ledenog pokrova godišnje; do 2005. to se povećalo na oko 220 kubičnih km.

Potpuno otapanje ledene ploče izazvalo bi globalni porast razine mora za oko 7m; ali trenutna slika pokazuje da, dok se neke regije stanjuju, druge očito postaju sve deblje. [...]
Primijetite da se spominju Grenlandski ledeni pokrov u ovoj posljednjoj opasci i da "postaje deblji". Ne primjećuju da je najvažniji čimbenik ogromna količina slatke vode koja se izbacuje u ocean.

Sada se vraćamo na primjedbu:
Europski satelit nazvan Cryosat dizajniran je da pruži konačne odgovore na neka od ovih pitanja. Kvar lansera uništio je misiju u listopadu 2005. ...
Uzimajući u obzir nestanak članaka o Grenlandu na web-u pod nadzorom SAD-a, ovo me jednostavno muči. Što to misle pod "greška lansera je uništila misiju" ???
CryoSat se srušio u more

Tim Register,
8. listopada 2005.

Najnoviji satelit Europske svemirske agencije se razbio i srušio u more.

Satelit od 135 milijuna eura, nazvan Cryosat, lansiran je večeras s ruskog kozmodroma Plesetsk, na modificiranoj interkontinentalnoj balističkoj raketi pod nazivom Rockot. Ali nestao je par sati kasnije, otprilike u vrijeme kad je trebao biti izbačen u konačnu orbitu.

Cryosat je trebao ispitati učinke globalnog zatopljenja na polarne ledene kape. Umjesto toga, učinio je svoj dio za globalno zagrijavanje dok je zaranjao u ledeno Arktičko more.

Europska svemirska agencija izjavila je večeras da su ruske vlasti za pad krivile "anomaliju u redoslijedu lansiranja".

Druga se faza izvodila nominalno dok nije došlo do isključenja glavnog motora. Zbog nedostajuće naredbe iz ugrađenog sustava kontrole leta, glavni je motor nastavio raditi sve dok nije potrošio preostalo gorivo. Kao posljedica toga nije došlo do odvajanja drugog stupnja od gornjeg stupnja. Tako su kombinirani niz dviju etapa i satelit CryoSat pali u nominalnu zonu spuštanja sjeverno od Grenlanda blizu Sjevernog pola u otvoreno more, bez posljedica na naseljena područja.

Zajednički tim Rusije i ESA istražit će uzrok neuspjeha i očekujemo izvještaj u roku od nekoliko tjedana.
Da li samo ja ili još netko misli da je čudno da se Cryosat srušio u istom mjesecu kad su i članci sa Journal Science o nakupljanju leda na Grenlandu nekako nestali i s Reuters-a i s CNN-a?

BBC daje dodatne informacije o padu:
Otkriven kvar CryoSat-ove rakete

Helen Briggs
Znanstveni izvjestitelj BBC News-a
27. listopada 2006.

Ruski svemirski dužnosnici identificirali su raketni kvar koji je doveo do gubitka europskog satelita CryoSat.

Kriv je bio problem s ugrađenim sustavom upravljanja letom novoizgrađene gornje faze rakete.

Izvještaj ruske državne komisije dopušta da se lanser ubuduće koristi.

Prizemljen je 8. listopada kada je satelit za mapiranje ledenih pokrivača Zemlje pao u ocean ubrzo nakon podizanja iz Plesecka u Rusiji.

Satelit (135 milijuna eura) vozio se na vrhu lansirne rakete Rockot, bivše vojne rakete modificirane dodavanjem novoizrađene treće faze.

Ruska državna komisija za istraživanje neuspjeha kaže da se provodi niz mjera kako bi se spriječio ponovni incident.

"Iz podataka koje imamo iz Državne komisije potvrđujemo da je postojao problem sa softverskim sustavom za kontrolu leta u gornjoj fazi lansera Breeze", rekla je glasnogovornica Europske svemirske agencije Simonetta Cheli za web stranicu BBC News.

"Ovaj problem je doveo do neuspjelog generiranja naredbe gornjeg stupnja Breeze-a za isključivanje motora drugog stupnja."

Pogreška je značila da se nije dogodilo odvajanje druge i treće faze rakete, uskraćujući satelitu dodatni potisak koji mu je bilo potreban da dosegne orbitu i prouzročio je pad u more.

Odbor koji je osnovao raketni operater Eurockot trebao bi sljedeći tjedan razmotriti nalaze Državne komisije.

Britanski znanstvenik koji je predložio misiju, prof. Duncan Wingham, poziva na ponovnu izgradnju letjelice.
Dakle, bio je to problem softverske kontrole leta; vjerojatno jedan od najlakših načina sabotaže misije daljinskim upravljačem. Sljedeće ćemo vidjeti da ESA ne odustaje, ali posao se možda neće obaviti na vrijeme na temelju svih gore navedenih podataka:
Radionica o antarktičkom morskom ledu naglašava potrebu za misijom CryoSat-2

9. kolovoza 2006.

Debljina morskog leda važan je parametar u modeliranju globalne klime, a štoviše, dugoročne promjene smatraju se pouzdanim pokazateljem klimatskih promjena. Međutim, procjene kretanja debljine morskog leda oko Antarktike trenutno su vrlo ograničene. Nedavno održana međunarodna radionica jasno je pokazala da se ti bitni podaci mogu dobiti samo iz satelitskih misija poput CryoSat-2. [...]

Tijekom trodnevnog događaja, koji je održan 5. - 7. srpnja 2006., razgovori su istaknuli činjenicu da su trendovi debljine leda oko Antarktike još uvijek u velikoj mjeri nepoznati i da su informacije o sezonskim, među-godišnjim i dekadnim varijacijama debljine vrlo rijetke. [...]

ESA-ina ledena misija CryoSat-2

07. siječnja 2007.

Pitanje uzrokuju li globalne klimatske promjene smanjenje polarnih ledenih kapa jedno je od najžešćih rasprava o okolišu s kojima se trenutno susrećemo. Praćenjem preciznih promjena u debljini polarnih ledenih ploča i plutajućeg morskog leda, CryoSat-2 želi odgovoriti na ovo pitanje.

Ideja za izgradnju i lansiranje misije CryoSat-2 uslijedila je u veljači 2006. nakon gubitka prvog CryoSata prošlog listopada zbog neuspjeha u lansiranju. Ciljevi misije ostaju isti kao i prije - vrlo precizno izmjeriti debljinu leda i na kopnu i na moru kako bi pružio konačan dokaz postoji li trend smanjenja polarnog ledenog pokrivača, produbljujući naše razumijevanje odnosa leda i globalne klime. CryoSat-2 trebao bi biti predstavljen 2009. godine.

