Izraelski napad na USS Liberty 8. lipnja 1967. godine - Prijateljska vatra ili namjerni napad?

Mario Stefanov
geopolitika.news
Pet, 05 Tra 2019 00:00 UTC

Dana 8. lipnja 1967. godine, za trajanja 3. arapsko-izraelskog rata, poznatog i kao Six Day War, američki brod za elektroničko izviđanje AGTR-5 "USS Liberty" napdanut je od strane izraelskih borbenih zrakoplova i torpednih čamaca.

Napad je trajao 75 minuta, kojom prilikom je američki brod pogođen s preko 800 raketnih i topovskih zrna, jednim torpedom i napalm bombama koje su izvazvale požare na brodu. Liberty je bio naoružan samo sa četiri strojnice Browning, kalibra 12,7 mm za blisku obranu i nije imao nikakve šanse obraniti se od izraelskog napada. Stradalo je dvije trećine njegove posade, 34 mornara su poginula, a 172 ranjena tijekom napada.

Događaj se i danas službeno tretira kao stradanje od prijateljske vatre, odnosno kao napad izazvan pogrešnom identifikacijom broda. No od samog početka se provlači sumnja, potkrijepljena različitim obavještajnim izvorima, kako je zapravo riječ o namjernom napadu.

Prema nekim izvorima Izraelci u ratnom vihoru i munjevitoj brzini odvijanja svoje pobjedonosne operacije nisu htjeli gubiti vrijeme na identifikaciju broda za koji su bili sigurni da nije njihov i time svoje snage na obalnom rubu Sinajskog poluotoka izlagati nepotrebnom riziku.

Naime, predhodnoga dana jedan egipatski razarač topovskom vatrom tukao je izraelske položaje u zoni Al-Arisha. Izraelci su ga bezuspješno pokušavali pronaći i neutralizirati njegovo djelovanje u daljnjem tijeku borbenih djelovanja. Egipatski razarač je, najvjerojatnije, nakon topovskog udara odmah pobjegao u pravcu sigurnosti svoje obalne obrane . Prema drugim izvorima Izraelcima je bilo poznato da je bila riječ o američkom špijunskom brodu ali nisu željeli trpjeti nenajavljenu američku prisutnost i obavještajnu aktivnost na ratištu.

Prema nekim teorijama napadom su pokušali postići da Amerikanci za napad okrive egipatske snage i tako izazovu američku vojnu reakciju protiv Egipta ili barem dobiju podršku Izraelu u ratu u kojem su Amerikanci proklamirali neutralnost i držali se na distanci i od jedne i od druge strane. Kako bilo, ostaje činjenica da se izraelski napad na američki ratni brod dogodio u vrijeme uspješnog ofanzivnog djelovanja izraelskih kopnenih i zrakoplovnih snaga na sinajskom ratištu, koji se odvijao nevjerojatnom brzinom.

Izraelske trupe su napredovale toliko brzo da ih je logistika jedva uspjevala pratiti. Iznenađena egipatska vojska napuštala je tenkove i oklopna vozila pokušavajući napustititi tada već opkoljeni Sinajski poluotok i domoći se afričke obale Sueskog kanala. Povlačenje im je bilo uglavnom u neredu, a zbog konfiguracije terena kanalizirano na uske cestovne pravce i na prijevoje Mitla i Gidi. Iz tih razloga povlačenje je bilo praktički postavljeno kao pokretne mete za napade izraelskog zrakoplovstva koje ih je desetkovalo.

Izraelsko ratno zrakoplovstvo u svega nekoliko dana rata je potpuno uništilo egipatsko zrakoplovstvo i protuzračnu obranu i u pobjedničkom zanosu napredovalo prema Sueskom kanalu. Izraelsko zapovjedništvo, svjesno rizičnosti vlastitih operacije zbog velike brzine i neočekivane uspješnosti, bilo je mnogo senzibilnije na pojavu bilo kakvih događaja koji bi mogli ugroziti izraelske snage na terenu. Američki ratni brod, stoga, mogao bi biti žrtva povećanog opreza izraelskog zapovjedništva zbog rizično provedenog vojnog djelovanja vlastitih snaga. No također ostaje činjenica da je izraelska strana upozorila američku u trenutku izbijanja rata kako neće trpjeti nikakvu prisutnost američkih ratnih brodova i zrakoplova u blizini ratišta.

