Sada je to izvjesno, ali gotovo nitko nije očekivao tako šokantan razvoj događaja, koji je samo bio početak novog rata kojeg su države pokrenule protiv svojih naroda. Rijetko tko je dotad sumnjao u sveprisutnost potencijalno opasnih patogena, što su vlasti iskoristile da utvrde nova pravila za uvođenje "novog normalnog". Postavke "novog normalnog" uključivale su život u skladu s "propovijedi" da je život moguć isključivo kao procedura kojom se tobože osigurava izbjegavanje tih patogena, što je pomoglo u ustoličenju javnog zdravstva kao vlasti.
I zaista, sve se promijenilo, više ništa nije bilo isto, a trauma je i dalje stvarna i trajna. Pokazalo se da je tvrdnja o "dva tjedna za ispravljanje krivulje" bila neviđena varka, koja je uspostavila izvanredno stanje koje je zapravo trajalo pune tri godine. Ono što je bitno je da se ne zaboravi kako su ljudi i mašinerija koji su to učinili još uvijek na vlasti...
U tome bi nam moglo pomoći sažimanje novih stvari koje smo svi zajedno otkrili ovih godina i koje objašnjavaju zašto se svijet danas čini drugačijim i zašto se svi osjećamo i mislimo drugačije nego prije samo nekoliko godina.
1. Nadzor i cenzura od strane Big Tech-a
Režim cenzure spustio se na sve glavne društvene platforme, tehnologije dizajnirane s namjerom da nas održe povezanijima i prošire raspon mišljenja koje možemo iskusiti. Nismo znali da se to događa, ali smo na kraju saznali za gušenje, zbog čega se veliki dio nas osjećao tako usamljeno. Drugi nas nisu mogli čuti, a ni mi njih. Sada znamo da su svi oni zarobljenici režima koji želi provesti svoje agende.
2. Moć i utjecaj velike farmacije
Naravno da je cilj zaključavanja i svih uvedenih kvazimedicinskih procedura bio oduvijek "cjepivo" koje je proizveo farmaceutski kartel. Ideja je bila prestrašiti nas i uništiti nam živote dok ne počnemo sami moliti za injekcije. Malo tko je mogao zamisliti da ova luda ideja i korupcija mogu doprijeti ovako duboko. Pharma je navodno radila na "cjepivu" od siječnja te godine, pozivajući svaki oblik kupljenog utjecaja kako bi ga na kraju učinila obveznim. Sada znamo da su glavni regulatori u potpunom vlasništvu i pod kontrolom, do te mjere da nužnost, sigurnost i učinkovitost zapravo nisu uopće važni.
3. Vladina propaganda od strane Big Media
Bilo je nemilosrdno od prvog dana, kada su plaćenički mediji širili paniku i strah, prikazujući ljude kako padaju po ulicama pokošeni "nepoznatim i novim virusom". Kasnije su ti isti mediji angažirani da demoniziraju one koji su kršili mjere zatvaranja, odbijali maske i opirali se cjepivima. Nestala je ideja o ljudskim slobodama i demokraciji, a svijet je prekrila tama. Druge strane nije bilo, a očajnički glasovi razuma bili su u startu sasječeni. Velika Barringtonova deklaracija sama je započela kao pokušaj edukacije novinara, ali samo su se rijetki usudili uopće pojaviti. Sada shvaćamo da su i mainstream mediji u potpunom vlasništvu i potpuno su kompromitirani. Već su znali o čemu izvještavati i na koji način. Ništa drugo više nije bilo važno.
4. Korupcija javnog zdravstva
Tko bi pri zdravoj pameti predvidio da će Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), da ne spominjemo i Svjetsku zdravstvenu organizaciju, biti raspoređeni kao radnici na prvoj crti u nametanju totalitarne kontrole? Te agencije su odgovorne za sve apsurdne protokole od zatvaranja bolnica osim za slučajeve Covida, postavljanje pleksiglasa posvuda, držanje škola zatvorenim, nametanja maski u školama i prisiljavanje na cijepljenje. Jednostavno, kao da ih je preuzela moć koju su na trenutak dobili, ali zato su se otkrili kao vjerni agenti hegemona.