Opća je suglasnost da Zemljina atmosfera postaje toplija, i premda se očekuje da će se utjecaj klimatskih promjena pojačati na polovima, izuzetno je teško predvidjeti kakav to učinak ima na polarni ledeni pokrivač. S jedne strane, posljednjih godina već se bilježe rekordna ljetna smanjenja, u opsegu i koncentraciji, morskog leda na Arktiku. Na Antarktiku su se odlomili divovski ledeni bregovi, a dio ledenjaka Larsen se raspao. Međutim, s druge strane, nedavno su brodovi tjednima bili zarobljeni u neobično teškim uvjetima leda na Antarktiku. [...]
Ryan, australski član foruma, pronašao je još nekoliko zanimljivih dijelova ove slagalice:
Razmatranja zbog gubitka CryoSat ESA satelita

Dana 8. listopada 2005., nakon uspješne pripreme satelita od strane zajedničkih ESA-e i industrijskih timova, lansiranje satelita CryoSat na brod raketu Rockot završilo je neuspjehom. Zbog anomalije prema kraju planiranih operacija u 2. fazi i približno pet minuta nakon lansiranja, na visini od 230 km, raketa je automatski prekinula svoju misiju i počela padati. Kombinacija povratne topline i eksplozije spremnika za gorivo potpuno je uništila CryoSat. Krhotine rakete-nosača (2., 3. faza) i satelita srušili su se u Arktički ocean.

Osnovan 1995. godine, pružatelj usluga lansiranja Eurockot Launch Services GmbH, zajedničko je ulaganje između EADS Space Transportation (DE) i Krunichev (Rusija) koje pruža komercijalne usluge lansiranja sa sustavom lansiranja Rockot operaterima satelita Low Earth Orbit (LEO) i djeluje s lansirnih objekata na kosmodromu Plesetsk, sjeverna Rusija. [...]

Osnovni uzrok neuspjeha CryoSata jednoznačno je identificiran, a korektivne mjere za povratak Rockota u funkciju su u tijeku. Ruska državna komisija sazvana je odmah nakon nesreće. Zaključci istražnog rada objavljeni su u izvješću, uključujući naknadne preporuke, a glavni je zaključak da je kvar uzrokovala ljudska pogreška, a ne svojstvena konstrukcijska mana rakete. [...]
Ova primjedba postaje još zanimljivija kada čitamo uvod predsjednika ESA-e u biltenu:
"Riječ predsjedavajućeg"

Igre svemirskog prava

Neki od vas možda su gledali američki film u kojem superračunalo preuzima kontrolu i usmjerava borbe između dviju velesila, što je rezultiralo uništenjem oružanih snaga dvaju suprotstavljenih tabora. Ispada da je to samo igra bitke, u potpunosti virtualna, u kojoj je pobijedilo računalo, a koje je sjajno programirao mladi dječak. Dokaz, ako je potreban, da igre mogu biti vaša propast. ...
Dalje, pogledajmo što su Kasiopejci imali reći o svemu ovome prije otprilike 10 godina, a što se sada pokazuje zapanjujuće točno. A ako njihove primjedbe o globalnim klimatskim promjenama imaju potporu u znanosti, možda bismo trebali razmotriti ostale stvari koje su rekli s malo više pažnje? Ako pročitate sljedeće u kontekstu 11. rujna i problema s globalnim zagrijavanjem, sve počinje imati smisla.
22. veljače 1997.

P: (Laura) Ok, imamo nekoliko stvari o kojima smo ranije razgovarali, želite li nešto reći prije nego što započnemo s pitanjima?

O: Podzemne baze bilježe dramatično povećanje proračuna.

P: (Laura) Ok, zašto im se povećao proračun?

O: Jer slijedi mnogo više aktivnosti.

P: (Laura) Ok, kakvih aktivnosti?

O: Široki raspon.

P: (Laura) Možete li navesti, recimo, prve tri?

O: Eksperimentiranje, korištenje i provedba.

P: (Laura & Terry) Čega?

O: Ljudskih "resursa". Plan za "žetvu" dolazi na svoje mjesto.

P: (Terry) Nove podzemne baze, zajedno sa svim starim, su za nadolazeću žetvu?

O: I za druge svrhe planova STS snaga.

P: (Terry) I drugih STS planova ... (Laura) Što je to "Žetva"?

O: Što misliš?

P: (Laura) Pa, je li ta žetva u negativnom, ili u pozitivnom smislu? Mislim, kao u žetvi pšenice i kukolja ...

O: I/ili.

P: (Laura) Ok, sad kažete da planovi dolaze na svoje mjesto. Koji su to konkretni događaji iz prošlosti, recimo nekoliko tjedana ili mjeseci, bez obzira na vrijeme, su (dio) planova koji su u procesu ostvarivanja? Mislim, što je ključ u bravi (ključna stvar, op.prev.)?

O: Jeste li obraćali pažnju, kao što smo vam uvijek preporučili da to činite?

P: (Laura) Naravno! Upravo sam vas pitala jer sam htjela da ih nabrojite! Naravno da obraćam pažnju!

O: U posljednje vrijeme ti je pažnja bila skrenuta.

P: (Laura) Pa, to ne znači da spavam!

O: V *** je spomenula vrijeme. Nije li to bilo pomalo "brzo" za vas u srednjoj Europi tijekom prosinca i siječnja, Arkadiusz?
Ovdje se pitam nije li "brzo" bio trag?
P: (Terry) V *** je spomenula vrijeme i promjene vremena. Kako se zvao onaj film koji smo gledali u Tallahasseeju, zaboravio sam kako se zove ...

[Terry je zatim govorio o znanstvenoj fantastici. Vanzemaljci su bili ovdje među nama i planirali su utjecati na vrijeme na takav način da planet učine nenastanjivim za nas, ali savršenim za njih. Naravno, sve je bilo u tajnosti i prikriveno. Tada se razgovor preselio na odošiljače za mobitele koji su primijećeni u ruralnim područjima sjeverne Floride. To onda dovodi do pitanja o odašiljačima za mobitele. Izgubljen je prvi dio pitanja.]

P: (Terry) ... prenesu nama i natrag ... što se može prenijeti? Može li se negativna energija usmjeriti kroz ove mikrovalne tornjeve?

(V ***) A koja je bila korelacija između neobičnog vremena i žetve?

(Laura) Jer su nam rekli da su vremenske promjene posljedica nakupljanja energije vala. To je bilo prije dvije godine. I to nije imalo nikakve veze sa 'žetvom'.

(Terry) Ali moglo bi biti i da je i HAARP povezan s time.

(Jan) Ok, pa, pitajmo ...

(Laura) Pa, njima bi bilo super da mi mislimo da HAARP ima neke veze s vremenom. 'Da, imamo bizarno vrijeme. Ajmo okriviti HAARP! ' jer ćemo razmišljati o HAARP-u ... Kakav savršen ...

(Terry) Pa, (vezano uz) HAARP ima puno više toga nego samo vrijeme. Na jedno mjesto mogu staviti sve stvari zasnovane na energiji na kojima su eksperimentirali, jer tako mogu raditi što god žele, samo mijenjajući frekvencije ...

(Jan) A i samo da i dalje petljaju s vremenom, nastavili bi stvarati negativne vibracije, brigu i neizvjesnost ...

(V ***) Pretpostavljam da je poanta do koje pokušavam doći je, da li ove vremenske promjene koje potiču neke promjene u fizičkom tijelu, čine fizičko tijelo "zrelim za žetvu"?

(Terry) Moglo bi biti.

(Laura) Pa, sve je to međusobno povezano, ali ne bih rekla da je jedno uzrok drugog, samo kažem da se oni javljaju ...

