Benny and guys
© UnknownIzraelski premijer Benjamin Netanyahu razgovara s vojskom
To je bila najvažnija informacija operacije Potop Al-Aqsa, ali nam je promakla. Napad na Izrael nisu izveli džihadisti Hamasa, već četiri ujedinjene oružane skupine. Ovo je prvi put u pedeset godina da su se Palestinci iz Gaze ujedinili. Htjeli mi to ili ne, duge godine nezainteresiranosti Zapada za sudbinu Palestinaca završavaju. Od sada ćemo morati početi primjenjivati ​​međunarodno pravo.

Suprotno onome što sam napisao prošli tjedan na temelju poruka zapadnih i arapskih novinskih agencija koje je filtrirala izraelska vojna cenzura, napad na Izrael 7. listopada 2023. (Operacija Potop Al-Aqsa) nije počinio samo Hamas. O njegovom pokretanju odlučila je jedinstvena operativna komora cijelog palestinskog otpora. Hamas, koji je daleko glavna komponenta, dao je većinu vojnika, ali su sudjelovale tri druge skupine:
- Islamski džihad (sunitski i homeinistički),
- Narodni front za oslobođenje Palestine (marksistički) i
- Narodni front za oslobođenje Palestine-Glavno zapovjedništvo (PFLP-CG).
Zapadni tisak izvijestio je o barbarskim zločinima koje su počinili neki od napadača, ali ne i o poštovanju drugih. Nakon provjere, optužbe za silovanje i odrubljivanje glave bebama[1] predstavljaju ratnu propagandu. Ovo jednooko i lažljivo novinarstvo više nas ne treba čuditi.

Ovo pojašnjenje mijenja tumačenje događaja. Ovo više nije džihadistička operacija Muslimanskog bratstva, već napad svih Palestinaca u Gazi. Nije sudjelovao samo Fatah Zapadne obale, koji se izdvaja od spomenutih skupina, a čiji je predsjednik Mahmoud Abbas teško bolestan.

Cilj ove operacije nije bio "ubijati Židove", čak i ako su to činili neki Hamasovi džihadisti (Izraelci broje ukupno 2700 mrtvih), već uzeti zarobljenike, civile i vojnike, razmijeniti ih s arapskim zatočenicima u izraelskim zatvorima visoke sigurnosti.[2]. To nisu nužno borci, već i civili. Zatvorenici su odvedeni bez mogućnosti presvlačenja kao podsjetnik na to kako je izraelska vojska postupala s egipatskim zarobljenicima na kraju Šestodnevnog rata.

Prisjetimo se da izraelsko-palestinski sukob ne suprotstavlja dvije države (ta izraelska još uvijek nema granica, a Palestina još uvijek nije priznata), već dvije populacije. Ovo je posebna situacija: Palestince ne predstavlja država, a Izraelci imaju dodatne odgovornosti kao okupacijska sila.

Ovi događaji dolaze nakon što su 15. svibnja 2023. Vijeće za suradnju u Zaljevu, Grupa 77, Liga arapskih država, Organizacija za islamsku suradnju i Kina pozvali na suspenziju Izraela iz Ujedinjenih naroda jer Tel Aviv neće poštivati vlastite obveze[3]

1. JE LI OPERACIJA "POTOP AL-AQSA" IZNENADILA IZRAEL?

Suprotno onome što je tvrdila koalicijska vlada Benjamina Netanyahua, "Potop Al-Aqsa" nije iznenadio Izrael. Ovaj napad planiran je od sukoba u svibnju 2021.

Prema CNN-u, Hamas je obučavao svoje borce za ovu operaciju godinu i pol dana[4], izgradio šest kampova za obuku u Gazi i tamo snimao promotivne filmove. Videosnimke tih treninga objavljene su tjednima prije napada.[5]

U ožujku 2023. Hamas je poslao snažno izaslanstvo u Rusiju. Ovom prilikom upozorili su ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da je strpljenje pri kraju i da je bijes "na pohodu".

