© thealtworld.com/public domain
Mađioničar stupa na pozornicu, njegov crni ogrtač vije se oko njega. U središtu pozornice, on maše šeširom: Prazan je. Lagano ga udara kako bi pokazao njegovu čvrstoću. Mađioničar tada podiže određene predmete i stavlja ih u svoj šešir. U to spada Ansar Allahova zapljena broda u vlasništvu Izraelaca (situacija se 'nadzire'); u to spadaju irački napadi na američke baze (koje glavni mediji jedva primjećuju); u njega ulazi i 1.000 projektila koje je Hezbolah ispalio na sjeverni Izrael; u to ulazi vrući rat na Zapadnoj obali. Mađioničar se okreće publici - šešir je prazan. Ali publika zna da ti objekti imaju fizičku stvarnost, ali su nekako magično prikriveni.
Na taj način zapadni glavni mediji održavaju odvraćanje umanjujući ratno stanje kroz ono što Malcom Kyeyune opisuje kao "simulakrum mira" - lagano jenjavajućeg sukoba i tihog raspoređivanja (parafrazirajući Kyeyunea) veoma "postmodernog pitanja": Što uopće uopće znači civilni 'neborac'?
Jedan aspekt slike o ublažavanju sukoba je razmjena talaca koja je dogovorena. To je i stvarno, a u isto vrijeme podupire simulakrum da kada se Hamas uništi, a taoci oslobode, onda problem 2,3 milijuna Palestinaca može otići u čarobnjakov šešir i biti uklonjen s vidika. Za neke, nada je iskrena i dobronamjerna - da jednom kada borba prestane, ostat će u prekidu i da bi prestanak bombardiranja u Gazi mogao otvoriti prozor nekom političkom 'rješenju' - ako se ono može produžiti neodređeno.
'Rješenje' je ovdje samo uljudna riječ za pokušaj podmićivanja Egipta i Jordana od strane EU. Navodno je predsjednica EU-a, Ursula von der Leyen, posjetila Egipat i Izrael kako bi im predstavila financijske ponude (10 milijardi dolara za Egipat i 5 milijardi dolara za Jordan), u zamjenu za raseljavanje stanovnika Pojasa Gaze negdje drugdje - kako bi se učinkovito olakšalo evakuacija palestinskog stanovništva iz Pojasa u skladu s izraelskim ciljevima etničkog čišćenja Gaze.
Međutim, tvit bivše ministrice Ayalet Shaked - "Nakon što Khan Yunis pretvorimo u nogometno igralište, moramo reći zemljama da svaka od njih uzme kvotu: Trebamo sva 2 milijuna da odu.- samo je jedan od visokih izraelskih političkih i sigurnosnih osoba koje veličaju ono što Izrael sve više vidi kao "rješenje" za Gazu.
Ali time što je bila tako eksplicitna, Shaked je vjerojatno torpedirala inicijativu Von der Leyen - jer niti jedna arapska država ne želi biti suučesnik u novoj Nakbi.
Hudna ili 'time out' neizbježno je vrlo nesigurna. U borbama 2014., kada su snage IDF-a pokrenule vojna čišćenja u Gazi nakon što je primirje počelo, to je dovelo do vatrene borbe i kolapsa primirja. Borbe su se nastavile još punih mjesec dana.
Komentar: Hudna (od arapskog هدنة što znači "mirno" ili "tiho") je primirje. Ponekad se prevodi kao "prekid vatre".
Dvije ključne lekcije koje sam naučio iz pokušaja iniciranja primirja u ime EU tijekom Druge intifade bile su da je 'primirje primirje' i samo to - obje strane ga koriste kako bi se repozicionirale za sljedeću rundu borbi. I drugo, ta 'tišina' na jednom ograničenom lokalitetu ne širi deeskalaciju na drugi zemljopisno odvojeni lokalitet; već točnije, da je jedno izbijanje neopisivog nasilja virusno zarazno i geografski se odmah širi.
Sadašnja razmjena talaca usredotočena je na Gazu. Međutim, Izrael ima otvorene tri fronte vrućeg sukoba (Gaza, njegova sjeverna granica s Libanonom i na Zapadnoj obali). Incident koji se dogodi na bilo kojoj od tri fronte može biti dovoljan da uruši povjerenje u razumijevanje Gaze i ponovno pokrene izraelski napad na Gazu.
Uoči primirja, primjera radi, izraelske snage su žestoko bombardirale i Siriju i Libanon. Ubijeno je sedam boraca Hezbolaha.
Poanta je ovdje, jasno rečena, da povijesni presedani Hudna koji su doveli do političkih otvaranja nisu tako veliki. Oslobađanje taoca, samo po sebi, ništa ne rješava. Problem u sadašnjoj krizi je daleko dublji. Kada je, 'jednom davno', Britanija obećala Židovima domovinu, zapadne su sile također (1947.) Palestincima obećale državu, ali to nikada nisu provele. Ova praznina na kraju kulminira sudarom vlaka.