(Terry) Ali zašto se, kao što smo ranije govorili, sve te čudne stvari događaju kroz medije?

O: Rekli smo vam da je "HAARP" određen za hvatanje i modulaciju elektromagnetskih polja u svrhu potpune kontrole uzoraka moždanih valova kako bi se uspostavio sustav cjelovitog "poretka na površini planeta" bilo u 3. ili u 4. denzitetu.

P: (Laura) Je li HAARP trenutno u funkciji?

O: Da, u ranoj fazi.

P: (Terry) Je li širenje svih ovih komunikacijskih tornjeva širom zemlje ekvivalent HAARP programa na kontinentalnom nivou?

O: Rezervni Sustav.

P: (Laura) Dakle, nisu im potrebni tornjevi za upravljanje HAARP sustavom, ali oni su tu kao rezerva?

O: Kule služe u dvostruke i lateralne svrhe.

P: (Terry) Lokalne i regionalne vlasti mogu, između ostalog, koristiti tornjeve kako bi pratile ljude. (Laura) Da li HAARP kontrolira vrijeme ili ga mijenja ili na bilo koji način utječe na njega?

O: Na klimu utječu tri čimbenika, a uskoro i četvrti.

P: (Laura) U redu, zagristi ću; dajte mi tri čimbenika, a i četvrti!

O: 1) Dolaza Vala. 2) Porast kloroflorokarbona u atmosferi, utječući tako na ozonski omotač. 3) Promjena orijentacije rotacije osi planeta. 4) Umjetno miješanje STS sila 3. i 4. denziteta na više različitih načina. ...

P: (Laura) U redu, je li ovo redoslijed kojim se (promjene) događaju? Četvrto je ono koje dolazi zadnje?

O: Možda, ali upamtite ovo: promjena brzine rotacije možda se neće objaviti sve dok god je neprimjetna, osim pomoću mjerenja. Ekvator je malo "širi" od polarnih zona. Ali, ovo se odstupanje trenutno polako smanjuje. Jedna promjena koja će se dogoditi u 21. stoljeću je iznenadni odskok ledenjaka, prvo preko Euroazije, a zatim Sjeverne Amerike. Ledena doba se razvijaju puno, puno, puno brže nego što se misli.

[Rasprava o novoj znanstvenoj teoriji koja je nedavno objavljena o zemljinom širenju.]

P: (Terry) Da li se Zemlja širi? To je samo bukvalno rečeno, ali, proširuje li se Zemlja, kako si to rekao? (Ark) Da, to je teorija: ideja je da se kontinenti odmiču jer se Zemlja širi, a to je puno brže nego što znamo, nego što su geolozi mislili.

O: Kontinentalno "kretanje" je uzrokovano kontinuiranim, premda promjenljivim, pokretanjem plinova iz unutrašnjosti na površinu, uglavnom na točkama magnetskih značajki.

P: (Jan) Što uzrokuje promjenu osi?

O: Usporavanje rotacije. Zemlja se naizmjence zagrijava i hladi u unutrašnjosti.

P: (Laura) Zašto to radi? Koji je uzrok tome?

O: Dio ciklusa povezan s energijom koja na površinu djeluje vibracijskim profilom frekvencije rezonancije ljudi i drugih. [...]

P: (Terry) Ok, vratimo se na početak sesije, kada smo govorili o ubrzanju/širenju podzemnih baza u pripremi za berbu. Da li je to širom svijeta, to o čemu ovdje pričamo?

O: Da, ali Sjedinjene Države su u fokusu zbog posebno kooperativnog profila strukture moći.

P: (Terry) Želimo li pitati o profilu strukture moći?

(Laura) Ne, znamo kakav je; dogovorili su se da će raditi s njima. Ali, ono što bih željela znati je koji se to konkretni koraci poduzimaju, koje se određene aktivnosti pojačavaju?

O: Stjecanje, izvođenje, testiranje planirane aktivnosti.

P: (Laura) A koja je planirana aktivnost?

O: Kontrola apsolutno svega.
Kao što sam rekla ranije, kad su C govorili o ovakvim stvarima, jednostavno nismo mogli ni zamisliti kako bi se takav scenarij mogao pokrenuti i odigrati. To sve nam je bila samo teoretska zabava i igra. Slušali smo, bilježili i rekli, u osnovi, "Ma da!" Da bi se 11. septembar mogao planirati i provesti, kao i sve što je slijedilo, to je jednostavno bilo izvan dometa naše ograničene mašte!
P: (Laura) Pa, super! (Terry) To je jedna svjetska vlada! To je ono što žele! (Laura) OK, možemo li nešto posebno učiniti da ...

O: Znanje štiti, neznanje ugrožava. Svjesnost vas čini manje ranjivima, izravno i neizravno. Jeste li čuli nešto o sintetičkoj krvi i promjenama krvi i plazme u posljednje vrijeme?

P: (Laura) Evo konzerve crva! U redu, zagristi ću! Samo naprijed, recite nam o sintetičkoj krvi i krvnoj plazmi.

O: Potrebno je manje "osakačenih".

P: (Laura) Sakaćenja stoke. Ne treba im toliko sakaćenja stoke.

[...]

O: Biološki i cyber/genetski tipovi humanoida sada se eksponencijalno povećavaju u općoj populaciji. Ti si se možda već susrela s jednim ili dva tijekom zadnjih 10 dana.

P: (Laura) Tko? Ti, kao ja, ti kao F***, tko?

O: Za odgovor, razmisli o aktivnostima, i o centrima moći i utjecaja.
Trebalo nam je još slijedećih 5 godina da to shvatimo: psihopati, a onda, ponerologija. Sljedeća razmjena nam daje neke dodatne tragove i uvide:
9. svibnja 1998.

P: ... željela bih znati koje su geografske koordinate, prema našem trenutnom mrežnom sustavu, koje bi uokvirile ​​Atlantidu. Ne treba mi točan oblik, samo općeniti oblik... opseg...

O: Kao da pitate: "Koje su zemljopisne koordinate Sjevernoatlantskog saveza?"

P: U redu, da preciziram: područje Atlantide koje je trebalo postojati u Atlantskom oceanu ... što je bilo krajnje sjeverno od bilo kojeg dijela Atlantide koji je bio u oceanu, a koji više ne postoji?

O: "Vrijeme je" za vas da znate da Atlantida nije bila nacija, zemlja, otok ili kontinent, već civilizacija!

P: Sve što sam željela je da imam ideju o kopnenoj masi u Atlantskom oceanu o kojoj ljudi pričaju - gdje je bila?

O: Što ti misliš gdje?

P: Pa, nekako mislim da su Azori i Kanari nekako ...

O: Da, ali i na mnogim drugim mjestima. Sjetite se, razina mora tada je bila nekoliko stotina metara niža ...

P: Zašto je razina mora bila nekoliko stotina metara niža? Zato što je negdje bilo leda ili zato što u to vrijeme na zemlji nije bilo toliko vode?

O: Led.

P: Je li se led nakupio na polovima? Ledeni pokrivač ledenog doba?

O: Da.

P: Dakle, Atlantida je postojala tijekom ledenog doba?

