Putin
© Reuters
Iako za malo bolje znalce ruske unutarnje politike nije preveliko iznenađenje, današnji službeni posjet ruskog predsjednika Vladimira Putina Arapskom poluotoku - konkretno Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Saudijskoj Arabiji, za mnoge u Europi predstavlja svojevrsni šok - gotovo pa bolno otrežnjenje.

Naime, političari, analitičari i mediji u SAD-u i EU često su isticali upravo Putinovu međunarodnu izolaciju kao ponajveći uspjeh združenog Zapada u borbi protiv Rusije, i pritom, s neskrivenim podsmjehom ukazivali kako on može putovati još samo u Kinu i Rusiji susjedne zemlje poput Bjelorusije i srednjoazijskih država, bivših članica SSSR-a, ili možda Sjevernu Koreju.

Također su, kao svoj uspjeh, naglašavali i međunarodnu tjeralicu koju je za Putinom početkom godine raspisao Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu, zbog sumnje da je sudjelovao u navodnim zločinačkim radnjama povezanim s prebacivanjem ukrajinske djece u Rusiju nakon početka ruske invazije na tu zemlju.

Prvo otrežnjenje nije dugo ostalo i jedino

Međutim, prvo otrežnjenje da ne ide baš sve prema zacrtanom planu stiglo je nedavno, kada je Putin, po prvi put nakon izbijanja spomenutog rata sudjelovao na virtualnom summitu članica G20 kojim ove godine predsjeda Indija, na temu Izraelskog rata u Gazi (američki predsjednik Biden tada nije sudjelovao jer je toga dana otišao na odmor).

Drugo otrežnjenje stiglo je kada je u sjevernomakedonsku prijestolnicu Skopje, na summit OESS-a, prošli tjedan stigao ruski šef diplomacije Sergej Lavrov na poziv domaćina, uz prethodno bugarsko otvaranje zračnog prostora za njegov dolazak u Sjevernu Makedoniju (podsjećamo, u sklopu proturuskih sankcija EU je zatvorila svoj zračni prostor za ruske zrakoplove). Također napominjemo kako u Skopje tom prigodom nije stigao američki državni tajnik Antony Blinken koji je to opravdao nužnošću svog novog posjeta Izraelu.

I konačno, danas je uslijedio spomenuti Putinov posjet bogatim arapskim monarhijama, koje su, nakon uvedenih zapadnih sankcija za Rusiju od nemjerljive važnosti s obzirom da preko njih djeluju brojne ruske kompanije, prije svega one energetske. Emiratski tankeri pritom vrlo aktivno sudjeluju u distribuciji ruske nafte čiji je uvoz zabranila EU-a, a G7, EU i Australija pritom i uvele gornju graničnu cijenu za izvoz ruske nafte od 60 dolara za barel koje se sve manje pridržavaju brojne tankerske tvrtke koje u tome sudjeluju (čak i one iz EU-a).
nebo
© ReutersUAE obojili nebo bojama ruske zastave
Evo što o Putinovom posjetu Abu Dhabiju i Dohi jučer piše američki Bloomberg.

Osim što ovim posjetima Putin ignorira američke i europske pokušaje svoje izolacije, on time nastoji ojačati i važna partnerstva.

Bloomberg također podsjeća da je "Putin rijetko napuštao Rusiju od veljače 2022., kada je počela specijalna operacija u Ukrajini, kao i na činjenicu da je u ožujku ove godine Međunarodni kazneni sud izdao nalog za njegovo uhićenje na temelju optužbi za ratne zločine, što je dodatno zakompliciralo putovanje u inozemstvo".

Američki medij podsjeća i na znakovite riječi saudijskog ministra vanjskih poslova nakon susreta s ruskim kolegom:
"Selektivna primjena međunarodnih pravnih i moralnih normi kojoj smo svjedočili i zanemarivanje gnusnih zločina koje su počinile izraelske okupacijske snage protiv bespomoćnih palestinskih civila razbjesnilo je islamski i arapski svijet", kazao je saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan na susretu sa svojim ruskim kolegom Sergejom Lavrovom u Moskvi 21. studenog."
Medij također podsjeća kako su "UAE pružile utočište brojnim ruskim tvrtkama koje su zbog sankcija pobjegle na Zapad" i da je "predsjednik UAE Sheikh Mohammed bin Zayed Al Nahyan također posjetio Putina na lipanjskom poslovnom forumu u St. Peterburgu".

Bloomberg navodi kako su Sjedinjene Države vršile pritisak na UAE da ograniči veze s Moskvom i prekine ruske kanale kako bi zaobišao sankcije. "Već ovog mjeseca, Bidenova administracija udarila je brojne brodarske tvrtke UAE zbog nepoštivanja gornjih granica cijena nafte" - podsjeća američki medij.

Zaključak:

Kako god bilo čini se da napori Washingtona u tom smjeru izgledaju sve više uzaludno. Dodatna otežavajuća okolnost po Bidenovu administraciju po pitanju ograničavanja utjecaja Rusije na Bliskom istoku definitivno je i izraelski brutalni vojni odgovor u Pojasu Gaze koji višestruko nadilazi nedvojbeno veliku brutalnost hamasovih boraca (za koju nema opravdanja!) u njihovoj operaciji 7. listopada na teritoriju južnog Izraela. O tome upravo i svjedoče i gore navedene riječi saudijskog šefa diplomacije.

Osim toga, Putinu "pred noge" sutra (7. prosinca) u Moskvu stiže i iranski predsjednik Ebrahim Raisi, dok već 8. prosinca počinju i zajedničke alžirsko-ruske pomorske vježbe u Sredozemnom moru.

Aktivno prateći i turske medije nedvojbeno je kako simpatije turske javnosti uvelike nadvisuju one prema Americi i EU, kao i to da turski državni vrh nastavlja svoju tankoćudnu geopolitičku igru diverzifikacije turske vanjske politike, u što itekako ulazi i nastavak višedimenzionalne suradnje s Rusijom.

To su sve činjenice koje se ne mogu osporiti koliko god bile neugodne i po SAD i po EU i koliko bi god mnogi od nas željeli da je drukčije.

Ali nije!

I to, zapravo, na kraju svog teksta na neki način priznaje i sam Bloomberg citirajući riječi ruske analitičarke i stručnjakinje za Bliski istok Elene Suponine:

"Putin se osjeća samopouzdanije: dugo nije bilo takve gustoće vanjskih posjeta. Ciljevi posjeta Saudijskoj Arabiji i UAE za Putina su isti: pitanja vezana uz OPEC, sukob na Bliskom istoku i rusko predsjedanje BRICS-om."

Ovdje podsjećam kako upravo od Nove godine članicama BRICS-a postaju Saudijska Arabija, UAE, Egipat i Iran, uz još, za ovu prigodu ipak puno manje važne Etiopiju i Argentinu (ako se ova potonja u međuvremenu ne predomisli i ne odustane od članstva s obzirom na novu proameričku i proturusku i protukineksu politiku novog predsjednika Javiera Mileija).

A da o sve većem kaosu u Ukrajini u kontekstu njene propale ljetno-jesenske protuofenzive, o kojoj ovih dana bruje i brojni utjecajni zapadni mediji ali sve više i ukrajinski političari - i ne govorimo.