maskare
© Pexels
Svi se nečega bojimo. Pauka, klauna, šefa, klauna na poziciji šefa itd.. Neki od strahova su vrlo rašireni, primjerice onaj od pauka, no neki su vrlo rijetki, u najmanju ruku čudni pa i smiješni.

Dok je pogrešno smijati se nekome tko je u grču, sposobnost da s dozom humora prihvate vlastiti čudan strah, odnosno fobiju, pomaže onima koje ona progoni, u procesu oslobađanja od nje. Oni koji imaju neobične fobije, naime, priznaju da te duboko ukorijenjene tjeskobe često dolaze s mjesta koje je jednako zabavno koliko i zastrašujuće pa su u neku ruku smiješne i njima samima.

1. Hippopotomonstrosesquippedaliofobija - strah od dugih riječi

Ah da, ta hipopotomonstrosesquipedaliophobija. Što bi ovaj popis bio bez nje? Zanimljivo je da se ova čudna fobija izvorno zvala sesquipedalofobija, od latinskog sesqui, što znači "jedan i pol" i pedal, od latinskog pedis, što znači "stopalo". U rimskoj poeziji koristio se za opisivanje riječi koje su bile duge "stopu i pol".

Neki je šaljivdžija mislio da je to prekratak naziv za strah od dugih riječi. Dodana je komponenta monstrum, što znači "čudovište" ili "monstruozan", kao i pogrešno napisana inačica hippopotamus, kako bi se stvarno i najhrabriji hippotomonstrosesquipedaliofobičari prestrašili.

2. Korofobija - strah od plesa

Pozvani ste na ples, ali ne možete ići jer se bojite... Zvuči kao svakodnevnica štreberskog protagonista u srceparajućem tinejdžerskom filmu. Ali što ako nije posrijedi strah od socijalnog kontakta već od plesa samog? To je onda korofobija. Kao i mnoge druge fobije, ovaj izraz dolazi iz grčkog kako bi zvučao impresivnije. U ovom slučaju choro znači "ples" - a fobija, usput, uvijek znači "strah".

Nažalost, za onoga tko pati od korofobije, prognoza je prilično mračna; malo je vjerojatno da će ples ikada izumrijeti i morat će se nositi s tim da ljudi naprosto obožavaju plesati.

3. Ksantofobija - strah od žute boje

Neki se ljudi panično boje žute boje. Oni trebaju izbjegavati emojije, samoljepljive ceduljice, limun i Sunce, da spomenemo samo nekoliko stvari koje je praktički nemoguće izbjeći. Kako onda živjeti s tom fobijom?

Što je još gore, čak i od same riječi "žuto", nekima koji pate od ksantofobije dižu se sve dlake na tijelu. Vrlo komplicirano stanje, dok je sama etimologija pojma prilično jednostavna, jer starogrčki xanthos ne znači ništa drugo nego "žuto".

4. Metrofobija - strah od poezije

Na prvi ste pogled vjerojatno pomislili da je metrofobija strah od podzemne željeznice, što bi imalo smisla s obzirom na to da dolje stvarno može biti zastrašujuće. No, zapravo je to strah od poezije.

Dakle, ako želite stvarno prestrašiti svog omiljenog metrofoba uoči Noći vještica, preporučujemo da objesite papiriće s haiku poezijom na ulazna vrata. Ako želite da bude još dojmljivije, možete ostaviti nekoliko tomova poezije Goethea, Heinea, Schillera ili Gottfrieda Benna da leže uokolo.

Šalimo se: osoba koja pati od ove fobije mogla bi preburno reagirati na takvu provokaciju i pametnije je uputiti je na terapiju jer, budimo realni, i poeziju je danas praktički nemoguće izbjeći. Osobito na društvenim mrežama.

5. Arachibutyropfobija - strah od lijepljenja maslaca od kikirikija za nepce

Naravno, ovu najneobičniju fobiju smo sačuvali za kraj. Iako zvuči slično, arahibutirofobija je mnogo više od straha od osmonožnih beštija.

Ali što ako je ova fobija povezana s alergijom na kikiriki? Da, naravno, bila bi opravdana i nimalo smiješna, stoga je ključan podatak, u ovom kontekstu, da većina arachibutyropfobičara nije alergična na kikiriki i da je dovoljno, ako pate od te fobije, ne jesti njima stravičan namaz.