O: Uglavnom, da. A svjetska klima jedva da je bila hladnija dalje od ledenih pokrivača nego što je danas.

world ice age
© unknown
Svijet tijekom ledenog doba
P: Pa, kako bi to moglo biti? Što je uzrokovalo te ledenjake?

O: Globalno zagrijavanje.

P: Kako globalno zagrijavanje uzrokuje ledenjake?

O: Dramatično povećava oborine. Zatim pomiče pojas velikih oborina mnogo sjevernije. To uzrokuje brzo nakupljanje ledenih pokrova, praćeno sa sve bržom i intenzivnijom izgradnjom ledenjaka.
Pa, spojimo te dvije stvari: Kako globalno zagrijavanje uzrokuje ledenjake i dovodi do ledenog doba?
Dramatično povećava oborine. Zatim se pojas velikih oborina pomiče mnogo sjevernije. To uzrokuje brzo nakupljanje ledenih pokrova, praćeno sve bržom i intenzivnijom izgradnjom ledenjaka. ... Jedna promjena koja će se dogoditi u 21. stoljeću je iznenadni oporavak ledenjaka, najprije preko Euroazije, a zatim Sjeverne Amerike. Ledena doba se razvijaju mnogo, mnogo, mnogo brže nego što se misli.
Naravno, treba uzeti u obzir ona dva zabrinjavajuća pitanja: koliko brzo i koliko loše to može biti?

Baš smo neki dan objavili vijest na SOTT-u koja je dijelom glasila:
Preko 4,5 milijardi ljudi moglo bi umrijeti od uzroka povezanih s globalnim zagrijavanjem do 2012. godine

Nedavna znanstvena teorija nazvana "hidratna hipoteza" kaže da su povijesni ciklusi globalnog zagrijavanja uzrokovani povratnim krugom, gdje otapanje zarobljenog metana iz permafrosta (klatrat, poznatiji i kao "hidrat") potiču lokalno globalno zagrijavanje, što dovodi do daljnjeg topljenja klatrata i rast bakterija.

Drugim riječima, poput zapadnog Sibira, 400 milijardi tona hidrata metana u permafrostu će se postupno topiti, a oslobođeni metan će ubrzati topljenje. Učinak čak nekoliko milijardi tona metana koji bi se svake godine ispuštao u atmosferu bio bi katastrofalan.

Inače, "hidratna hipoteza" je znanstvena teorija stara nekoliko tjedana i o njoj tek sada raspravljaju znanstvenici za globalno zagrijavanje. Predlažem da Googlate taj pojam.

Ogromne količine metana su zarobljene u permafrostu i ispod oceana u ledom sličnim strukturama zvanim klatrati. Procjenjuje se da je 400 milijardi tona metana u arktičkim klatratima permafrosta.

Metan je više od 20 puta jači staklenički plin od CO2, a atmosfera trenutno sadrži oko 3,5 milijardi tona toga plina. [...]

Otpuštanje metana iz otopljenih oceanskih klatrata uzrokovalo je ozbiljne utjecaje na okoliš u prošlosti. Metan u oceanskim klatratima procjenjuje se na 10 000 milijardi tona.

Prije 55 milijuna godina lančana reakcija globalnog zagrijavanja (vjerojatno započeta vulkanskom aktivnošću) je otopila oceanske klatrate. Bio je to jedan od najbržih i najekstremnijih događaja globalnog zatopljenja u geološkoj povijesti.
U međuvremenu, prije nekoliko dana zabilježen je jak miris prirodnog plina na Manhattanu, Brooklynu, Jersey Cityju, Weehawkenu i Newarku. Kao što je Wayne Madsen naglasio, prošlog kolovoza sličan neobjašnjiv miris plina ljude je poslao u bolnicu na Staten Islandu i Queensu. Iako je metan bez mirisa, prirodno ispuštanje metana često je praćeno ispuštanjem oštrog sumporovodika, nusprodukta razgradnje bakterija. Čovjek se, naravno, zapita o ispuštanju plinova u odnosu na jata mrtvih ptica koje padaju na zemlju, što se također dogodilo u isto vrijeme kad i užasni mirisi na sjeveroistoku, premda je odumiranje ptica bilo i na drugim mjestima. Potom postoje i odumiranja riba koja nemaju drugo objašnjenje i koje bi moglo biti posljedica podvodnog ispuštanja plinova...

Metan može biti smrtonosan i na druge načine, jer je vrlo zapaljiv. Slijedeće je druga vrsta plina, ali treba uzeti u obzir kakve bi bile posljedice da je dotični plin bio metan.
EKSPLOZIJA PLINA U JEZERU NYOS, KAMERUN 1986

Jezero Nyos jedno je od samo tri jezera na svijetu za koja se zna da su zasićeno ugljičnim dioksidom - druga su jezera Monoun, također u oko 100 km udaljenom Kamerunu, i jezero Kivu u Ruandi. Komora s magmom ispod regije bogat je izvor ugljičnog dioksida koji se provlači kroz korito jezera, puneći vode jezera Nyos s procijenjenih 90 milijuna tona CO2.

Jezero Nyos je termički slojevito, a slojevi tople, manje guste vode u blizini površine plutaju na hladnijim, gušćim slojevima vode na dnu jezera. Tijekom dužih razdoblja, plin ugljični dioksid koji prodire u hladnu vodu na dnu jezera otapa se u velikim količinama.

Jezero je većinu vremena stabilno, a CO2 ostaje u otopini u donjim slojevima. Međutim, s vremenom voda postaje prezasićena, a ako se dogodi događaj poput potresa ili vulkanske erupcije, velike količine CO2 mogu iznenada izaći iz otopine.

Iako se 1984. godine na jezeru Monoun dogodilo iznenadno ispuštanje CO2, usmrtivši 37 lokalnih stanovnika, slična se prijetnja od jezera Nyos nije očekivala. Međutim, 21. kolovoza 1986., dogodila se limnička erupcija na jezeru Nyos koja je pokrenula iznenadno ispuštanje oko 1,6 milijuna tona CO2. Plin je jurnuo niz dvije obližnje doline, istisnuo sav zrak i ugušio do 1800 ljudi u krugu od 20 km od jezera, uglavnom seljaka, kao i 3.500 stoke. Oko 4.000 stanovnika pobjeglo je s tog područja, a mnogi od njih razvili su probleme s dišnim sustavom, opekline i paralizu kao rezultat plinova.

Nije poznato što je izazvalo katastrofalno ispuštanje plinova. Većina geologa sumnja na klizište, ali neki vjeruju da se na koritu jezera mogla dogoditi mala vulkanska erupcija. Treća mogućnost je da je hladna kišnica koja je padala s jedne strane jezera pokrenula preokret. Bez obzira na uzrok, događaj je rezultirao brzim miješanjem prezasićene duboke vode s gornjim slojevima jezera, gdje je smanjeni tlak omogućio da uskladišteni CO2 izlazi iz otopine.