Ambicija izraelske vlade za židovskom državom na biblijskim zemljama Izraela jednostavno ima za cilj spriječiti bilo koju palestinsku državu da se pojavi bilo u dijelu Jeruzalema, bilo negdje drugdje u povijesnoj Palestini. U tom kontekstu, akcije Hamasa bile su upravo namijenjene izlasku iz slijepe ulice i beskrajne paradigme besplodnih 'pregovora'.
Ne iznenađuje da je izraelski ministar obrane već najavio namjeru Izraela da obnovi borbe odmah nakon završetka prekida vatre. Izraelski dužnosnici govorili su svojim američkim kolegama da predviđaju još nekoliko tjedana operacija na sjeveru Pojasa, prije nego što se usredotoče na jug.
Do sada je IDF djelovao u područjima blizu obale u Gazi i na mjestima, kao što je Wadi, južno od grada Gaze, gdje podzemlje ne olakšava izgradnju tunela. To su, dakle, područja na kojima Hamas nema značajnije obrambene sposobnosti. Bude li vojna akcija obnovljena, IDF će se vjerojatno odmaknuti od sjeverne obale prema epicentru grada Gaze, dopuštajući Hamasu da lakše manevrira i nanese veće gubitke IDF-u i njihovim oklopnim vozilima. U tom smislu - daleko od simulakruma - rat tek počinje.
Premijer Netanyahu opisan je i u Izraelu i u zapadnim glavnim medijima kao 'mrtvac koji hoda' u političkom smislu. Bilo kako bilo, Netanyahu ima svoju strategiju: otvoreno je prkosio Bidenovom timu po svim pitanjima vezanim uz rat, osim onog iskorjenjivanja Hamasa.
Tijekom konferencije za novinare prošle nedjelje, Netanyahu je hvalio "diplomatsku Željeznu kupolu", rekavši:
"Neću popustiti pod sve jačim pritiskom... korištenim protiv nas posljednjih tjedana... Odbacujem te pritiske i kažem svijetu: Nastavit ćemo se boriti do pobjede — dok ne uništimo Hamas i vratimo naše taoce kući."Yonatan Freeman, s Hebrejskog sveučilišta, uočava gambit u Netanyahuovim nejasnim izjavama: On prkosi timu Biden, ali pazi da ostavi dovoljno 'prostora za migoljenje' kako bi uvijek mogao kriviti Bidena, kad god ga Amerika 'natjera' na neki preokret.
Strategija izraelskog kabineta, stoga, počiva na velikoj okladi da će izraelsko javno mnijenje držati - unatoč Netayahuovom osobnom negodovanju - zbog ogromne potpore javnosti u ovom trenutku za dva deklarirana cilja koje je postavio ratni kabinet: Uništenje 'Hamasovog režima ' i njegovih sposobnosti, te oslobađanje svih izraelskih talaca.
U svojoj srži, 'oklada' leži u uvjerenju da će javno raspoloženje - koje je izraelska vlada namjerno kontekstualizirala u apsolutnim manihejskim terminima (svjetlo protiv tame; civilizacija protiv barbarstva; svi stanovnici Gaze su krivci za 'Hamasovo zlo') - na kraju pobuditi val potpore daljnjem potezu uklanjanja "fikcije" palestinske države sa stola "jednom zauvijek". Postavlja se stol za dugi rat protiv 'kozmičkog zla'.
'Rješenje' je, kako ističu ministar nacionalne sigurnosti Smotrich i njegovi saveznici, ponuditi Palestincima izbor - 'da se odreknu svojih nacionalnih težnji i nastave živjeti na svojoj zemlji u inferiornom statusu' ili da emigriraju u inozemstvo. Iskreno rečeno, 'rješenje' je uklanjanje svih Palestinaca koji nisu potčinjeni iz zemalja Velikog Izraela.
Okrećući se sada suprotstavljenoj perspektivi:
'Ujedinjena osovina' koja podržava Palestince primjećuje da se Izrael nastavlja pridržavati svojih početnih vojnih ciljeva uništenja Gaze do točke u kojoj više nema ničega - nikakve civilne infrastrukture - od čega bi stanovnici Gaze mogli živjeti, kad bi se uopće pokušali vratiti u njihove srušene domove.
Oni smatraju da ovaj izraelski cilj u potpunosti podržava Biden kada je njegov glasnogovornik rekao:
"Vjerujemo da oni imaju pravo [upustiti se u daljnje borbene operacije u Gazi]; ali [takve radnje] ... trebaju uključivati veću i poboljšanu zaštitu civilnog života."Regionalni sigurnosni komentator, Hasan Illaik, primjećuje,
"Dužnosnici sila Osovine također vjeruju da američke izjave koje zvuče pomirljivo, a koje ponekad sugeriraju da je faza deeskalacije neizbježna, nisu ništa drugo nego pokušaj da se popravi imidž u javnosti teško narušen neumornom američkom potporom izraelskom kontinuiranom masakru nad Palestincima u Gazi."Dakle, pobjeđuje li Izrael, uz podršku tima Biden i nekih čelnika EU?
