Slično tome, klasični grčki filozofi, uključujući Pitagoru, opisali su svemir kao makrobios - jedinstveno živo biće koje čini cijeli poznati univerzum, a svatko od nas njegov je mali, ali značajan dio. Zamišljen je kao inteligentan, sveobuhvatan organizam koji ima organe, od kojih svaki ima svoju ulogu - svoju dužnost - u službi održavanja života i stabilnosti cijeloga univerzuma. I poput oceana u kojem ima puno pojedinačnih kapljica vode, ovaj se Jedan Život manifestira u milijardama nas, on obuhvaća svako živo biće, bilo da je riječ o stijeni, drvetu, životinji ili čovjeku... i nadilazi vidljive oblike da bi uključio i one nevidljive.
Gotovo od svake kulture, a posebno od onih koje su postojale prije nekoliko tisućljeća, saznajemo da je bit Života međusobna povezanost. Iako to na prvi pogled možda nije očito, doista ne trebamo dugo tragati za dokazima; vidimo to u cijelom svemiru. Znamo da u Sunčevom sustavu gravitacijska sila Sunca održava planete u njihovim orbitama u vječnoj međusobnoj povezanosti. Znamo da Mjesec utječe na morsku plimu, na menstrualni ciklus i na naše raspoloženje, a svjesni smo i mnogih simbiotskih odnosa u prirodi između živih bića i elemenata - poput vjetra i oprašivanja, kišnih oblaka i rijeka, pčela i njihove uloge u osjetljivoj ravnoteži krhkog ekosustava.
Na neki način i sami osjećamo tu međusobnu povezanost. Možemo biti Zulu, Japanac, Skandinavac, Brazilac ili Indijac i ne razumjeti jezike drugih - ali svi dijelimo istu lepezu emocija, želja i strahova. Bez obzira odakle dolazimo, ustajemo se kako bismo zagrlili svoju djecu, igrali se s kućnim ljubimcima, zaštitili svoje domove te želimo da svi koje volimo budu sigurni od bilo kakve nedaće.
Iza ovih izvanjskih sličnosti postoje i finiji aspekti koji nas sve ujedinjuju na dubljoj razini. Melodija koju izvodi simfonijski orkestar, gdje je svaki instrument, svaki glazbenik, svaka nota ujedinjena u savršenom skladu, inspirira nas, podiže naše raspoloženje i odjekuje u našim osjećajima. Isto se događa pri izvršenju nekog plemenitog čina; on nas ujedinjuje nadilazeći rasu, spol i prostor, kako bismo se založili za ono što je ispravno. Štoviše, kada postoji ideal koji okuplja ljude, usprkos svakom obliku razdvajanja, ideal poput potrage za mudrošću i 'Istinom' koja je bit samog života, taj ideal nas inspirira da najbolje iskoristimo vlastiti potencijal. Povezujemo se s njim kolektivno, nadilazeći pojedinačne identitete, jer kada poticaj dolazi iz višeg područja, mi također odgovaramo iz svog višeg ja.
Sve što mislimo, kažemo ili učinimo utječe na sve ostalo
Svi zajedno stvaramo osnovicu i potku tkanine života; sve što mislimo, kažemo ili učinimo, utječe na našu okolinu. Vijetnamski zen majstor Thich Nhat Hanh pisao je o konceptu međupovezanosti2, tiep hien. Tiep znači "povezati dvije niti kako bismo napravili dužu nit". Predstavlja ideju o neprekidnom procesu usklađivanja s cjelinom. Hien znači "realizirati, ostvariti to ovdje i sada"; ne prebivati u svijetu učenja, već prenijeti te spoznaje u stvarni život, u sve tri dimenzije vlastitog djelovanja: tijelo, govor i um. Misli i riječi također su radnje, i one mogu izazvati nemir u svijetu oko nas. Leptirov efekt, izraz koji je skovao Edward Lorenz, govori o tome da "mali uzroci mogu imati velike posljedice". Čak i mentalna slika, misao, može imati utjecaj negdje drugdje u svijetu.
