© REUTERS/Dado Ruvic
Da, u tijeku je ne manje od pet preklapajućih i međusobno povezanih 'ratova' - i potrebno ih je jasno razlikovati da bi ih se dobro razumjelo.
Ovih posljednjih tjedana svjedočimo nekoliko epohalnih pomaka: Summit u Samarkandu; odluka OPEC+ da smanji proizvodnju nafte zemalja članica za (naslovna) dva milijuna barela dnevno od sljedećeg mjeseca; i izričitu izjavu predsjednika Erdogana da su "Rusija i Turska zajedno; rade zajedno".
Temeljni saveznici SAD-a, Saudijska Arabija, Turska, UAE, Indija, Južna Afrika, Egipat i grupacije kao što je OPEC+ poduzimaju veliki korak prema autonomiji i ka spajanju nezapadnih nacija u koherentan blok - djelujući prema vlastitim interesima i vođenju politike 'na vlastiti način'.
Bori se, s jedne strane, predstavljanjem Rusije i Kine kao da su previše nepovjerljive jedna prema drugoj da bi bile partneri. I time što se Rusiju predstavlja kao da je toliko slaba, disfunkcionalna i nestalna (spremna upotrijebiti taktičke nuklearne bombe), da binarnost 's nama' ili 'protiv nas' prisiljava države da stanu na stranu Zapada. U ovom slučaju, Ukrajinu se prikazuje kao sjajni 'Kamelot' oko kojeg se treba okupiti, kako bi se borilo protiv 'tame'.
Ovo nas izravno vodi do dugotrajnog globalnog financijskog 'rata' - rata na dvije razine:
Na jednoj razini, američki Fed igra 'globalnu igru'. Povećava kamatne stope iz više razloga. Ovdje se radi o tome da treba zaštititi 'privilegiju dolara' da može zamijeniti novac koji tiska iz ničega, za stvarni rad i stvarnu robu diljem svijeta. Ova privilegija 'pričuvne valute' je temelj visokog životnog standarda SAD-a (koji je puno veći nego što bi inače bio). To je ogromna korist, a Fed će je zaštititi.
Da bi se to postiglo, što je moguće više država mora biti u dolarskom 'kanalu' i trgovati u dolarima. I polagati svoju ušteđevinu u američke riznice. Fed sada čini sve što može kako bi srušio tržišni udio eura i tako prebacio eure i euro-dolare u dolarski sindikat. SAD će prijetiti Saudijskoj Arabiji, Zaljevskim državama i Turskoj da ih spriječi da napuste kanal.
Ovo je 'rat' protiv Rusije i Kine koje izvlače veliki dio svijeta iz dolarskog sindikata u nedolarsku sferu. Na nepoštivanje članstva u dolarskom sindikatu se odgovara raznim alatima, od sankcija, zamrzavanja imovine i carina do promjene režima.
Ako Fed ne zaštiti 'privilegiju dolara', riskira da se svi isele iz kanala. Euroazijski blok radi na izlasku iz dolarskog kanala; da stvore ekonomsku otpornost i trgovinu izvan kanala. Fed to pokušava zaustaviti.
Ovdje se radi o tome da euroazijska skupina ne samo da planira trgovati u nacionalnim valutama, a ne dolarima, već želi vezati ovu trgovinsku valutu za robe (naftu, plin, hranu, sirovine) koje imaju inherentnu vrijednost - koje su ' valute' same po sebi. Više od toga, grupa nastoji preuzeti kontrolu nad energetskim tržištima izvan SAD-a i preseliti ta tržišta u Euroaziju. Washington međutim namjerava ponovno preuzeti kontrolu nad cijenama (putem kontrole cijena).
I tu leži temeljni problem za Washington: robni sektor - sa svojom inherentnom opipljivom vrijednošću - postaje, sam po sebi, vrlo tražena 'valuta'. Ona koja, u svjetlu rastuće inflacije, nadmašuje devalvirajući fiat novac. Kako ističe Karin Kneissl, bivša austrijska ministrica vanjskih poslova,
'u samo 2022. američki je dolar tiskao više papirnatog novca nego u svojoj cijeloj povijesti. Energiju se, s druge strane, ne može tiskati'.Ovaj 'energetski rat' poprima oblik prekida ili uništavanja transporta - i protoka - proizvoda euroazijskih proizvođača energije do njihovih potrošača . EU je upravo okusila ovoj konkretni 'rat' s uništavanjem plinovoda Sjeverni tok.
Sada dolazimo do velikih 'ratova': Prvo, rat koji treba prisiliti Fed da se okrene - da se okrene na nulte kamatne stope i QE [kvantitativno popuštanje, op.prev].
Društvena revolucija u SAD-u koja je vidjela radikaliziranu Metro-Elitu koja teži raznolikosti, klimi i rasnoj pravdi kao utopijskim idealima, pronašla je svoju laku metu unutar EU-a koji već traži 'Sustav vrijednosti' kako bi popunio vlastiti 'jaz u demokraciji' '.
Dakle, europska je buržoazija žustro uskočila u liberalni "woke" 'vlak' SAD-a. Oslanjajući se na input politike identiteta potonjeg, plus 'mesijanizam' Rimskog kluba za deindustrijalizaciju, činilo se da to spajanje nudi idealan imperijalni skup 'vrijednosti' za popunjavanje praznine unutar EU-a.