Vjeruje se da je ispušteno do kubičnog kilometra plina. Budući da je CO2 gušći od zraka, plin je otjecao s planinskog boka u kojem se odmara jezero Nyos i niz dvije susjedne doline u sloju dubokom desetinama metara, istiskujući zrak i gušeći sve ljude i životinje prije nego što se mogao razići. Uobičajeno plave vode jezera postale su tamnocrvene nakon ispuštanja, zbog vode bogate željezom iz dubine koja se uzdiže na površinu i (u doticaju sa zrakom) oksidira. Razina jezera pala je za oko metar, što predstavlja količinu ispuštenog plina. Ispuštanje plinova vjerojatno je uzrokovalo i izlijevanje voda jezera. Srušena su stabla u blizini jezera.
Inače, tvrdnja u gornjem članku "Inače, 'hidratna hipoteza' je znanstvena teorija stara nekoliko tjedana i o njoj tek sada raspravljaju znanstvenici za globalno zagrijavanje. Predlažem da Google-ate taj pojam." nije u potpunosti točna. John Barnes je u svom fantastičnom romanu "Mother of Storms" (hrv. "Majka svih oluja", op.prev.), oslobađanje ogromnih količina metana opisao kao okidač za globalnu super oluju koja gotovo uništi Zemlju.
Mother of Storms se odvija otprilike trideset godina u budućnosti. UN je postao dominantan i na početku knjige američki predsjednik očajnički manevrira kako ne bi gubio još više suvereniteto od UN-a. UN izvodi nuklearni udar na tajna - i ilegalna - skladišta nuklearnog oružja Sibirske Republike zakopane u arktičkom morskom dnu. Eksplozije rezultiraju oslobađanjem ogromne količine metana iz tamo zatrpanih metanskih klatrata. Metan uzrokuje efekt staklenika s globalnim temperaturama koje se povisuju za 10 stupnjeva F za nekoliko mjeseci.

Vrući, mokri oceani savršeno su uzgajalište uragana koji se brzo razvijaju u oluje bez presedana u snazi, trajanju i broju.
Očito je, kad bi se takav scenarij odigrao danas, uloge bi se obrnule u odnosu na ono što je Barnes zamišljao: SAD bi poduzeo nuklearni udar koji bi oslobodio metan koji bi pokrenuo globalnu oluju. Vjerojatno bi se na samo takav način ispustilo dovoljno brzo i dovoljno mnogo metana da bi bilo takvog utjecaja.
Metanski hidrati i globalno zagrijavanje

Na zemlji postoji enormna količina metana (CH4) smrznuta u vrstu leda koja se naziva metanski hidrat. Hidrati se mogu vezati s gotovo bilo kojim plinom i sastoje se od "kaveza" molekula vode koji okružuju plin. (Izraz "klatrat" ​​općenito opisuje krutine koje se sastoje od plinova koji su zarobljeni unutar bilo koje vrste kaveza, dok je hidrat specifičan izraz za to kada je kavez napravljen od molekula vode). Na Marsu ima CO2 hidrata, dok je na Zemlji većina hidrata punjena metanom. Većina ih je u sedimentima oceana, ali neki su povezani s permafrostom.

Čini se da su metanski hidrati neizvjesne stvari. Metanski hidrat se topi ako postane pretoplo i pluta na vodi. Metan je snažan staklenički plin i razgrađuje se na CO2, još jedan staklenički plin koji se akumulira u atmosferi baš kao i fosilno gorivo CO2. A ima ga mnogo, možda i više od tradicionalnih ležišta fosilnih goriva. Moguće je da bi klimatske promjene mogle utjecati na ove naslage. Pa što znamo o potencijalu metanskih hidrata, kao u filmovima katastrofe? [...]

Budućnost.

Najsočniji scenarij katastrofe bio bi oslobađanje dovoljno metana da značajno promijeni atmosfersku koncentraciju, na vremenskoj skali koja je brža u usporedbi s vijekom trajanja metana. To bi stvorilo skok koncentracije metana. Za usporedbu kolika bi trebala biti količina velikog ispuštanja metana, količina metana koja bi bila potrebna da se izjednači zračenje radi udvostručenja CO2 bila bi oko deset puta veća od trenutne koncentracije metana. To bi bio film katastrofe. Ili, razlika između najgoreg scenarija IPCC-a i najbolje zamislivog 'alternativnog scenarija' do 2050. godine iznosi samo oko 1 W/m2 srednje zračne neravnoteže. Zračenje metana u toj mjeri vjerojatno bi onemogućilo zadržavanje ispod 'opasne' razine od 2 stupnja iznad predindustrijske. Ovdje računam da bi trebalo oko 6ppm metana da se dobije 1 W/m2 u odnosu na danas. Koncentracija metana od 6ppm bila bi katastrofa u stvarnom svijetu. [...]

Metan oksidira u CO2, još jedan staklenički plin koji se akumulira stotinama tisuća godina, kao što to čini i fosilno gorivo od CO2. Modeli kroničnog oslobađanja metana često pokazuju da nakupljanje CO2 jednako doprinosi zagrijavanju kao i privremena koncentracija metana. [...]

Na kraju, ne baš očita radnja filma katastrofe, već potencijalna pozitivna povratna informacija koja bi se mogla pokazati kao razlika između uspjeha i neuspjeha u izbjegavanju 'opasnih' antropogenih klimatskih promjena. To je dovoljno zastrašujuće.
Drugim riječima, ako bi postojala globalna oluja, to vjerojatno neće biti uragan veličine oceana koji bi preskočio Panamsku prevlaku i za nekoliko sati sveo Floridu na greben vapnenca!

Ali, tu POSTOJI problem brzo smrznutih (engl. flash frozen, op.prev.) mamuta i drugih bića koji su umrli na kraju pleistocenske epohe.

Jedna od glavnih činjenica s kojima su se paleontolozi, geolozi i arheolozi morali suočiti je ogroman broj smrznutih trupla u Kanadi i u zapadnim područjima Aljaske, te u sjevernoj Rusiji i u istočnim područjima Sibira - svi datirani prije otprilike 12000 godina. To sugerira, naravno, da se na planetu dogodilo nešto strašno i da je njegov učinak na sjevernu hemisferu bio ozbiljniji nego na južnu.

Još 1940-ih, Dr. Frank C. Hibben, profesor arheologije sa Sveučilišta u Novom Meksiku vodio je ekspediciju na Aljasku u potrazi za ljudskim ostacima. Nije pronašao ljudske ostatke; otkrio je kilometre i kilometre ledenog blata prepunog mamuta, mastodonta i nekoliko vrsta bizona, konja, vukova, medvjeda i lavova. Sjeverno od Fairbanksa na Aljasci, članovi ekspedicije užasnuto su promatrali kako buldožeri guraju poluotopljeno blato u šahtove za vađenje zlata. Kljove i kosti životinja zamotane u oštrice "poput strugotina pred divovskim avionom". Trupovi su pronađeni u svim umirućim pozama, većinu ih je "rastrgao neki neobjašnjiv pretpovijesni katastrofalni poremećaj".1

Slika
Evidentne nasilne smrti ovih masa životinja, kombinirane sa smradom trulećeg mesa, bilo je gotovo neizdrživo vidjeti, a isto tako neizdrživo je bilo i razmatrati o onome što bi to moglo prouzročiti. Polja smrti protezala su se stotinama kilometara u svim smjerovima.2 Bilo je tu drveća i životinja, slojeva treseta i mahovine, svi iskrivljeni i zamršeni i isprepleteni, kao da ih je neki kozmički mikser usisao prije 120 00 godina, a zatim ih trenutno smrznuo u čvrstu masu.3

Sjeverno od Sibira čitavi su otoci formirani od kostiju pleistocenskih životinja koje su pometene od sjevera kontinenta u ledeni Arktički ocean. Jedna procjena sugerira da bi oko deset milijuna životinja moglo biti pokopano uz rijeke sjevernog Sibira. Tisuće i tisuće kljova stvorile su masivnu trgovinu bjelokostima za kineske majstore rezbare, sve to od smrznutih mamuta i mastodonata u Sibiru. Poznati mamut iz Beresovke prvi je skrenuo pažnju na očuvanje svojstava brzog smrzavanja kada su mu u ustima pronađeni cvjetovi ljutičice.

