covid
© Getty Images
Posljednjih mjesec dana svakodnevno, doduše ne kao udarni naslovi, ali s dojmom doziranosti, mediji kontinuirano objavljuju vijesti o mogućem povratku Covida ove jeseni. Već su izolirani i najnoviji sojevi koronavirusa "eris" i "pyrrola" kodnih naziva EG.5 i BA.2.86. U Njemačkoj, predsjednik Njemačkog liječničkog zbora Janosch Dahmen, najavljuje da će ove jeseni i zime ponovno imati smisla koristiti maske i cjepiva. Iako nastupa kao liječnik, možda je važno znati i da je Dahmen visokopozicionirani član Zelene stranke.

S druge strane oceana, glasnogovornik američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti izjavio je Newsweeku da nema namjeru u ovom trenutku pozivati ​​na povratak obveznog nošenja maski, ali nije zanijekao da bi se to moglo promijeniti ako se značajno poveća broj slučajeva nove varijante. Čak se i pomalo zaboravljeni savjetnik američkog predsjednika za zdravstvo, Anthony Fauci, javio izjavom da "neće biti tsunamija" covida, ali upozorivši da će se mjere izolacije morati ponoviti ako bi to natjeralo ljude na cijepljenje.

Na početku ove neizvjesne jeseni glede koronavirusa, pokušajmo se osvrnuti kakvo je iskustvo do sada steklo čovječanstvo u borbi protiv Covida i treba li i koliko iste mjere ponoviti u nadolazećoj sezoni, kada će virusne bolesti respiratornog sustava biti uobičajeno sveprisutne, a s njima i spomenute nove varijante sojeva.

Koliko je izolacija bila opravdana?

Tri godine nakon proglašenja globalne pandemije od strane Svjetske zdravstvene organizacije, u relativno podnošljivijim okolnostima za znanstveno-akademska istraživanje o tome što se to dogodilo svijetu i je li se uspješno odupro pandemiji, različiti autoriteti pokušavaju dati svoje odgovore i perspektive. Iako ima i onih koji jednostavno žele sve zaboraviti i krenuti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Ipak, pitanje koje je ugrozilo i podijelilo čovječanstvo ne smije ostati bez odgovora.

Kako ističe u svom članku "Kriza sa Covid-19 će se vratiti, dok se ne rebrendira u nešto drugo", američki istraživač Jordan Schachtel piše da da bismo razumjeli što je Covid zapravo bio, prvo moramo isključiti TV i izolirati se od medija. Prema njegovim riječima, tek tada će se u takvoj stvarnosti, izvan nametnutih okvira vladajućeg establišmenta, Covid najbolje razumjeti kao ono što su ljudi prije 2020. obično nazivali prehladom i gripom.
"Poslije su ove dvije blisko povezane dijagnoze preimenovane u zastrašujuću bolest nazvanu 'Covid-19'. Nitko više nije bio prehlađen. Nitko više nije dobio gripu. Ljudi sada dobivaju RSV, ali to je zato što Pfizer ima novo "cjepivo" za prodaju kako bi vas izliječio od njega! Uglavnom, nakon 2019. sve što je izgledalo kao šmrcanje i kihanje postalo je Covid" - zaključuje Schachtel.
Iako bi mnogi takvo pojednostavljeno objašnjenje smatrali neznanstvenim, pa čak i teorijom zavjere, samo objektivna i empirijski utemeljena analiza mjera koje su bile poduzete protiv Covida može dati odgovor je li doista riječ o nečemu višem od obične prehlade i gripe, te jesu li mjere koje su se poduzimale bile motivirane isključivo (ili uglavnom) iz humanističkih motiviva da se čovječanstvo zaštiti od nove pošasti.

A u takvim analizama, koje, nažalost, neće biti disemininirane preko zapadnih mainstream medija, pa će stoga ostati izvan vidokruga šireg auditorija, mogu se pronaći zanimljivi, pa i zastrašujući podaci o tome kroz što smo sve prošli i patili proteklih godina, ali ne od virusa, već od mjera kojima smo bili izloženi u borbi protiv njega. Jednostavno rečeno, prema onoj narodnoj, je li je na kraju račun ispao "više dara nego masti"?

