Ne tako davno, ovo se pitanje smatralo znakom psihičke labilnosti, simptomom neuroze. Čovjek koji se počne pitati o smislu života ili je bolestan, ili na pragu ozbiljne bolesti, govorio je Sigmund Freud. Kada se bolest otkloni, smisao će se pokazati sam od sebe. Zdrav čovjek ima neke ciljeve ispred sebe i zna zašto živi pa su pitanja o smislu života samo znak nesposobnosti nošenja sa životnim poteškoćama i obrambeni mehanizam.
Prvi koji se usprotivio ovakvim stavovima bio je Viktor Frankl. U fokus stavlja važnost postavljanja pitanja o smislu života i pronalaženja odgovora na to pitanje. Glavna poruka koju je prenosio kroz svoje cjelokupno profesionalno djelovanje bila je da život uvijek ima smisao, a pronaći taj smisao temeljna je ljudska potreba i uvjet psihičkog zdravlja čovjeka. Pitanje "Zašto živim?" prirodno je ljudsko pitanje i osobina humane čovjekove prirode. Ni jedna životinja ga ne postavlja, ono pripada samo čovjeku. U jednom svom tekstu napisao je:
"Ja smatram da je traženje smisla života prije dokaz ljudskosti, nego izraz duševne bolesti. Čovjek ne mora biti neurotična osoba da bi ga zanimalo pitanje smisla života, ali zato treba biti istinsko ljudsko biće."Treba reći da se ideje koje je Frankl promovirao kroz svoj profesionalni rad ne mogu svesti samo na područje psihoterapije i medicine. Suvremenim riječima govorio je o univerzalnim idejama i vrijednostima koje su kroz povijest bile prisutne u različitim filozofskim učenjima, a koja su čovjeku govorila o smislu ljudskog života i kako ga ostvariti.
Viktor Frankl
Unatoč svemu proživljenom, nije izgubio vjeru u postojanje humanosti u čovjeku. Po izlasku iz logora vraća se svojoj liječničkoj profesiji i posvećuje život pomaganju drugima. Osniva logoterapiju, psihoterapeutsku metodu liječenja smislom, koja ljudima pomaže pronaći smisao životnih situacija u kojima se nalaze. Do kraja života 1997. godine razvija svoju metodu, piše knjige i članke, putuje po svijetu, drži predavanja i produbljuje ideje kojima je posvetio život.
Prva razmišljanja o smislu života zaokupljala su ga još u srednjoškolskoj dobi. Tada je, u dobi od samo šesnaest godina na pučkom učilištu u Beču slušao predavanja iz psihologije i sam održao predavanje pod nazivom "Smisao života". U logoru, promatrajući ponašanja kako čuvara tako i logoraša, postavlja si pitanja o motivima njihovih postupaka i nalazi potvrdu svojih stavova o važnosti posjedovanja znanja o smislu. Pitanja možemo sažeti u dva osnovna.
Prvo glasi: zašto su neki ljudi u situaciji ogromne patnje osjećali da je život vrijedan življenja i borili se za preživljenje, a neki su odustali od života pa si ga čak i sami oduzeli? Zaključuje da su preživljavali oni koji su imali neki smisao koji ih je održavao na životu. Taj smisao mogao je biti neka vizija budućnosti, znanje da ih netko čeka, neki nedosanjani san i ciljevi koje još treba ispuniti, vjera u oslobođenje ili neko bolje sutra pa čak i svjedočenje o patnji nakon rata. Oni koji su izgubili smisao, jednostavno bi se ugasili, ubrzo bi se razboljeli i umrli. Frankl zaključuje citirajući Nietzschea: "Onaj koji zna zašto svoga života, može se nositi s gotovo svakim kako."
Čovjek može sačuvati duhovnu slobodu, neovisnost uma čak i u tako strašnim uvjetima logoraškog života.Drugo pitanje na koje je tražio odgovor bilo je: zašto su neki ljudi i u tako strašnim uvjetima sačuvali humanost i ostali ljudi, a drugi se spustili na nivo zvijeri? Nisu svi čuvari bili okrutni i nisu svi logoraši bili isti, neki su otimali drugima, a drugi su tješili i hrabrili druge i dijelili s njima zadnji komad kruha. Frankl zaključuje: čovjek posjeduje unutarnju slobodu i samo o njemu ovisi kako će djelovati. Ne određuju nas okolnosti u kojima živimo, nego mi sami sebe.
Čovjek može sačuvati duhovnu slobodu, neovisnost uma čak i u tako strašnim uvjetima logoraškog života.
