gaza
Dok svijet plače oko "izraelskog genocida", Bidenova Bijela kuća je uzbuđena oko nadolazećeg primirja u Gazi u čijem je posredovanju pomogla, kao da je zapravo "na rubu" svoje "najveće diplomatske pobjede".

Iza samozadovoljnih narativa, američka administracija nije ni malo "sumnjičava u pogledu Netanyahuove završnice", ona je u potpunosti podržava - uključujući genocid - kako je dogovoreno u Bijeloj kući manje od tri tjedna prije Poplave Al-Aqse, na sastanku 20. rujna između izraelskog predsjednika Benjamina Netanyahua i rukovoditelja Joea "Mumije" Bidena.

"Primirje" uz posredovanje SAD-a i Katara, koje bi trebalo stupiti na snagu ovaj tjedan, nije prekid vatre. To je PR potez da se ublaži izraelski genocid i podigne njegov moral osiguravanjem oslobađanja nekoliko desetaka zarobljenika. Štoviše, povijest je pokazala da Izrael nikada ne poštuje primirje.

Predvidljivo, ono što stvarno zabrinjava američku administraciju je "nenamjerna posljedica" primirja, koja će "novinarima omogućiti širi pristup Gazi i priliku da dodatno rasvijetle tamošnje razaranje i okrenu javno mnijenje o Izraelu."

Pravi novinari rade u Gazi 24/7 od 7. listopada - desetke ih je ubio izraelski vojni stroj u onome što Reporteri bez granica nazivaju "jednim od najvećeg broja smrtnih slučajeva u stoljeću".

djeca gaza
© Reuters/Fadi Alwhidi
Ovi novinari nisu štedjeli truda da bi išli do kraja kako bi "rasvijetlili razaranje", eufemizam za genocid koji je u tijeku, prikazano u svim svojim jezivim detaljima kako bi to mogao vidjeti cijeli svijet.

Čak je i Agencija UN-a za pomoć i rad u Palestini (UNRWA), koju je Izrael nemilosrdno napadao, otkrila je - pomalo krotko - da je ovo "najveće raseljavanje od 1948.", "egzodus" palestinskog stanovništva, pri čemu je mlađa generacija "primorana proživjeti traume predaka ili roditelja".

Što se tiče javnog mnijenja diljem globalnog juga/globalne većine, ono se davno "okrenulo" protiv cionističkog ekstremizma. Ali sada globalna manjina - stanovništvo kolektivnog zapada - zaneseno, užasnuto i ogorčeno promatra kako su ih za samo šest tjedana društveni mediji izložili onome što su mainstream mediji skrivali desetljećima. Neće biti povratka sada kada su konačno hvatili.

Bivša država apartheida prednjači

Južnoafrička vlada utrla je put, globalno, za ispravnu reakciju na genocid koji se odvija: parlament je izglasao zatvaranje izraelskog veleposlanstva, protjerivanje izraelskog veleposlanika i prekid diplomatskih veza s Tel Avivom. Južnoafrikanci znaju ponešto o apartheidu.

Njima, kao i drugim kritičarima Izraela, bolje je da budu dodatno oprezni u budućnosti. Svašta se može očekivati: izbijanje stranih obavještajno dirigiranih lažnih "terra terra terra" zastava, umjetno izazvane vremenske nepogode, lažne optužbe za "zloupotrebu ljudskih prava", kolaps nacionalne valute, rand, slučajevi zakona [Strateško korištenje pravnih postupaka za zastrašivanje ili ometanje protivnika, op.prev.], razne atlantističke apopleksije, sabotaža energetske infrastrukture. I još više toga.

Nekoliko se nacija do sada već trebalo pozvati na Konvenciju o genocidu - s obzirom na to da su se izraelski političari i dužnosnici javno hvalili sravnjavanjem Gaze i opsadom, izgladnjivanjem, ubijanjem i masovnim premještanjem palestinskog stanovništva. Nijedan se geopolitički akter do dosada nije usudio to učiniti.

Južnoafrička Republika, sa svoje strane, imala je hrabrosti otići tamo gdje se malo koja muslimanska i arapska država usudila. Kako stvari stoje, kada je riječ o većem dijelu arapskog svijeta - posebice američkim klijentskim državama - oni su još uvijek na teritoriju Retoričke močvare.

"Primirje" uz posredovanje Katara došlo je točno u pravo vrijeme za Washington. Ukrao je pozornost izaslanstvu islamskih/arapskih ministara vanjskih poslova koji su obilazili odabrane prijestolnice kako bi promovirali svoj plan za potpuni prekid vatre u Gazi - plus pregovore za neovisnu palestinsku državu.

Ova Kontaktna skupina za Gazu, koja ujedinjuje Saudijsku Arabiju, Egipat, Jordan, Tursku, Indoneziju, Nigeriju i Palestinu, prvo se zaustavila u Pekingu, sastavši se s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem, a potom u Moskvi, gdje se sastala s ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. To je definitivno bio primjer BRICS-a 11 koji je već bio u akciji - čak i prije nego što su započeli s radom 1. siječnja 2024., pod ruskim predsjedanjem.

Sastanak s Lavrovom u Moskvi održan je istovremeno s izvanrednom internetskom sjednicom BRICS-a o Palestini koju je sazvalo aktualno južnoafričko predsjedništvo. Iranski predsjednik Ebrahim Raisi, čija zemlja predvodi Osovinu otpora u regiji i odbija bilo kakve odnose s Izraelom, podržao je južnoafričke inicijative i pozvao države članice BRICS-a da iskoriste sva dostupna politička i ekonomska sredstva za pritisak na Tel Aviv.

