katar
© Juan MABROMATA / AFP
Radnici prolaze pokraj međunarodnog stadiona Khalifa u Dohi 16. studenog 2022., uoči nogometnog turnira Svjetskog kupa u Kataru 2022.
Bliži se Svjetsko prvenstvo u nogometu u Kataru. Događaj je kontroverzan iz mnogo razloga, ne samo zbog reakcije zapadnih sportskih timova oko pitanja ljudskih prava u arapskoj zemlji.

Katar je izrazito konzervativno vjersko društvo. Ima oštre zakone koji se odnose na LGBTQ osobe, ali čak i pored toga, odluka da se turnir ugosti u tako maloj, tako vrućoj i zemlji bez ikakve nogometne tradicije, oduvijek je bila kontroverzna, a FIFA je optuživana za korupciju.

Ove bizarne okolnosti navele su zemlju da se užurbano trudi izgraditi nogometnu infrastrukturu u kratkom vremenu, zbog čega su također optuženi za korištenje prisilnog rada za izgradnju svojih stadiona za Svjetsko prvenstvo. Neki izvori govore da je u Kataru umrlo čak 6.500 radnika otkako je izborio pravo da bude domaćin Svjetskog prvenstva, a pretpostavlja se da su mnogi od njih radili na izgradnji objekata.

Dakle, je li ikakvo čudo što zapadna publika to ne odobrava? Ali treba primijetiti da glasno negodovanje dolazi od masa i samih timova, a ne od vlada. Čini se da iste zapadne vlade koje su organizirale diplomatski bojkot Zimskih olimpijskih igara u Pekingu 2022. nemaju problema s Katarom. Javnost želi bojkot, ali političari to ne žele.

Gdje je sav taj izvještačeni stav oko tog pitanja od strane vodećih britanskih zastupnika, poput Iaina Duncana Smitha? Ili vodećih američkih političkih osoba, poput Nancy Pelosi? Čini se da isti ljudi koji su uzvikivali "genocid" u kineskoj autonomnoj regiji Xinjiang i zahtijevali bojkot ne mare za Katar.

Kao da se njihova načela ne primjenjuju dosljedno, ili možda još preciznije, kao da ti ljudi uopće nisu istinski marili za ljudska prava. Za njih je to oduvijek bila politička igra, a do izražaja dolazi njihova ravnodušnost oko puno kontroverznijeg događaja u Kataru. Ali zašto?

Bogata arapska nacija Katar strateški je partner Zapada i veliki izvoznik prirodnog plina. Zapadne zemlje pokušavaju osigurati nove dogovore s državom usred sukoba u Ukrajini kao alternativu Rusiji.

Neovisan o Britanskom carstvu od 1971., golemi prosperitet Katara proizvod je dugoročnog klijentelizma Zapada, koji ga vidi kao ključnog partnera u obuzdavanju Irana. Maleni Katar zatim podupire zapadne strateške interese diljem Bliskog istoka, služeći sličnoj svrsi u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Bahreinu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Omanu. Oni Zapadu prodaju energiju, Zapad njima prodaje oružje, koje se onda koristi za provođenje Zapadne vizije za regiju.

Sve ovo znači da se Kataru progledava kroz prste kad je riječ o ljudskim pravima. U očima zapadnih vlada, u redu je da Katar vrlo revno tumači islamski zakon, zlostavlja radnike migrante i mrzi homoseksualce, jer su partneri.

Ali isti kriteriji ne vrijede za Kinu. Dok je Katar partner, Kina se smatra najvećim izazivačem političkog poretka predvođenog SAD-om, geopolitičkim suparnikom. Kao rezultat toga, 'ljudska prava' postaju oružje protiv Kine, a bojkoti Olimpijskih igara su inscenirani s ciljem ponižavanja Pekinga i uskraćivanja bilo kakve političke slave od događaja.

Također je vrijedno napomenuti da je bijes prema Kini generiran 'odozgo prema dolje' od strane vlada koje su pokušavale stvoriti pristanak za bojkot, dok je bijes protiv Katara 'odozdo prema gore', dolazi od pojedinaca i sportskih ličnosti, ali ignoriraju ga njihove vlade.

Neće biti sankcija ili kazni protiv Dohe. Isto tako, američka vlada ne financira niti cilja bilo koje skupine koje se ne slažu s katarskom vladom, niti ima vojsku think-tankera i drugih 'stručnjaka' posvećenih izradi 'studija' protiv zemlje i lobiranju protiv nje na društvenim mrežama cijeli dan. Zašto SAD ne zabrani sve katarske proizvode za koje se tvrdi da su "proizvedeni prisilnim radom" kao što su učinili u Xinjiangu?

Ovo samo pokazuje, u stvarnom vremenu, kako se 'industrija' ljudskih prava koristi i koordinira u skladu s geopolitičkim programima. Oni koji kritiziraju Katar nalaze se sami, bez resursa i bez medijske kampanje koja proizvodi bijes. Stoga je najveći zaključak iz ovoga taj da su 'ljudska prava' samo igra, alat i oružje koje koriste zapadne zemlje kako bi opravdale i legitimizirale nametanje svoje volje drugim zemljama. Standardi koje Zapad tvrdi da podržava zapravo se primjenjuju nedosljedno, oportunistički i selektivno. Inače, savršeno su sretni što šute. Katar je dobar, Kina loša.