Tri temeljne ideje
Tri temeljne ideje koje Frankl zastupa su filozofske ideje koje određuju naš odnos prema životu, ovisno o tome koliko ih razumijemo i prihvaćamo.
1. Postoji smisao života - život nije niz slučajnosti i čovjek nije bespomoćna igračka sudbine. Postoji smisao života koji svaki čovjek može i treba ostvariti.
2. Postoji volja za smislom - čovjekova iskonska potreba je da živi svrhovito, da posjeduje vrijednosti i ideale za koje osjeća da je vrijedno živjeti.
3. Postoji sloboda volje - uvijek postoji unutarnja sloboda kojom biramo svoje djelovanje. Ništa nas ne uvjetuje osim naše vlastite slobodne volje kojom donosimo odluke.
Život uvijek ima smisao, tvrdi Frankl, a izvor čovjekovih problema nije u nepostojanju smisla, nego što taj smisao često ne vidi. Ne vidi ga jer odgovor na pitanje o smislu dolazi iz dijela čovjeka kojeg Frankl naziva "noološka dimenzija", a ona je čovjekovoj refleksiji nedostupna. Riječ "noološka" izvedena je iz grčke riječi nous koja se prevodi kao duh koji dohvaća duhovnu dimenziju postojanja. Ovime se Frankl nastavlja na starogrčku podjelu čovjeka na tri dijela: soma ili tijelo, psyche ili duša i nous ili duh. Čovjek je jedinstvo ove tri dimenzije i tek ovo trojstvo čini potpunog čovjeka.
Čovjek je duhovno središte oko kojeg se okuplja sve psihofizičko... tijelo i duša mogu tvoriti jedinstvo, neko psihofizičko jedinstvo, ali takvo jedinstvo nikada ne predstavlja čovjekovu sveukupnost... Cjelokupnom čovjeku pripada još i duhovno i to kao njegovo najspecifičnije.Ne postoji samo nagonsko nesvjesno, postoji i duhovno nesvjesno, kaže Frankl. Kao što životinja ne može shvatiti svijet ljudi, tako ni čovjek ne može shvatiti svijet duha, ali on postoji neovisno o sposobnosti čovjeka da ga osvijesti. No, kako onda doći do odgovora o smislu života ako je on u nedohvatljivoj duhovnoj dimenziji i pripada noološkom dijelu čovjeka?
Život je kao film, odgovara Frankl, niz sličica koje svaka za sebe imaju smisao i značenje, ali teško je shvatiti konačni smisao dok film traje. U potpunosti ga možemo razumjeti tek na kraju, kada sve sličice povežemo u smisleno jedinstvo. Isto je sa životom. Svaka pojedina životna situacija ima svoj smisao i zajedno, kao mozaik, čine cjelovitu sliku našeg života. Put do razumijevanja konačnog smisla je razumijevanje smisla svake pojedine životne situacije. Drugim riječima, umjesto da nas zarobe različiti životni problemi, trebamo se zapitati koji je njihov smisao, što nam život govori, što trebamo naučiti. Tako se korak po korak približavamo boljem razumijevanju života i boljim odgovorima na životne situacije, do konačnog kraja i konačnih odgovora.
2. Postoji volja za smislom
Htio on to ili ne, bio on toga svjestan ili ne, čovjek vjeruje u smisao sve dok diše. Čak i samoubojica vjeruje u neki smisao - smisao umiranja.
U svakom čovjeku postoji vjera da smisao postoji i volja da ga otkrije i ispuni. Vjera u smisao nije vjera u nekog određenog boga, neko natprirodno biće koje upravlja našim sudbinama. To je duboka unutarnja potreba svakog čovjeka da mu život bude svrhovit. Zato je temeljna motivacijska snaga u čovjeku unutarnji pokretač koji nam daje energiju da činimo ono u čemu vidimo smisao i ustrajnost da ne odustajemo ni u teškim trenucima.
Čovjek je uvjetovan biološki, psihološki ili sociološki, ali njegova ljudskost je izvan toga. Snagom svoje slobode uvijek se može otrgnuti uvjetovanosti...Frankl je naziva primarnom ljudskom potrebom jer je iznad svih drugih potreba i neovisna o njihovom zadovoljenju. Čovjek je u stanju odreći se svega, pa i samog života, za svoja uvjerenja, ideale, drugog čovjeka. Ukoliko ta potreba nije zadovoljena, razvija se neuroza koju Frankl naziva noogenom. Za razliku od psihogenih neuroza čiji je izvor u psihi čovjeka, nerazriješenim emocionalnim konfliktima i nesposobnosti nošenja sa životnim problemima, noogena neuroza posljedica je frustrirane volje za smislom, sumnje da smisao postoji. Manifestira se kao neurotična trijada: potištenost, koja može dovesti do samoubojstva, agresivnost i ovisnost kao bijeg od života.
