pig mask farmer protest great reset
© Carsten Koall / Getty ImagesNjemački obiteljski poljoprivrednici prosvjeduju protiv trgovinskih sporazuma u Berlinu
Svi gubimo od globalnog rata protiv poljoprivrednika

Francuska je u plamenu. Izrael eruptira. Amerika se suočava s drugim 6. siječnja. Međutim, u Nizozemskoj se politički establišment trese od potpuno drugačije vrste prosvjeda - onog koji, možda više nego bilo koji drugi koji danas bjesni, prijeti destabilizacijom globalnog poretka. Pobjeda Poljoprivredno-građanskog pokreta (BBB) na nedavnim pokrajinskim izborima predstavlja izvanredan rezultat za anti-establišment stranku koja je osnovana prije nešto više od tri godine. Ali opet, ovo nisu obična vremena.

BBB je izrastao iz masovnih demonstracija protiv prijedloga nizozemske vlade da se do 2030. godine smanji emisija dušika za 50% u poljoprivrednom sektoru zemlje — cilj koji je osmišljen kako bi se uskladili s pravilima Europske unije o smanjenju emisija. Dok velike poljoprivredne tvrtke imaju sredstva za postizanje ovih ciljeva - korištenjem manje dušičnih gnojiva i smanjenjem broja stoke - manja, često obiteljska gospodarstva bila bi prisiljena prodati ili zatvoriti. Doista, prema uvelike redigiranom dokumentu Europske komisije, upravo je to cilj strategije: "ekstenzivna poljoprivreda, osobito kroz otkup ili gašenje farmi, s ciljem smanjenja stoke"; to bi "prvo bilo na dobrovoljnoj osnovi, ali nije isključen ni obvezni otkup ako bude potrebno".

Stoga ne čudi da su planovi izazvali masovne prosvjede poljoprivrednika, koji to vide kao izravan napad na svoju egzistenciju, ili da je slogan BBB-a — "Nema farmi, nema hrane" — jasno odjeknuo među biračima. Ali osim zabrinutosti oko utjecaja mjere na sigurnost hrane u zemlji i na stoljećima star ruralni način života koji je sastavni dio nizozemskog nacionalnog identiteta, upitno je i obrazloženje ove drastične mjere. Poljoprivreda trenutačno čini gotovo polovicu ukupne proizvodnje ugljičnog dioksida u zemlji, no Nizozemska je odgovorna za manje od 0,4% svjetskih emisija. Nije ni čudo što mnogi Nizozemci ne vide kako tako zanemarivi povrati opravdavaju potpunu reviziju poljoprivrednog sektora u zemlji, koji se već smatra jednim od najodrživijih u svijetu: tijekom posljednja dva desetljeća, ovisnost o vodi za ključne usjeve smanjena je za čak 90%, a upotreba kemijskih pesticida u staklenicima gotovo je u potpunosti eliminirana.


Komentar: Povezani članci:

Poljoprivrednici također ističu da bi se posljedice smanjenja količine dušika proširile i izvan Nizozemske. Naposljetku, zemlja je najveći europski izvoznik mesa i drugi najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda u svijetu, odmah iza Sjedinjenih Država — drugim riječima, plan bi prouzročio kolaps izvoza hrane u trenutku kada se svijet već suočava s nedostatak hrane i resursa. Već znamo kako bi ovo moglo izgledati. Slična zabrana dušičnih gnojiva provedena je u Šri Lanki prošle godine, s katastrofalnim posljedicama: izazvala je umjetnu nestašicu hrane koja je gotovo dva milijuna Šri Lankanaca gurnula u siromaštvo, što je dovelo do pobune koja je svrgnula vladu.


Komentar: WEF playbook: Collapse Sri Lanka today, tomorrow the West?


S obzirom na iracionalnu prirodu politike, mnogi poljoprivrednici koji prosvjeduju vjeruju da se za nju ne mogu jednostavno okriviti urbane "zelene elite" koje trenutno vode nizozemsku vladu. Oni sugeriraju da je jedan od temeljnih razloga za ovaj potez istiskivanje malih poljoprivrednika s tržišta, dopuštajući im da ih kupe multinacionalni divovi agrobiznisa koji prepoznaju ogromnu vrijednost zemlje — ne samo da je vrlo plodna, nego je i strateški smješten s lakim pristupom sjevernoatlantskoj obali (Rotterdam je najveća luka u Europi). Također ističu da je premijer Rutte suradnik u postavljanju dnevnog reda Svjetskog ekonomskog foruma, koji je poznat po tome što je korporativno vođen, dok su njegov ministar financija i ministar socijalnih pitanja i zapošljavanja također povezani s tim tijelom.