Kakav se to užasan događaj dogodio ovim milijunima stvorenja u jednome danu? Pa, dokazi sugeriraju ogroman tsunami koji je bijesnio zemljom, skupljajući životinje i vegetaciju, da bi se isti brzo smrznuli na sljedećih 120 00 godina.

Ta stvorenja nisu umrla zbog "postupnog početka" ledenog doba.

Dolazimo sada do filma "The Day After Tomorrow" (hrv. "Dan poslije sutra", op.prev.). Film je nadahnut knjigom The Coming Global Superstorm (hrv. Dolazak globalne superoluje, op.prev.), koju su napisali Art Bell & Whitley Strieber, a koja je sažeta na sljedeći način:
Globalno zagrijavanje uzrokuje da se velika područja arktičkog ledenog pokrova odlome i otope, što znači da je Atlantski ocean razrijeđen velikim količinama slatke vode. To tada poremeti Golfsku struju uzrokujući neprirodno zahlađenje sjeverne hemisfere. To tada pokreće niz anomalija, što je na kraju dovelo do masivnog sustava "globalne super oluje" koji se sastoji od tri gigantske super oluje slične uraganu, koje za nekoliko dana rezultiraju ledenim dobom za sjevernu hemisferu. Jedan uragan je nad Kanadom, jedan nad Škotskom, a treći nad Sibirom. Film prati Jacka, paleoklimatologa za NOAA; njegovog sina Sama, srednjoškolca; i njegovu suprugu Lucy, liječnicu.

Film prikazuje "oko" super oluje, kako ima tako nizak tlak da se ekstremno hladan zrak (-150°F ili -101°C) iz troposfere usisava prema dolje, trenutno smrzavajući do smrti sve koji su uhvaćeni u "oko". Žena u NOAA-i tvrdi da bi se smrzavajući zrak zagrijavao i dizao, kao u normalnim olujama, ali Jack jednostavno navodi da zrak prebrzo pada. Oluja se uputila prema New Yorku, gdje je Sam zarobljen i do kojeg Jack pokušava doći u neprijateljski zaleđenom okruženju s arktičkom opremom i svojim vještinama preživljavanja.

Tijekom cijelog filma podzaplet uključuje odbijanje potpredsjednika Sjedinjenih Država da prihvati prijetnju globalnog zahlađenja - unatoč sve ekstremnijim vremenskim uvjetima koji se javljaju u cijelom svijetu - inzistirajući da će mjere za njegovo sprečavanje nanijeti preveliku štetu gospodarstvu.

Kratko prije i tijekom prikazivanja filma, članovi ekoloških skupina i bivši potpredsjednik Al Gore podijelili su gledateljima flyere u kojima su opisivali moguće posljedice globalnog zatopljenja, što se uglavnom nije poklapalo s filmom; neki vjeruju da je Gore u filmu vidio previše onoga za što je možda mislio da je "znanstveno točan film". Tijekom sezone kada je film bio u kinima, pojavile su se brojne kritike na račun političara u vezi s Kyotskim protokolom i klimatskim promjenama, i na kraju je film stvorio priličnu političku pomutnju.
Zanimljivo, ha? Slijedi znanost za koju se čini da je temeljena na ispravnim opažanjima i teorijama. I pruža objašnjenje kako su se vunasti mamuti mogli smrznuti usred obroka.

day after tomorrow

Snimak iz filma "Dan poslije sutra" koji prikazuje masovne ciklonske oluje koje su prethodile iznenadnom dolasku ledenog doba.
Na kraju, pogledajmo neke primjedbe koje su C dali o čudnom vremenu i globalnim super olujama:
4. srpnja 1998.

P: (A) Pokušavam zapisati neke stvari o kozmologiji i imam nekoliko pitanja, uglavnom o nadolazećim događajima. Prvo je bila priča o sunčevom suputniku - smeđoj zvijezdi koja se navodno približava Sunčevom sustavu, a voljela bih znati, ako je moguće, detalje njezine orbite; odnosno koliko je daleko, kolika je njezina brzina i kada će se prvi put vidjeti. Možemo li to znati? Orbita: koliko će se približiti?

O: Ravna eliptična.

P: (A) Ali koliko će se približiti?

O: Udaljenost ovisi o drugim čimbenicima, poput presijecanja orbite lokatora svjedoka.

P: (L) Koja je najbliža udaljenost što bi mogla doći Zemlji... (A) Sunčev sustav ... (L) Da, ali kojem djelu Sunčevog sustava? Imamo devet planeta ... kojem? (A) Razumijem da će ova smeđa zvijezda ući u Oortov oblak... (L) Mislim da su rekli da ga samo dotakne i da ga gravitacija uznemiri...

O: Prolazi kroz Oortov oblak na orbitalnom putovanju. To je već učinila na putu "unutra".

P: (A) Mislite da je već ušla u Oortov oblak?

O: Prošla je.

P: (A) Dakle, neće se približiti ...

O: Oortov oblak se nalazi na vanjskom obodnom orbitalnom području na udaljenosti od približno prosječne udaljenosti od 510 000 000 000 milja (820 765 440 000 km).

P: (L) Pa, 510 milijardi kilometara nam daje nešto vremena! (A) Da, ali ono što želim znati ... ovaj Oortov oblak je oko Sunčevog sustava, dakle, ova smeđa zvijezda, nakon što prođe ... (L) Mora da je već u Sunčevom sustavu? (A) Ne, mogla je proći i možda se neće približiti. Približava li se ili ne? Da li se stalno približava?

O: Sunčev sustav, u koncertu s "majkom zvijezdom", vrti se oko zvijezde pratiteljice, "smeđe" zvijezde.

P: (A) Dakle, to znači da je masa prateće zvijezde mnogo ...

O: Manja.

P: (A) Manja?

O: Pomiču se u tandemu jedna s drugom duž ravne eliptične orbitalne ravnine. Vanjski dijelovi Sunčevog sustava bivaju probijeni prolaskom smeđeg pratioca, objašnjavajući tako nedavno otkrivene anomalije u vezi s vanjskim planetima i njihovim mjesecima.

P: (A) Ali ja mislim da se udaljenost između sunca i ove smeđe zvijezde mijenja s vremenom. Eliptična orbita znači da postoje perihel i afel. Želim znati što će biti, ili što je bilo, ili koja je najbliža udaljenost između ove smeđe zvijezde i sunca? Što je perihel? Možemo li to znati, čak i približno. Radi li se o jednoj svjetlosnoj godini, ili manje ili više?

