Ne znam, jer ga nemam.
'Ali tako je pogodan!' kažu oni koji zure u nevjerici u moju Nokiu staru dvadeset godina.
Na što odgovaram: 'Pogodnost stvara poslušnost'. Ali čemu?
Otkako su prvi put uvedeni u naše živote 2008., pametni telefoni postali su naša vanjska memorija i mozak, zamjenjujući oboje pogodnošću da se ne moramo ničega sjećati ili razmišljati svojom glavom. Ako mi ne vjerujete, onda mi odgovorite bez gledanja u svoj pametni telefon. Koliko je 9 x 13? Koji je bio glavni grad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije? U kojem mjesecu koje godine je Ujedinjeno Kraljevstvo izvršilo invaziju na Irak na začelju koalicije predvođene SAD-om? Prije pametnih telefona, svako dijete u Velikoj Britaniji znalo je odgovore na ova pitanja. Sada, niti jedna odrasla osoba ne zna.
Ali oni su sada čak i više od ovoga. Pametni telefoni, tijekom dvije godine karantene, bili su instrument na koji su COVID-vjernici preuzimali softverske aplikacije (ili app) koje su ih povezivale s programom za praćenje Test and Trace koji je identificirao i bilježio njihovu lokaciju, kretanje, druženje i osobne kontakte.
U bliskoj budućnosti, pametni telefoni su instrument na koji će, pod krinkom digitalne verifikacije našeg identiteta - o čemu je Vladina 'konzultacija' završena ovog mjeseca - poslušni učitati svoje biometrijske podatke (otiske prstiju, fotografiju i DNK bris) centraliziranoj bazi podataka kojoj će 32 javna tijela koja predsjedaju državom biološke sigurnosti UK-a imati pristup.
Prema Zakonu o digitalnom gospodarstvu iz 2017., ta javna tijela uključuju Ured vlade; Ministarstvo unutarnjih poslova; Odjel za obranu; Riznica HM; Ministarstvo pravosuđa; Odjel za obrazovanje; Odjel za poslovnu, energetsku i industrijsku strategiju; Odjel za rad i mirovinsko osiguranje; Odjel za zajednice i lokalnu samoupravu; Odjel za kulturu, medije i sport; Odjel za promet; Odjel za hranu, okoliš i ruralna pitanja; Porezi i carine Njezina Veličanstva; sva županijska, okružna i londonska vijeća; Uprava šireg Londona; Vijeće londonskog Cityja; sva vatrogasna i spasilačka tijela; sve policijske vlasti; sve obrazovne vlasti; sva tijela za plin i struju; HM gruntovnica; i, prema Odjeljku 35, bilo koje drugo javno tijelo ili privatni agent koji pruža uslugu za javno tijelo, određeno za specifičnu svrhu koja opravdava pristup tim podacima.
Pametni telefoni su instrument koji će pratiti jesu li njihovi vlasnici u tijeku s onim za što država biosigurnosti UK-a smatra da znači u potpunosti 'cijepljena' osoba, s onim što naša Vlada i njezini partneri u farmaceutskoj industriji odluče da moramo ubrizgati u naša tijela kao uvjet za pristup pravima državljanstva.
Pametni telefoni su instrument koji će pratiti i bilježiti koliko puta napuštamo ili ulazimo u naš 15-minutni raspon ispaše koji trenutačno provode naše javne vlasti kako bi nam ograničile slobodu kretanja pod krinkom 'spašavanja planeta'.
Pametni telefoni su instrument koji će pratiti naš ugljični otisak kako bi se pratila i kontrolirala količina mesa, mliječnih proizvoda, energenata, nafte, benzina i drugih proizvoda na koje će nam britanska država biološke sigurnosti — prema uvjetima potpisanih sporazuma iz Agende 2030. od strane britanske vlade 2015. — postupno ukinuti pristup od sada do 2030.
Pametni telefoni su sredstva pomoću kojih će se naša usklađenost sa zaključavanjem, mandatima za nošenje maski i programima genske terapije koje diktira Ugovor Svjetske zdravstvene organizacije o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju i koji provodi britanska država biološke sigurnosti nadzirati, bilježiti i provoditi, između ostalih resursa, prekidajući naš pristup elektroničkoj i digitalnoj mreži.
A u sljedećih nekoliko godina pametni telefoni će postati digitalni novčanik preko kojeg će Bank of England imati potpunu kontrolu nad time koliko, na što i gdje trošimo njezinu digitalnu valutu središnje banke.
Pametni telefoni su prva generacija biotehnologije koja se već ugrađuje u naša tijela u obliku progutanih lijekova koji nose mikročipove i koji bilježe usklađenost; kvantne točke i boje u genskim terapijama koje se ubrizgavaju poput cjepiva protiv najnovije pandemije koju će proglasiti WHO i koja prijeti civilizaciji; i mikroprocesori ugrađeni pod našu kožu radi jednostavnosti i pogodnosti beskontaktnog plaćanja. Pametni telefoni preteča su onoga za što se Klaus Schwab, osnivač Svjetskog ekonomskog foruma, točno i proročanski hvalio da će biti 'fuzija našeg fizičkog, našeg digitalnog i našeg biološkog identiteta' u budućnosti koja se ubrzano približava i koju je on isplanirao za nas.