Naime, prema izraelskim izvorima, 5. lipnja tadašnji načelnik stožera izraelskih snaga Yitzhak Rabin izvijestio je američkog pomorskog vojnog izaslanika u Tel Avivu da će Izrael braniti svoju obalu svim sredstvima bez oklijevanja, uključujući i potapanje neidentificiranih brodova. Rabin je također zatražio od SAD-a da zadrže svoje brodove dalje od obale Izraela i područja na kojima će se odvijati operacije ili barem obavijeste Izrael o njihovom točnom položaju.

Američka strana, prema svemu poznatome, na to se upozorenje oglušila. Njihova 6. flota u punoj borbenoj spremnosti nalazila se raspoređena u istočnom Sredozemlju.

Nekoliko dana prije početka rata USS Liberty dobio je od zapovjedništva 6. flote, kojoj je pripadao, zapovijed da se približi Sinaju i prikuplja obavještajne podatke kroz prisluškivanje elektroničkih komunikacija. Brod se trebao nalaziti u međunarodnim vodama u blizini sjeverne obale Sinaja, na udaljenosti 28 km od obalnog ruba. Kasnije, u noći, 7. lipnja, kada je već ušao u zonu djelovanja i kada su se na kopnu ratne operacije rasplamsale, zapovjedništvo je zatražilo njegovo povlačenje na udaljenost 190 km od obale. Ali, prema rezultatima kasnije istrage, tu poruku Liberty nikada nije primio, najvjerojatnije zbog preopterećenosti elektronike prikupljanjem podataka s ratišta. Zapovijed je navodno poslana na radio frekvenciji koju Liberty nije pratio.

Tijekom jutra, 8. lipnja, američki brod su preletali izraelski zrakoplovi, između ostalih i za pomorska izviđanja modificirani veliki transportni zrakoplov Nord Noratlas, koji je iznad nadgrađa i zapovjednog mosta Libertya preletio toliko nisko da je izazvao vibracije čelične konstrukcije. Američka posada bila je potpuno sigurna da je zbog istaknute zastave i jasno ispisane brojčane oznake njihov brod pravilno identificiran od strane izraelskih snaga. Izraelska strana zapravo je tražila egipatski razarač koji je ranije bombardirao Al-Arish. U tom cilju, prema Libertyu, koji je sada uočen od izraelskih snaga, usmjereni su torpedni čamci koji su bili poslani u potragu za egipatskim razaračem.

Zapovjednik eskadre torpednih čamaca pogrešno je, prema rezultatima istrage, identificirao američki brod kao egipatski razarač britanske klase Hunt, te javio njegov položaj. U točno 14:00 sati dana 8. lipnja, u blizini položaja američkog broda pojavila su se dva izraelska borbena zrakoplova tipa Mirage III. Oni su po Libertyu otvorili vatru nevođenim raketnim zrnima i iz topova kalibra 30 mm. Nakon što su potrošili streljivo Miragei su se udaljili, a uslijedio je napad dvaju izraelskih borbenih zrakoplova Dassault Mystere IV koji su ispustili napalm bombe, a nakon toga brod su napali svojim topovima kalibra 30 mm. Nešto kasnije tri izraelska torpedna čamca ispalila su ukupno pet torpeda prema američkom bordu od kojih je cilj pogodio samo jedan, najvjerojatnije zbog kvarova i otkaza pogonskih sklopova i bojnih glava. USS Liberty je bio potpuno devastiran i u plamenu. Torpedo je pogodio brod na mjestu gdje se nalazio centar za elektroničko izviđanje tako da su poginuli i neki civili koji su se nalazili u njemu.

Izraelski Mirage pred početak akcije

Vrlo brzo nakon napada zapovjedništvo američke 6. flote primilo je poziv za pomoć od zapovjednika Libertya i s nosača zrakoplova Saratoga podiglo 24 borbena zrakoplova te uputilo u smijeru svog napadnutog broda. No izraelska vojna diplomacija bila je brza. Američki vojni izaslanik odmah je obaviješten kako je došlo do pogreške, da je američki ratni brod pogrešno identificiran kao egipatski razarač i potom napadnut od strane izraelskih snaga.