Godine 2023. Iran je bio domaćin razgovora između različitih regionalnih snaga koje se zalažu za neovisnost, Hezbollaha, Islamskog džihada i Hamasa. Održani su u Bejrutu (Libanon) pod predsjedavanjem generala Ismaïla Qaanija, zapovjednika brigade al-Quds Iranske revolucionarne garde. Njihov cilj je bio pomiriti ove aktere koji su vodili žestoki rat u Gazi, zatim u Siriji. Ti su sastanci postali javni u svibnju 2023. Tom prilikom libanonski tisak raspravljao je o pripremi unitarne operacije koja je izvedena 7. listopada. Iran je stoga odgovoran za pomirenje palestinskih frakcija.

Dana 30. rujna, egipatski ministar obavještajnih poslova, Kamel Abbas, telefonirao je izraelskom premijeru kako bi ga upozorio na veliku Hamasovu operaciju protiv Izraela[5]. Egipat, koji se bori protiv Muslimanskog bratstva, bio je zabrinut da će mu Izrael dopustiti daljnje širenje.

5. listopada CIA je upozorila Mossad o velikoj operaciji Ujedinjenog palestinskog otpora. Sjedinjene Države bile su zabrinute zbog njegovih razmjera. Međutim, prema New York Timesu, izvješća CIA-e (28. rujna i 5. listopada), još uvijek klasificirana, ne spominju korištenje novih borbenih tehnika od strane Palestinskog pokreta otpora. Izraelske obavještajne službe potom su održale sastanak kako bi procijenile prijetnju. Sudjelovali su Shin Bet (protušpijunaža) i Amman (vojna obavještajna služba).

Premijer Benjamin Netanyahu i njegov ured stoga su lagali svojim građanima tvrdeći da ih je Hamas iznenadio.

2. ZAŠTO JE IZRAEL DOPUSTIO UBIJANJE VLASTITOG NARODA?

Moguće je nekoliko hipoteza. Evo četiri:
1) Doseljenici koji ilegalno borave na Zapadnoj obali su sveprisutni u izraelskoj koalicijskoj vladi. Bili su gluhi i slijepi za ono što se događalo u Gazi.

2) Benjamin Netanyahu, ponovno se povezujući s ideologijom svog oca Benziona Netanyahua i svog mentora, Ukrajinca Vladimira Jabotinskog, namjeravao je stati na kraj palestinskoj prisutnosti u Gazi i na Zapadnoj obali. Upravo je on opisao geografsku Palestinu kao "Zemlju bez naroda, za narod bez zemlje".

3) Benjamin Netanyahu, oživljavajući stari projekt, želio je stvoriti izgovor za opravdanje rata protiv Irana i proširiti utjecaj Izraela na Bliskom istoku.

4) Američki sljedbenici njemačkog fašiste Lea Straussa, nastavljajući ono što već rade u Ukrajini, htjeli su stvoriti povod za opravdanje šireg rata protiv Rusije.
Ove četiri hipoteze niti se međusobno isključuju niti su iscrpne.

3. PARALELA SA 11. RUJNA

Izraelski čelnici povukli su paralelu između službene verzije napada Hamasa i službene verzije napada 11. rujna 2001. u Sjedinjenim Državama. Za njih je to pitanje naglašavanja barbarstva protivnika, iznenađenje tabora onih na strani Dobra i opravdavanja ratova koji će uslijediti.

Ovu paralelu potpiruje činjenica da Hamas tvrdi da je palestinski ogranak Muslimanskog bratstva, dok je Osamu Bin Ladena obučavao Mohammad Qutb, krvni brat mislioca Bratstva, Sayyida Qutba.

