Slika
U izvješću britanskog dnevnog lista The Independent čitamo:
Dvadeset i šest džamija u Francuskoj napadnuto je u proteklih tjedan dana, nakon prošlotjednih terorističkih napada u Parizu. Na njih se nasrće Molotovljevim koktelima, pucnjavom iz vatrenog oružja, granatama, pa čak i svinjskim glavama.
Da su takvi i slični događaji u porastu samo ukazuje na uspješnost propagandne kampanje nakon napada na redakciju časopisa Charlie Hebdo za kojeg su okrivljeni "islamistički teroristi". Zapravo, osumnjičeni za napad najvjerojatnije nisu ti koji su odgovorni, kao što je istaknuto u prijašnjem članku, temeljito proučavanje napada pokazuje da je službena priča koju čujemo u medijima lažna.

Naše vođe imaju povijest iskorištavanja terorističkih napada, bilo "pravih" ili "podmetnutih". Taktika koju često koriste uključuje samu izvedbu terorističkog djela, te pripisivanje tog istog djela određenim skupinama ljudi koje žele demonizirati. U slučaju napada na Charlie Hebdo riječ je o muslimanima. Rezultat da su tolike mase pale na ovu propagandnu kampanju pokazuje kako su naše vlasti unaprijedile svoju operaciju "Gladio". Podijeli pa vladaj.

"Islamistički terorizam" je u potpunosti kreacija SAD-a. Da se uvjeri američku i svjetsku javnost da je prijetnja "islamističkog terorizma" stvarna, potrebno je imati neke ljude koji će obavljati taj terorizam. Naravno, ljudi koji čine ta djela u ime svjetske elite, nemaju veze s pravom islamskom vjerom. Oni su u biti "zaposlenici" naših vođa, služe samo kao oružje koje se iskoristi i potom odbaci, a "odbacivanje" uključuje i ubojstva kao u slučaju "počinitelja" napada na Charlie Hebdo. Jer, da su ostali živi, postojala bi mogućnost da bi ispričali priču koja bi mogla biti u suprotnosti s onom koja se i danas stalno ponavlja u službenim medijima.

Prava namjera iza napada u Parizu je, čini se, da nas se podsjeti (za one koji su možda "zaboravili") ili potpuno uvjeri (za one koji su već "u toru", ali još imaju neke sumnje) u potrebu određenih mjera, kao što su sve veća militarizacija policijskih snaga, prisluškivanja i zaobilaženja demokratskih normi, bez kojih nas naši "dobronamjerni vođe" ne bi mogli zaštiti od čudovišta koja su zapravo oni sami i stvorili.