Izvor: @KeithWoodsYT

Nova anketa ovog tjedna pokazala je da podrška Izraelu pada među mladim Amerikancima. Došlo je do zapanjujućeg pada potpore; potpora nedavnim akcijama Izraela u Gazi pala je s 81% među starijima od 65 godina na samo 27% među demografskom skupinom od 18 do 34 godine.
poll israel war
Danas je objavljen dokument koji je otkrio da postoji zabrinutost u američkoj vojsci da se vojnici više ne žele boriti u izraelskim ratovima:

letter american troops israel
Ovo je potencijalna katastrofa za Izrael, jer se on uvelike oslanja na podršku SAD-a. Kao što smo vidjeli ovaj tjedan, ankete u zemljama poput Kine čvrsto su na strani Palestinaca, dok su prošle ankete pokazale da ljudi u europskim zemljama također više pristaju na palestinsku stranu nego na izraelsku.

Izrael je primio 158 milijardi dolara izravne pomoći od Sjedinjenih Država, iako to izostavlja mnoge druge načine na koje Amerika financijski pomaže Izraelu, kao što su milijarde koje Amerika troši na pomoć drugim zemljama kako bi ih podmitila na prijateljske odnose s cionističkom državom. SAD također dosljedno koristi svoje pravo veta u UN-u kako bi zaštitio Izrael od rezolucija i blokirao je međunarodne istrage o izraelskim ratnim zločinima. Ovdje čak ni ne ulazimo u cionističke ratove koje su SAD vodile u ime Izraela.

Pa kako se ovo moglo dogoditi? Čak i ako je cijeli ostatak svijeta bio protiv države Izrael, činilo se da je javna potpora SAD-a bila nešto na što su uvijek mogli računati. Imali su sveučilišni sustav, medije, organizacije poput ADL-a za cenzuru svojih kritičara i lobističke skupine poput JINSA-e, Cionističke organizacije Amerike i AIPAC-a, jedne od najmoćnijih lobističkih skupina u Americi. Također su imali gorljive cioniste koji su vodili druge moćne strane lobističke skupine poput Vijeća za vanjske odnose. Pa ipak, podrška se i dalje urušava.


Razlozi za to su trostruki, a u svakom slučaju, cionisti nemaju koga kriviti osim samih sebe:

Prvo, demografske promjene na Zapadu znače da ima više Arapa i muslimana na Zapadu koji vide Izrael kao državu koja ima suparnički odnos sa njihovim ljudima. Cionisti pomažu da se ovo ostvari podupirući masovnu imigraciju na Zapad i ušutkavajući svakoga tko je kritičan klevetama poput "ti si nacista".

Drugo, današnja ljevica nikada neće stati na stranu Izraela, jer ga vidi kao doseljeničku kolonijalnu državu, i s binarnošću tlačitelj/potlačeni, način na koji gledaju na svijet, uvijek će stati na stranu onih za koje se smatra da su potlačeni. Za cioniste nema načina da dobiju ovu bitku, mogu pričati koliko hoće o Izraelu kao jedinoj demokraciji na Bliskom istoku, jedinoj zemlji koja štiti prava homoseksualaca, ali ljudi vide snimke kako bombardiraju djecu, kako doseljenici kradu zemlja Arapa. Nikakva posebnost ih neće spasiti, i opet su krivi samo oni sami.

Cionisti su ljevičarima promovirali ovu antikolonijalnu leću tlačitelja/potlačenih kroz medije i sveučilišni sustav. To su vidjeli kao koristan način da se ljudi okrenu protiv europske povijesti i pretvore europske nacije u migracijske države koje bi bilo lakše kontrolirati. U svojoj aroganciji, mislili su da će ljudi vidjeti sam Izrael kao odvažnog, potlačenog autsajdera, a ne kao izraz nadmoći i ugnjetavanja kakav on jest.

