ledenjak
Wall Street Journal (WSJ) objavio je članak u kojem dekonstruira mit da se polarne ledene kape tope zbog takozvanog "globalnog zatopljenja" ili "klimatskih promjena".

U članku se objašnjava da i znanost i mediji krivo predstavljaju situaciju, budući da veličina ledenjaka na Antarktici, na koje se članak fokusira, neprestano rastu i smanjuju se tijekom godišnjih doba.

Članak objašnjava da se svake godine oko 2200 gigatona, ili oko 0,01 posto, antarktičkog leda "ispusti u obliku taline i santi leda, dok snježne padaline dodaju gotovo istu količinu."

"Razlika između ispuštanja i dodavanja svake godine je godišnji gubitak ledene ploče", piše u članku. "Ta brojka raste posljednjih desetljeća, od 40 gigatona godišnje u 1980-ima do 250 gigatona godišnje u 2010-ima."

"Ali povećanje je mala promjena u složenom i vrlo promjenjivom procesu."

Članak WSJ-a koristi primjer Grenlanda, koji je doživio dramatične fluktuacije u gubitku leda tijekom prošlog stoljeća. Isto vrijedi i za Antarktiku, koja sveukupno gledano ne gubi nikakvu značajnu količinu leda.

"... dok se gubici na Antarktiku čine nevjerojatno velikima, nedavni godišnji gubici iznose 0,001% ukupnog leda i, ako se nastave tom brzinom, podigli bi razinu mora za samo 3 inča tijekom 100 godina", otkriva članak.

Dvije studije koje su se bavile kretanjem leda na Antarktiku otkrivaju da su dobici i gubici u ledu komplicirani, i to mnogo više nego što mediji i vlada govore.

Nekih godina otopi se puno više leda nego što je normalno, ali onda se još više leda vrati tijekom sljedećeg ciklusa. Ponekad se događa i suprotan tijek procesa.

Baš poput klimatskih promjena, koje se događaju i uvijek su se događale, kretanje polarnog leda dinamičan je događaj koji je donekle nepredvidiv. I budite sigurni da kravlje nadimanje nema nikakve veze s tim.

Velik dio službene znanosti koja stoji iza svega ovoga ignorira ili iskrivljuje istinu. Kako bi progurali priču o klimatskim promjenama, mnogi radovi pojednostavljuju situaciju kako bi maksimizirali scenarij sudnjeg dana, namjerno obmanjujući javnost.

Druga stvar je da je Antarktika ogromna i nemoguće je znati što se tamo uistinu događa iz godine u godinu. Zbog toga znanost o klimi pribjegava modelima koji daju procjene i pretpostavke.

Dolazeći iz perspektive da ćemo svi umrijeti ako ne prijeđemo na solarne panele, klimatski uzbunjivači prihvatit će ove modele kao istinu evanđelja, čak i kada su drugi modeli u sukobu.

Jednostavno rečeno, službena znanost o klimi je sve samo ne zdrava i poštena. Često dolazi iz perspektive promicanja klimatske agende, što je upravo ono što se događa sa strahom i uzbunom oko antarktičkog ledenog grebena.

Ne postoji hitna klimatska situacija. Razina mora neće porasti zbog topljenja polarnog leda jer se otopljeni led uvijek ponovno smrzava. To je dinamičan ciklus kojeg se ne treba bojati.