Pametni telefoni su, dakle, tehnologija našeg porobljavanja, i činjenica da, iako to sve više prepoznajemo, ih se još uvijek - dosad - ne želimo odreći, pokazuje koliko smo ovisni o ovoj tehnologiji, koliko je prodrla u našu psihologiju i zapravo u našu biologiju. Poput zatvorenika koji su prisiljeni graditi logor u kojem su zatvoreni, nastavljamo plaćati sve veće iznose za svoje pametne telefone, nadograđujemo svoj zatvor kad god nas na to pozovu i zahtijevamo da se njegova postrojenja redovito povećavaju u učinkovitosti najnovijom tehnologijom.
Istina je da mi ne programiramo pametne telefone i ne koristimo ih. Oni programiraju nas, mijenjaju način na koji ih koristimo. Oni koriste nas. Uz uspon automobila kao široko dostupne pogodnosti između 1950-ih i 60-ih, netko je primijetio da bi, kad bi vanzemaljci posjetili Zemlju, mislili da su automobili dominantan oblik života, a da smo mi samo izvor energije koji, nakon ulaska u njih, omogućuje njima da se kreću - nešto poput načina na koji mi koristimo hranu. Sedamdeset godina i dvije industrijske revolucije kasnije, mi smo sada organska komponenta koja upravlja pametnim telefonima, i na taj način im omogućuje repliciranje u broju i povećanje snage - prije svega nad nama. To je, u najosnovnijem smislu, funkcija ljudskog bića u Globalnoj državi biosigurnosti. A ako nastavimo misliti da mi koristimo svoje pametne telefone - kao što su nas programirali da mislimo - oni koji ih programiraju imat će potpunu kontrolu nad nama.
Pa recimo samo na trenutak — barem simbolično, ili još bolje u iščekivanju budućeg i definitivnog rastanka — bacite svoj pametni telefon sada, dok čitate ovaj članak. Ustanite i bacite ga u smeće. A ako čak ni to ne možete učiniti - a pretpostavljam da će malo tko od vas koji ovo čitate to učiniti - pozivam vas da razmislite o ovoj ovisnosti o tehnologijama Četvrte industrijske revolucije.
Pametni telefon nije alat. To nije 'pogodnost'. To je biotehnologija, a činjenica da još nije ugrađena u naša tijela ne znači da već nije postala dio nas — i to dio nas za koji ste upravo pokazali da ste za njega spremni žrtvovati svoju slobodu radije nego ga odbaciti. Doista, ono što su protekle tri godine kukavičluka i poslušnosti pokazale jest da ćemo, kao poslušni podanici kapitalizma, braniti svoje ropstvo daleko žešće nego što ćemo braniti svoje slobode.
Godine 1944., dok se Drugi svjetski rat bližio kraju, nadrealistički pjesnik, André Breton, izjavio je: 'Sloboda je boja čovjeka!' Više ne. Sloboda je, kako je George Orwell predvidio pet godina kasnije, sada ropstvo. Jer ropstvo je sigurno. Ropstvo je pogodno. Ropstvo je opće dobro. Ropstvo je sada najviša građanska vrlina. Ropstvo je naša dužnost. Ropstvo je naša sudbina - stoga se ne trudite boriti protiv njega. Umjesto toga, prigrlite svoje ropstvo. Nadogradite svoj pametni telefon na novi model.
Satima čekajte u redu ispred Apple ili Google trgovina. Zamotajte svoje lance u lijep kožni novčanik. Preuzmite najnoviju aplikaciju svog ropstva. Pokažite ga svojim prijateljima i pohvalite se njegovim novim i poboljšanim brzinama. Nikada, nikada, ne dopustite da nije pored vas. Stavite ga ispod jastuka prije spavanja kako bi vam mogao reći koliko ste dobro spavali. Pogledajte u ekran čim se probudite. Jer to je vaš najbolji prijatelj, vaš veliki brat, ljubavnik koji vas nikada neće izdati i kojeg ste oduvijek željeli da imate. To je vaš jedini izvor istine - baš kao što nam je rekla Jacinda Ardern. Ne vjerujte drugome!
André Breton je također rekao da nikada nećemo imati političku revoluciju dok ne budemo imali revoluciju uma. Ili kako ga je Parliament Funk parafrazirao godinama kasnije: 'Oslobodite svoj um i vaša će stražnjica slijediti'. Kao što su posljednje tri godine ropstva i poslušnosti pokazale, naši su umovi već u zatvoru. I dok ih ne oslobodimo, govor o otporu, a kamoli svrgavanju, Globalne države biosigurnosti je - oprostite na mom francuskom - merde.
