© Getty Images / Joeal CalupitanAmerički ministar obrane Lloyd Austin rukuje se sa svojim filipinskim kolegom Carlitom Galvezom Jr. u Manili 2. veljače 2023.
Sporazumom je Washington zatvorio rupu američkih baza koje se protežu od Južne Koreje i Japana na sjeveru do Australije na jugu. Karika koja je nedostajala bili su Filipini, koji graniče s dvije najveće potencijalne žarišne točke - Tajvanom i Južnokineskim morem.
Dogovor, koji djelomično poništava odlazak SAD-a iz njihove bivše kolonije prije više od 30 godina, nije mala stvar.
"Nema događaja u Južnom kineskom moru koji ne zahtijeva pristup Filipinima", kaže Gregory B Poling, direktor programa za jugoistočnu Aziju pri Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.
"SAD ne traži stalne baze. Radi se o mjestima, a ne o bazama."
SAD je već imao ograničen pristup pet lokacija prema Sporazumu o poboljšanoj obrambenoj suradnji (EDCA) - novi dodaci i prošireni pristup, prema izjavi iz Washingtona, "omogućit će bržu potporu za humanitarne i klimatske katastrofe na Filipinima, i odgovoriti na druge zajedničke izazove", vjerojatno prikrivena referenca na suprotstavljanje Kini u regiji.
Izjava je uslijedila nakon što se američki ministar obrane Lloyd Austin sastao s filipinskim predsjednikom Ferdinandom "Bongbongom" Marcosom Jr. u Manili u četvrtak.
SAD nije rekao gdje su nove baze, ali tri bi mogle biti na Luzonu, otoku na sjevernom rubu Filipina, jedinom velikom komadu zemlje u blizini Tajvana - ako ne računate Kinu.
Kina je kritizirala sporazum rekavši da "postupci SAD-a eskaliraju regionalne napetosti i potkopavaju regionalni mir i stabilnost".
"Sjedinjene Države, iz vlastitih interesa i mentaliteta igre moćnika, nastavljaju jačati vojnu poziciju u ovoj regiji", navodi se u priopćenju njihova veleposlanstva.
Ovih dana SAD traži pristup mjestima gdje se mogu izvoditi "lagane i fleksibilne" operacije koje uključuju opskrbu i nadzor po potrebi, umjesto baza u kojima će biti stacioniran veliki broj vojnika.
Drugim riječima, ovo nije povratak u 1980-e, kada su Filipini bili dom za 15.000 američkih vojnika i dvije najveće američke vojne baze u Aziji, u Clark Fieldu i obližnjem Subic Bayu.
Onda je 1991. filipinska vlada opozvala dogovor. Filipinci su svrgnuli omraženu diktaturu Ferdinanda Marcosa, a slanje starih kolonijalnih gospodara kući dodatno je zacementiralo i demokraciju i neovisnost.
Vijetnamski rat je odavno završio, Hladni rat je bio na izmaku, a Kina je još bila vojni slabić. Tako su 1992. Amerikanci otišli kući - ili barem većina njih.
Što je još važnije, Kina više nije vojni slabić i kuca na glavna vrata Filipina. Manila je gledala - užasnuta, ali nemoćna da intervenira - kako je Peking krenuo u ponovno crtanje karte Južnog kineskog mora ili Zapadnofilipinskog mora, kako ga Manila inzistira nazivati. Od 2014. Kina je izgradila 10 baza na umjetnim otocima, uključujući jednu na grebenu Mischief, duboko unutar vlastite ekskluzivne ekonomske zone ili EEZ-a Filipina.
Do tada su odnosi između Manile i Pekinga bili bez velikih problema, kaže Herman Kraft, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Filipina.
"Imali smo situaciju u Južnom kineskom moru. Ali 2012. pokušali su preuzeti kontrolu nad Scarborough Shoalom. Zatim su 2014. počeli graditi otoke. Otimanje zemlje od strane Kine promijenilo je odnos."
"Imamo vrlo ograničenu sposobnost protiv prijetnje iz Kine", kaže bivši filipinski veleposlanik u SAD-u Jose Cuisia Jr.
On kaže da su Kinezi više puta prekršili obećanja da neće militarizirati svoje nove baze u Južnom kineskom moru.