Moramo biti svjesni da se sjeme nasilja sije u našim umovima. To čak ne mora biti neka ubojita misao. Jednostavan mjehurić ogorčenja protiv vlastitog šefa, tiho prkošenje kritički nastrojenom roditelju ili želja za neuspjehom bezobzirnog natjecatelja oblici su mentalnog nasilja koji su, na osjećajnom planu, već pogodili drugu osobu - i nas same, jer smo, na kraju krajeva, svi međusobno povezani. Da to nije zato što je um daleko snažniji nego što mislimo? Citirajmo Izgubljeni raj Johna Miltona:
"Um je zasebno mjesto, i unutar sebe može napraviti raj od pakla, pakao od raja."Očito, sve što radimo utječe na cjelokupnu mrežu međupovezanosti - na bolje ili na gore. Ali mi možemo birati čime ćemo doprinijeti ovoj zajednici. Nudimo li joj najbolje od svog ljudskog potencijala ili samo pridonosimo materijalizmu i odvajanju? Ovo je nutarnja bitka koja se bije svaki dan, bitka između našeg nižeg ja i onog višeg; između snaga koje se u Bhagavad Giti nazivaju Pandave i Kurave; naših vrlina i mana. Je li naš odabir izdvojiti se iz simfonije života i time izazvati nesklad i buku? Ili dajemo sve od sebe, bez obzira koji trud i disciplinu to iziskuje, da doprinesemo harmoniji nebeske glazbe?
Ako smo pozorni, možemo prepoznati kako živjeti u jedinstvu
Bez sumnje, nailazimo na brojne izazove dok poduzimamo korake da se međusobno uskladimo. Ali većina prepreka nalazi se unutar nas samih i one su potpuno u našoj vlasti. Hanh vrlo pronicljivo pokazuje gdje se nalaze prepreke za međusobno povezivanje, sa svojim korijenjem uraslim u gnjev, žudnju, apatičnost prema tuđoj patnji, nedostatak hrabrosti i sebičnost.
"Nemojte biti vezani ni za jednu doktrinu ili teoriju, čak ni za budističku"3
Usklađivanje s bilo kojom pojedinačnom ideologijom samo nas čini uskogrudnima, netrpeljivima i okreće nas jedne protiv drugih. Umjesto toga, on predlaže da duhovna učenja koristimo kao smjernice za vlastito istraživanje kako bismo došli do vlastite intuitivne mudrosti, nutarnje stvarnosti koja je zajednička osobina sveg života. Stoga je nužno da se obrazovanje provodi kao usporedni studij kultura i tradicija cijeloga svijeta. Uz to, mora sadržavati i različite oblike ljudskog iskustva, poput npr. umjetnosti i znanosti, kao sredstva potrage za objedinjavajućom biti mudrosti koja je iznad prividnog mnoštva i različitosti.
"Prevelika vezanost za vlastite poglede može biti prepreka stvarnom uvidu"4
Kad vjerujemo da znamo sve, to nas odvaja od drugih i onemogućuje nam da naučimo bilo što novo. Takav stav može nas spriječiti i u povezivanju s univerzumom. Na primjer: "Kada gledamo zalazak Sunca, možemo osjetiti njegovu veličanstvenost... ali znanstvenik će nam reći da je Sunce već zašlo prije osam minuta - potrebno nam je toliko dugo da ga vidimo. Ako se držimo samo znanstvenog aspekta znanja, gubimo mogućnost napredovanja u razumijevanju sadašnjeg trenutka."5
"Ne hranite bijes ni mržnju. Naučite prodrijeti u njih i transformirati ih dok su još sjemenke u vašoj svijesti."6
Najčešće nas ne ljuti ni sama tvrdoglavost druge osobe, već naša nesposobnost da joj iznesemo svoje gledište - za koje vjerujemo da je ispravno! Možemo li to percipirati kao svoju nesposobnost da učinkovito izrazimo svoje stavove i uvjerimo druge da promijene vlastite? Ili čak prihvatiti da je njihovo pravo raditi stvari na svoj način?