Komentar: Nova knjiga objavljena u svibnju (2019.) u Sjedinjenim Državama (njihovi autori uključuju nekoliko preživjelih u napadu) obećava da se "istina govori kao nikad prije i otkriva prava priča". 302 stranice knjige "Zapamti slobodu!: Gotovo potonuo izdajom na otvorenom mor " uključuju priličan broj dokumenata, svjedočanstava, argumenata i informacija prikupljenih u narednih 50 godina.

Zaključak autora je da je iza napada stajao tadašnji američki predsjednik Lyndon B. Johnson, u pokušaju da se okrivi tadašnji egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser - izgovor koji bi onda omogućio Sjedinjenim Državama da se pridruže Šestodnevnom ratu.

Knjiga uključuje, između ostalog, dokument CIA-e iz studenog 1967. koji je još uvijek djelomično cenzuriran. U dokumentu, koji se također nalazi na službenoj web stranici CIA-e, citiran je anonimni izvor koji je rekao: "Rekli su da je [tadašnji izraelski ministar obrane Moshe] Dayan osobno naredio napad na brod i da se jedan od njegovih generala odlučno protivio akciji i rekao: 'Ovo je čisto ubojstvo.' "Ne postoji spor oko autentičnosti dokumenta, ali očito nije svaka rečenica napisana u obavještajnom dokumentu neuljepšana istina.

S druge strane, nova knjiga citira priču koju je izvijestio bivši američki veleposlanik u Libanonu Dwight Porter, koji je ispričaorazgovor između izraelskog pilota i ratne sobe izraelskog ratnog zrakoplovstva, koji je navodno pokupio zrakoplov NSA-e i nehotice poslat u CIA urede diljem svijeta:

© CIA

Dokument CIA-e. Još uvijek djelomično cenzurirano, 50 godina kasnije

Izraelski pilot u ratnu sobu IDF-a: Ovo je američki brod. Još uvijek želite da napadnemo?

Ratna soba IDF-a izraelskom pilotu: Da, slijedite zapovijedi.

Izraelski pilot u ratnu sobu IDF-a: Ali gospodine, to je američki brod - vidim zastavu!

Ratna soba IDF-a izraelskom pilotu: Nema veze; Udari.

I dokument CIA-e i citat već su objavljeni u prošlosti. Knjiga ih oživljava kao dio pokušaja da dokaže svoju tezu.

Ponuđena je pomoć u spašavanju posade i broda, što je odbijeno. Američki zrakoplovi povučeni su na nosač Saratogu, a spašavanju posade Libertya pristupili su pristigli brodovi američke 6. flote. Teško oštečeni Liberty uspio se domoći Malte gdje se pristupilo njegovom popravku.

Iako je službeno događaj tretiran kao stradanje zbog pogrešne identifikacije, ostala je sumnja, kako je brod, orginalno izgrađen kao trgovački, mogao biti za vrijeme dana vizualno zamijenjen egipatskim razaračem. U priopćenju izraelskom veleposlaniku 10. lipnja 1967. godine, tadašnji američki državni tajnik Dean Rusk izjavio je:

"U vrijeme napada USS Liberty je imao izvješenu američku zastavu, a njegova identifikacijska oznaka bila je jasno označena velikim bijelim slovima i brojevima na trupu.... Iskustvo pokazuje da su identifikacijski broj broda i zastava mogli biti vidljivi iz zraka ... Prema tome postoje svi razlozi za vjerovanje da je USS Liberty identificiran ili da je barem utvrđena njegova državna pripadnost od strane izraelskih zrakoplova od prilike barem jedan sat prije početka napada. Kasniji napad torpednih čamaca, kada je brod bio ili trebao biti identificiran od strane izraelskih vojnih snaga, pokazuje namjerno, bezobzirno zanemarivanje ljudskih života".

No kasnije je sve diplomatski izglađeno, a izraelska strana američkoj državi i obiteljima poginulih isplatila je odštetu.