Ova paralela ne drži vodu: nemoguće je da je napade 11. rujna počinila al-Qaida. Američke vlasti nikada nisu bile u mogućnosti odgovoriti na moje prigovore[6] na njihovu verziju. Osim toga, nakon ovih događaja pojavili su se novi elementi koji su u proturječnosti s administracijom predsjednika Georgea W. Busha. Danas 54% Amerikanaca ne vjeruje verziji Predsjedničke istražne komisije.

Međutim, iako je još uvijek nejasno tko je točno organizirao napade 11. rujna, identificirali smo skupinu koja je umiješana, Projekt za novo američko stoljeće. Međutim, jedan od njegovih glavnih članova, Elliott Abrams, organizator je promjene režima koju je Benjamin Netanyahu proveo u Izraelu i koju je njegova opozicija opisala kao "državni udar" 7]. Međutim, ovaj čovjek ima ozbiljnu kriminalnu prošlost (posebno je umiješan u genocid nad Majama koji su organizirali izraelski terorist Yitzhak Shamir i gvatemalski general Efraín Ríos Montt[8]. Osuđen je u Sjedinjenim Državama zbog svojih laži[9] i zbog njegove uloge u aferi Iran-Contra), s razlogom se možemo zapitati o njegovoj mogućoj ulozi u pasivnosti Izraela uoči priprema napada Hamasa.

Predsjednik Joe Biden prošlog je srpnja imenovao ovog kontroverznog republikanca u dvostranačku američku Savjetodavnu komisiju za javnu diplomaciju, odnosno za nadzor američke propagande u svijetu.

4. TKO JE NAORUŽAO HAMAS?

Ovako sofisticirana operacija zahtijeva resurse i informacije koje samo država može imati. Korišteno oružje bilo je iz Sjedinjenih Država, Sovjetskog Saveza i Sjeverne Koreje. Ono kruži Libanonom i Palestinom.

Formulirane su tri hipoteze:
- Hipoteza o iranskoj odgovornosti mora biti odbačena zbog sporazuma koji su sklopili Hassan el-Banna, utemeljitelj Muslimanskog bratstva, i Rouhollah Khomeini, utemeljitelj Islamske Republike Iran. Štoviše, Iran je već oštro odbacio bilo kakvu odgovornost UN-u. Međutim, ovo je teorija koju brani Elliott Abrams[10]. Iran nije odgovoran za "potop Al-Aqsa", već za pomirenje palestinskih frakcija.

- Hipoteza o ruskoj odgovornosti nije utemeljena ni na kakvim dokazima. Najviše možemo primijetiti da će sukob u Palestini apsorbirati zapadne resurse i stoga smanjiti njihov pritisak na Rusiju u Ukrajini. Isto tako, možemo očekivati ​​povećanje cijena ugljikovodika, povoljno za Moskvu. Međutim, Rusija nema sredstava za pokretanje nove fronte dok se bori u Ukrajini. Osim toga, Moskva se nastavila boriti protiv milicija Muslimanskog bratstva od stvaranja Ruske Federacije. Međutim, to je teorija koju je ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky argumentirao pred 31 ministrom obrane NATO-a u Bruxellesu 11. listopada[11]. Izraelski ministar obrane, Yoav Galant, govorio je putem videa tijekom ovog sastanka, u istom smislu[12].

- Hipoteza o turskoj odgovornosti, s druge strane, i dalje stoji. Osim što je predsjednik Recep Tayyip Erdoğan organizirao posljednji kongres Hamasa u Istanbulu, glavni čelnici Hamasa sada žive u Turskoj, dok su oni Muslimanskog bratstva kao međunarodnog tijela podijeljeni između Ujedinjenog Kraljevstva, Katara i Türskee.
No, znajući da je CIA pratila pripremu operacije Hamas, američki državni tajnik Antony Blinken je u noći sa 6. na 7. listopada telefonirao svom turskom kolegi i bivšem šefu tajne službe Hakanu Fidanu[13], tj. u vrijeme kada je Hamas krenuo u napad i čak prije nego što se izraelska vojska probudila. Nakon toga, Antony Blinken je telefonirao svojim kolegama u Izraelu i Palestini, zatim ponovno [14] i ponovno[15] u Turskoj.