5. Konsolidacija industrije
Slobodno poduzetništvo bi trebalo biti slobodno, ali kad su radnici, obrtnici i mala poduzeća podijeljena na one bitne i nebitne, nije bilo nikoga iz uvjetno velikih industrija da dignu glas protiv toga. Nisu stali uz svoje kolege, pokazavši spremnost stavljanja profita ispred sustava konkurencije. Sve dok su imali koristi od sustava konsolidacije, kartelizacije i centralizacije, to im je odgovaralo. Velike prodavaonice morale su zbrisati konkurenciju i steći prednost u industriji. Isto je s platformama za učenje na daljinu i digitalnom tehnologijom. Najveće tvrtke pokazale su se kao najgori neprijatelji pravog kapitalizma i najveći prijatelji korporativizma. Što se tiče umjetnosti i glazbe, sada znamo da ih elite smatraju nepotrebnima.
6. Utjecaj i moć upravne države
Ustavom su uspostavljene tri grane vlasti, ali nijedna od njih nije upravljala izolacijom. Umjesto toga, bila je to četvrta grana koja je izrasla tijekom desetljeća, stalna klasa birokrata koju nitko nije birao i nitko iz javnosti ne kontrolira. Ovi stalni "stručnjaci" bili su potpuno oslobođeni i opušteni bez ikakve provjere njihove moći, te su iz sata u sat izmjenjivali protokole i provodili ih dok su zakonodavna tijela, pa čak i viši državni dužnosnici stajali po strani nemoćni i u strahu. Sada znamo da je u ožujka 2020. godine došlo do državnog udara koji je svu vlast prenio na državu nacionalne sigurnosti, ali to tada sigurno nismo znali. Edikt je imao oznaku tajnosti, a administrativna država još uvijek vlada.
7. Kukavičluk intelektualaca
Intelektualci su najslobodniji izraziti svoje mišljenje od bilo koje skupine. Uistinu, to je njihov posao. Umjesto toga, većinom su šutjeli. To je vrijedilo za "desnicu" i "ljevicu". Stručnjaci i znanstvenici složili su se s najčuvenijim napadima na ljudska prava u ovoj generaciji, ako ne i u cijeloj povijesti. Čast iznimkama. Mi zapošljavamo te ljude da budu neovisni, ali oni su se pokazali potpuno ovisnima. Čitava jedna generacija među njima danas je potpuno diskreditirana. I usput, rijetki koji su se pobunili nazivani su groznim imenima i često su gubili posao. Drugi su primili na znanje ovu surovu stvarnost i umjesto toga odlučili se na šutnju ili za propagandu agende vladajuće klase.
8. Malodušnost sveučilišta
Podrijetlo moderne akademske zajednice nalazi se u utočištima od rata i pošasti kako bi velike ideje mogle preživjeti čak i najgora vremena. Većina sveučilišta - osim nekolicine - potpuno se složila s režimom. Zatvorili su svoja vrata. Zaključavali su studente u njihove domove. Zatim je uslijedilo "cjepivo". Velik dio studenata je nepotrebno cijepljeno, ucijenjeno prisutnošću nastavnom programu. Pokazali su potpunu neprincipijelnost. Bivši učenici bi trebali obratiti pažnju na to, baš kao i roditelji koji razmišljaju kamo poslati svoje maturante iduće godine.
9. Beskičmenost think tankova
Posao ovih ogromnih neprofitnih organizacija je testirati granice prihvatljivog mišljenja i voditi politiku i intelektualni svijet u smjeru napretka za sve. Također bi trebali biti neovisni. Ne ovise o školarini ili političkoj naklonosti. Mogu biti hrabri i principijelni. Pa gdje su bili? Gotovo bez iznimke su ušutjeli ili postali kukavni apologeti režima karantene. Čekali su i čekali dok se "zrak nije pročistio", a zatim su iznijeli svoja skromna mišljenja koja su imala mali ili nikakav utjecaj. Jesu li bili samo sramežljivi ili dio predstave? Pa, očigledno ovo drugo, o čemu govore financije, koje otkrivaju da su podržavali upravo one industrije koje su imale koristi od nečuvenih politika. Donatori koji vjeruju u slobodu trebali bi ovo uzeti u obzir!
10. Ludilo gomile
U trenu su gomile ljudi zapale u srednjovjekovnu paniku, loveći neposlušne i skrivajući se od nevidljivog neprijatelja (virusa). Imali su misiju. Izvlačili su disidente i označavali "neposlušne". Sada je potpuno jasno da se ništa od ovoga u protekle tri godine ne bi ni dogodilo da nije bilo ovog fenomena. Knjiga Mathiasa Desmeta o formiranju mase sada stoji kao klasično objašnjenje kako populacija lišena smislenih života može pretvoriti ove vrste političkih ludila u lažne križarske ratove. Većina naših prijatelja i susjeda otišla je tim putem.