3. Postoji sloboda volje
Bez obzira na uvjete u kojima živi, čovjek uvijek ima slobodnu volju da bira vrijednosti kojima posvećuje život i zato samo o njemu ovisi hoće li ili neće njegov život imati smisao. Postoje životne situacije koje ne možemo izbjeći ili promijeniti, ali uvijek imamo slobodu izabrati svoj odnos prema njima. Ne postoje izvanjska ograničenja koja nas u tome sprječavaju, ograničenja su u nama.
Čovjek je samoodrediv, sam sebe određuje time što popušta uvjetima ili im se odupire. On odlučuje što će biti njegovo postojanje.Egzistencijalna praznina
Veliki je problem što sve više ljudi pati od nedostatka smisla. U ljudima vlada egzistencijalna praznina, govori Frankl, unutarnja praznina koja nastaje zbog nedostatka istinski vrijednih ciljeva kojima se posvećuje život. Istovremeno, ona je i uzrok nesposobnosti pronalaženja smisla jer je čovjek nastoji ispuniti ispraznim sadržajima i aktivnostima koji samo pojačavaju osjećaj besmisla. Praznina se ne može ispuniti prazninom.
Današnje društvo zaista zadovoljava svaku potrebu osim jedne: potrebu za smislom. Osjećaj besmislenosti, egzistencijalna praznina u tolikom je porastu da se zaista može nazvati masovnom neurozom. ...Danas ima sve više ljudi koji imaju sve životne uvjete, ali ne vide smisao za koji bi živjeli... Ljudi imaju od čega živjeti, ali nemaju za što.Egzistencijalna praznina manifestira se kao stanje dosade ili, suprotno, u ubrzanom tempu života za kojeg Frankl kaže da je "uzaludan pokušaj izlječenja egzistencijalne praznine. Što je čovjeku životni cilj manje poznat, to se ubrzanije vrti na svojoj životnoj putanji."
Govoreći prije svega o ljudima zapadne civilizacije, uzrok sve veće raširenosti egzistencijalne praznine Frankl vidi u oslobođenju suvremenog čovjeka od uvjetovanosti, prisile da živi na određen način i nesposobnosti da tu slobodu odgovorno koristi. Čovjek se oslobodio od prisile nagona koji su mu ranije bili potrebni u borbi za goli opstanak i koji su definirali životne ciljeve. Prosječni čovjek danas živi sigurno, njegove elementarne potrebe su zadovoljene i slobodan je u izboru životnih prioriteta. Isto tako, suvremeni se čovjek oslobodio prisile tradicije i tradicionalnog vrijednosnog sustava koji mu je nametao određeni način života, no tako je izgubio i jasne kriterije vrijednosti koje su ga usmjeravale u životnim odlukama. Dobio je slobodu, ali izgubio je jasnoću kako treba živjeti.
Sloboda zahtijeva odgovornost, inače se pretvara u anarhiju. Suočenje s egzistencijalnom prazninom zahtijeva suočenje sa samim sobom, promišljanje o vlastitom životu, preispitivanje životnih ciljeva i unutarnju promjenu. No, današnjem je čovjeku lakše odustati od slobode, nego preuzeti odgovornost za vlastiti život i otkrivati vrijednosti za koje vrijedi živjeti.
Umjesto da slobodnom voljom svjesno i odgovorno bira životne ciljeve, prepušta se konformizmu - živi onako kako žive drugi, ili totalitarizmu - živi onako kako određuju i žele drugi.
Odgovornost prema životu
Što znači biti odgovoran prema životu? Prije svega, shvatiti da je život zadatak. Nismo rođeni da živimo od danas do sutra, rođeni smo da se ostvarimo kao ljudska bića. Taj je cilj za sve ljude isti, ali ostvaruje se kroz različite zadatke, različite životne situacije. Svaka ima smisao, svaka nešto zahtijeva od nas, svaka predstavlja izazov našoj humanoj prirodi. Ovisno o tome kako odgovaramo na te izazove, kojim vrijednostima težimo i koje humane osobine izražavamo, približavamo se ili udaljavamo od cilja ostvarenja sebe.