Tom Friedman - bliski član tima Biden - napisao je u New York Timesu 9. studenog - nakon putovanja po Izraelu i Zapadnoj obali:
"Sada razumijem zašto se toliko toga promijenilo. Kristalno mi je jasno da je Izrael u stvarnoj opasnosti - većoj opasnosti nego u bilo kojem drugom trenutku od njegovog rata za neovisnost 1948."Nategnuto? Moguće da nije.
Još 2012., američki pisac Michael Greer napisao je da je Izrael osnovan u posebno pogodno vrijeme, unatoč tome što je bio okružen neprijateljski raspoloženim susjedima:
"Nekoliko velikih zapadnih sila poduprlo je novu državu značajnom financijskom i vojnom pomoći; od barem jednakog značaja, članovi vjerske zajednice odgovorne za stvaranje nove države, koji su ostali u tim istim zapadnim nacijama, sudjelovali su u energičnim naporima prikupljanja sredstava za potporu novoj državi, te jednako energične političke napore da se postojeća vladina potpora održi ili poveća. Resursi koji su tako stavljeni na raspolaganje novoj državi dali su joj znatnu vojnu prednost u odnosu na neprijateljske susjede, a njezino postojanje postalo je dovoljna svršena činjenica da su neki od njegovih susjeda odstupili od potpuno sukobljavajućeg stava."Prošli tjedan je vodeći izraelski komentator primijetio:
"Ipak, opstanak države ovisio je o tri stvari. Prva, i daleko najvažnija, bila je stalna potpora zapadnih sila za plaćanje vojne strukture daleko veće od gospodarskih i prirodnih resursa dotičnog teritorija. Drugi je bio nastavak rascjepkanosti i relativna slabost okolnih država. Treći je bio održavanje unutarnjeg mira unutar države i kolektivnog pristanka na jasan osjećaj prioriteta, kako bi mogla odgovoriti punom snagom na prijetnje izvana - umjesto da rasipa svoje ograničene resurse na građanske sukobe ili popularne projekte koji ničim nisu pridonijeli njenom opstanku."
"Dugoročno gledano, niti jedan od ova tri uvjeta ne bi se mogao ispunjavati unedogled... Kada se dogodi da se ovi rani obrasci potpore pokvare, Izrael bi se mogao naći stjeran u kut."
"Mogli biste pomisliti da su predsjednički posjet, predsjednički govor, tri posjeta državnog tajnika, dva posjeta ministra obrane, slanje dviju grupa nosača zrakoplova, nuklearne podmornice i ekspedicione jedinice marinaca, te obećanje 14,3 milijarde dolara hitne vojne pomoći, dokaz nepokolebljive potpore koju SAD pruža Izraelu" ...Ono što je doista izvanredno jest da su predvodnici novih narativa mladi generacije Z, Y i Alpha. Koristeći društvene medije i obraćajući se izravno svojim vršnjacima, prenijeli su pritužbe Palestinaca svijetu. Mnogi su imali ograničeno znanje o Palestini, ali njihov nefiltrirani osjećaj za pravdu potaknuo je njihov kolektivni bijes protiv izraelskog kontinuiranog etničkog čišćenja Palestine.
"Razmislite ponovno."
"Ispod potpune i snažne potpore Bidenove administracije, postoje opasne i podmukle struje koje cijepaju i zadiru u simpatije javnosti prema Izraelu diljem Sjedinjenih Država. Ankete objavljene prošlog tjedna sadržavale su najalarmantnije i najrječitije podatke: Javna potpora Izraelu opada - osobito među dobnom skupinom od 18 do 34 godine. Druga anketa pokazuje da 36% Amerikanaca kaže da se protivi dodatnom financiranju Ukrajine i Izraela: Podrška financiranju Izraela bila je samo - na 14%."
Greerov drugi i treći uvjet za opstanak Izraela također metastaziraju kako se globalne tektonske ploče melju i pomiču:
Nezapadne sile ne staju na stranu Izraela. Oni se udružuju protiveći se težnji izraelske vlade da ukine pojam palestinske države, jednom zauvijek. A danas je Izrael gorko podijeljen oko vizije svoje budućnosti; što je to točno ono što čini 'Izrael' pa čak i to vrlo postmoderno pitanje, 'što je to biti Židov ' .
O autoru:
Alastair Crooke bivši je britanski diplomat, osnivač i direktor bejrutskog Conflicts Foruma.
Komentar: Velika slika Izraela razvija se na načine koje nikada nije mogao zamisliti - do potencijalnih rezultata koje nikada nije razmatrao.