Samo... samo, američki proratni republikanci, kao i proratni demokratski neokonzervativci, već su se popeli na 'taj vlak'. Mobilizirane kulturno-ideološke snage savršeno su odgovarale njihovom intervencionističkom projektu: "Naš prvi cilj je spriječiti ponovno pojavljivanje novog suparnika" (Wolfowitzeva doktrina) - prvo Rusija, a zatim Kina.
Kakve to veze ima s ratom protiv Fed-a? Puno. Ove struje su predane tiskanju i VELIKOJ potrošnji, inače će vidjeti krah svojih projekata. Reset zahtijeva tiskanje. Zelena politika zahtijeva tiskanje. Podrška za ukrajinski 'Camelot' zahtijeva tiskanje. I vojno-industrijskom kompleksu je to potrebno.
"Woke" liberali u SAD-u i "woke" zeleni u EU-u zahtijevaju da slavina za novac bude potpuno otvorena. Treba im tiskanje novca à outrance. [do krajnjih granica, op.prev.] Stoga moraju 'ucjenjivati' Fed da ne podiže stope, nego da se vrati u eru nulte granice tako da novac ostane bez troškova i da slobodno teče. (Kvragu s inflacijom.)
To što UNCTAD moli sve središnje banke da prestanu podizati stope kako bi se izbjegla recesija jedna je fronta ovog rata; nastavak ukrajinskog rata, s njim povezanim golemim financijskim deficitom, još je jedan način da se Fed prisili na 'okret'. A prisiljavanje Engleske banke da se 'okrene' na QE predstavlja još jedan.
Jerome Powell
Tu je i daljnji (uglavnom neviđeni) 'rat' koji odražava uvjerenje određenih konzervativnih struja u SAD-u da je razdoblje nakon 2008. bilo katastrofa, dovodeći američki ekonomski sustav u egzistencijalni rizik.
Da, oni koji stoje iza Powella sigurno su zabrinuti zbog inflacije (i također razumiju da su povećanja kamatnih stopa bila iza krivulje u odnosu na drastičnu inflaciju), ali još su više zabrinuti zbog 'društvenog rizika' - to jest klizanja prema građanskom ratu u Americi.
Fed bi mogao nastaviti podizati stope još neko vrijeme - čak i po cijenu kolapsa određenih tržišta, hedge fondova i malih poduzeća. Powell ima potporu određenih velikih njujorških banaka koje vide što slijedi za liberalni "woke" model: Kraj njihovog bankarskog poslovanja kako financijska spašavanja postaju digitalna i isplaćuje ih se izravno na bankovne račune podnositelja zahtjeva (kako je predložio guverner Lael Brainard ).
Powell govori malo (vjerojatno će se držati podalje od stranačke američke politike u ovom osjetljivom trenutku).
Međutim, Fed možda pokušava provesti kontraško, kontrolirano rušenje mjehuraste ekonomije u SAD-u, usmjereno upravo na vraćanje Amerike natrag na tradicionalnije financijske staze. Da biste razbili 'kulturu imovinske financijske poluge'... Počinjete rješavati ogromnu društvenu nejednakost koju je Fed pomogao stvoriti kroz QE, što je omogućilo goleme imovinske mjehuriće... Počinjete pomlađivati američko gospodarstvo okončavanjem distorzija. Prekidate želju za građanskim ratom jer problem više nije samo između onih koji 'imaju' i onih koji 'nemaju'.
Ova vizija sama po sebi može biti pomalo utopijska, ali razbija 'mjehurić svega', razbija kulturu financijske poluge i zaustavlja rastuću krajnost onih koji ostvaruje korist od mjehurića u odnosu na 18 uzastopnih mjeseci pada realnih plaća u SAD-u.
Ali ... ali to je moguće samo ako se ništa sustavno ne slomi.
Koje su geostrateške implikacije? Očito mnogo toga ovisi o ishodu izbora u sredini mandata u SAD-u. Već se čini (ovisno o tome koji republikanski kandidati bolje prođu) da će financiranje rata u Ukrajini biti ograničeno. Koliko će točno biti ograničeno ovisi o margini uspjeha koju postignu republikanski 'populisti'.
Stoga nije vjerojatno da će EU - suočena s vlastitom razornom krizom - nastaviti financirati Kijev kao i prije.
Ali značaj borbe da se SAD ponovno vrati u ekonomsku paradigmu iz 1980-ih sugerira da će Zapad biti vrlo blizu nekakvom sustavnom slomu tijekom ovih sljedećih tjedana.
Euroelite su previše uložile u svoj sadašnji put da bi promijenile narativ u bliskoj budućnosti. Stoga će nastaviti okrivljavati i klevetati Rusiju - nemaju mnogo mogućnosti ako žele odagnati bijes naroda. A nema mnogo naznaka da su mentalno asimilirali katastrofu koju su izazvale njihove pogreške.
A što se tiče Bruxellesa, mehanizam za rotaciju čelnika EU uglavnom izostaje. Unija nikada nije bila opremljena mjenjačem koji ima funkciju vožnje unatrag - potreba koja je smatrana nezamislivom u ranoj eri.
Pitanje je kakva će biti situacija u Europi u razdoblju od siječnja do veljače?
Alastair Crooke je bivši britanski diplomat, osnivač i direktor Conflicts Foruma sa sjedištem u Bejrutu.
Komentari čitatelja
na naše novosti