Čini se da je borba koja se odvija u Nizozemskoj dio mnogo veće igre koja nastoji "resetirati" međunarodni prehrambeni sustav. Slične mjere trenutno se uvode ili razmatraju u nekoliko drugih europskih zemalja, uključujući Belgiju, Njemačku, Irsku i Britaniju (gdje Vlada potiče tradicionalne poljoprivrednike da napuste industriju kako bi oslobodili zemlju za nove "održive" poljoprivrednike). Kao drugi najveći doprinositelj emisijama stakleničkih plinova, nakon energetskog sektora, poljoprivreda je prirodno završila na nišanu zagovornika Net Zero-a — to jest, gotovo svih velikih međunarodnih i globalnih organizacija. Rečeno nam je da je rješenje "održiva poljoprivreda" — jedan od 17 UN-ovih ciljeva održivog razvoja (SDG), koji čine njihovu "Agendu 2030".

Ovo pitanje sada je gurnuto na vrh globalne agende. Sastanak G20 održan prošlog studenog na Baliju pozvao je na "ubrzanu transformaciju prema održivim i otpornim poljoprivrednim i prehrambenim sustavima i opskrbnim lancima" kako bi se "osiguralo da prehrambeni sustavi bolje pridonose prilagodbi i ublažavanju klimatskih promjena". Samo nekoliko dana kasnije, u Egiptu, COP27 godišnji klimatski summit Zelene agende pokrenuo je svoju inicijativu usmjerenu na promicanje "pomaka prema održivoj, klimatski otpornoj, zdravoj prehrani". U roku od godinu dana, njegova Organizacija za hranu i poljoprivredu namjerava pokrenuti "putokaz" za smanjenje emisija stakleničkih plinova u poljoprivrednom sektoru.

Završna igra je nagoviještena u nekoliko drugih dokumenata UN-a: smanjenje upotrebe dušika i globalne stočne proizvodnje, smanjenje potrošnje mesa i promicanje "održivijih" izvora proteina, kao što su biljni ili laboratorijski uzgojeni proizvodi, pa čak i kukci. Program Ujedinjenih naroda za okoliš, na primjer, izjavio je da se globalna potrošnja mesa i mliječnih proizvoda mora smanjiti za 50% do 2050. Druge međunarodne i multilateralne organizacije predstavile su vlastite planove za transformaciju globalnog prehrambenog sustava. Strategija EU-a od farme do stola "ima za cilj ubrzati naš prijelaz na održivi prehrambeni sustav". U međuvremenu, Svjetska banka, u svom akcijskom planu za klimatske promjene za 2021.-2025., kaže da će 35% ukupnog financiranja banke tijekom ovog razdoblja biti posvećeno transformaciji poljoprivrede i drugih ključnih sustava za suočavanje s klimatskim promjenama.

Uz ova međuvladina i multilateralna tijela, golema mreža "dionika" sada je posvećena "ozelenjavanju" poljoprivrede i proizvodnje hrane — privatne zaklade, javno-privatna partnerstva, nevladine organizacije i korporacije. Reset the Table, izvješće Zaklade Rockefeller iz 2020. godine, pozvalo je na odmak od "fokusiranja na maksimiziranje povrata dioničara" na "pravedniji sustav usmjeren na poštene povrate i koristi za sve dionike". Ovo može zvučati kao dobra ideja, sve dok se ne uzme u obzir da je "kapitalizam dionika" koncept koji snažno promovira Svjetski ekonomski forum, koji zastupa interese najvećih i najmoćnijih korporacija na planetu.

Zaklada Rockefeller ima vrlo bliske veze sa WEF-om, koji i sam potiče poljoprivrednike da prihvate "klimatski pametne" metode kako bi do 2030. izvršili "tranziciju na sustave ishrane s nultom stopom emisija i koje su dobre za prirodu". WEF također snažno vjeruje u potrebu drastičnog smanjenja uzgoja stoke i potrošnje mesa te prelaska na "alternativne proteine".

Vjerojatno najutjecajnija javno-privatna organizacija posebno "posvećena transformaciji našeg globalnog prehrambenog sustava" je Komisija EAT-Lancet, koja se uglavnom temelji na "multi-dioničkom" pristupu iz Davosa. To se temelji na premisi da globalno kreiranje politike treba oblikovati širok raspon neizabranih "dionika", poput akademskih institucija i multinacionalnih korporacija, koji rade ruku pod ruku s vladama. Ova mreža, čiji je suosnivač Wellcome Trust, sastoji se od agencija UN-a, vodećih svjetskih sveučilišta i korporacija kao što su Google i Nestlé. Osnivačica i predsjednica EAT-a, Gunhild Stordalen, norveška filantropistica koja je udana za jednog od najbogatijih ljudi u zemlji, opisala je svoju namjeru da organizira "Davos za hranu".
Gian Lorenzo Cornado
Gian Lorenzo Cornado, talijanski veleposlanik pri UN-u u Ženevi
Rad EAT-a isprva je podržavala Svjetska zdravstvena organizacija, ali 2019. WHO je povukao svoju podršku nakon što je Gian Lorenzo Cornado, talijanski veleposlanik i stalni predstavnik pri UN-u u Ženevi, doveo u pitanje znanstvenu osnovu režima prehrane koji EAT forsira — koji je usmjerena na promicanje hrane biljnog podrijetla i isključivanje mesa i druge hrane životinjskog podrijetla. Cornado je tvrdio da "standardna prehrana za cijeli planet" koja zanemaruje dob, spol, zdravlje i prehrambene navike "nema nikakvo znanstveno opravdanje" i "značila bi uništenje tisućljetne zdrave tradicionalne prehrane koja je puni dio kulturnog naslijeđa i društvenog sklada u mnogim narodima".