Biti čovjek znači stalno se suočavati sa situacijama koje su istodobno i zadatak i dar. One nam "zadaju" izvršenje njihova smisla i istodobno nam "daruju" mogućnost da tim izvršenjem smisla i sami sebe ostvarimo.Biti odgovoran prema životu znači shvatiti da je svaka životna situacija neponovljiva i zato, kako kaže Frankl, ima Kairos kvalitetu. Drugim riječima, svaka je životna situacija prilika koju nam život pruža da ispunimo svoj zadatak. Ukoliko je ne iskoristimo, prilika je zauvijek propuštena, ali ako je iskoristimo, stečeno iskustvo ostaje zauvijek zapisano u našoj prošlosti i više nam ga nitko ne može oduzeti.
Odgovornost čovjeka je nešto strašno, ali u isto vrijeme i nešto divno. Zastrašujuće je da je svaka odluka, od najmanje do najveće, odluka zauvijek i da u svakom trenutku ili iskoristimo ili potrošimo tu priliku. ...No, to je ujedno i divna spoznaja da je moja budućnost u svakom trenutku ovisna o mojoj odluci. To što spoznam u tom trenutku i što dozovem u život, postaje stvarnost zaštićena od prolaznosti i propadanja.Kako pronaći smisao života?
No, ono što vrijedi za sve ljude jest da odgovor na pitanje o smislu ne dolazi iz psihofizičkog dijela čovjeka. On nije proizvod subjektivnih želja, prolaznih mišljenja i odluka. Smisao se ne izmišlja, nego otkriva, a u tome čovjeka vodi njegova savjest. Savjest je organ smisla, kaže Frankl, ona nas usmjerava i govori što je istinski vrijedno.
No, savjest nije monolog sa samim sobom, svojim željama, nadama, očekivanjima, savjest je dijalog s najuzvišenijim dijelom čovjeka. To je glas univerzalnog zakona života, Logosa, koji progovara kroz duhovnu dimenziju čovjeka. Zato je glas savjesti uvijek samo jedan. Ne postoji konflikt savjesti, postoji samo konflikt savjesti i naših želja jer nam se ne sviđa što nam ona govori.
Poslušati glas savjesti jedini je način da čovjek s odgovornošću koristi svoju slobodu. Ali i pred savješću je čovjek slobodan jer uvijek ima slobodu izbora da je posluša ili ne posluša.
Kako pronaći smisao života? Nije na čovjeku da postavlja pitanja o smislu života, odgovara Frankl, nego obrnuto, čovjek treba odgovoriti na pitanja koja mu vlastiti život postavlja. Mi možemo imati različite snove i fantazije, zacrtati si kojekakve ciljeve i to proglasiti svojim životnim smislom. No, život nama postavlja pitanja kroz različite životne izazove koji nas vode ka otkrivanju smisla, a o našim odgovorima ovisi hoćemo li ga pronaći.
Nije na čovjeku da postavlja pitanja o smislu života, nego obrnuto, čovjek treba odgovoriti na pitanja koja mu vlastiti život postavlja.Odgovor životu uvijek je odgovor djelovanjem. Ne leži u lijepim željama i namjerama, nego u načinu kako živimo svoj svakodnevni život, kako djelujemo u konkretnim životnim situacijama. Život ima karakter zadatka, a egzistencija karakter odgovora, kaže Frankl. Navodi tri tipa životnih situacija koje nas vode ka otkrivanju smisla:
- ostvarivanjem nekog djela, dakle, onime što činimo, koje vrijednosti živimo, kakve tragove ostavljamo iza sebe. O tome ovisi koja životna iskustva stječemo i koliko imamo priliku rasti kao ljudsko biće.
- doživljajem nečega, onime što osjećamo. Kroz uzvišeni doživljaj ljepote, dobrote, kroz osjećaje ljubavi, vrline, osjećanje drugog čovjeka i drugih živih bića uzdižemo se iznad prolaznosti približavajući se istinskoj vrijednosti života.
- odgovorom na životne probleme i neizbježnu patnju.
Čovjeku je najteže shvatiti zašto je život povezan s patnjom, no odgovor na to pitanje nas nadilazi i nedohvatljiv je našem razumu. Ne treba tražiti smisao patnje, kaže Frankl, nego shvatiti da smisao postoji unatoč patnji.
U načinu podnošenja patnje, kako nosi svoj teret, čovjek ima priliku promijeniti se kao ljudsko biće. Jedinstveni ljudski potencijal je preobražaj osobne tragedije u pobjedu. Kada više nismo u stanju promijeniti situaciju, nalazimo se pred izazovom da promijenimo sebe.Frankl govori o tragičnoj trijadi ljudskog života koju čine životne teškoće, osjećaj krivnje, prolaznost i smrt, neizbježne situacije koje izazivaju patnju. No, ljudski potencijal uvijek omogućava da se patnja pretvori u ljudsko postignuće.