"Ne izgovarajte riječi razdora. Pomirenje je umjetnost koja od nas zahtijeva da razumijemo obje sukobljene strane. Pomiriti se ne znači suditi dok se nalazimo izvan sukoba, to znači preuzeti dio odgovornosti za postojanje sukoba, uložiti trud kako bismo razumjeli patnju obje strane i nastojati objema stranama približiti patnju drugoga te ponuditi mogućnosti rješenja koje se temelje na njihovom zajedničkom idealu."7
"Ne bavite se poslovima koji su štetni za ljude ili prirodu. Sredstva za život teško je pronaći. Ipak, ako naš posao nanosi štetu životu oko nas, trebali bismo se potruditi pronaći drugi posao."8
Drugi važan način da se doprinese međusobnoj povezanosti nije skretanje pogleda s patnje bića koja nas okružuju. Lotus Sutra kaže: "Gledajte na druga bića očima suosjećanja... samilost je pitka voda koja izvire iz izvora Razumijevanja. Osnovni lijek za ljutnju i mržnju je vježbati se u dubljem promatranju.9
Međutim, biti suosjećajan ne znači tolerirati nepravdu kao opravdanje za pacifizam. Kao što znamo iz blistavog primjera Mahatme Gandhija, takva ravnodušnost nije vrlina - to je slabost. Umjesto da stojimo sa strane i gledamo kako nevini ljudi postaju žrtve, moramo se založiti za one koji se ne mogu založiti za sebe. Život u međuovisnosti podrazumijeva odgovornost.
Zašto je potrebno da živimo u suživotu?
Budući da to sve znamo, jer čuli smo o tome iz puno različitih izvora, zašto je to još uvijek teško ostvariti, sprovesti u praksu? I zašto je toliko važno izdići se iznad razlika da bismo učinili ono što je ispravno? Možda zato što je to prava priroda ljudskog duha - upustiti se u svakodnevnu bitku, izazvati svoje niže ja i pobijediti kao osoba koja živi po višem kodeksu ponašanja kako bi ostvarila Jedinstvo Života, čiji je dio, i pomogla drugima da čine isto.
Mogli bismo upitati zašto... koja je svrha života u suživotu? Buddha bi možda odgovorio da je to radi raspršivanja iluzije razdvojenosti, najveće od svih iluzija, i poistovjećivanja s Jedinstvom. Tek kada prepoznamo ovu istinu i počnemo živjeti u skladu s njom, možemo započeti činiti svijet boljim. Hanh citira Pali Canon10: Dittha dhamma sukha vihari - Radost živi tamo gdje je Dharma, odnosno gdje aktivno sudjelujemo u mreži međusobne povezanosti i u tom procesu otkrivamo istinsku radost.
"Što nije dobro za košnicu, ne može biti dobro ni za pčelu", rekao je Marko Aurelije. Pa ipak, koliko često to imamo na umu dok donosimo odluke?
Mi nismo odvojeni; nismo sami, niti smo samodovoljni. Mi smo samo kap u oceanu zvanom Život. I možemo postati mnogo veći duhom pridružujući se njegovom toku. Po riječima bivšeg predsjednika Indije, dr. APJ Abdula Kalama:
"Gdje postoji pravednost u srcu, postoji ljepota u karakteru.
Gdje postoji ljepota u karakteru, postoji sklad u domu.
Gdje postoji sklad u domu, postoji red u narodu.
Gdje postoji red u narodu, postoji mir u svijetu."
Jedini istinski način života je suživot.
---------------
1 Jedan od ogranaka budizma koji se temelji na učenjima Nichirena, japanskog redovnika iz 13. stoljeća. (op.p.)
2 Orig. interbeing je engleska inačica vijetnamskog tiep hien, pojma koji je skovao Thich Nhat Hanh i objasnio ga u knjizi Fourteen Guidelines for Engaged Buddhism. Pojam predstavlja stanje povezanosti i međuovisnosti svih fenomena. (op.p.)
3 Thich Nhat Hanh. Interbeing, Fourteen Guidelines for Engaged Buddhism.
4 Ibidem.
5 Ibidem.
6 Ibidem.
7 Ibidem.
8 Ibidem.
9 Ibidem.
10 Skupina tekstova Theravada budizma. (op.p.)
Autor: Sangeeta Iyer
S engleskog preveo: Dario Škrobonja
Komentari čitatelja
na naše novosti