Jedna od važnijih mjera bila je izolacija, u kojoj su ljudi mjesecima ostajali zatvoreni u svojim domovima jer je bio uveden policijski sat, čije kršenje je imalo zastrašujuće posljedice poput policijskih pucnjava i sl. Danas su perspektive evoluirale tako da su oni koji su prije izražavali skepticizam i bili nazivani "kovidiotima" i teoretičarima zavjere ispali da su bili u pravu. Prema nedavno objavljenim podacima, Švedska, jedna od najmanje zatvorenih zemalja na svijetu, ukupno je prošla bolje od zemalja s restriktivnijom jurisdikcijom.

I njemačka vlada, koja je provodila discipliniraniji Covid režim koji je uključivao višestruke karantene, obvezno testiranje, maskiranje i cijepljenja, sada je podložna kritikama. I to ni od koga drugog do od vlastitog ministra zdravstva Karla Lauterbacha koji je takvu politiku provodio. Promašaj njegove politike ide i korak dalje: sada se suočava s nizom tužbi za štetu od cjepiva.

U SAD, glavni medicinski savjetnik predsjednika Bidena, Anthony Fauci, suočio se sa žestokim ispitivanjem pred američkim Kongresom zbog navodnog financiranja istraživanja virusa, kako bi dobio funkciju.

Za razliku od zapadnog političkog establišmenta, u većini zemalja u razvoju takve mjere ograničenja zbog Covida smatrane su surovim od samog početka njihovog nametanja. Kako je pokazalo istraživanje dobrotvorne udruge Collateral Global, između 2020. i 2022. milijuni ljudi diljem svijeta stradali su od nedostatka hrane i gubitka obrazovanja ili egzistencije. Drugi su bili zatvoreni u siromašnim kvartovima ili pretučeni od uspaničene policije. Eskalacija razine nacionalnog duga i globalna inflacija na kraju su naveli polovicu zemalja s niskim i nižim srednjim dohotkom da smanje proračune za zdravstvo tijekom pandemije, dok su dvije trećine zemalja s niskim i nižim srednjim dohotkom smanjile izdatke za obrazovanje. Subvencije za hranu i gorivo, koje su služile kao spas za siromašne, smanjene su zbog sve veće otplate dugova. Za zemlje poput Sudana štednja se pokazala tragičnom.

Imajući ove činjenice u vidu, danas zvuči apsurdno i licemjerno izgovarati nekada popularni refren, koji se neprestano ponavljao tijekom pandemije, da smo "svi zajedno u ovome". Pogotovo ako se suočite s činjenicom da je u trogodišnjoj eri Covida, s jedne strane, stvoreno 500 novih milijardera, a s druge, 228.000 djece umrlo je u Južnoj Aziji, zbog ukidanja zdravstvenih usluga (prema izvješću UN-a). Zvuči li poznato Orwellovo proročanstvo iz "Životinjske farme" da su "sve životinje jednake, ali su neke jednakije od drugih"!? Neki to nazivaju i "zdravstvenim kolonijalizmom" zbog još jednog nametanja mjera štednje siromašnima u svijetu: od Indije do Kenije i od Argentine do Senegala.

Je li u cjepivu bio spas?

Osim izolacije, cjepiva su bila druga kontroverza na koju se mora odgovoriti prije mogućeg novog vala Covida. Na početku pandemije, najavljene kao spas čovječanstva od koronavirusa, prošle su trajektoriju promjene od toga da će vas sigurno zaštititi od zaraze, preko toga da su vam šanse da se zarazite manje nego da niste cijepljeni, do nemanja jamstva da se nećete zaraziti ali ćete imati blažu kliničku sliku. Da bi se na kraju završilo s objašnjenjem da i cijepljeni umiru od Covida, ali u manjem broju (?!).

Jednostavno se pokazalo kako je u kampanji cijepljenja sve bilo relativno, svaka sljedeća izjava pobijala je onu prethodnu, nisu postojale znanstvene provjere, temeljene na empirijskoj bazi kratkih, srednjoročnih i dugoročnih vremenskih razdoblja, koja bi ukazala na moguće kontraindikacije i nuspojave cijepljenja. Samo se deklarativno tvrdilo da su cjepiva potpuno sigurna i da ne postoji nikakva opasnost za ljudski organizam od njihovog primanja. Ali nitko nije htio staviti svoj potpis i to pismeno jamčiti.

A za primijenjenu medicinu i farmakologiju vrijeme je najvažniji parametar koji determinira uspješnost jednog lijeka, u kojem se prati apliciranje lijeka koji je dostupan na tržištu. Sjeća li se itko danas nekada najpopularnijeg lijeka protiv želučane kiseline Ranitidina? Ovaj lijek, otkriven u Engleskoj 1976. godine, a pušten u tržišnu uporabu 1981. godine, nakon 38 godina korištenja, 2019. godine hitno, doslovno za 24 sata, je povučen iz upotrebe, jer je utvrđeno da može izazvati karcinom želuca.

