iran
Ova situacija pogoršava globalne napetosti u ovom trenutku međunarodne sigurnosne krize.
Napisao Lucas Leiroz, istraživač društvenih znanosti na Ruralnom federalnom sveučilištu u Rio de Janeiru; geopolitički savjetnik.

Očigledno, Zapad odlučno nastavlja u svojoj strategiji promicanja državnih udara i obojenih revolucija protiv sila u usponu diljem svijeta. Čini se da je Iran trenutačna meta globalnih elita, koje potiču disidentski pokret za svrgavanje iranske vlade.


Trenutno Teheran i svi veći iranski gradovi prolaze kroz nasilne prosvjede između političkih disidenata i vladinih snaga. Val prosvjeda započeo je nakon smrti Mahse Amini, 22-godišnje Kurdke koja je umrla nakon što ju je uhitila iranska policija jer nije nosila hidžab, tradicionalnu islamsku odjeću koja je obavezna u Iranu.

Iranska policija je objavila u službenim priopćenjima da je Amini umrla od iznenadne bolesti, no politička oporba i feministički pokreti tvrde da je njezina smrt uzrokovana mučenjem koje je navodno pretrpjela od strane policajaca. Tisuće žena počele su izlaziti na ulice protestirajući, paleći hidžabe i tražeći ukidanje islamskog zakona.

Pokret je brzo izmaknuo kontroli vlasti i prerastao u ozbiljnu nacionalnu krizu. Stotine ljudi već je uhićeno, a deseci su poginuli u demonstracijama. Ono što je počelo kao antireligijski prosvjed žena pretvorilo se u nasilne nerede nalik građanskom ratu. Oporbene skupine iskoristile su trenutak da započnu val nasilja bez presedana. Internetom kruže video snimci na kojima se vidi kako prosvjednici ubijaju policajce, što otkriva ozbiljnost situacije.

Predsjednik Raisi je 23. rujna najavio da će iranska vlada poduzeti učinkovitije mjere kako bi ponovno preuzela kontrolu nad krizom. Sljedećih dana očekuje se odlučnija akcija, uključujući masovna uhićenja i korištenje obavještajnog aparata za izravno ciljanje na ključne vođe prosvjeda i financijere. Zapravo, čini se da je to jedini način da se spriječi da zemlja uđe u krizu legitimiteta budući da je sada glavni zahtjev prosvjednika sam kraj islamske teokracije.

Očekivano, zapadni mediji snažno podupiru prosvjede. Novinske agencije izvijestile su o ovom slučaju kao primjeru narodne revolucije protiv "diktature". Liberalne političke skupine također potiču prosvjede kao priliku za prevladavanje tradicionalne islamske politike i početak sekularnog i "demokratskog" političkog razdoblja.

Upravo iz te zapadne podrške prosvjedima proizlaze sumnje da je u perzijskoj zemlji u tijeku obojena revolucija. Na primjer, Soroseva zaklada Otvorena društva, jedna od vodećih svjetskih agencija za financiranje promjena režima, javno je objavila svoju podršku iranskim disidentima.

Na društvenim mrežama Otvorenih društava moguće je pročitati: "
Nadahnut i vođen hrabrim ženama, iranski narod je hrabro izašao na ulice tražeći slobodu i kraj represije vlade. Prosvjedi su inspirativni svojim opsegom i raznolikošću po etničkoj pripadnosti, vjeri, dobi i socioekonomskom statusu. Stojimo u solidarnosti s iranskim narodom i pozivamo na ukidanje svih diskriminirajućih zakona usmjerenih na stalnu represiju nad hrabrim ženama Irana i na prekid ometanja interneta koje je odredila država. Pridružujemo se našim partnerima u pozivanju feminističkih pokreta na globalnoj razini da pojačaju zahtjeve i izraze solidarnost s iranskim ženskim pokretima - novom, hrabrom generacijom koja nadilazi društvene i političke granice i podjele u izgradnji novih normi".
Važno je zapamtiti da Soros nije samo važan globalni ulagač, već je i jedan od glavnih agenata u obrani liberalnog globalizma, koji je uključen ne samo u obojene revolucije, već i u financiranje nekoliko tajnih operacija zapadnih obavještajnih službi, kao što su biolaboratoriji u Ukrajini. Očito, samo postojanje njegove podrške prosvjedima nije dovoljan dokaz da se radi o namjernoj operaciji obojene revolucije protiv iranske vlade, ali bilo bi naivno vjerovati da je njegova podrška običan detalj, a ne pravi dokaz da zapadne sile žele svrgnuti iransku vladu.

Usred globalnog konteksta napetosti i sigurnosne krize, promicanje obojene revolucije u kontrahegemonističkoj zemlji tako važnoj kao što je Iran bila bi značajna pobjeda za elite koje brane zapadnu unipolarnost. Dakle, čak i ako su u početku prosvjedi navodno krenuli narodno i organski, situacija se sasvim sigurno pretvara u pokušaj promjene režima.

Ako su iranski policajci stvarno ubili ženu, moraju biti istraženi, procesuirani i kažnjeni. Iran ima vlastite pravne snage koje su dovoljno kompetentne da se nose s ovom vrstom situacije. U istom smislu, zemlja je uložila mnogo napora u poboljšanje životnih uvjeta žena. Iran je zemlja s najvećim brojem znanstvenica u svijetu. Na primjer, 70% iranskih akademika u prirodnim znanostima i matematici su žene. Jasno je da unatoč nekim problemima s pravima žena, Teheran nastoji poboljšati ovu situaciju i pomiriti dobrobit žena s islamskim tradicionalizmom, bez potrebe za stranim uplitanjem kako bi prevladao svoje probleme.


Svaki oblik kršenja nacionalnog suvereniteta stranom potporom unutarnjem neslaganju mora se osuditi. Stoga je pravo Irana da poduzme učinkovite mjere kako bi spriječio širenje kaosa u zemlji.