Konačno, tijekom samita ministara obrane NATO-a, tajnik Loyd Austin otkrio je da su Sjedinjene Države zatražile od Turske da intervenira kako bi oslobodila američke taoce. Međutim, nije precizirao je li ova odluka donesena prije ili nakon slanja mornaričke skupine USS Gerald Ford.

5. ŠTO MEĐUNARODNO PRAVO KAŽE O IZRAELSKO-PALESTINSKOJ RAZLICI?

Prema Ujedinjenim narodima, Palestinci imaju pravo na suverenu državu unutar granica iz 1967. s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Ova formula implicira da:
  • Država Palestina ima pravo imati vlastitu vojsku (čemu se Izrael nemilosrdno protivi);
  • Sva židovska naselja nakon 1967. i istočni Jeruzalem moraju se vratiti državi Palestini.
  • Svaki Palestinac, ili nositelj prava, imat će pravo vratiti se u Izrael i nastaniti se u svom domu (pravo povratka). Izrael će morati nadoknaditi štetu onima čija je imovina reciklirana ili uništena.
Prema Ujedinjenim narodima, Izraelci imaju pravo na suverenu državu unutar granica iz 1967. sa zapadnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Ova formula implicira da:
  • Izrael ima pravo imati svoju vojsku (koju već ima).
  • Sva židovska naselja nakon 1967. i istočni Jeruzalem moraju se vratiti državi Palestini. Nije nemoguće da će Izraelci i dalje tamo živjeti, ali kao stranci.
  • Izrael mora dati pravo boravka svakom Palestincu, odnosno korisniku, protjeranom 1948. godine, koji to zatraži. Izrael im mora vratiti imovinu ili im nadoknaditi (pravo povratka).
U početku su ove dvije države (Palestina i Izrael) trebale biti federirane unutar dvonacionalne nadnacionalne države u kojoj bi svaki građanin imao jednak glas. To je očito nemoguće u ovom trenutku. Možemo zamisliti međunarodne mirovne snage koje će doći intervenirati između dviju država Palestine i Izraela. Opet se ovo čini teškim. S jedne strane zato što nitko neće htjeti biti dio toga, a s druge strane zato što to nije ono što su Ujedinjeni narodi prvotno planirali. Oni su predviđali promatrače za održavanje mira, ali ne i vojne interpozicione snage. Konačno, možemo razmotriti demilitarizaciju dviju država i davanje jamstava nenapadanja njihovih susjeda.

Svatko razumije da međunarodno pravo nameće značajne gubitke teritorija i imovine za Izrael, dok uključuje samo odustajanje od zahtjeva za Palestinu. Ali to je cijena pravde i mira.

6. KAKVA JE REAKCIJA IZRAELA?

Koalicija Benjamina Netanyahua, koja uključuje židovske supremaciste usporedive s muslimanskim suprematistima iz Hamasa, promijenila je temeljne zakone Izraela, države bez ustava, u kolovozu. Po mišljenju promatrača, posebice američkog tiska, vlada je izvršila "državni udar" gušeći neovisnost pravosuđa. Masovne demonstracije potresaju Izrael već nekoliko mjeseci.

Suočen s napadom kroz koji prolazi, Izrael može preživjeti samo pristankom na ujedinjenje svoje vladajuće klase. Bivši premijer Yair Lapid zahtijevao je od židovskih supremacističkih ministara da podnesu ostavke kako bi mogao sudjelovati u vladi nacionalnog jedinstva. Itamar Ben-Gvir (ministar unutarnje sigurnosti) i Bezalel Smotrich (ministar financija) podržali su, otkako su bili u vladi, tri anti-arapska pogroma, posebice onaj u Huwarrahu[16] . Međutim, bivši ministar obrane general Benny Ganz nije postavio isti uvjet. Naposljetku, sadašnji premijer odlučio je obojicu uključiti u svoju vladu, ne odbacujući židovske supremaciste. Ali stvorio je ratno vijeće iz kojeg su isključeni židovski suprematisti.