Koja je vremenska distanca i feedback za ova cjepiva kratkoročno, srednjoročno i dugoročno? Provode li danas Svjetska zdravstvena organizacija i nacionalni zdravstveni sustavi istraživanja koja statistički prate koliko je umrlih od raznih patologija u isto vrijeme bilo cijepljeno protiv Covida ili ne? Postoje li statistički pokazatelji je li smrtnost od drugih bolesti kod cijepljenih povećana ili smanjena u odnosu na necijepljene? Predstavlja li cjepivo faktor komorbiditeta za druge bolesti ili ne?

Sve dok se javnosti ne ponude odgovori na ova pitanja, razumljivo je da će neki od njih cjepivo gledati sa skepsom i smatrati ga dijelom goleme tajne zavjere, motivirane financijskim interesima, ali i opskurnim planovima za depopulaciju čovječanstva. Osim kao pretpostavku, nitko trenutačno ne može autoritetno, znanstveno stratificirano i holistički tvrditi da cjepivo u budućnosti neće izazvati zdravstvene posljedice kod onoga tko ga je primio, niti da je isključeno da se preko roditelja neće prenijeti neke fetalne anomalije i malformacije.

Svakako da to ne znači da bi se na isksutvu Ranitidina, trebalo čekati 40. godina da bi se odobrila cjepiva za Covid, ali pravo na slobodni izbor cijepiti se ili ne moralo je biti polazišna točka, umjesto što su se ljudi primoravaili da to učine.

Nepovjerenje prema zdravstvenim vlastima i institucijama eksplicitno je iskazao američki kongresmen Ron Paul u svojoj kolumni "Nova 'varijanta' Covida - baš u vrijeme predizborne sezone!", u kojoj piše:
"Oni nam neće dozvoliti čak ni da spomenemo porast smrtnosti ili milijune koji su možda zdravstveno ugroženi zbog cijepljena. Žele da vjerujemo da su 20-godišnji sportaši, koji su u punoj fizičkoj snazi, oduvijek umirali samo od srčanog udara. Sve je normalno i ništa ne dovodite u sumnju! Zato što ćete biti teoretičari zavjere i negatori znanosti."
Za ovog političara nema sumnje da svojim sloganima ONI žele utišati svaku raspravu, a na pitanje zašto to rade i kako misle da se izvuku po drugi put, odgovara:
"Jedan od razloga zašto vjeruju da se mogu ponovo izvući je zbog toga što nitko nikad nije kažnjen za ono što je napravio prvi put. Federalna vlada pobrinula se da farmaceutske tvrtke ne budu odgovorne za štetu od cjepiva. Javne osobe koje su otvoreno postale monstrumi tražeći da se necijepljeni izbace iz društva, a možda i s lica zemlje, nisu osramoćene niti kenselirane", zaključuje kongresnik Paul.
Što traži Svjetska zdravstvena organizacija?

Ova postcovidna situacija, koju karakterizira potpuna polarizacija, u kojoj su za dio javnosti zdravstveni autoriteti i institucije diskreditirani, a medicinska znanost kompromitirana i optužena za izdaju svojih načela, kodeks i etiku zarad utilitarizma, daleko od očiju te iste javnosti, Svjetska zdravstvena skupština (SZS), tijelo koje donosi odluke u Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO), održala je svoj godišnji sastanak u svibnju 2023. godine. Na ovom sastanku predloženo je na usvajanje nekoliko amandmana koji, pod sjenom svega onoga kroz čega se prošlo s pandemijom Covida 19, više nalikuju na arogantno i bezobzirno dodavanje soli na živu ranu, nego li prijedlog mjera za buduća preventivna djelovanja u sličnim okolnostima pandemije.

Prema novopredloženim amandmanima Međunarodne zdravstvene regulative (MZR), resursi i ovlasti SZO bit će dodatno prošireni, posebice one glavnog direktora koji može samostalno proglašavati izvanredna stanja bilo gdje u svijetu.

