pavijani
© NastasicCrtež trgovačke ekspedicije na Punt za vrijeme vladavine kraljice Hatšepsut. Obratite pozornost na prisutnost pavijana na donjem brodu
Novo istraživanje misterioznih ostataka mumificiranih pavijana, pronađenih daleko od prirodnog staništa pre više od sto godina u Egiptu, bacilo je svetlo na svetu suštinu tih primata na drevnom Arabijskom poluostrvu.

Izučavajući ta zanimljiva stvorenja, istraživači takođe veruju da su pronašli nove dokaze da su Punt i Adulis, dva legendarna trgovačka regiona koja su oblikovala svetsku privrednu i geopolitičku strukturu, možda isto mesto u priobalnom regionu Eritreje - razdvojena istorijom od hiljadu godina.

Mumificirani grivasti pavijani pronađeni su 1905. u dolini majmuna - arheološkoj lokaciji na Luksorovoj zapadnoj obali Nila, poznatoj po prikazima pavijana na zidovima grobnica otkrivenih u blizini.

Stvorenjima su nedostajali zastrašujući očnjaci, ali - za razliku od drugih pronađenih mumificiranih primeraka pavijana iz istog vremenskog okvira - niti su bili sahranjeni sa velikašima tog vremena niti su pronađeni u grupnim katakombama, što decenijama izaziva pitanja o tome kako su stigli tamo i zašto.

Nauka je konačno dovoljno napredovala da bi odgovorila na neka dugotrajna pitanja o tim pavijanima, piše Science Alert.

Nakon testiranja deset različitih primeraka i ekstrakcije DNK iz samo jednog, biolozi sa Univerziteta u Konstancu iskoristili su novi metod genetske analize DNK kako bi utvrdili njeno poreklo. To je prvi put da je drevna DNK nekog mumificiranog ne-ljudskog primata uspešno analizirana u takvom obimu.

Mitski drevni gradovi

Mumija iz koje je ekstrahovana DNK - iz vremena od oko 800 do 500 godina pre nove ere - potvrdila je nalaze da je Rog Afrike bio oblast porekla pavijana prilikom poređenja sa sličnim uzorkom koji je ranije pronađen. Genetika pavijana je upoređena sa drugim uzorkom iz priobalnog regiona Eritreje, gde se verovatno u antičkim vremenima nalazila luka Adulis.

Međutim, pavijan je mumificiran mnogo pre nego što je antički grad Adulis bio važan trgovački centar i luka, gde su životinje kao pavijani i leopardi često prodavani i kupovani.

Drevni tekstovi iz istog vremena sugerišu da je pavijan verovatno iz grada zvanog Punt. Tačna lokacija Punta dugo izmiče istraživačima pošto se taj grad pronalazi u značajnim tekstovima i umetničkim delima, ali ne i na mapama.

"Primerak koji smo izučavali odgovara hronološki poslednjim poznatim ekspedicijama u Punt. Geografski, pak, odgovara Adulisu, mestu koje je vekovima kasnije bilo poznato kao trgovačka lokacija, za primate takođe. Naša hipoteza je da su Punt i Adulis dva različita imena za isto mesto koja su korišćena u različitim vremenima", kažu istraživači. "Tek kad smo naše biološke nalaze stavili u kontekst istorijskog istraživanja stvari su se zaista složile".

Tačni načini na koje su pavijani stigli u Egipat, gajeni i na kraju mumificirani ostaju nejasni, kao i kako su Egipćani saznali za pavijane pošto nisu starosedeoci tog regiona. Iz načina na koji su predstavljeni u umetničkim delima, mora da su posmatrali pavijane u njihovoj prirodnoj sredini, ali se ne zna zašto ili kako.
pavijani
Neugodni pavijani, božansko otelovljenje

Pavijani su često upadljivo odsutni u afričkim umetničkim delima iz tog vremena pošto su smatrani napastima u svojim prirodnim sredinama, ali imaju specijalan status u Egiptu.

Generalno, pavijani nisu omiljeni. Oni uništavaju useve, sredstva za život, i vesnici su bolesti. Međutim, za drevne Egipćane su izgleda imali dvostruku spiritualnu svrhu.

Neki istraživači spekulišu da pavijani prirodno okreću svoja tela prema izlazećem Suncu i da proizvode zvukove. Ideja je da su drevni Egipćani videli to prirodno ponašanje i da je ostavilo jak utisak na njih pošto su sami pozdravljali izlazeće sunce i pevali mu. Tako je ova izuzetna, provokativna životinja povezana sa sopstvenim verskim običajima.

Pavijani su često prikazivani kao fizičko oličenje boga Tota (Teuta), egipatskog boga meseca, mudrosti i rata. Dakle, pavijani su povezivali sunce i mesec, dva najznačajnija nebeska tela za Egipćane.

Taj verski značaj je možda pokretao želju Egipćana da uvoze, gaje i mumificiraju pavijane, pretpostavljaju naučnici. Njihovi očnjaci, toliko snažni da mogu razderati ljudsku butinu do kosti jednim ugrizom, verovatno su uklonjeni u cilju bezbednosti. Iako ostaje nejasno da li su ih uklonili kupci ili prodavci, postoje jasni pokazatelji da su očnjaci uklonjeni rano u životu, pošto je nova kost počela da raste preko šupljine od vađenja.

Mada puno značenje i značaj držanja i mumifikacije pavijana u Egiptu možda nikad neće biti poznati, novo znanje dobijeno analizom majmunske DNK daje kariku koja nedostaje u razumevanju kako je međunarodna trgovina razvijena u tom regionu oblikovala svet.

Ovo je podstaklo morsku tehnologiju, podstaklo je industriju, ovo je bilo privredni katalizator. Njihovi motivi da nabave pavijane promenili su svet. To je velika tvrdnja, ali ta veza između Egipta i Adulisa je prvi veliki krak onoga što će postati poznato kao morski put začina, kažu naučnici.

Geopolitički značaj puta začina je umnogome izmenio naš svet, a veza između Egipta i Adulisa je zapravo prvi korak onoga što mnogi istraživači nazivaju počecima ekonomske globalizacije.