O: Manje, puno manje. Udaljenost najbližeg prolaza približno odgovara udaljenosti orbite Plutona od Sunca.

P: (A) U redu. A ovaj najbliži prolaz, je li to nešto što će se dogoditi?

O: Da.

P: (A) I to će se dogoditi u sljedećih 6 do 18 godina?

O: 0 do 14.

P: (A) Ok, to je to. Imam neke ideje o ovome. Sad razumijem da će se, nasumice ili slučajno, dvije stvari dogoditi u biti istodobno. To je prolazak ove smeđe zvijezde i ove skupine kometa. To su dvije različite stvari?

O: Da. Različite, ali povezane.

P: (L) Postoji li nakupina kometa koja je upala u neku vlastitu orbitu, koja nastavlja kružiti ...

O: Da.

P: (L) A uz taj roj kometa, postoje i dodatni kometi koji će gurnuti ovu smeđu zvijezdu u Sunčev sustav?

O: Da.

P: (A) Shvaćam da će glavna katastrofa doći iz ove skupine kometa ...

O: Katastrofe uključuju cikluse u ljudskom iskustvenom ciklusu koji odgovara prolasku roja kometa.

P: (A) Razumijem da je ova skupina kometa ciklična i dolazi svakih 3600 godina. Želim znati nešto o obliku ove skupine kometa. Teško mogu zamisliti ...

O: Oblik je promjenjiv. Učinak ovisi o blizini prolaza.

P: (L) Dakle, mogao bi se raširiti ... (A) U jednom smo trenutku pitali odakle će doći. Odgovor je bio da smo trebali pogledati spirograf.

O: Da.

P: (A) A spirograf sugerira da ove komete neće dolaziti iz jednog smjera, već iz više pravaca odjednom. Je li to točno?

O: Vrlo dobro !!!

P: (A) U redu, doći će iz mnogih pravaca ...

O: Ali, iz početka će biti vidljivi kao jedno, čvrsto tijelo.

P: (A) Znamo li koja je trenutna udaljenost od ovog tijela?

O: Predlažem da držite oči otvorene!

P: (A) Držim oči otvorene.

O: Jeste li shvatili značaj odgovora u vezi s vremenskim rasporedom roja i smeđe zvijezde? Ljudski ciklus zrcali ciklus katastrofa. Zemlja ima koristi u obliku povremenog čišćenja. Vrijeme je da počnete obraćati pažnju na znakove. Oni eskaliraju. Vi i drugi ih možete čak i "osjetiti", ako obratite pažnju.

P: (L) Svakako smo obraćali pažnju na znakove!

O: Kako to?

P: (L) Pa, vrijeme je potpuno bizarno. Požari, vrućina ...

O: Da.

P: (L) Primjećujem da su plime užasno visoke cijelo vrijeme, bez prividnog objašnjenja ...

O: Također i niske.

P: (L) Da. To sam posebno primijetila. (F) I ja također. Ne tako davno primijetio sam da su plime i oseke bile tako nevjerojatno niske za ovo doba godine. (L) A također i znakovi kod ljudi - ta djeca koja ubijaju roditelje, svi ti ljudi koji su poludjeli - znate ...

O: Vrh.

P: (L) Kako to mislite vrh?

O: Na grafikonu ...

P: (L) Samo vrhovi, ne veliki ...

O: Vrhovi su veliki.

P: (L) Pa, iz ovoga što govorite o ovome - mislim, kako bismo trebali raditi sve ove stvari za koje kažete da bi trebali? Mislim, nećemo imati vremena!

O: Tko kaže?

P: (L) Tako nekako zvuči. Ako naši životi i iskustva ne eskaliraju u skladu sa svim tim ostalim događajima ... (A) Imam posljednje pitanje koje sam pripremio. Dakle, imamo ove dvije fizičke katastrofe ili događaja, nadolazeću smeđu zvijezdu i nakupinu kometa, ali rečeno nam je da će ovaj put biti drugačije, jer je ovaj put popraćeno konvergencijom realnosti.

O: Da. Promjena magnetskog polja.

P: (A) Ova konvergencija realnosti ili ova promjena magnetskog polja, trebala bi biti povezana s realnostima koje se križaju ili prolaze. Granica realnosti.

O: Realnost. Što je korijen "realnosti"?

P: (L) Stvarnost/Realnost.

O: Da. Kako se magnetsko polje "uključuje?" Želimo ostati na ovoj općoj temi tijekom ove sesije, radi vas.

P: (L) U redu, što se tiče ovih znakova, tih stvari koje se događaju na planeti, tih požara i slično - nikada niste rekli ništa o svim tim požarima na Floridi. Rekli ste da će Arizona izgorjeti, ali nikada niste rekli da će Florida izgorjeti ...

O: Nismo rekli da neće.

P: (L) Znam. Ali, stvarno je opresivno. Pročitala sam nekoliko znakova posljednjih dana ili tako nekako, da će doći do promjene vremena, prekida, moja je mala metoda predviđanja ...

O: Obrnuti ekstrem?!?

P: (L) Oh! Ponovo poplave! Pa, pretpostavljam da su poplave bolje od požara ... ali, možda i nisu!

O: Gore i Italija i Grčka.

P: (L) Da, primijetili smo to danas u novinama. Postoji li veza između Italije i Grčke i gdje smo mi na planeti? Neka vrsta psihičke poveznice?

O: Ista trenutna bolest.

P: (L) U redu, vratimo se na roj kometa i granicu realnosti...

O: Ne još.

P: (L) Pa, u kojem bismo smjeru trebali krenuti sada?

O: Korak po korak.

P: (L) Dobro, upravo ste rekli da ćemo imati obrat u našem vremenu (vremenskim prilikama). Postoje li neki drugi uvjeti kojih bismo trebali biti svjesni u ovom trenutku?

O: Poanta je paziti, gledati, slušati.

P: (L) Kad pazimo, gledamo i slušamo, postoji li neka posebna stvar na koju bismo trebali paziti, a koja će nam dati trag o nečemu?

O: Sve.

P: (L) Postoji li nešto što bismo trebali učiniti u nekom trenutku kad u određenom trenutku opazimo određeni trag ili događaj?

O: Što biste predložili?

P: (L) Ne znam da bih predložila bilo što, osim da se ne ističemo i da nastavimo raditi dok ne smislimo odgovor. To je poput utrke s vremenom. Moramo otkriti odgovor jer nam vi očito nećete reći ...

O: Ne. Nije potrebna utrka.

P: (L) Pa, ponekad se osjećam potpuno neadekvatno za sve ovo.

O: Prestanite razmišljati u 3. denzitetu!

P: (L) Pa, ne želim samo živjeti u La-La svijetu i reći, 'Oh da, gledam. Vidim znakove! Gledam! Slušam! A onda ih nabrojim na prste i kažem: ali neću razmišljati o tome jer je to 3. denzitet!' Razumijete li o čemu ovdje govorim?

O: Ne, jer još uvijek razmišljate u 3. denzitetu. Bolje imati "sjedalo u prvom redu" i uživati!

P: (L) Ali osjećam se kao da ne bih trebala toliko uživati! Osjećam se krivom!

O: Zašto ne?

P: (L) Pa! Trebala bih nešto RADITI!

