Sirijski patrijarsi i poglavari crkava pozivaju na ukidanje sankcija i embarga protiv sirijskog naroda

Nedjelja
Pet, 10 Vel 2023 13:56 UTC

© AFP/Getty Images

Spasilački timovi 8. veljače provode operacije potrage i spašavanja u Alepu

Nakon potresa koji je pogodio veliko područje sjeverne Sirije 6. veljače, gospodarska embarga i sankcije koje su nametnule zemlje i organizacije Zapada protiv Sirijske Arapske Republike moraju odmah biti ukinute.

Ovaj imperativni zahtjev, koji prenosi Fides, uputili su patrijarsi i poglavari Crkava i vjerskih zajednica koje su nazočne u Siriji.

Potres je odnio tisuće života, pokazavši razornost i umnoživši patnju sirijskog naroda, već pognutog pod teretom rata, pandemije, inflacije te nedostatka prirodnih resursa, medicinskih i osnovnih potrepština.

Suočeni s ovakvom uništenom zemljom i nacijom, patrijarsi i poglavari Crkava i bitnih zajednica nazočnih u zemlji uputili su apel UN-u, ali i izravno zemljama koje su nametnule zabrane i gospodarska embarga Siriji predvođenoj Basharom al Assadom, potičući ih da odmah odbace te mjere koje su opisali kao "nepravedne" te da umjesto toga poduzmu iznimne i pravovremene humanitarne inicijative kako bi pomogli sirijskom narodu koji je opterećen neodrživim katastrofama.

Ovaj zahtjev sadržan je u izjavi kršćanskih poglavara, koju su, među ostalima potpisali i sirijski pravoslavni patrijarh Antiohije Mar Ignatius Aphrem II., grčki pravoslavni patrijarh Antiohije Yohanna X. i patrijarh Melkitske Grkokatoličke Crkve Youssef I. Absi.

"Također pozivamo sve ljude žive savjesti diljem svijeta da podignu svoj glas i zahtijevaju okončanje patnje sirijskog naroda i dozvole sirijskim građanima da žive dostojanstveno, kao što je navedeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima", pozivaju poglavari.

"Potres je uništio mjesta bogoslužja, zdravstvene ustanove, centre za socijalnu pomoć, pospješivši daljnji porast broja beskućnika i interno raseljenih osoba u vrijeme najžešće zime", stoji u priopćenju, u kojemu također žrtvama zemljotresa i njihovim obiteljima crkveni poglavari izražavaju molitvenu blizinu, moleći za ozdravljenje ozlijeđenih i za sve one koji sudjeluju u pomoći, apelirajući na vlade, međunarodne institucije i humanitarne organizacije da interveniraju kako bi pomogli sirijskom narodu, bez obzira na bilo kakve političke obzire ili kalkulacije.

Sankcije i ekonomske blokade koje su zapadne zemlje godinama uvodile protiv vlade u Damasku, predstavljene 2011., nastavljaju se produžavati s namjerom izazivanja kolapsa sistema na čelu s predsjednikom Al Asadom.

Tijekom godina, u bezbroj prilika, crkvena tijela te patrijarsi i biskupi oštro su kritizirali ove odredbe, koje imaju ozbiljne posljedice na svakodnevni život milijuna Sirijaca, i pozivali su na njihovu suspenziju ili ukidanje. "Ovjekovječiti sankcije protiv Sirije znači osuditi mnoge ljude na smrt", rekao je za Fides u studenom 2021. biskup Georges Abou Khazen, apostolski vikar (sada emerita) Aleppa za katolike latinskog obreda.

Nakon potresa, Bliskoistočno vijeće Crkava (MECC), ekumensko tijelo za vezu Crkava i crkvenih zajednica prisutnih u zemljama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, također je pozvalo na "trenutačno ukidanje sankcija protiv Sirije i pristup svim resursima, kako se sankcije ne bi pretvorile u zločin protiv čovječnosti".