Nažalost, čisto je hipotetska istina da, ako ih dovoljan udio od 93 posto građana Ujedinjenog Kraljevstva koji posjeduju pametne telefone (51,7% Apple, 47,78% Google i 0,57% Samsung) baci, prijetnje našoj slobodi s kojima se suočavamo danas bi bile gotove. Barem za sada. Sve dok ne izmisle nove lance kojima će nas vezati.
Ako ste još uvijek u nedoumici, ovaj je tjedan Vlada Ujedinjenog Kraljevstva najavila sustav 'Obavijesti u hitnim slučajevima' koje će se slati na vaš pametni telefon svaki put kada najave hitan slučaj. Nisu rekli što predstavlja hitan slučaj koji zahtijeva takvu obavijest, ali na temelju proteklih nekoliko godina histerije, mogli bi uključiti vruće ili hladno vrijeme; razine onečišćenja; šumske požare; poplave; gužvu na plaži; opterećenja energetske mreže; nestašice hrane; kibernetički napad; novi virus, socijalne nemire; političke demonstracije; prijetnje nuklearnog rata; provedbe izvanrednog stanja. Svaki od ovih 'hitnih slučajeva' i više u budućnosti mogao bi aktivirati alarm na vašem pametnom telefonu; ali odgovor će biti isti.
'Kada dobijete upozorenje', Vlada nam je potpuno jasno dala na znanje, 'prestanite s onim što radite i slijedite upute'. Ali to je samo gesta iluziji da još uvijek možemo slobodno birati. Nakon što se na vaš pametni telefon učita Vladina aplikacija za digitalnu provjeru i poveže sa sustavom digitalnog nadzora i kontrole koji se nameće u Ujedinjenom Kraljevstvu pod krinkom '15-minutnih gradova', ove će se upute provoditi bez potrebe za našom voljnom usklađenosti. Vaš električni automobil će biti isključen; vaša dodijeljena količina goriva ili hrane ili energije bit će zamrznuta; vaš novčanik digitalne funte će bit zaključan.
Da li se već želite riješiti svog pametnog telefona? 'Ali koja je svrha, kad se nitko drugi neće riješiti svojih?' Individualno nepridržavanje gotovo se uvijek provodi u javnosti, u društvenom okruženju, u prisutnosti drugih ljudi, koji se sami mogu ili ne moraju pridržavati - obično ovo prvo. U najmanju ruku skreće pozornost na tehnologije i propise koji primoravaju poslušnost, a na koje smo se navikli do te mjere da su postali transparentni, nevidljivi. Uistinu, dominacija ideologije može se mjeriti njezinom transparentnošću. Ako ne koristite pametni telefon, ono što je sada transparentno ponovno postaje vidljivo.
Sukladnost s programom genske terapije Ujedinjenog Kraljevstva nije bila — kao što su tvrdili oni koji su se dobrovoljno povinovali — osobni i individualni izbor 'cijepljenja' protiv smrtonosnog virusa, pa stoga nije stvar onih koji su se protivili nacionalnom programu. To je bio, i jest, čin kolektivne poslušnosti koji je stvorio konsenzus s kojim su neposlušni bili i jesu društveno izopćeni, demonizirani u medijima kao ubojice, otpušteni s posla i tretirani prema novonastalim zakonima kao građani bez prava i slobode, zatvorenici u vlastitoj zemlji i domovima.
Na isti način, korištenje pametnog telefona nije osobni izbor — bilo da se bira slobodno ili iz navike ili ovisnosti; to je kolektivni čin usklađenosti koji stvara digitalni logor u kojem ćemo svi mi jednog dana biti zatvoreni. Tek kada milijuni nas prestanu koristiti instrumente našeg porobljavanja, pobjeći ćemo iz ovog logora - kao što moramo i jedino možemo - zajedno; ali taj se individualni izbor ne može izbjeći.
Individualno nepridržavanje uvijek je demonstracija nepridržavanja. Na Parlamentarnom trgu u Londonu, nasuprot zgrade Parlamenta, nalazi se kip sufražetkinje Millicent Fawcett. Više bih volio da se radi o Sylviji Pankhurst; ali ona drži mali transparent na kojem piše: 'Hrabrost poziva na hrabrost svugdje'. Na Zapadu, a posebno u Velikoj Britaniji, dugo smo bili kukavice i moramo smoći hrabrosti. To dolazi od pojedinaca koji ustaju i govore: 'Ne, neću se pridržavati'.
Ponavljam: digitalni logor u koji nas žele zatvoriti je — doslovno — u našim rukama. Riješite ih se. Razbijte ih! Nemamo što za izgubiti osim vlastitih lanaca. Imamo svijet slobode za dobiti.
Simon Elmer autor je dvaju novih svezaka članaka o britanskoj državi biološke sigurnosti, Virtue and Terror i The New Normal, koji su dostupni u tvrdom, mekom uvezu i kao e-knjiga. Ovaj je članak izvadak iz teksta koji je pročitao na predstavljanju ovih knjiga održanom u Londonu 11. ožujka, povodom obilježavanja treće obljetnice otkako je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila 'pandemiju'.
Komentari čitatelja
na naše novosti