U tom je trenutku na scenu stupila vojna cenzura. Bila je toliko jaka da je ministar informiranja Distel Atbaryan dao ostavku usred rata.

Ne može se znati točan sastav ratnog vijeća, čije je vijećanje bilo vrlo burno. Znamo samo da ministar obrane, general Yoav Gallant, nije nimalo na istoj valnoj duljini kao njegov prethodnik, general Benny Ganz. Do te mjere da je premijer pozvao u pomoć bivšeg načelnika stožera, generala Gadija Eisencota, pobornika masovnog bombardiranja civila, kako bi mogao sudjelovati u raspravama Vijeća kao promatrač. Ni pod kojim okolnostima Izraelci i ostatak svijeta ne bi trebali znati kako jedni drugi reagiraju na pasivnost Benjamina Netanyahua u pripremi operacije Potop Al-Aqsa i u prvim satima njezine provedbe. Isto tako, nitko ne zna što je ratno vijeće odlučilo. Sam predsjednik Isaac Herzog bio je isključen iz vijećanja.

Čini se da se u raspravama raspravljalo o protjerivanju u Egipat ili masakru dva milijuna stanovnika Gaze. Zbog toga je američki državni tajnik Antony Blinken hitno otišao u Tel Aviv kako bi pozvao na smirivanje situacije.

7. KAKO SE STVARI MOGU RAZVIJATI?

Međunarodno pravo daje Izraelu pravo da se brani od napada koji trpi. To je radio pet dana dok je jurio napadače koji su ušli na teritorij. Nakon toga, Izrael je započeo opsadu Gaze, dok je izraelska vojska bombardirala grad Gazu (ali ne i južni pojas Gaze). Ova operacija još jednom krši međunarodno pravo. Ako možemo prihvatiti da Izrael ima pravo pratiti palestinske borce u Gazi, opsada Pojasa Gaze i bombardiranje civilnih zgrada su ratni zločini. Na konferenciji za novinare pokazalo se da izraelski predsjednik Isaac Herzog ne zna što njegova vojska planira.

Pozivajući se na stav Arapske lige od Šestodnevnog rata, Egipat je zatvorio granicu s Gazom. Liga namjerava podržati palestinske zahtjeve i stoga odbija bilo kakav transfer stanovništva i bilo kakvu naturalizaciju. Nadalje, Kairo ne namjerava preuzeti odgovornost za 2 milijuna imigranata, a pogotovo ne za Hamas, čija je matična tvrtka, Muslimansko bratstvo, zabranjeno u Egiptu.
Izraelska vojska spremna je ponovno okupirati Pojas Gaze. Gomila se svuda uokolo. Okupacija Gaze predstavljala bi kršenje međunarodnog prava, dok bi protupobunjenički rat, sam po sebi, bio ratni zločin.
Sjedinjene Države poslale su Izraelu oružje i streljivo. Rasporedili su pomorsku skupinu uz obalu Gaze (nosač zrakoplova USS Gerald Ford, krstarica s navođenim projektilima USS Normandy i četiri razarača s navođenim projektilima USS Thomas Hudner, USS Ramage, USS Carney i USS Roosevelt), zatim drugu pomorsku grupu (nosač zrakoplova USS Eisenhower, krstarica s navođenim projektilima USS Philippine Sea i tri razarača s navođenim projektilima USS Laboon, USS Mason i USS Gravely). Međutim, pozvali su Izrael na suzdržanost.