11. Nedostatak ideološkog uvjerenja i "desnice" i "ljevice"
Iako je teško govoriti što je to prava desnica i ljevica, jedino što je bitno da su svi oni izdali svoje ideale. Desnica je napustila svoju sklonost ograničenoj vladi, slobodnom poduzetništvu i vladavini zakona, a ljevica se okrenula protiv svog tradicionalnog stava za građanske slobode, jednake slobode i slobodu govora. Svi su postali kompromitirani i svi su izmišljali lažna obrazloženja za ovu jadnu situaciju. Obje strane pokazale su se neučinkovitima i "bezubima".
12. Sadizam vladajuće klase
Djeci su nametnute maske u školama, bolesnima oduzeto pravo na terapiju, ljudi su dehumanizirani općenito, vjenčanja i sahrane su bile tragikomični događaji, starci u domovima osuđeni na očajničku usamljenost... Zdravlje ljudi je sustavno degradiralo, radnička klasa je dodatno izrabljivana, mala poduzeća uništena, mnogi su ostali bez posla... Vladajuća klasa koja je reklamirala svoj divni altruizam i javni duh postala je bešćutna i potpuno zanemarila svu tu patnju... čak i sada kada izlaze na vidjelo podaci o posljedicama protekle tri godine, kada rastu stope samoubojstava i mentalnih bolesti uzrokovanih usamljenošću, oni i dalje šute. Oni koji su na to ukazivali nazivani su strašnim imenima. Bio je to oblik grotesknog sadizma za koji nismo znali da su sposobni.
13. Stvarni problem ogromne klasne nejednakosti
Bi li se išta od ovoga dogodilo prije 20 godina kada trećina radne snage nije bila dovoljno privilegirana da nosi svoj posao kući i pretvara se da radi s prijenosnih računala? Teško... Do 2020. razvila se natklasa koja je bila potpuno isključena iz života onih koji zarađuju za život radeći rukama. Ali natklasu nije bilo briga što su se ovi prvi morali suočiti s virusom. Ti radnici i seljaci nisu imali privilegije i naizgled nisu bili ni važni. Kad je došlo vrijeme za injekcije, nadklasa je htjela da ih dobiju i njihovi zdravstveni radnici, piloti i dostavljači, a sve u interesu pročišćavanja društva od bakterija. Ispostavilo se da goleme nejednakosti u bogatstvu čine veliku razliku u političkim ishodima, posebno kada je jedna klasa prisiljena služiti drugu u karantenama.
14. Podmuklost i korupcija javnog obrazovanja
Prije ovoga, gotovo svi bi pretpostavili da je to jedini segment života koji će biti zaštićen od svega i da djeca nikada ne bi bila žrtvovana. Ali tada su sve škole počele zatvarati bez valjanog razloga. Sindikatima koji zastupaju nastavnike jako se svidio produljeni plaćeni odmor i trudili su se da on potraje što je duže moguće, jer su đaci sve više zaostajali u učenju. To su škole koje su ljudi dugi niz godina plaćali svojim porezima, ali nitko nije obećao regres ili bilo kakvu naknadu. Školovanje kod kuće je iz zakonskog okvira odjednom postalo obavezno. A kad su se ponovno otvorile, djeca su se suočila s masovnim ušutkavanjem maskama.
15. Omogućavanje moći središnjeg bankarstva da sve to financira
Od ožujka 2020. i nadalje, središnje banke rasporedile su sve ovlasti da služe kao tiskare. Vraćeni su tečajevi na nulu i ukinute su obvezne pričuve za banke. Gospodarstvo je preplavio svježi novac, što se, naravno, kasnije pretočilo u inflaciju cijena koja je brzo pojela stvarnu kupovnu moć svih tih besplatnih poticaja koje je dijelila vlada, čime je naštetila i proizvođačima i potrošačima. Bila je to velika prevara, a sve je omogućila središnja banka i njezine ovlasti. Dodatnu štetu strukturi proizvodnje nanijelo je produljenje niskih kamatnih stopa.
