kina
© Reuters(Slijeva) Saudijski državni ministar i savjetnik za nacionalnu sigurnost Musaed bin Mohammed Al-Aiban, direktor kineske Komisije za vanjske poslove Wang Yi i tajnik iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Shamkhani 10. ožujka 2023.
Dogovor o ponovnom otvaranju diplomatskih misija koji su Saudijska Arabija i Iran postigli uz posredovanje Kine mogao bi imati ljekoviti učinak na cijelu regiju Bliskog istoka. Kina je time potvrdila da svojom diplomacijom može uspostaviti odnose stabilnosti na iznimno krhkom području, za razliku od SAD-a i njegovih saveznika.

Iran i Saudijska Arabija do jučer su bili na dva suprotna pola bliskoistočne politike, kaže novinar i vanjskopolitički komentator Borislav Korkodelović.

Sada se, zahvaljujući kineskom posredovanju, može s mnogo više optimizma gledati na njihove neizravne sukobe u Jemenu, Siriji, Iraku i Libanonu - gdje god se sukobljavaju, ne samo šijiti i suniti, nego i tamo gdje su energetski interesi u sukobu ili gdje se vodi sukob vezan za odnos prema Izraelu i palestinskom pitanju.

"To su i ogromne razlike i ogromne teme i Kina je trebala pokušati sve to staviti pod jedan kišobran pregovora, dijaloga, transparentnosti, poštivanja interesa obje strane, posredovanja između tih interesa, pronalaženja nečeg zajedničkog", kaže Korkodelović.

Reputacija Kine kao mirotvorca raste

Kina se, dodaje nasu sugovornik, predstavila kao odgovorna zemlja s pozicijom u svijetu, a ta pozicija je potvrđena i sklapanjem iransko-saudijskog sporazuma, te s te pozicije može nastaviti djelovati i prema drugim mirovnim inicijativama.

"Ugled Kine s ovim postignutim sporazumom znatno je porastao jer je to oštar kontrast u odnosu na cjelokupnu međunarodnu situaciju. S obzirom na rat u Ukrajini i stalne ratnohuškačke povike koji se čuju iz Washingtona, a sve više i iz Bruxellesa, za veliku većinu čovječanstva ova inicijativa Kine iznimno je dobrodošla i može rasti optimizam da bi, možda, kineski prijedlog pregovora između Moskve i Kijev zavrijediti više pažnje, prije svega u zapadnom svijetu", smatra Korkodelović.

Kad pogledate, primjerice, Gruziju i što nevladine organizacije koje financira SAD rade u toj maloj kavkaskoj državi, to pokazuje vrlo oštar kontrast s onim što se dogodilo u Pekingu u petak, dodaje.

Ulazak Kine u bliskoistočno živo blato

Neposredno prije nego što će u prosincu posjetiti regiju Bliskog istoka, kineski strateški instituti upozorili su predsjednika Xi Jinpinga da je Bliski istok neka vrsta živog blata.

Prema Korkodelovićevim riječima, Xi je bio vrlo hrabar kada je zakoračio u bliskoistočno minsko polje, tim više što se sve događalo u vrijeme iznimno visokih napetosti između Kine i SAD-a. Međutim, kineski analitičari smatraju da upravo zbog tih napetosti Washington sa svojim saveznicima u istočnoj Aziji i Indo-Pacifiku sve više nastoji okružiti Kinu i konstantno vršiti pritisak na nju u njezinom neposrednom okruženju.

"Sada, prema tim analitičarima, Kina, kao što je svojedobno pokušavala igru ​​približiti Europi, pokušava proširiti svoj utjecaj na Bliskom istoku i tamo se natjecati sa SAD-om, ali miroljubivim sredstvima - razvojem tehnologija, poboljšanjem obrazovanja, industrijalizacijom arapskog svijeta, liječenjem klimatskih promjena... Kina nije država koja je veći dio svog postojanja vodila ratove, ali kroz povijest poznata kao zemlja, ako je imala teritorijalnih ambicija ili sporova sa susjedima, to se često svelo na sustave vazalstva ili sizerenstvo, a ne na razaranja poput Afganistana ili Sirije ili Iraka", objašnjava Korkodelović.