"Kinezi su militarizirali ta obilježja i to stavlja veći dio našeg teritorija pod prijetnju. Samo SAD ima moć zaustaviti ih. Filipini to ne mogu sami."
Ali ovoga puta više neće biti tisuće američkih marinaca i zrakoplovaca koji će puniti crvene četvrti Olongapa ili grada Angelesa. Olongapo, blizu američke mornaričke baze, bio je središte ilegalne trgovine seksom 1970-ih
Povijest nasilja i zlostavljanja od strane američkih trupa na Filipinima još uvijek je osjetljiva tema. Procjenjuje se da je oko 15.000 djece ostalo sa svojim filipinskim majkama kada su njihovi američki očevi otišli kući.
"Imamo dugu povijest nejednakosti u našem odnosu", kaže Renato Reyes, glavni tajnik Novog domoljubnog saveza, ljevičarske skupine. "Filipini su bili prisiljeni snositi socijalne troškove. Postoji povijest silovanja, zlostavljanja djece i toksičnog otpada."
Povratku SAD-a na Filipine oštro se protive ljevičari u zemlji.
Iako neće biti toliko vojnika kao ranije, Washington sada traži pristup nekoliko novih lokacija, neke okrenute prema Južnom kineskom moru, druge okrenute prema sjeveru prema Tajvanu. Neslužbena izvješća ukazuju na opcije u Cagayanu, Zambalesu, Palawanu i Isabeli.
Prvi je okrenut prema Tajvanu, drugi prema plićaku Scarborough, a treći prema otocima Spratly. Svi novi američki objekti bit će unutar postojećih filipinskih baza. Američke trupe dolazit će u malim skupinama i na rotaciju.
Cilj će, kaže g. Poling, biti odvratiti daljnje kinesko teritorijalno širenje u Južnom kineskom moru, a istovremeno osigurati mjesto za SAD da promatra pokrete kineske vojske oko Tajvana.
"Filipini nemaju načina odvratiti Kinu izvan ovog saveza", kaže on. "Kupujemo rakete BrahMos od Indije. SAD bi željele razmjestiti krstareće rakete Tomahawk. Zajedno mogu držati kineske brodove na daljini."
Uz sve veću zabrinutost zbog sukoba oko Tajvana, Filipini bi mogli ponuditi "pozadinsko područje" za američke vojne operacije, ili čak mjesto za evakuaciju izbjeglica.
"Ljudi zaboravljaju da u Tajvanu živi između 150.000-200.000 Filipinaca", kaže g. Poling.
Ali Manila neće postati punopravna članica američkog saveza kako bi izazvala ili se oduprla usponu Kine, upozorava profesor Kraft.
"Filipini ne rade te stvari poput Australije i Japana, izravno izazivajući kineske interese u Južnom kineskom moru ili Istočnom kineskom moru. Predsjednik Marcos želi dobre odnose sa SAD-om. Ali također želi dobre odnose s Kinom radi gospodarske prednosti."
I Peking je dao do znanja da ne namjerava dopustiti da novi bazni sporazum između Manile i Washingtona poremeti njegove odnose sa susjedom.
U uvodniku objavljenom u povodu dolaska američkog ministra obrane u Manilu, kineski državni Global Times optužio je SAD za "postavljanje zamke Filipinima" i "pokušaj da se gurne Filipine na prvu crtu sukoba s Kinom" .
"Opet smo uhvaćeni u sredini", kaže g. Reyes, koji vjeruje da je Kina jednako kapitalistička imperijalistička sila kao i SAD.
"Filipini još uvijek imaju kolonijalni mentalitet - na Sjedinjene Države gledaju kao na svog velikog brata."
To što rade Sjedinjene Država i način na koji provociraju sukobe diljem svijeta postaje sve jasnije, pa čak i njihovoj domaćoj publici. U svom nedavnom segmentu i Tucker Carlson je pokrio ovu izuzetno važnu temu sa svojim gostom Jimmy Doreom
Komentar: Opravdanja pokrivaju sve 'otvorene ili obrambene' poteze SAD-a na bilo kojem terenu u svijetu...nazovite to samo 'sporazumom'.