Gadafijevo ubojstvo izazvalo je ogromnu pozornost svjetske javnosti i šokiralo mnoge. Nekada svemoćni vođa Libijske Arapske Džamahirije, koji je na čelu te zemlje bio od 1969. godine, okončao je svoju vladavinu, ali i život, na izuzetno brutalan način.
Pobunjenici su Gadafija, čiji su konvoj napali NATO zrakoplovi, pronašli u odvodnoj cijevi gdje se pokušao sakriti. Svog bivšeg vođu, koji je u tom trenutku već bio vidno uplašen i u nevjerici, odveli su do grupe obližnjih kamiona, gdje ga je jedan od boraca navodno sodomizirao bajunetom.
Nakon toga grupa fanatičnih pobunjenika počinje ga udarati i tući, kada se isječe snimka snimljena lošom kamerom jeftinog mobitela iz tog razdoblja prekida. U jednom od posljednjih kadrova vidi se Gadafijevo krvavo lice, okruženo grupom mladića koji se vesele njegovom konačnom padu.
Slike njegovog mrtvog i unakaženog tijela kako leži na starom madracu ubrzo su obišle svijet, nakon čega je sljedeća četiri dana bilo "izloženo" u zamrzivaču u jednoj trgovini u gradu Mizrata. Pojedinosti Gadafijeva ubojstva nikada nisu utvrđene - pobunjeničke vlasti tvrdile su da je ubijen u razmjeni vatre (što se čini vrlo nevjerojatnim) - ali postoje izvještaji da je upucan u trbuh.
Osim Gaddafija, istoga dana ubijen je i njegov sin Mutassim, kao i bivši libijski ministar obrane Abu-Bakr Yunus Jaber.
Gadafijevo ubojstvo - zločin bez kazne
Gadafijevo ubojstvo kulminacija je krvavog građanskog rata koji je izbio u Libiji sredinom veljače 2011., tijekom Arapskog proljeća. Sukob između libijskih vlasti i pobunjenika brzo je internacionaliziran nakon što je NATO zloupotrijebio Rezoluciju 1973 Vijeća sigurnosti UN-a od 17. ožujka - koja je nalagala uspostavu zone zabrane leta nad Libijom i prekid vatre između zaraćenih strana - i otvoreno stao na stranu pobunjenika a protiv Gadafijeve vlade.
Komentar: Vidimo što je "demokratizacija" Libije koju su NATO i njihovi saveznici zagovarali zapravo učinila. Nikad se nije radilo o takozvanom "arapskom proljeću" ili o "građanskom ratu" nego o uništenju države koju su izvršili NATO i njihovi saveznici zajedno sa svojim terorističkim skupinama.
Iz naše arhive:
- Klanje u izvedbi NATO-a: James i Joanne Moriarty razotkrivaju istinu o tome što se dogodilo u Libiji
- Libija, Sirija i Ukrajina izgledaju gore nego što možemo da zamislimo
Zrakoplovstvo NATO-a aktivno je sudjelovalo u većini značajnih bitaka rata, uključujući i onu za glavni grad Tripoli, koji su pobunjenici zauzeli krajem kolovoza 2011. godine. Time je praktički prestala postojanje Gadafijeve Libijske Arapske Džamahirije, a "bratski vođa" je s članovima obitelji uspio napustiti grad i pobjeći u pravcu Sirte - grada u središnjem dijelu zemlje iz kojeg je Gadafijeva obitelj potječe i koja se smatrala uporištem njegovih lojalista.
Bitka za Sirte započela je sredinom rujna i trajala je oko mjesec dana. Kada je postalo jasno da će Gadafijeve snage biti poražene, libijski vođa pokušao je s članovima obitelji i bliskim suradnicima napustiti grad pod opsadom. No, kolonu vozila u kojoj se on nalazio napala je avijacija NATO-a, točnije američke bespilotne letjelice "predator" i francuski "mirage" koji su uništili ukupno 11 vozila.
Dužnosnici NATO-a zanijekali su da su znali da je Gadafi u konvoju, inzistirajući na tome da "tijekom 215 dana zračne kampanje niti u jednom trenutku nisu gađali pojedince". Međutim, kako piše "Financial Times" u članku od 20. listopada 2011., nekoliko zapadnih dužnosnika naznačilo je da su ipak raspolagali tom informacijom.
S obzirom na brutalan način na koji su Gadafi i članovi njegove pratnje ubijeni, kao i činjenicu da su libijski pobunjenici u to vrijeme bili u otvorenom savezu sa stranim akterima (članicama NATO-a), mnogi pravni stručnjaci ukazivali su da se radi o ratnom zločinu i oštrom kršenju Treće ženevske konvencije.
"Namjerno ubijanje ili pogubljenje po kratkom postupku ratnog zarobljenika koji više ne sudjeluje u oružanom sukobu ozbiljno je kršenje Treće ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima iz 1949. godine, čiji su potpisnici i Francuska i SAD. Nije bitno koliko neko ne voli određenog ratnog zarobljenika. Iz toga proizlazi obveza svih strana ovog sporazuma da istražuju, uhite i kazne počinitelje takvih zločina", napisao je stručni pravni portal "Đurist" neposredno nakon Gadafijeva ubojstva.
