Federico and Paolo
© INAFSlijeva, arheolog Federico Bernardini i astronom Paolo Molaro u Castelliere di Rupinpiccolo, s nečim što bi mogla biti najstarija nebeska karta ikad otkrivena
Castelliere di Rupinpiccolo drevno je utvrđeno naselje, smješteno u provinciji Trst, Italija. Naselje na brdu nastalo je tijekom srednjeg brončanog doba, a arheološki dokazi ukazuju na to da je naseljavanje nastavljeno sve do željeznog doba, sve dok nije napušteno oko 5. stoljeća poslije Krista.

Prema tiskovnoj objavi Nacionalnog instituta za astrofiziku Italije (INAF), nedavno su na ulazu u utvrdu otkrivene dvije velike kružne kamene ploče promjera 50 centimetara. Paolo Molaro iz INAF-a te istraživači s Venecijanskog sveučilišta Ca' Foscari i ICTP-a navode da je jedna od kamenih ploča prikaz Sunca, dok je druga uklesana nebeska karta datirana u 4. stoljeće prije Krista.

Studija o tim kamenim pločama objavljena je u njemačkom astronomskom časopisu Astronomische Nachrichten. Autori studije identificirali su da nebeska karta prikazuje nebo iznad Rupinpiccola od prije otprilike 2.500 godina, što otkriće čini jednim od najstarijih poznatih nebeskih karata pronađenih u Italiji.

Castelliere di Rupinpiccolo
© Carta Archaeologia OnlinePogled iz zraka na Castelliere di Rupinpiccolo
Tim je identificirao 29 gravura na kamenu koje se precizno podudaraju s konstelacijama Škorpiona, Oriona, Plejada i Kasiopeje. Na temelju kuta rezova u kamenu, istraživači sugeriraju da su gravure vjerojatno napravljene od strane iste osobe pomoću čekića i primitivnog metalnog dlijeta širine 6-7 mm.

Posebno je zanimljiva gravura zvijezde Theta Scorpii, koja je s pozicije Castelliere di Rupinpiccolo postala nevidljiva zbog niskog položaja na horizontu. Međutim, koristeći program Stellarium za simulaciju noćnog neba, istraživači su otkrili da je ta zvijezda bila vidljiva s drevne utvrde oko 400. godine prije Krista.
Ancient Celestial Map
© Bernardini et al., Documenta Praehistorica, 2022Kamena ploča (lijevo) i navodni prikaz zvijezda na kamenu (desno)
Dvadeset i deveta gravura posebno je zanimljiva jer nema korelaciju s poznatim nebeskim modelima. Umjesto toga, autori studije predlažu da bi zapravo mogla biti prikaz supernove, prolaznog fenomena koji se iznenada pojavio na noćnom nebu u drevna vremena na danima ili mjesecima, a zatim izblijedio i nestao.

Ako je to doista slučaj, istraživači sugeriraju da bi praćenjem fokalne točke na noćnom nebu u korelaciji s dvadeset i devetom gravurom mogli potencijalno otkriti crnu rupu ostavljenu iza eksplozije supernove.