Komentar: Eva Bartlett, neovisna kanadska novinarka, u svom članku Zapadne sankcije će značiti da više Sirijaca umre nakon potresa, između ostalog navodi:

Rat Zapada protiv Sirije koji je započeo početkom 2011. nije uspio svrgnuti njezina izabranog predsjednika, no naredne godine sve okrutnijih sankcija - sve u ime 'pomoći sirijskom narodu' - uspjele su život učiniti jadnim i gotovo nemogućim, s većinom koja si ne može priuštiti da valjano hrane svoje obitelji, a kamoli griju svoje domove.

Sada, u vrijeme krize, sirijski narod ne može čak ni primati donacije ili hitnu pomoć iz inozemstva. Jedan podržavatelj pokrenuo je GoFundMe kampanju, ali je ona uklonjena zbog sankcija. Upišite riječ "Ukraine" u polje za pretraživanje na PayPalu ili GoFundMeu i vidjet ćete bezbrojne pozive za slanje novca u Ukrajinu. Ali za Sirijce su zapadne platforme poput ovih zabranjene, i to već godinama.

U Siriji su potresi pridonijeli već velikoj šteti od rata. Aleppo, drugi po veličini grad u zemlji, bio je tragično sklon urušavanju zgrada zbog terorističke okupacije koja je trajala do 2016. Militanti su često probijali tunele ispod zgrada, u mnogim slučajevima kako bi postavili eksploziv i uništili ih, kao što su i učinili s Industrijskom komorom u travnju 2014.

Uz sirijsko stanovništvo koje se već borilo za preživljavanje prije potresa, sada se Alepo i obalna područja Sirije pogođena potresima suočavaju s još više smrti, ozljeda i raseljavanja.

Čak i bez potresa, Sirijci su se borili da nabave lijekove, bolnice su se borile da nabave ili održe kritične strojeve i opremu, a stanovništvo se u cjelini gušilo dok se stanje gospodarstva u zemlji stalno pogoršavalo, sve planirano.

Zapadni čelnici nepokolebljivi su da su jedini krivci za patnje Sirijaca prije potresa predsjednik Bashar Assad i njegova vlada (ili "režim", kako Washington naziva svaku nepoželjnu stranu vladu koju još nije srušio), čija je "diktatura" natjerala narod da se digne i započne građanski rat (zapravo posrednički rat protiv Sirije pod vodstvom SAD-a za svrgavanje navedene vlade). Sankcije, koje su tobože usmjerene protiv "režima", po ovoj logici imaju za cilj pomoći i zaštititi opću populaciju. U stvarnosti, one guše sirijske civile.

Evo kakav je život za mnoge Sirijce sada, prema britanskoj novinarki Vanessi Beeley: "SAD i njihove posredničke kurdske separatističke snage okupiraju sirijske resurse na sjeveroistoku koji uključuju njihovu naftu, što naravno znači da se najveći dio Sirije oslanja na iransku naftu za održavanje bilo kakve struje. Trenutačno imamo oko dva ili tri sata struje dnevno. U većini domova diljem Sirije nema grijanja."

Kao što Beeley primjećuje, Sirijci raseljeni nakon potresa - osim ako ne dobiju hitnu pomoć - suočavaju se sa smrzavanjem i vlažnim uvjetima, "bez ikakvog alternativnog skloništa, bez ikakve struje, bez ikakvog grijanja". A zahvaljujući sankcijama, očajnički potrebna humanitarna pomoć i prikupljanje sredstava je teško. Međunarodni teretni zrakoplovi ne mogu sletjeti u Siriju, a usluge grupnog financiranja, pa čak ni kreditne kartice nisu dostupne. Zapadne nacije koje signaliziraju vrline - glavni uzrok patnje u Siriji od 2011. - nisu samo ustrajale u zadržavanju sankcija; većina njih nije ponudila nikakvu značajnu pomoć od potresa, samo prazne riječi.

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova okrivilo je sankcije za pogoršanje jadne situacije, a također je istaknulo da ilegalna prisutnost SAD-a u Siriji i krađa sirijskih resursa također pogoršava gospodarsku situaciju.