Komentar: Dok je na Bliskom istoku trajao Šestodnevni rat u kojem je Izrael 1967. godine ratovao s Egiptom, Sirijom i Jordanom, osmog lipnja iste godine, a četvrtog dana spomenutog sukoba, dogodio se nesvakidašnji incident, koji se i dan danas prešućuje u javnosti, iako njegovo postojanje nije nikakva tajna. Izraelska vojska napala je američki vojni brod USS Liberty u međunarodnim vodama Sredozemnog mora.

USS Liberty bio je brod za prikupljanje obavještajnih podataka, a ne klasičan ratni brod. Iako je nosio samo osnovno lako naoružanje, desetine antena i predajnika na sebi, te raznu drugu opremu koja se ne može upotrijebiti u borbi, kao i visoko istaknutu američku zastavu, izraelsku stranu to nije odvratilo od napada, iako ničim nisu bili izazvani. Nakon prvog napada, posada broda je istaknula još veću američku zastavu, ali ni to nije pomoglo. Kasnije objašnjenje izraelske strane svelo se na to da nisu vidjeli niti jednu od zastava.

Uočivši brod, izraelski zrakoplovi i mornarica počeli su napad na brod različitim projektilima (raketama, topovima, mitraljezima), a između ostalog i napalm bombama kako bi zapalili brod. Nekoliko torpeda je ispaljeno s torpednih čamaca, mitraljezima se pucalo na osoblje broda, a nisu bili pošteđeni ni oni koji su pokušali napustiti brod te u manjim čamcima za spašavanje otploviti dalje od mjesta događaja.

Konačan bilans je bio 34 ubijena američka mornara, 174 ranjena i teško oštećen brod opremljen najmodernijom opremom za prisluškivanje različitih sredstava veze. Izraelska strana u napadu koristila je dva aviona Mirage, dva aviona Mystères (prema nekim navodima sudjelovalo je čak dvanaest zrakoplova) i tri motorna broda opremljena torpedima. Dakle, upotreba ovolike količine različite vojne tehnike govori kako je Izrael zaista želio potopiti napadnuti brod.

Istraga je pokazala da je tog dana bilo sunčano a vidljivost je bila odlična, američki brod je plovio u međunarodnim vodama. Preživjeli su svjedočili da su izraelski avioni više puta preletjeli iznad broda promatrajući ga. Nakon toga, bez najave ili upozorenja, napali su brod svom silinom. To je bio najveći napad na američku mornaricu još od kraja Drugog svjetskog rata. Vjerojatno je to i jedini napad na koji američka vojska nije snažno uzvratila i kaznila napadače.

Amerikanci su pokušali pozvati pomoć, međutim njihove linije su bile zakrčene, odnosno izraelska strana je onemogućavala brod da komunicira s ostatkom Šeste flote kojoj su pripadali. Da bi blokirali neku frekvenciju, smatraju stručnjaci, morali su znati o kome je riječ i tko koristi frekvenciju koju se blokira, ili ometa na bilo koji način. Dakle, izraelska strana je znala frekvencije broda, odnosno da se radi o američkom brodu. Izraelsko objašnjenje o tome da nisu znali koji je brod predmet napada zbog toga ostaje neuvjerljiv.

U prvom napadu aviona ubijeno je osam mornara i 75 ih je bilo ranjeno. Nakon toga, brod su pogađala torpeda. Izraelski vojnici su svjedočili kasnije da je njima putem veze javljena lokacija neidentificiranog broda kojeg treba napasti, što su oni i učinili. Brod je bio teško oštećen, a broj mrtvih i povrijeđenih je naglo rastao. Pukom slučajnošću poruku odaslanu s USS Liberty dobili su u Šestoj floti koja je bila udaljena nekih 500 nautičkih milja od napadnutog broda. Amerikanci su brzo reagirali, te je naređeno avionima da krenu prema napadnutom brodu i zaštite ga. Bombarderi koji su poletjeli s palube nosača aviona nosili su nuklearno oružje kojim su trebali u znak odmazde napasti Egipat za kojeg su mislili da je napao USS Liberty. Američkom veleposlanstvu u Kairu je javljeno da će meta napada biti Kairo. Ubrzo iz Pentagona stiže poruka kojom se naređuje da se bombarderi s nuklearnim bombama vrate na nosač aviona.