Čini se nemogućim da bi Izrael mogao provesti projekt Vladimira Jabotinskog i nasilno isprazniti pojas Gaze od njegovih dva milijuna stanovnika, bez međunarodne intervencije, počevši od one Hezbollaha. Vjerojatnije je povlačenje vojske.
O autoru:
Thierry Meyssan je politički konzultant, predsjednik-osnivač Réseau Voltaire (Voltaire Network).
Najnovije djelo na engleskom jeziku - Pred našim očima, lažni ratovi i velike laži: od 11. rujna do Donalda Trumpa, Progressive Press, 2019.
____________________________________

[1] «Izvor sumnjive tvrdnje o 'obezglavljenim bebama' je vođa izraelskih doseljenika koji je poticao nemire kako bi 'izbrisao' palestinsko selo», Max Blumenthal & Alexander Rubinstein, The GrayZone, 11. listopada 2023.

[2] «'Strogo povjerljivo 'Dokumenti Hamasa pokazuju da su teroristi namjerno gađali osnovne škole i centar za mlade', Anna Schecter, NBC, 13. listopada 2023.

[3] «Izraelsko sudjelovanje u UN-u moglo bi biti suspendirano zbog nepoštivanja njegovih obveza», Voltaire, International Newsletter - br. 41 - 19. svibnja 2023.

[4] «Hamasovi militanti obučavani za smrtonosni napad na vidljivom mjestu i manje od milje od izraelske jako utvrđene granice» Paul P. Murphy, Tara John, Brent Swails & Oren Liebermann, CNN, 12. listopada 2023. «Hamasovi propagandni video zapisi otkrivaju zapanjujuće detalje koji su doveli do napada na Izrael», Anderson Cooper 360, CNN, 13. listopada 2023.

[5] «Direktor egipatske opće obavještajne službe navodno je upozorio Netanyahua o 'nečemu žestokom iz Gaze'», Smadar Perry, YNetNews, 10. listopada 2023. « Što je pošlo po zlu? Pojavljuju se pitanja o izraelskoj obavještajnoj sposobnosti nakon napada Hamasa», Tia Goldenberg, Associated Press, 9. listopada 2023.

[6] L'Effroyable imposture suivi du Pentagate , Thierry Meyssan, Demi-Lune (2002.).

[7] «Američka desničarska grupa iza konzervativne pravne revolucije u Izraelu», Nettanel Slyomovics, Ha'arets, 30. siječnja 2023. » Državni udar Straussovaca u Izraelu«, Thierry Meyssan, prijevod Roger Lagassé, Voltaire Network, 7. ožujka 2023.

[8] «Izraelska veza ne samo oružje za Gvatemalu», George Black, NACLA-ino izvješće o Amerikama, 17:3, str. 43-45, DOI: 10.1080/10714839.1983.11723592

[9] Masakr u El Mozoteu: ljudska prava i globalne implikacije, Leigh Binford, University of Arizona Press, 2016.

[10] «Hamasov napad na Izrael ne bi se mogao dogoditi bez Irana», Elliott Abrams, Newsweek , 12. listopada 2023.

[11] «U Bruxellesu je Volodimir Zelenski pozvao svjetske čelnike da podrže narod Izraela», Predsjedništvo Ukrajine, 11. listopada 2023.

[12] «Glavni tajnik NATO-a: "Izrael nije sam" », NATO, listopad 12., 2023.

[13] «Razgovor ministra Blinkena s turskim ministrom vanjskih poslova Fidanom», State Department, 6. listopada 2023. NB: Postoji sedam sati vremenskog odmaka između Izraela i Washingtona. Iz Sjedinjenih Američkih Država akcija Hamasa započela je 6. listopada oko 23 sata.

[14] «Razgovor tajnika Blinkena s turskim ministrom vanjskih poslova Fidanom», State Department, 7. listopada 2023.

[15] «Razgovor tajnika Blinkena s turskim ministrom vanjskih poslova Fidanom», State Department, 8. listopada 2023.

[16] «400 izraelskih doseljenika uništilo palestinsko selo», Voltaire International Newsletter - N°30 - 3. ožujka 2023.