16. Plitkost vjerskih zajednica
Što su u to vrijeme radile crkve, džamije i druge bogomolje? Zatvorile su vrata i spriječile ljude koje su se zakleli braniti. Otkazale su svetkovine i blagdane. One su potpuno bile usklađene s propagandom davanja prioriteta javnom zdravstvu. Složile su se s tvrdnjom države i medija da su njihove religije duboko opasne za javnost, što znači da one zapravo ne vjeruju u ono što tvrde da vjeruju i što propovijedaju. Smiješno!
17. Ograničenja putovanja
Nismo znali da vlada ima moć ograničiti naša putovanja, ali su to ipak učinili. Prvo na međunarodnoj razini, a zatim i na domaćem terenu. Hrvatsku je "spasio" potres koji je pogodio Zagreb i Petrinju, da ne zažive međužupanijske propusnice... Ispostavilo se da je to samo vježba za ono što sada znamo da stvarno žele, a to su 15-minutni gradovi. Očito je ljude u pokretu teže kontrolirati i zatvoriti, pa nas treba vratiti na više srednjovjekovni i plemenski život, kako bi nas naši gospodari mogli pratiti.
18. Tolerancija prema segregaciji
Primjena "cjepiva" i podjela na cijepljene i necijepljene svakako je bila najveća segregacija stanovništva od drugog svjetskog rata. Toliko velika stvar, a koliko se članaka iz mainstream medija možete sjetiti koji su to istaknuli, a kamoli osudili. Toliko o napretku društva i prosvjetljenju... Ispostavilo se da je segregacija sasvim u redu sve dok se uklapa u vladine prioritete - isto kao što je bila u lošim starim vremenima.
19. Cilj sustava društvenog kreditiranja
Nije paranoja nagađati da se sva ta segregacija zapravo odnosila na stvaranje sustava cjepnih putovnica koji polazi od nacionalne baze, a koji oni silno žele provesti. A dio toga je stvarni i dugoročni cilj stvaranja društveno-kreditnog sustava u kineskom stilu koji bi vaše sudjelovanje u gospodarskom i društvenom životu učinio uvjetovanim političkom popustljivošću. Komunistička partija Kine je ovladala umijećem i nametnula totalitarnu kontrolu. Sada pouzdano znamo da su glavni aspekti odgovora na pandemiju ispisani u Pekingu i nametnuti pod utjecajem kineske vladajuće klase. Potpuno je razumno pretpostaviti da je to pravi cilj cjepnih putovnica, pa čak i digitalne valute središnje banke (CBDC).
Komentar: Bilo bi točnije reći da je odgovor na pandemiju modeliran prema onome što je Kina učinila - a ne prema scenariju - što bi pogrešno sugeriralo da je Kina imala ili ima udjela u globalističkoj agendi. Jer iako Kina ima totalitarne sklonosti, nema podataka koji bi upućivali na to da želi naštetiti svojoj javnosti, započeti nepotrebne ratove, izazvati glad, smanjiti opskrbu održivom energijom, itd. - ili vršiti pretjeranu kontrolu samo zbog sebe - koliko god pogrešne bile neke od njezinih unutarnjih politika.
20. Korporativizam kao sustav u kojem živimo
Mnogim se generacijama velika rasprava vodila između kapitalizma i socijalizma. Za to vrijeme mimoišao nas je pravi cilj - institucionalizacija međuratne korporativističke države. Ovdje je vlasništvo nominalno privatno i koncentrirano samo u vrhunskim industrijama u glavnim sektorima, ali pod javnom kontrolom s obzirom na političke prioritete. Ovo nije tradicionalni socijalizam i sigurno nije natjecateljski kapitalizam. To je društveni, ekonomski i politički sustav koji je osmislila vladajuća klasa da prije svega služi svojim interesima. Ovdje je glavna prijetnja i postojeća realnost, ali to ne razumiju dobro ni "desni" ni "lijevi".
Ako niste promijenili svoje mišljenje u posljednje tri godine, vi ste prorok, ravnodušan ili uspavan. Mnogo toga je otkriveno i mnogo toga se promijenilo. Kako bismo odgovorili na te izazove, moramo to činiti širom otvorenih očiju. Najveće prijetnje ljudskoj slobodi danas nisu one iz prošlosti i izmiču lakoj ideološkoj kategorizaciji.
Nadalje, moramo priznati da je na mnoge načine potkopana obična ljudska želja da se živi ispunjen život u slobodi. Ako želimo svoje slobode natrag, moramo imati potpuno razumijevanje zastrašujućih izazova koji su pred nama.
Provjeri/brownstone.org
Komentari čitatelja
na naše novosti