Životne teškoće su neminovnost pa problem nije u tome što postoje, nego što dozvoljavamo da nas emocionalno i mentalno zarobljavaju i tako sami sebe sprječavamo u pronalaženju rješenja. Ni jedna od njih nije uzaludna i iz svake možemo izaći kao pobjednici ako te situacije iskoristimo za stjecanje korisnog iskustva koje će dovesti do boljeg razumijevanja života. Ne znači da ćemo ih sve uspješno riješiti, ali i neuspjeh donosi iskustvo koje možemo iskoristiti u sljedećim sličnim situacijama. Svaka životna teškoća je prilika da nadiđemo vlastita ograničenja i rastemo kao ljudsko biće.
Prolaznost i smrt su zakoni života, svako živo biće će umrijeti i sve što postoji jednom će nestati. No, to je ujedno i podsjetnik da najbolje što možemo iskoristimo svaki trenutak života. Svakog trenutka umiremo jer je svaki trenutak života neponovljiv i nepovratno izgubljen ako nije smisleno iskorišten. Besmisleno je patiti zbog nepromjenjivih zakona života, više nas trebaju brinuti propušteni trenuci.
Mudrost srca
Bezgranični smisao ograničenom biću nije dohvatljiv. To se znanje dobiva mudrošću i to mudrošću srca.
Mudrost srca ne ovisi o broju pročitanih knjiga ni o količini zapamćenih informacija, do nje se ne dolazi jednim postupkom, jednom odlukom. To je cjeloživotno putovanje koje zahtijeva trajno i svjesno savladavanje životnih iskušenja i nadilaženje vlastitih ograničenja, približavajući se tako korak po korak shvaćanju smisla života. Glavna zapreka na tom putu je egoizam i zaokupljenost sobom.
Biti čovjek uvijek upućuje i usmjereno je na nešto drugo ili nekog drugog osim sebe. Što čovjek više zaboravi samog sebe predajući se služenju nekom cilju, to je više čovjek i to se više ostvaruje.Zato Frankl ističe sposobnost koju posjeduje samo čovjek, a to je samotranscendencija, zaborav samog sebe, odmicanje od svojih želja i potreba i posvećivanje nekome ili nečemu izvan sebe u ime ljubavi, ideala, nečega što nije osobna korist.
Što osoba više teži samoostvarenju, to će ga više promašiti... Što je čovjek više cilj sam sebi, to je udaljeniji od ostvarenja tog cilja.
Biti čovjek uvijek upućuje i usmjereno je na nešto drugo ili nekog drugog osim sebe. Što čovjek više zaboravi samog sebe predajući se služenju nekom cilju, to je više čovjek i to se više ostvaruje.
Rimski filozof Plotin govorio je da ljudska duša ima dva poticaja i dva smjera kretanja, padajući i uzdižući. Padajući poticaj usmjerava je prema dolje, prema prolaznim vrijednostima. Tada smo zaokupljeni sobom i svojim svakodnevnim problemima, slijepi za sve ostalo. Uzdižući je okreće prema gore, prema vječnosti i trajnim vrijednostima. Gledajući u njih i hraneći njima dušu, čovjek počinje shvaćati istinsku vrijednost života. Tada nam sve naše svakodnevne uobičajene preokupacije postaju manje važne, puno toga u našim životima suvišno, a jedino važno postaje da život ne proživimo uzalud.
Humana ljudska bića jesu, a vjerojatno će i uvijek biti u manjini. No, upravo ta činjenica svakog od nas poziva da se pridruži toj manjini, kaže Frankl. Svi bismo željeli da ovaj svijet bude humaniji, pravedniji, bolji, no koliko smo svjesni da promjena počinje s nama i da upravo ovo nastojanje daje smisao našem životu?
Čovjek u svakom trenutku mora odlučivati što će biti spomenik njegovom postojanju.Sve ovisi o našoj slobodnoj volji, izborima koje činimo i odgovornosti koju osjećamo prema životu.
***
Svi citati preuzeti su iz knjiga Viktora Frankla: Nečujan vapaj za smislom, Bog kojeg nismo svjesni, Patnja zbog besmislenog života, Čovjekovo traganje za smislom, Liječnik i duša
Autor: Marijana Starčević Vukajlović
Komentar: Viktor Frankl: Reći DA životu tijekom teških vremena