prison room
Gospodari lockdowna jedva su izbjegli najgoru moguću sudbinu, to jest da ta tema postane nacionalni i međunarodni izvor skandala kao što je i trebalo biti. I dodajmo ovdje i mandate cijepljenja: čak i da su bili moralno opravdani, što nisu, za njih nema apsolutno nikakvog praktičnog razloga.

Nametnuti obje ove stvari unutar jedne godine - s nula dokaza da su išta postigli za javno zdravlje i golemim količinama otkrivenih dokaza da su uništili kvalitetu života nebrojenih milijuna - kvalificira se kao skandal za vjekove. Bilo je to u SAD-u, ali i u gotovo svim zemljama svijeta osim nekoliko.

Može li to imati velike političke implikacije? Moglo bi se pretpostaviti. Pa ipak, danas se čini da su istina i pravda dalje nego ikada. Najstrastveniji guverneri koji se protive lockdown-ima - oni koji nisu nikada proveli lockdown ili su se otvorili ranije od ostatka zemlje - pobijedili su po svojim mjerilima. Većina ostalih pridružila se cijelom političkom establišmentu u pretvaranju da sve to nije problem. Tragično, čini se da je ova taktika djelovala bolje nego što je trebala.

U međuvremenu, nekoliko točaka koje treba razmotriti:

Američka vlada, preko Uprave za sigurnost prometa, potpisala je još jednu naredbu kojom se produljuje zabrana necijepljenih međunarodnih posjetitelja do 8. siječnja 2023. To znači da nijedna osoba koja je uspjela odbiti injekciju ne smije doći u SAD iz bilo kojeg razloga. To je 30% svjetske populacije, kojoj je zabranjen čak i ulazak u SAD o vlastiti trošak. Nešto poput ovoga bilo bi nezamislivo neliberalno prije tri godine i bilo bi izvor golemih kontroverzi i bijesa. Danas, to proširenje jedva da je dospjelo u medije.

Bidenova administracija ponovno je produljila proglašenje izvanrednog stanja zbog Covida za još 90 dana, što vladi i dalje daje goleme ovlasti bez odobrenja Kongresa. Pod izvanrednim stanjem, ustavna struktura SAD-a je efektivno suspendirana i zemlja ostaje na ratnoj osnovi. Ova objava nije bila kontroverzna i, poput gornje, jedva da je dospjela u medije.

Mnogi fakulteti i sveučilišta, kao i druge škole i javne agencije, nastavljaju provoditi obaveze cijepljenja čak i bez ikakve čvrste znanosti iza odobrenja dvovalentnih injekcija ili bilo kakvog stvarnog obrazloženja iza toga, s obzirom na to da je većina ljudi odavno bila izložena i stekla prirodni imunitet, a štoviše, vrlo je dobro utvrđeno da cjepiva nikoga ne štite od infekcije niti zaustavljaju prijenos. Svejedno to nastavljaju raditi.

Obavezno nošenje maski nije na lošem glasu jer nikada nismo dobili ništa poput iskrenog priznanja neuspjeha u kontroli širenja. Čak i danas postoji postotak ljudi koji su trajno traumatizirani. Na putovanjima vidim možda 10-20%, ali u nekim sjeveroistočnim gradovima redovito nošenje maski također je vrlo uobičajeno. Nakon što su postali simbol političke popustljivosti i vrline, to je zapečatilo dogovor i kultura se promijenila. Sada se suočavamo s prijetnjom mandata za nošenje maski kad god vlada to smatra potrebnim jer je Uprava za sigurnost prometa dobila zeleno svjetlo od sudova.

Kraj mandata cjepiva u većini područja života, a time i težnja za putovnicom koja bi razlikovala čiste od nečistih ljudi, dobar je znak. Ali infrastruktura je još uvijek na mjestu i postaje sve sofisticiranija. Teško da je to konačna pobjeda. Možda je to samo privremeni predah, dok sve ambicije još uvijek postoje.

Više od toga, Bidenova administracija (i sve što ona predstavlja, uključujući Svjetski ekonomski forum, Svjetsku zdravstvenu organizaciju i sve ostalo što se zove establišment) ima vlastite planove za pandemiju. Ideja nije poništiti mandate ili ih opustiti. Obrnuto je: centralizirati svo planiranje oko pandemije kako bi se sljedeći put onemogućilo iskustvo Južne Dakote, Georgije i Floride. Također, potrošiti još desetke milijardi.

Čini se da se princip pojavio među agencijama, intelektualcima i političarima koji su to učinili. Što god učinili, nikad ne priznajte da ste napravili neke veće pogreške. I nikada ne povezujte ekonomske, kulturne, zdravstvene i obrazovne katastrofe koje su svuda oko nas s bilo čim što je vlada učinila 2020. ili 2021.! To bi bila samo teorija zavjere.

Pandemijska buka je toliko velika u ovom trenutku da je čak upletena u krah FTX-a tijekom vikenda. Brat Sama Bankman-Frieda Gabe osnovao je neprofitnu organizaciju isključivo u svrhu pružanja "potpore" za 30 milijardi dolara koje je Bidenova administracija dodijelila za planiranje oko pandemije. Institucija "Guarding Against Pandemics" vrlo je očito mamac za takvo financiranje, zajedno sa službenim potporama mnogih kandidata Demokratske stranke koji su pobijedili na izborima.

U međuvremenu, da, bilo je mnogo uspješnih sudskih osporavanja mnogih značajki odgovora na pandemiju. Ali nedovoljno. Glavna mašinerija koja je oduzela slobodu i imovinu u ime kontrole virusa još uvijek je na mjestu u svim svojim bitnim elementima. CDC se i danas hvali svojim nevjerojatnim karantenskim ovlastima koje može primijeniti kad god vlada to smatra potrebnim. Ništa se oko toga nije promijenilo.

Ako se sve dobro sagleda i prikaže u filozofskom smislu, čini se da je čovječanstvo izgubilo sposobnost učenja iz vlastitih pogrešaka. Izraženo grubijim rječnikom, previše je ljudi među vladajućom klasom profitiralo financijski i u smislu požude za moći tijekom pandemije da bi potaknuli bilo kakvo ozbiljno preispitivanje i reformu.

U svakom slučaju, to preispitivanje i reforma sada se odgađa za drugi dan. Svatko tko je ozbiljno zabrinut za budućnost čovječanstva i civilizacija koje je ono izgradilo mora se baciti u dugoročnu bitku za istinu i razum. To će zahtijevati da iskoristimo svaki djelić onoga što je preostalo od slobode govora i onoga što je preostalo od čežnje za integritetom i odgovornošću u javnom životu. Skupina koju smo počeli zvati "oni" želi demoralizirano stanovništvo i tihi javni trg.

Ne možemo dopustiti da se to dogodi.
Jeffrey A. Tucker, osnivač i predsjednik Brownstone instituta, ekonomist je i pisac. Napisao je 10 knjiga, uključujući Liberty or Lockdown, i tisuće članaka u znanstvenom i popularnom tisku. Piše dnevnu kolumnu o ekonomiji za The Epoch Times, i naširoko govori o temama ekonomije, tehnologije, društvene filozofije i kulture.