© Wikimedia
Poslovna tura će obuhvatiti Atlantik i Indijski ocean, a naravno i Mediteran, nekadašnje Mare Nostrum [lat. za "naše more",op.prev.] Rimskog Carstva. Vrebanje gospodina Cirkona nema apsolutno nikakve veze s ratom u Ukrajini: to je znak onoga što će se sljedeće dogoditi kada dođe do prženja mnogo većih riba od hrpe kijevskih psihopata.
Kraj 2022. zapečatio je prženje velike ukrajinske pregovaračke ribe. Sada je servirana na vrućom tanjuru - i potpuno probavljena. Moskva je bolno jasno dala do znanja da nema nikakvog razloga vjerovati "nesposobnoj za sporazum" supersili u opadanju.
Pa se i taksisti u Daki sada klade kad će početi hvaljena "zimska ofenziva" i dokle će ići. Predstojeći put generala Armagedona je jasan: sveobuhvatna demilitarizacija i deelektrifikacija na steroidima, zajedno s mljevenjem mase Ukrajinaca po najnižem mogućem trošku za ruske oružane snage u Donbasu, sve dok kijevski psihopati ne zamole za milost. Ili ne.
Još jedna velika pržena riba na tanjuru krajem 2022. bio je Sporazum iz Minska iz 2014. godine. Kuhar je bio nitko drugi nego bivša kancelarka Merkel ("pokušaj kupovine vremena za Ukrajinu"). Implicira ne baš neoboriv dokaz: strategija Straussovaca/neokonzervativaca i neoliberalnih-konzervativaca, kombinacije zadužene za vanjsku politiku SAD-a, od početka je bila pokrenuti Vječni rat, preko posrednika, protiv Rusije.
Merkel je možda smjerala nešto kada je rekla Rusima, u lice, da je lagala poput prikrivenog Soprana Mikea Pompea, a onda je lagala opet i opet, godinama. To nije neugodno za Moskvu, već za Berlin: još jedna slikovita demonstracija totalnog vazalstva prema Carstvu.
Odgovor suvremenog utjelovljenja Merkura, Marije Zaharove iz ruskog ministarstva vanjskih poslova, bio je jednako intrigantan: Merkelino priznanje moglo bi se koristiti kao konkretan razlog - i dokaz - za sud koji će suditi zapadnim političarima odgovornima za izazivanje posredničkog rusko-ukrajinskog rata.
Nitko to očito neće službeno potvrditi. Ali sve bi to moglo biti dio razvijajućeg tajnog dogovora Rusije i Njemačke u nastajanju, što bi dovelo do toga da Njemačka vrati barem dio svog suvereniteta.
Vrijeme je za prženje NATO ribe
U međuvremenu, zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev, vidno uživajući u svojoj totalno otvorenoj inkarnaciji, proširio je sagu o prženoj pregovaračkoj ribi. "Posljednje upozorenje svim narodima", kako se izrazio: "ne može biti posla s anglosaksonskim svijetom [jer] je on lopov, prevarant koji bi mogao učiniti bilo što... Od sada pa nadalje mi ćemo bez njih sve dok nova generacija razumnih političara ne dođe na vlast... Ne postoji nitko na Zapadu s kim bismo mogli imati posla oko bilo čega iz bilo kojeg razloga."
Značajno je da je Medvedev izrecitirao više-manje isti scenarij, osobno, Xiju Jinpingu u Pekingu, danima prije nego što je održan sastanak - između Xija i Putina - što je funkcioniralo kao neka vrsta neformalnog zatvaranja 2022., s rusko-kineskim strateškim partnerstvom savršeno usklađenim.
Na ratnoj fronti, novi - ofenzivni - smjer generala Armagedona sigurno će u sljedećih nekoliko mjeseci dovesti do nepobitne činjenice na terenu: podjele između disfunkcionalne crne rupe ili krnje Ukrajine na zapad i Novorusije na istoku.
Čak i MMF sada oklijeva ubaciti dodatna sredstva u crnu rupu. Proračun Kijeva za 2023. ima - nerealnih - 36 milijardi dolara deficita. Pola proračuna odnosi se na vojsku. Stvarni deficit u 2022. iznosio je oko 5 milijardi dolara mjesečno - i neizbježno će se povećati.
Timofij Milovanov, profesor na Kijevskoj školi ekonomije, smisleno je rekao: MMF je zabrinut zbog "održivosti duga" Ukrajine. Dodao je, "ako je čak i MMF zabrinut, zamislite što privatni investitori misle". Neće biti "ulaganja" u krnju Ukrajinu. Multinacionalni lešinari zgrabit će zemlju za bescijenje i svu malu produktivnu imovinu koja ostane.
Uvjerljivo najveća riba koja će se ispeći 2023. je mit o NATO-u. Svaki ozbiljniji vojni analitičar, uključujući nekoliko Amerikanaca, zna da ruska vojska i vojnoindustrijski kompleks predstavljaju superiorniji sustav od onoga koji je postojao na kraju SSSR-a, i daleko superiorniji od onog u SAD-u i ostatku NATO-a danas.
Posljednji udarac u stilu Mackindera mogućem savezništvu između Njemačke (EU), Rusije i Kine - što je ono što zapravo stoji iza posredničkog rata SAD-a u Ukrajini - ne odvija se prema Straussovom mokrom snu.