Možda je važnija, rekao je Cornado, činjenica da je režim prehrane koji savjetuje Komisija "također nutritivno manjkav i stoga opasan za ljudsko zdravlje" i "sigurno bi doveo do ekonomske depresije, posebno u zemljama u razvoju". Također je izrazio zabrinutost da bi "potpuna ili gotovo potpuna eliminacija hrane životinjskog podrijetla" uništila stočarstvo i mnoge druge aktivnosti vezane uz proizvodnju mesa i mliječnih proizvoda. Unatoč ovim zabrinutostima, koje je iznio vodeći član najvećeg svjetskog tijela za javno zdravstvo i koje dijeli mreža koja predstavlja 200 milijuna malih poljoprivrednika u 81 zemlji, EAT nastavlja igrati središnju ulogu u globalnom nastojanju za radikalnu transformaciju prehrambenih sustava. Na samitu Ujedinjenih naroda o prehrambenim sustavima 2021., koji je proizašao iz partnerstva između WEF-a i glavnog tajnika UN-a, Stordalen je dobio vodeću ulogu.

Ovo potpuno brisanje granica između javne i privatno-korporacijske sfere u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru također se događa i u drugim područjima — s Billom Gatesom koji stoji negdje u sredini. Uz zdravstvenu skrb, poljoprivreda je glavni fokus Zaklade Billa i Melinde Gates, koja financira nekoliko inicijativa čiji je deklarirani cilj povećanje sigurnosti hrane i promicanje održive poljoprivrede, kao što su Gates Ag One, CGIAR i Savez za zelenu revoluciju u Africi. Organizacije civilnog društva, međutim, optužile su Zakladu da koristi svoj utjecaj za promicanje multinacionalnih korporativnih interesa na globalnom jugu i za poticanje neučinkovitih (ali vrlo profitabilnih) visokotehnoloških rješenja koja uglavnom nisu uspjela povećati globalnu proizvodnju hrane. Ni Gatesove "održive" poljoprivredne aktivnosti nisu ograničene na zemlje u razvoju. Uz ulaganje u tvrtke za proizvodnju biljnih proteina, kao što su Beyond Meat i Impossible Foods, Gates je kupovao ogromne količine poljoprivrednog zemljišta u SAD-u, do te mjere da je postao najveći privatni vlasnik poljoprivrednog zemljišta u zemlji.

Problem s globalističkim trendom koji on utjelovljuje je očit: u konačnici, mala i srednja poljoprivreda je održivija od industrijske poljoprivrede velikih razmjera, jer je obično povezana s većom bioraznolikošću i zaštitom krajobraznih obilježja. Mala poljoprivredna gospodarstva također pružaju čitav niz drugih javnih dobara: pomažu u održavanju živahnih ruralnih i udaljenih područja, očuvanju regionalnih identiteta i nude zapošljavanje u regijama s manje mogućnosti za zapošljavanje. Ali što je najvažnije, male farme hrane svijet. Studija iz 2017. pokazala je da "mreža hrane seljaka" — raznolika mreža malih proizvođača odvojenih od velike poljoprivrede — hrani više od polovice svjetskog stanovništva koristeći samo 25% svjetskih poljoprivrednih resursa.

Međutim, tradicionalna poljoprivreda trpi napad bez presedana. Mali i srednji poljoprivrednici izloženi su društvenim i ekonomskim uvjetima u kojima jednostavno ne mogu preživjeti. Seljačka gospodarstva nestaju alarmantnom brzinom diljem Europe i drugih regija, u korist svjetskih prehrambenih oligarha — a sve se to radi u ime održivosti. U vrijeme kada je gotovo milijarda ljudi diljem svijeta još uvijek pogođena glađu, lekcija nizozemskih poljoprivrednika ne može biti hitnija, ili inspirativnija. Za sada, barem, još uvijek ima vremena oduprijeti se Velikom prehrambenom resetu.
Thomas Fazi kolumnist je UnHerd-a i prevoditelj. Njegova najnovija knjiga je The Covid Consensus, koju je napisao u koautorstvu s Tobyjem Greenom.