Definicije pandemija i hitnih zdravstvenih stanja promijenile bi se kako bi uključile one koje imaju potencijala uzrokovati štetu, umjesto, kako je sada, one koje uzrokuju stvarnu štetu. Promjene koje se razmatraju uključuju zatvaranje granica, karantenu i liječničke preglede građana. SZO će također moći dijeliti podatke o državama bez njihovog izričitog pristanka. Predloženi amandmani također zahtijevaju od SZO da ojača svoje kapacitete na globalnoj razini za "suprotstavljanje dezinformacijama i lažnim vijestima". Sve takve mjere trebale bi prvi put postati obvezujuće za države članice.

U drugom predloženom amandmanu MZR nudi se sadržaj u nacrtu ugovora koji ograničava od putovanja do zatvaranje biznisa i prikupljanje podataka od strane vlada i privatnog sektora za borbu protiv "pogrešnih" ili "lažnih informacija" (prema istini kako ju definira SZO).

Kontroverznost nacrta sporazuma se nastavlja i u dijelu koji ide u prilog tzv. istraživanju za "dobivanje funkcije". U nacrtu teksta stoji da sigurnosni standardi koji reguliraju istraživanja za "genetsko modificiranje organizme kako bi se povećala njihova patogenost i prenosivost" ne bi trebali "stvarati nepotrebne administrativne prepreke istraživanju". Nekima je ovaj jezik alarmantno popustljiv, s obzirom na mogućnost da je i sam Covid-19 nastao zbog njegovog curenja iz laboratorija. Čini se kako da je predloženi amandman pisao osobno Anthony Fauci, kako bi sebe i svoje suradnike zaštitio od budućih neugodnih sesija ispitivanja pred Kongresom.

Na kontroverzne amandmane se osvrće i Simon Reen u svojoj analizi "Pandemijska politika: oblikovanje buduće globalne zdravstvene reakcije", u kojoj ističe kako je jasno da ako kritički ukažete na neprihvatljivost ovako formuliranih amandmana, smjesta će vas svrstati u skupinu okorjelih skeptika koji poteze SZO tumače kao dio šire "globalističke" zavjere protiv demokracije. Ali i oni, umjereniji, koji su samo kritični prema nedavnim politikama vezanim uz Covid-19 ili ukupnom dosijeu SZO, također nisu impresionirani amandmanima.

Prema njegovim ocjenama, protivnici povećanja ovlasti SZO imaju globalni doseg.
"Državna stajališta o ovim pitanjima javno su pokazana na 75. sastanku Svjetske zdravstvene skupštine 2022. godine, gdje je administracija Joea Bidena podnijela 13 prijedloga amandmana na MZR. Skupina zemalja u razvoju, koja uključuje mnoge afričke države, Maleziju i Iran, blokirala je taj potez. Bocvana je lobirala da se 47 afričkih zemalja suprotstave predloženim amandmanima MZR i razvoju novog sporazuma o pandemiji", zaključuje Reen.
Gledajući ovaj popis zemalja koje se jedine protive brzom i nekritičkom prihvaćanju amandmana, stječe se dojam da su azijsko-afričke zemlje jedine koje se opiru nametnutim zahtjevima SZO i optužuju ga za nesposobnost, korporativno zarobljavanje, autoritarnost i zdravstveni kolonijalizam. Mreža Trećeg svijeta je na održanoj skupštini, primjerice, tvrdila da je SZO marginalizirala države članice u korist privatnih financijera kada su u pitanju cjepiva protiv Covid-19. Također su istaknuli da se financiranje SZO iz zemalja članica postupno smanjuje, a 80% proračuna sada se puni dobrovoljnim prilozima, od kojih većina dolazi od privatnih zaklada i farmaceutskih tvrtki.

Za razliku od zemalja Trećeg svijeta i zemalja u razvoju, europske zemlje i vlade na ovoj skupštini SZO kao da su bile ušutkane. Ili, ako se spustimo na još nižu - mikrorazinu, postavlja se pitanje što rade i koga pretstavljaju delegati u SZO iz naše regije, dakle iz Hrvatske, Srbije, S. Makedonije, Slovenija i ostali? Pogotovo jer neke od kritika upućenih SZO na ovoj Skupštini više nisu u sferi teorije zavjere, već su se pokazale točnima. Evo nekoliko primjera koji su bili predočeni na Skupštini:
  1. SZO je preuveličavala stope smrtnosti i zanemarivala dokaze o riziku povezanim sa starosnoj dobi - potezi koji su povećali strah.
  2. Nakon što je jednom odbacila sustave "provjeri i prati" kao neetične i neučinkovite, na kraju ih je prihvatila kada se politika promijenila.
  3. Odbacila je dobrobiti prirodnog imuniteta.
  4. Nakon rane posjete Kini, osoblje SZO u potpunosti je podržalo zaključavanje, pokazujući malo brige za zaštitu ljudskih prava bez ikakve procjene rizika.
  5. Kada se dovode u pitanju odluke SZO, čini se da ona guši neslaganje i drugačije mišljenje umjesto da raspravlja na ukazane dokaze.
Krajnji rok za glasovanje o amandmanima na MZR i Sporazum o pandemiji je svibanj 2024.