Mnoge međunarodne organizacije, uključujući Ujedinjene narode i Visokog povjerenika za ljudska prava, te američku i britansku vladu, pozvale su na istragu Gadafijeva ubojstva, što su prijelazne vlasti u Libiji prihvatile. Naravno, ni 12 godina kasnije nitko ni u Libiji ni na Zapadu nije odgovarao za brutalno ubojstvo dugogodišnjeg libijskog čelnika.
Libija 12 godina kasnije
Prošlo je punih 12 godina od Gadafijeva ubojstva i pada njegova režima, no malo je od obećanja koje su vođe pobunjenika i zapadnih čelnika dali libijskom narodu ispunjeno.
Libija nije postala bastion prosperiteta, demokracije i ljudskih prava, već poprište novih, krvavih sukoba različitih političkih frakcija, lokalnih paravojnih organizacija i islamista, uključujući i Islamsku državu.
Ta je zemlja već gotovo deset godina de facto podijeljena na dva zaraćena dijela: zapadni, sa sjedištem u Tripoliju, oji kontroliše vlada priznata od strane UN-a, i istočni, koji iz Bengazija vodi general Khalifa Haftar.
Komentar: Takozvanu "nacionalnu vladu" u Tripoliju libijska plemena i ljudi ne priznaju kao legitimnu vladu. Imenovao ju je UN u Tunisu i nikad nije priznata u Libiji - tek po mraku noću ušuljala se u Tripoli 2015. godine i odmah priznata izvan Libije kao legitimna vlada. Ta vlada (uzurpatorski režim) drži manje od 2% Libije i zadržava se uz podršku plaćenika terorističkih milicija. Te terorističke plaćenike podržavaju, naoružavaju, financiraju Turska i Katar. Bez ove terorističke podrške, ta vlada bi bila uklonjena iz Libije za 2 tjedna i sigurnost bi bila vraćena u Libiju.
I treba napomenuti da je ta vlada dobila kontrolu nad libijskom središnjom bankom i svim naftnim novcem u Libiji od strane UN/SAD /NATO. Ta teroristička vlada krala je libijsku imovinu i fondove od 2015. godine.
Oni ne rade ništa za Libijce kojima su očajnički potrebne bolnice, škole, voda, hrana, gorivo itd.....
Libijci demokraciju nisu vidjeli - posljednji parlamentarni izbori održani su davne 2014. godine, kada je izlaznost bila samo 18 posto. Predsjednički izbori, prvobitno zakazani za 2018., do danas nisu održani, dijelom i zato što je jedan od kandidata Gadafijev sin Saif al-Islam.
Libija je posljednjih godina postala jedan od svjetskih centara za krijumčarenje ilegalnih migranata koji se kreću iz Afrike i Bliskog istoka u Europu, kao i za trgovinu ljudima. Uloga Libije kao "vrata prema Mediteranu" i "mosta prema Europi" nije nikakva novost - još za vrijeme Gadafijeve vladavine europske su zemlje pregovarale s libijskim vlastima kako bi ograničile dotok ilegalnih migranata na Stari kontinent, a i sam Gadafi je 2010. godine upozorio da bi Evropa mogla da "pocrni" ako ne počne da vodi rigorozniju politiku prema ilegalnim migrantima.
Libijski čelnik je to rekao tijekom posjeta talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju, s kojim je godinama prije imao bliske odnose. Samo nekoliko mjeseci kasnije upravo će Berlusconi biti jedan od glavnih zagovornika vojne intervencije i svrgavanja Gadafija, a Italija se još uvijek bori s priljevom ogromnog broja ilegalnih migranata.
Dvanaest godina kasnije, sve više ljudi na Zapadu priznaje da je svrgavanje Gadafija bila pogreška. Jedan od njih je i aktualni talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, nekada bliski Berlusconijev suradnik, koji je naslijedio kontroverznog bivšeg premijera na čelu stranke Forza Italia.
Bila je to vrlo ozbiljna pogreška. Pustiti da Gadafi bude ubijen. On možda nije bio prvak demokracije, ali s njegovim krajem politička nestabilnost došla je u Libiju i Afriku", rekao je Tajani u kolovozu 2023. godine.
Tužno stanje u Libiji možda je bilo najočitije kada su se početkom rujna zbog obilnih oborina izazvanih olujom Daniel srušile brane na istoku zemlje, što je dovelo do poplava koje su potpuno uništile grad Derna i odnijele tisuće života.
Mnogi svjetski mediji loše stanje tih brana pripisali su neodržavanju zbog rata koji je posljednjih desetljeća nažalost postao svakodnevnica mnogih Libijaca, a mnogi od njih s nostalgijom se prisjećaju vremena prije brutalnog ubojstva njihovog "bratskog vođe".
Komentari čitatelja
na naše novosti