Svrgavanje Saddama Husseina, bivšeg carskog vazala, uslijedilo je jer je želio zaobići petrodolar. Sada imamo neizbježan porast petroyuana - "za tri do pet godina", kako je Xi Jinping najavio u Rijadu: to jednostavno ne možete spriječiti šokom i strhopoštovanjem prema Pekingu.
Godine 2008. Rusija je krenula u opsežnu obnovu raketnih snaga i 14-godišnji plan za modernizaciju kopnenih oružanih snaga. Gospodin Cirkon koji predstavlja svoju hipersoničnu vizit kartu preko Mare Nostruma samo je mali dio Velike slike.
Mit o američkoj moći
CIA je napustila Afganistan u ponižavajućem povlačenju - čak je odbacila i rutu za heroin - samo da bi se preselila u Ukrajinu i nastavila svirati iste stare pokvarene ploče. CIA stoji iza tekuće sabotaže ruske infrastrukture - u tandemu s MI6 i drugima. Prije ili kasnije doći će do povratnog udarca.
Malo ljudi - uključujući operativce CIA-e - možda zna da se New York, na primjer, može uništiti jednim potezom: dizanjem u zrak mosta Georgea Washingtona. Bez mosta se grad ne može opskrbiti hranom i većinom svojih potreba. Električna mreža New Yorka može se uništiti izbacivanjem centralne kontrole; ponovno sastavljanje moglo bi trajati godinu dana.
Čak i prekrivena beskonačnim slojevima ratne magle, trenutna situacija u Ukrajini još uvijek je okršaj. Pravi rat još nije ni počeo. Mogao bi - uskoro.
Osim Ukrajine i Poljske, nema NATO snaga vrijednih spomena. Njemačka ima smiješnu dvodnevnu zalihu streljiva. Turska neće poslati niti jednog vojnika da se bori protiv Rusa u Ukrajini.
Od 80.000 američkih vojnika stacioniranih u Europi, samo 10% je naoružano. Nedavno ih je dodano 20.000, što nije velika stvar. Kad bi Amerikanci aktivirali svoje trupe u Europi - što je samo po sebi prilično apsurdno - ne bi imali gdje iskrcati zalihe ili pojačanja. Sve zračne i morske luke bile bi uništene ruskim hipersoničnim projektilima u nekoliko minuta - u kontinentalnoj Europi kao i u Velikoj Britaniji.
Osim toga, svi centri goriva za naftu i prirodni plin, poput Rotterdama, bili bi uništeni, kao i sve vojne instalacije, uključujući glavne američke baze u Europi: Grafenwoehr, Hohenfels, Ramstein, Baumholder, Vilseck, Spangdahlem i Wiesbaden u Njemačkoj (za kopnene vojske i zrakoplovstva); Zračna baza Aviano u Italiji; Zračna baza Lajes na portugalskim Azorskim otocima; Mornarička postaja Rota u Španjolskoj; Zračna baza Incirlik u Turskoj; i postaje Kraljevskog ratnog zrakoplovstva Lakenheath i Mildenhall u Velikoj Britaniji.
Svi borbeni zrakoplovi i bombarderi bili bi uništeni - nakon što slete ili tijekom slijetanja: ne bi bilo mjesta za slijetanje osim na autoputu, gdje bi bili bez zaštite.
Projektili Patriot su bezvrijedni - kao što je cijeli globalni jug vidio u Saudijskoj Arabiji kada su pokušali odbiti Houti projektile koji su dolazili iz Jemena. Izraelska Željezna kupola ne može čak ni uništiti sve primitivne projektile koji dolaze iz Gaze.
Američka vojna moć vrhunski je mit o ribi koju treba spržiti. U biti, oni se skrivaju iza posrednika - kao što su Ukrajinske oružane snage. Američke snage su bezvrijedne osim kada su u nadmoćnoj prednost kao u Iraku 1991. i 2003., protiv bespomoćnog protivnika usred pustinje bez zračne zaštite. I nikada ne zaboravite kako je NATO potpuno ponižen od strane Talibana.
Konačna prijelomna točka
2022. završila je jedna era: konačna točka prijeloma "međunarodnog poretka temeljenog na pravilima" uspostavljenog nakon pada SSSR-a.
Imperij je ušao u očajnički niz, trošeći posljednje resurse - posrednički rat u Ukrajini, AUKUS, tajvanska histerija - da demontiraju konstrukciju koju su stvorili još 1991.
Povlačenje globalizacije provodi sama Imperija. To varira od krađe energetskog tržišta EU-a od Rusije tako da nesretni vazali kupuju ultra-skupu američku energiju do razbijanja cijelog opskrbnog lanca poluvodiča, nasilno ga ponovno obnavljajući oko sebe kako bi se "izolirala" Kina.
Rat NATO-a protiv Rusije u Ukrajini samo je zupčanik u kotaču Nove velike igre. Za globalni jug ono što je doista važno jest kako Euroazija - i šire - koordinira svoj proces integracije, od BRI do širenja BRICS+, od SCO do INSTC, od Opec+ do Partnerstva za Veliku Euroaziju.
Vratili smo se na ono kako je svijet izgledao 1914. ili prije 1939., samo u ograničenom smislu. Postoji mnoštvo nacija koje se bore proširiti svoj utjecaj, ali sve se klade na multipolarnost, ili "miroljubivu modernizaciju", kako je to Xi Jinping skovao, a ne na Vječne ratove: Kina, Rusija, Indija, Iran, Indonezija i drugi.
Pa zbogom 1991.-2022. Težak rad počinje sada. Dobrodošli u Novu veliku igru na kreku.
Komentari čitatelja
na naše novosti