Hoće li Covid-19 biti uvod u totalitarizam?

Koliko god se izbjegavalo potpasti pod onoga što se naziva teorijom zavjere, mnogi faktori ukazuju na to da su tzv. duboka država, globalisti, neoliberalna politika zapravo za cijelo vrijeme pandemije Covida-19 poduzimali netransparentne i konspirativne mjere nesvojstvene demokratskim društvima. Zašto ima toliko primjera najrazličitijih slučajeva zavjere, ako je cijela kampanja borbe protiv Covid-19 bila utemeljena na znanstvenim saznanjima i vođena s humanističkim motivima da se čovječanstvo spasi od pandemije?

Otkriće krajem srpnja 2023. da je Facebook dobio naloge izravno od Bidenove administracije da cenzurira čak i točne informacije o Covidu, iako po svojoj eksplozivnosti i relevantnosti predstavlja jedan od najvažnijih događaja u postcovid eri, zbog ignoriraja od strane globalnih korporativnih medija, malo tko zna na kakvom su totalitarizmu bili izloženi američki građani, ali i svi ostali korisnici Facebooka diljem svijeta. Zahvaljujući zastupniku Jimu Jordanu, predsjedniku Odbora za pravosuđe Zastupničkog doma, postalo je jasno koliko je daleko Bidenova administracija otišla u svom proxy ratu i gaženju Prvog amandmana.

No, razotkrivanje ovih kriminalnih radnji nije bilo lako. Tek nakon što je osnivaču Facebooka Marku Zuckerbergu zaprijećeno da će odgovarati zbog nepoštivanja Kongresa, popustio je i podijelio informacije s Odborom za pravosuđe o nastojanjima Bidenove administracije da cenzurira Amerikance na Facebooku koji se nisu slagali s politikom Bijele kuće o Covidu.

U svom svjedočenju, Zackenberg je otkrio kako je u travnju 2021. zaposlenik Facebooka poslao poruku najvišim rukovoditeljima tvrtke žaleći se da su suočeni sa stalnim pritiskom vanjskih dionika, uključujući Bijelu kuću [Bidena], da uklone objave. U drugom primjeru, viši izvršni direktor Nick Clegg požalio se da je Andy Slavitt, viši savjetnik predsjednika Bidena, bio "uvrijeđen... što [Facebook] nije uklonio određenu objavu", stoji u Jordanovom izvješću.

Zastupnik Jordan otkrio je da je "uvredljiva objava" koju je Bidenova administracija htjela ukloniti bila samo šala koja je ismijavala moguću štetu po zdravlju od cjepiva. Nulta tolerancija Bidenove administracije prema svemu što se kosilo sa službenim narativom o cijepljenju bila je opsesivna čak i na komične postove koji joj se nisu dopadali.

Međutim, administracija se nije zaustavila samo na targetiranju onoga što je nazivala "dezinformacijama". Kao što je profesor ustavnog prava Jonathan Turley istaknuo u svojoj kolumni,
"adminsitracija je također zahtijevala uklanjanje informacija koje su 'temeljene na točnim činjenicama, ali korištene izvan konteksta kako bi dovodile u zabludu, nanosile štetu ili manipulirale'".
Time je Bidenova administracija htjela poništiti i točne informacije koje su bile u suprotnosti s preferiranim narativom. U svom svjedočenju pred Kongresom, Robert F. Kennedy nazvao je to početkom totalitarizma.

Nakon svih ovih naznaka, zaključak se nazire na horizontu da se jedan globalni zdravstveni problem transformirao u imanentno političko-financijski interes. U takvoj stvarnosti normalno je da su mjere koje su se poduzimale bile prije svega politički motivirane, a liječnička struka instrumentalizirana. Primjeri Facebook cenzure samo su najava distopijske budućnosti koja stoji pred čovječanstvom ako predloženi amandmani SZO budu usvojeni.

Stoga, može se zaključiti kako će najavljena prva postcovidna jesen biti najmanje to - postcovidna jesen!