Također je bilo važno čuti od samog kineskog predsjednika Xi Jinpinga da "ne može biti sigurnosti na Bliskom istoku bez pravednog rješenja pitanja Palestine".

Xi je još jednom naglasio potrebu za "rješenjem s dvije države", "obnovom legitimnih nacionalnih prava Palestine" i "uspostavom neovisne države Palestine". Sve bi to trebalo započeti putem međunarodne konferencije.

ruke
Ništa od ovoga nije dovoljno u ovoj fazi - ni ovo privremeno primirje, ni obećanje budućih pregovora. Američka administracija, koja se i sama borila s neočekivanom globalnom reakcijom, u najboljem je slučaju u obaranju ruke Tel Avivu kako bi napravila kratku "stanku" u genocidu. To znači da će se pokolj nastaviti nakon nekoliko dana.

Da je ovo primirje bilo stvarni "prekid vatre," u kojem su sva neprijateljstva zaustavljena i gdje bi se izraelski ratni stroj u potpunosti odmaknuo od Pojasa Gaze, opcije bi sljedećeg dana bile prilično loše. Praktičar realpolitike John Mearsheimer već je prešao na stvar: dogovoreno rješenje za Izrael i Palestinu je nemoguće.

Potreban je letimičan pogled na trenutnu kartu da se slikovito pokaže kako je rješenje s dvije države - koje su zagovarali svi, od Kine i Rusije do većeg dijela arapskog svijeta - mrtvo. Skup izoliranih Bantustana se nikada ne može spojiti u jednu državu.

Zgrabimo sav njihov plin

Cijelim spektru se čula grmljavina da s dolaskom petrojuana, koji je sve bliži i bliži, Amerikancima je prijeko potrebna energija istočnog Sredozemlja koja se kupuje i prodaje u američkim dolarima - uključujući goleme rezerve plina uz obalu Gaze.

Tada dolazi savjetnik američke administracije za energetsku sigurnost, raspoređen u Izraelu kako bi "raspravljao o mogućim planovima ekonomske revitalizacije za Gazu koji su usredotočeni na nerazvijena polja prirodnog plina u moru": kakav lijep eufemizam.

Ali dok je plin iz Gaze doista ključni vektor, Gaza, teritorij, predstavlja smetnju. Ono što je zaista važno za Tel Aviv je zaplijeniti sve palestinske rezerve plina i dodijeliti ih budućim povlaštenim klijentima: EU.

koridor
Na scenu stupa koridor Indija-Bliski istok (IMEC) - zapravo koridor EU-Izrael-Saudijska Arabija-Emirati-Indija - koji je zamislio Washington kao savršeno sredstvo kako bi Izrael postao sila na energetskom raskrižju. On fantastično zamišlja američko-izraelsko energetsko partnerstvo koje trguje u američkim dolarima - istovremeno zamjenjujući rusku energiju za EU i zaustavljajući moguće povećanje izvoza iranske energije u Europu.

Ovdje se vraćamo na glavnu šahovsku ploču 21. stoljeća: Hegemon protiv BRICS-a.

Peking je dosad imao stabilne odnose s Tel Avivom, uz izdašna ulaganja u izraelsku visokotehnološku industriju i infrastrukturu. Ali izraelsko udaranje po Gazi moglo bi promijeniti tu sliku: niti jedan stvarni suveren ne može se zaštititi od stvarnog genocida.

Paralelno, što god bi Hegemon mogao smisliti u svojim različitim scenarijima hibridnog i vrućeg rata protiv BRICS-a, Kine i njene Inicijative Pojas i put (BRI) vrijedne više trilijuna dolara, to neće promijeniti racionalnu i strateški formuliranu putanju Pekinga.

Ova analiza Erica Lija je sve što se treba znati o onome što nas čeka. Peking je zacrtao sve relevantne tehnološke ceste koje treba slijediti u uzastopnim petogodišnjim planovima, sve do 2035. Pod ovim okvirom, BRI bi se trebao smatrati nekom vrstom geoekonomije UN-a bez G7. Ako ste izvan BRI-a - a to se u velikoj mjeri tiče starih kompradorskih sustava i elita - vi se samoizolirate od Globalnog Juga/Globalne Većine.

Dakle, što onda ostaje od ove "pauze" u Gazi? Do sljedećeg tjedna, kukavice koje podržava zapad ponovno će započeti svoj genocid nad ženama i djecom, i neće stati još dugo. Palestinski otpor i 800.000 palestinskih civila koji još uvijek žive u sjevernoj Gazi - sada okruženi sa svih strana izraelskim trupama i oklopnim vozilima - dokazuju da su voljni i sposobni nositi teret borbe protiv izraelskog tlačitelja, ne samo za Palestinu, već i za sve, posvuda, sa savješću.

Unatoč tako strašnoj cijeni koju treba platiti u krvi, na kraju će doći nagrada: polagano, ali sigurno uništavanje imperijalnog konstrukta u zapadnoj Aziji.

Nikakav mainstream medijski narativ, nikakav PR potez za ublažavanje genocida, nikakvo obuzdavanje "javnog mnijenja okrenutog protiv Izraela" nikada ne može pokriti serijske ratne zločine koje su počinili Izrael i njegovi saveznici u Gazi. Možda je upravo to ono što je Doktor - metafizički i na drugi način - naredio za čovječanstvo: imperativnu globalnu tragediju, kojoj svi trebaju svjedočiti, koja će nas također sve transformirati.