Postoji sva mogućnost da će Kina nastaviti jačati svoju prisutnost na Bliskom istoku, budući da izjave koje dolaze iz Rijada, Teherana i drugih regionalnih prijestolnica pokazuju da je stekla povjerenje regionalnih rivala. Ima jako dobre odnose i s Iranom i sa Saudijskom Arabijom, ali i s Izraelom, zemljom koja se, smatra Korkodelović, nakon potpisivanja sporazuma osjeća kao najveći regionalni gubitnik.

Zahvaljujući Kini relaksacija odnosa na Bliskom istoku

O detaljima pregovora u Pekingu i dalje se malo zna - praktički, malo tko je znao da su visoka izaslanstva Irana na čelu s tajnikom Vrhovnog vijeća sigurnosti admiralom Ali Shamkhanijem i Saudijske Arabije na čelu sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost Musad bin Muhammad Al-Aiban u Pekingu.

Odnosi između dviju zemalja prekinuti su 2016., kada su iranski prosvjednici upali u saudijsko veleposlanstvo u Teheranu nakon što je vodeći šijitski svećenik Nimr al-Nimr pogubljen u Saudijskoj Arabiji.

Godinu dana ranije, u stampedu tijekom hodočašća u Meku, među 719 stradalih hodočasnika bilo je i 130 vjernika iz Irana, što je izazvalo oštre kritike Teherana na račun Rijada. Osim toga, dvije zemlje vode posrednički rat u Jemenu, gdje je Saudijska Arabija uz pomoć svojih saveznika intervenirala na strani vlade, dok Iran podržava pobunjeničke Hutije. Iran i Saudijska Arabija također imaju suprotstavljene interese u Bahreinu, jedinoj arapskoj državi u kojoj je ugušeno "arapsko proljeće", gdje vlada 20 posto sunita nad šijitskom većinom. Dvije se sile sukobljavaju i u Libanonu, gdje Iran podržava Hezbollah, moćnu šijitsku vojno-političku organizaciju.

Odnosi između dviju zemalja počeli su otopljavaju 2020. godine, pa je uz posredovanje Iraka održano nekoliko rundi pregovora. Također, u posredovanje se uključio i Oman. Time su, smatra Korkodelović, Irak i Oman otvorili put pregovorima u Pekingu.

Ključni trenutak bio je prosinački posjet kineskog predsjednika Xi Jinpinga Rijadu, gdje je imao tri vrste summita s izaslanstvima bliskoistočnih zemalja - prvo je održao bilateralni summit sa Saudijskom Arabijom, zatim summit sa zaljevskim državama, a treći summit bio je summit između Kine i 22 članice Arapske lige.

Vjerojatno je na tim summitima napravljen značajan pomak u realizaciji ideje kineskog predsjednika koju je iznio vodeći kineski diplomat Wang Yi, ističe Korkodelović.

Sljedeći trenutak koji je doveo do napretka bio je prošlomjesečni trodnevni boravak iranskog predsjednika Ebrahima Raisija u Pekingu. Prema Korkodelovićevim riječima, kineski mediji, posebice oni iz Hong Konga, navode da su oko dogovora postignutog prošlog petka dogovoreni mnogi detalji.

Postignuti dogovor veliki je iskorak za Iran, jer se uz njegovu pomoć izvlači iz desetljeća sankcija koje mu je nametao Zapad. Od pobjede Islamske revolucije 1979. Iran više nema dominantnu poziciju koju je imao za vrijeme dinastije Pahlavi, kada je bio vodeća regionalna sila i "američki žandar" u regiji.

"Sada Iran probija te obruče blokade, ubrzano obnavlja odnose s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, već je imao solidne odnose s Kuvajtom, imao je solidne odnose s Omanom, a sada postoji veliko pitanje između njega i Saudijske Arabije koji treba riješiti, a to je rat u Jemenu. Vjerojatno je to nešto što međunarodna zajednica očekuje da će pratiti kao veliki događaj", naglašava Korkodelović.

Prema njegovim riječima, ono što se očekuje je da Teheran utječe na Hutije da postanu elastičniji, kako bi Rijad i Iran izašli iz rata i sačuvali obraz. Nakon saudijsko-iranskog sporazuma, situacija bi mogla biti povoljnija za Siriju, a politička situacija bi se mogla relaksirati za Libanon, zaključuje on.