O: Radiš.

P: (A) Kad paziš, gledaš i slušaš, dobivaš neke signale, a ti signali uzrokuju određeni obrazac razmišljanja koji još nisu mogli izroniti, ali sada, nakon što primiš određene signale, počneš razmišljati u drugačiji način. Dakle, sada ne možeš razmišljati na drugačiji način, ali kad ovo naučiš i to se dogodi, tada počinješ razmišljati na drugačiji način. Dakle, sada ne možeš raditi stvari, ali uvijek moraš biti spremna promijeniti svoje razmišljanje u bilo kojem trenutku kad shvatiš više, kad vidiš više, kad primijetiš više, kad sastaviš stvari koje još nisu spojene. Tada može doći do velike promjene perspektive, totalne promjene. I zato moramo držati umove i obrasce razmišljanja otvorenima i spremnima za promjenu, raditi i slagati slagalice i mozaik. I, to je sve što je važno. Ovaj posao koji sada radimo je važan, a ne neka buduća velika stvar: 'Oh! Sad idemo na brod!' Ne, samo dati sve od sebe, i što je to? Naše najbolje? Promijenit će se. Vjerujem. To je ideja. Dakle, sve ovisi o ovome.

O: Da. Vidiš, draga moja, ne možeš predvidjeti ono što se ne može očekivati.

P: (L) Pa, baš super. U redu, pošto želite ostati na ovoj temi, prijeđimo još jedan korak dalje.

O: Drago nam je što ste primijetili ovo rođenje vrha.

P: (L) Je li to trag? Je li ovo jedna od onih nejasnih primjedbi? Da, primijetila sam, djeca ubijaju roditelje, sva ta pucnjava, vrijeme ... je li to na neki način povezano s nekim drugim događajem?

O: 27 dana rekordne vrućine od 30, o joj o joj! Predlažem vam da probudite svoje internetske pajdaše jer su prezauzeti lovom na "gobline" da bi to primijetili.

P: (L) Znači, trebala bih nešto reći o ovome?

O: Sad na Floridi, gdje dalje? Što kažete na potres svih potresa u Tihom okeanu na sjeverozapadu SAD-a? Procjenjujemo 10,4 po Richteru. Upozorili smo na Raniera. Zamislite tsunami visok 150 metara u Puget Soundu ...

P: (L) Ima li ovaj potres svih potresa kakve veze s onim NLO-om koji se potopio u Tihom oceanu?

O: Sve je međusobno povezano.

P: (L) Podaci koje sam dobila su da je bio udaljen oko 600 milja sjeverno i istočno od Havaja. Par podmornica je spušteno i nestalo ili je uništeno ili se nije vratilo ... navodno odašilje puno energije. Ikakav komentar?

O: Ne.

P: (L) Treba li slijediti taj smjer?

O: Svi smjerovi vode do lekcija.

P: (L) Spomenuli ste ovaj potres. Znam da obično ne dajete predviđanja, zašto ste to učinili sada?

O: Nismo rekli kad.

P: (L) Bilo što drugo osim tsunamija u Puget Soundu i velikog potresa ... 10.4 po Richteru gotovo je nezamislivo.

O: Ranier (vulkan) ... kaldera (veliki vulkanski krater, posebno onaj nastao velikom erupcijom koja je dovela do kolapsa ušća vulkana, op.prev.).

P: (L) Što je s kalderom?

O: Očekujte jedan.

P: (L) Osim poplava, da li još nešto dolazi prema Floridi?

O: Sva područja doživljavaju ubrzavanje "čudnih vremenskih obrazaca".

P: (L) U redu, svi ti čudni vremenski obrasci i bizarne stvari koje se događaju na planeti, kako se to odnosi na nakupinu kometa i smeđu zvijezdu? Je li povezano?

O: Presijeca ljudski iskustveni ciklus.

P: (L) Bilo kakva specifična fizička manifestacija ove smeđe zvijezde ili jata kometa ili ove granice realnosti koja je povezana s tim događajima na planetu?

O: Dolazak vala stimulira pred-aktivnost što zauzvrat izaziva učinke koji pak stimuliraju daljnje "zagrijavanje" aktivnosti ...

P: (L) Mislila sam da je interesantno to što ste koristili izraz "rođenje vrha". Postoji li nešto ili netko tko se rodio u to određeno vrijeme?

O: Ne. Vrh je kao na grafikonu ...

P: (L) U redu, možemo li to i sami grafički prikazati, i ako da, koje bismo vrste događaja uključili za stvaranje pozadinskih podataka?

O: "El Nino, La Nina," itd ...

P: (L) Je li ovaj El Nino povezan s ciklusima sunčevih pjega?

O: Ne.

P: (L) Ima svoj vlastiti ciklus. Mislim da on nije pratio dovoljno dugo da bi se došlo do ...

O: Globalno zagrijavanje, dio ljudskog iskustvenog ciklusa.

P: (L) Čitala sam da je Edgar Cayce rekao da bi lagano povećanje globalne temperature uragane učinilo otprilike pet puta jačima ... s obzirom na baznu temperaturu. Znači li to da ćemo imati jače i češće uragane?

O: Da.

P: (L) Hoće li češće udarati o kopno ili će se jednostavno vrtjeti u oceanu?

O: I, ili.

18. ožujka 2000.

P: Jednom ste dali primjedbu da se ledena doba javljaju puno, puno brže nego što su ljudi ikad pomislili ...

O: Da.

P: Moramo li ulagati u neke mukluke i krplje?

O: ??

P: Pa, ono do čega pokušavam doći je: trebamo li početi gomilati ogrjev?

O: Možda.

P: Znači, moglo bi biti tako brzo?

O: O da, i to brže kad je odgovor na globalno "zatopljenje".

P: Kad stavite "zatopljenje" u navodnike, očito mislite na zagrijavanje na više od načina? Je li to točno?

O: I / ili nije baš "toplo".

P: Whitley Strieber i Art Bell objavili su knjigu o "globalnoj super oluji". Je li bilo koja informacija koju su dali u ovoj knjizi otprilike točna?

O: Izvedeno iz neljudskih izvora poznatih po oštroj preciznosti, kada je to prikladno.

P: Zašto je trenutno prikladno da budu "izrazito točni"?

O: Uklapa se u planove.

P: Planovi za što?

O: Zar već ne znamo?

P: Drugim riječima: osvajanje svijeta i preuzimanje čovječanstva?

O: Nije tako jednostavno.

P: Što bi moju izjavu učinilo točnijom?

O: Nazovite to spajanjem.
Sjećate se što je Bill Gray rekao u članku iz lipnja 2006., citiranom na početku? "Za samo tri, pet, možda osam godina, kaže, svijet će se ponovno početi hladiti." Nadam se da svi imaju par mukluka za Dan Poslije Sutra...

day after tomorrow

Mukluci i krplje su potrebni Dan Poslije Sutra.
Bilješke:
1 Hibben, Frank, The Lost Americans (New York: Thomas & Crowell Co. 1946).
2 Sanderson, Ivan T., "Riddle of the Frozen Giants", Saturday Evening Post, No. 39, January 16, 1960.
3 Simpson, George G., Horses, New York: Oxford University Press) 1961.