"Česti [američki] vojni udari i oštre gospodarske sankcije prouzročili su ogromne civilne žrtve i oduzeli sredstva za preživljavanje Sirijcima. Dok razgovaramo, američke trupe nastavljaju okupirati glavna sirijska područja proizvodnje nafte. Opljačkali su više od 80 % sirijske proizvodnje nafte te prokrijumčarili i spalili sirijske zalihe žitarica. Sve je to još više pogoršalo sirijsku humanitarnu krizu."

Sve navedeno navelo je Sirijce da se za pomoć uglavnom oslanjaju na prijatelje zemlje. Uzgred, mnoge od tih nacija i skupina spadaju među one koje Zapad najviše ocrnjuje.

Nakon potresa, rusko Ministarstvo obrane poslalo je "preko 300 pripadnika i 60 vojnih i specijalnih vozila" za spašavanje i pružanje pomoći u Siriji. Rusko ministarstvo za hitne situacije poslalo je više od 100 spasilaca u Tursku i Siriju, uključujući zračnu bolnicu s 40 medicinara.

Iran je u Siriju poslao zrakoplov s 45 tona medicinske, prehrambene i sanitarne pomoći, a obećao je poslati još.

Čak je i razorena Libija, koja je i sama uvelike uništena drugim zapadnim projektom promjene režima, poslala zrakoplov s 40 tona medicinske i humanitarne pomoći, kao i vozilo hitne pomoći, u međunarodnu zračnu luku Alepo.

Hezbollah, libanonski pokret otpora, poslao je konvoje humanitarne pomoći za Siriju. Libanonska vojska priopćila je da će poslati pripadnike svoje inženjerijske pukovnije u Siriju kako bi doprinijeli operacijama potrage i spašavanja.

Naravno, nisu svi koji su ponudili svoju pomoć Siriji na popisu zapadnih sankcija. Alžir je poslao 115 tona pomoći u hrani i medicinskim potrepštinama, šatorima i dekama, kao i 86 specijaliziranih pripadnika civilne zaštite. Ujedinjeni Arapski Emirati će navodno poslati 50 milijuna dolara u Siriju za pomoć, a indijski, emiratski i jordanski zrakoplovi s humanitarnom i medicinskom pomoći za sirijske žrtve stigli su u glavni grad u srijedu. Čak se i Novi Zeland obvezao doprinijeti 500.000 novozelandskih dolara "za Sirijski Arapski Crveni polumjesec (SARC) za zadovoljavanje humanitarnih potreba."

U međuvremenu, zapadni korporativni mediji zadržali su se na narativu okrivljavanja Assadove vlade, uz članak u New York Timesu o tom pitanju .rekavši u početku da su zapadne sankcije ometale napore pomoći Siriji - prije nego što je brzo promijenio stav i rekao da vlada "strogo kontrolira kakvu pomoć dopušta područjima koje drži oporba". To je u skladu sa starom mantrom da sirijska vlada uskraćuje pomoć civilima u područjima okupiranim od strane terorista, koje većina zapadnih medija naziva "pobunjenicima" i "oporbenim borcima". To je nešto što smo ja i drugi novinari na terenu više puta razotkrili, posjećujući oslobođena područja i slušajući uvijek iznova da mještani gladuju jer su teroristi gomilali humanitarnu pomoć, uskraćivali je civilima ili je prodavali po izrazito napuhanim cijenama.
...
Otprilike 12 godina u zapadnom posredničkom ratu protiv Sirije, kontinuirano uskraćivanje samih osnova hitne humanitarne pomoći Sirijcima izvan područja pod kontrolom "pobunjenika", pokazuje koliko je tvrdnja Zapada da se brine za Sirijce zapravo mala. Nedostatak brige UN-a, WHO-a i pridruženih agencija za pomoć za Sirijce u Alepu, između ostalih područja pod vladinom kontrolom, uopće nije iznenađujuće, s obzirom na to da su ta tijela tijekom godina sustavno umanjivala terorizam protiv sirijskih civila.