slika
Kada u New York Timesu ili Washington Postu pročitate neki takozvani bombaški izvještaj koji baca prljavštinu o nekoj strogo povjerljivoj američkoj operaciji, morate shvatiti da to nije rezultat nekog neustrašivog, revnog novinara koji je preuzeo inicijativu i došao na sjajnu ideju za priču.

Takve priče su zasnovane na zvaničnim ili sankcioniranim curenjima i uvijek imaju skriveni motiv. Ovdje se ne radi toliko o informiranju neupućene javnosti o stvarnosti, prije je to ili propaganda ili signalizacija promjene u politici SAD-a.

New York Times je danas objavio takav članak pod naslovom: Mreža komandosa koordinira protok oružja u Ukrajini. Ooohhh! Mreža komandosa, zvuči seksi i zlokobno:
Dok ruske trupe nastavljaju s napornom kampanjom da zauzmu istočnu Ukrajinu, sposobnost nacije da se odupre napadu ovisi više nego ikada od pomoći Sjedinjenih Država i njihovih saveznika — uključujući prikrivenu mrežu komandosa i špijuna koji žure da obezbijede oružje, obavještajne podatke i obuku, prema američkim i evropskim zvaničnicima.

Veliki dio ovog posla odvija se izvan Ukrajine, u bazama u Njemačkoj, Francuskoj i Britaniji, na primjer. Ali čak i kada je Bidenova administracija izjavila da neće rasporediti američke trupe u Ukrajinu, dio osoblja CIA-e nastavio je tajno djelovati u zemlji, uglavnom u glavnom gradu Kijevu, upravljajući velikom količinom obavještajnih podataka koje Sjedinjene Države dijele s ukrajinskim snagama, prema sadašnjim i bivšim zvaničnicima.

U isto vrijeme, nekoliko desetina komandosa iz drugih zemalja NATO-a, uključujući Britaniju, Francusku, Kanadu i Litvaniju, također radi unutar Ukrajine. Sjedinjene Države su povukle svojih 150 vojnih instruktora prije nego što je rat počeo u veljači ali komandosi ovih saveznika su ili ostali ili su od tada ulazili i izlazili iz zemlje, obučavajući i savjetujući ukrajinske trupe i obezbjeđujući na terenu kanal za oružje i drugu pomoć, izjavila su tri američka zvaničnika.
Želim da budem siguran da razumijete prvu ključnu "tačku razgovora" - CIA je još uvijek u Ukrajini i radi sa ukrajinskom vojskom i obavještajnim službama "usmjeravajući ogromne količine obavještajnih podataka". Ovo potpuno uništava svaku tvrdnju da Obavještajna zajednica Sjedinjenih Država ne zna koji je pravi status i operativna sposobnost ukrajinske vojske. Vidite, ako prosljeđujete podatke Ukrajincima, takođe ste u poziciji da saznate šta su oni sposobni da urade sa takvim informacijama.


Komentar: The New York Times: SAD-u nedostaje jasna slika ukrajinske ratne strategije, kažu dužnosnici


Dozvolite mi da vam dam primjer. Recimo da CIA u Kijevu dobija vijest da Rusi gomilaju 5 taktičkih grupa bataljona sjeveroistočno od Mariupolja. Gospodin CIA daje te podatke, sa preciznim geografskim koordinatama, svom ukrajinskom kolegi. Očekivalo bi se da će Ukrajinci pokrenuti neku vrstu napada zrakoplovima sa fiksnim krilima [fiksno krilo označava zrakoplove konvencionalnog tipa za razliku od onih s rotirajućim krilima, kao što su helikopteri, op.prev.] ili projektilima ili artiljerijom ili oklopnim jedinicama na te ruske snage. U stvarnom slučaju Mariupolja, Ukrajina nije uspjela zaustaviti rusku ofanzivu i grad je zauzet, zajedno sa 2.500 pripadnika ukrajinskog bataljona AZOV.

U tom trenutku, gospodin CIA mora podnijeti izvještaj glavnom štabu u McLeanu u Virdžiniji zašto Ukrajina nije reagovala na obavještajne podatke. Je li to zato što su podaci bili pogrešni? Da li je to bilo zato što je Ukrajina ignorirala informacije? Ili je to bilo zato što Ukrajina nije imala operativne resurse koji bi mogli djelovati na osnovu tih informacija? Bez obzira na odgovor, informacije koje stižu natrag u sjedište CIA-e trebale bi analitičarima dati neke dokaze za donošenje zaključaka o nedjelovanju na te obavještajne podatke.

Sljedeća kritična tačka razgovora u članku NY Timesa tiče se vijesti da američke specijalne snage i snage za specijalne operacije navodno ne djeluju u Ukrajini. Taj prljavi, opasan posao prepustili smo komandosima iz Britanije, Francuske, Kanade i Litvanije.

Ali sve ovo je varka za odvraćanje pažnje od pravih vesti u članku NY Timesa. Nalazi se u zadnjih pet pasusa članka:
Trenutačno najakutniji problem u obuci ukrajinske vojske je to što gubi svoje snage koje su bile najoštrije i dobro obučene, tvrde bivši američki zvaničnici koji su sarađivali s Ukrajincima.

Bivši zvaničnik Trumpove administracije rekao je da je Komanda za specijalne operacije prije rata imala male grupe američkih operatera koji su radili na terenu s ukrajinskim zvaničnicima. Američki timovi su se ponekad nazivali Jedburgh, što se odnosi na pokušaje iz Drugog svjetskog rata da se obuče partizani iza neprijateljskih linija, rekao je zvaničnik.

Moderni timovi za specijalne operacije uglavnom su se fokusirali na obuku u taktici malih jedinica, ali su radili i na komunikacijama, medicini na bojnom polju, izviđanju i drugim vještinama koje su zahtijevale ukrajinske snage. Ti su napori, rekao je zvaničnik, okončani prije ruske invazije, ali bi bili od pomoći da su nastavljeni tijekom rata.

Imati američke trenere na terenu sada možda nije vrijedno rizika, rekli su drugi bivši zvaničnici, posebno ako je to izazvalo eskalaciju od strane predsjednika Rusije Vladimira V. Putina.

"Da li bi unapređenje obuke bilo vrijedno moguće cijene koja će se morati platiti?" rekao je gospodin Wise. "Odgovor je vjerovatno ne."
Shvaćate to ? Najveći problem je što su najbolji ukrajinski vojnici mrtvi, ranjeni ili zarobljeni. Nema više prvorazrednih trupa za obuku. To je problem i Sjedinjene Države neće staviti bilo koga od naših vojnika u opasnost. To je, za sada, politika Bajdenove administracije. Stavljanje "modernih timova za specijalne operacije" na teren za obuku Ukrajinaca je, prema članku NY Timesa, preveliki rizik i nosi cijenu koja nije vrijedna ishoda.