USS Liberty dotegljen na popravak na Maltu

Iz Šeste flote od Pentagona, odnosno direktno od američkog ministra za obranu Roberta McNamare koji je bio sa druge strane "žice", traženo je odobrenje da se prema USS Libertyu upute avioni s konvencionalnim oružjem i pruže mu pomoć. McNamara je zabranio poljetanje bilo kojeg aviona. U kasnijim izjavama McNamara je negirao ovakav rasplet situacije. U međuvremenu Izrael je i dalje s torpedima i teškim mitraljezima napadao sada već teško oštećeni brod s desetinama mrtvih i ranjenih.

Saznavši što se događa na moru, iz veleposlanstva SAD-a u Tel Avivu izašli su u medije s objašnjenjem da je to sve nesretan slučaj.

Iz Šeste flote poslana je nova pomoć, ovaj put u vidu brodova koji su doplovili do teško oštećenog broda narednog jutra. Spašenim vojnicima je naređeno da o incidentu ne govore, posebno ne u medijima. USS Liberty odvezen je na Maltu, gdje je popravljen i kasnije vraćen u Sjedinjene Američke Države.

Novi dokazi izloženi u dokumentarcu pod nazivom "Dan kada je Izrael napao Ameriku", britanskog redatelja Richarda Belfielda, uključuje audio zapise koji dokazuju da su Izraelci namjerno napali američki brod. Preživjeli mornari su odavno tvrdili da je Izrael namjeravao ubiti cijelu posadu i potopiti USS Liberty, i za to sve optužiti Egipat.

Američki veteran obavještajne zajednice i vojni analitičar Ray McGovern također je izrazio uvjerenost u to da se nije radilo o nesretnom slučaju:

"Izraelske poruke koje je presrela CIA, 8. lipnja 1967. godine, ne ostavljaju nikakvu sumnju da je potonuća broda USS Liberty bio zadatak dodijeljen napadau izraelskih borbenih zrakoplova i torpednih čamaca dok je Šestodnevni rat bjesnio na Bliskom istoku. Dopustite mi da ponovim: nema sumnje da je zadatak izraelskih obrambenih snaga (IDF) bilo uništiti brod USS Liberty i ubiti njezinu cjelokupnu posadu."

Izraelska strana je tvrdila da je sve bio nesretan slučaj, te da je do zabune došlo zbog grešaka na mapi i greške u procjeni kretanja broda, što ih je navelo na ideju da se ne radi o američkom brodu za kojeg su znali da će se nalaziti u blizini ratne zone. Zatim, tvrdili su Izraelci, greška se dogodila i zbog sličnosti američkog broda s jednim egipatskim, koji je, usput rečeno, bio gotovo dva puta manji od USS Liberty.

Preživjeli mornari su kasnije nagrađeni od strane mornarice, ali je od njih traženo da nikome ne govore zbog čega su zaslužili takva odličja. Zanimljivo je i da odličja mornarima nije uručio američki predsjednik, kakav je običaj, već jedan od službenika u ministarstvu obrane u jednoj manjoj pomorskoj bazi na američkoj istočnoj obali.

Izraelska strana kasnije je platila odštetu obiteljima poginulih američkih mornara, no nitko od učesnika napada niti zapovjednika nikad nije odgovarao zbog svojeg djela, niti ijedan američki predsjednik ili visokopozicionirani dužnosnik nije tražio da izraelska strana odgovara za napad.

Odgovor zašto je USS Liberty uopće napadnut od izraelske strane bi se mogao naći u onome što je poznato kao "napad pod lažnom zastavom" (False Flag), koji je trebao prebaciti krivnju za incident na Egipat, kao povod za uvlačenje predsjednika Lyndon Johnsona i američke javnosti u sukob, objavljujući rat Egiptu.

No, igrom slučaja, USS Liberty nije potonuo, već je onesposobljen ostao plutati, a za incident se već doznalo, kao i za identitet napadača, pa se brže bolje moralo prionuti zataškavanju slučaja. No čovjek se s pravom zapita, koliko je samo sličnih "incidenata" uspješno izvedeno, a koji su potom imali dalekosežne geopolitičke posljedice?