Treće, po prvi put ikada Izrael gubi podršku među desnicom. Čak i ako su cionisti izgubili ljevicu zbog anti-bijelačkog narativa koji su promovirali, uvijek su mogli računati na podršku desnice. Ne više. Pripadnike generacije Z na Zapadu koji gravitiraju desnici više ne zanimaju neokonzervativizam, reaganizam ili kršćanski cionizam. Zabrinuti su zbog demografskih promjena koje se brzo mijenjaju i napada na njihov identitet koje doživljavaju, pa stoga sve više gledaju na vanjsku politiku kroz nacionalističku ili izolacionističku prizmu.

us aid israel
Gledano kroz ovu leću, nema smisla zašto bi se Zapad neprestano žrtvovao za ovu državu na Bliskom istoku koja nam zauzvrat ne daje ništa osim loše volje ostatka svijeta, dok nas cionisti cenzuriraju zbog umjerenih mišljenja i nazivaju nas nacistima za pokušaj zaštite vlastitih granica.

I ne samo to, s internetom je mladim konzervativcima sada lakše nego ikad naučiti o zločinima države Izrael kao što je USS Liberty, kao i preuzimanje vlastite vlade od strane cionističkog lobiranja.


Što je sa svim tim trendovima? Suđeno im je da se nastave. Desnica neće prestati napuštati reaganizam zbog nacionalizma, ljevica neće prestati gledati kroz antikolonijalne leće na međunarodne poslove. Cionisti će pokušati sve da preokrenu ovaj brod - propagandu zločina, cenzuru, sklapanje nagodbi s nacionalistima na zapadu, ali ja čvrsto vjerujem da se ovaj trend ne može preokrenuti.

ehud barak israel
U intervjuu prošle godine, bivši izraelski premijer Ehud Barack bio je zabrinut zbog ulaska Izraela u osmo desetljeće, ističući da nijedna židovska država nije trajala dulje od 80 godina.

Albert Einstein je prvobitno bio skeptičan prema cionističkom projektu, pišući da se, "Moja svijest o suštinskoj prirodi judaizma se opire ideji židovske države s granicama, vojskom i određenom mjerom svjetovne moći, bez obzira koliko skromna bila."

Sa svijetom koji je sada izložen brutalnostima Izraela, njihovim flagrantnim nepoštivanjem međunarodnog prava, njihovoj spremnosti da dehumaniziraju svoje neprijatelje i da se bave najbarbarskijim oblicima kolektivnog kažnjavanja, te licemjerje i krvožednost cionista u njihovim vlastitim zemljama, čini se da je Izrael na jednosmjernom putu do diskreditacije na svjetskoj pozornici.

Cionisti su ovo mogli izbjeći. Nisu morali tako žestoko promovirati anti-bijelačke narative u medijima i obrazovnom sustavu. Nisu morali podržavati masovnu imigraciju. Mogli su dopustiti europskim narodima da zadrže vlastite domovine i identitete, a da ih se ne blati kao naciste. Mogli su dopustiti slobodu govora u našim zemljama, umjesto cionističkih organizacija poput ADL-a koje agresivno cenzuriraju čak i umjerene konzervativne glasove.

Umjesto toga, cionisti su pokazali da ih nije briga za nas. Kao što Ben Shapiro kaže da na Zapadu postoji "latentna mržnja prema Židovima" dok zahtijeva neograničenu potporu Izraelu, sve do nuklearnog rata, oni misle da nas mogu grditi i tretirati bez poštovanja dok očekuju da im pružimo neograničenu podršku dok čine ratne zločine protiv svojih susjednih naroda.

Možda će doći dan kada će shvatiti da su trebali dopustiti umjerenim glasovima, poput mene, da govore i da zagovaram svoj narod, a da me ne blate kao mrzitelja, "odvratnog antisemita" kako me nazvao Jonathan Greenblatt. Možda će vidjeti da su ih ljudi poput mene prvi upozorili da će im se njihova ratobornost i bahatost vratiti. Sumnjam. Ali jedno znam sa sigurnošću - kurs na kojem su sada je neodrživ.
O autoru

Pisac na Substack & Unz Review | Slobodni uživatelj govora | Pošalji kripto