© NASA/ LRO/ LROC/ASU/ Smithsonian InstitutionEpicentar jednog od najjačih potresa Mjeseca ikada zabilježenih pasivnim seizmičkim eksperimentom Apollo nije se mogao točno odrediti. Istraživači su pratili više mogućih lokacija pomoću algoritma za premještanje posebno prilagođenog rijetkim seizmičkim mrežama u blizini Pola. Plavi okviri prikazuju lokacije predloženih područja slijetanja Artemisa III, dok male crvene oznake predstavljaju strme padine.
Mjesec se smanjio za otprilike 45 metara u opsegu tijekom posljednjih nekoliko milijuna godina dok se hladio. Zbog toga se njegova površina naborala i izvinula poput kore suhog voća, a zbog krhkosti površine, formirali su se rasjedi gdje se površina iskrivila, što bi moglo ugroziti buduće lunarne misije, prenosi
Newsweek.Ovi su rasjedi otkriveni u Mjesečevom južnom polarnom području i sada su povezani s vrlo snažnim potresom, magnitude 5 po Richteru koji su zabilježili seizmometri Apolla 1970-ih, objašnjava novo istraživanje u časopisu
The Planetary Science Journal.Mjesečeve potrese uzrokuju mehanizmi rasjeda u kori, koji klize jedan pored drugog. Mjesečevi potresi mogu trajati mnogo dulje od Zemljinih potresa, često traju i po nekoliko sati, kao što je primijećeno u potresu 1970-ih. U najgorem slučaju, mogli bi uzrokovati štetu na strukturama i opremi koju postavlja NASA i izazvati klizišta koja bi mogla biti katastrofalna.
Koristeći razne modele, istraživači su otkrili da su određena područja posebno u opasnosti od potresa na Mjesecu i posljedičnih klizišta. To bi moglo predstavljati veliki problem za buduće misije na Mjesec, budući da neka od područja s najvećim rizikom uključuju lokacije koja je predložila NASA za slijetanje Artemisa III s posadom zbog prisutnosti vodenog leda u blizini.
- Naše modeliranje sugerira da su plitki potresi koji mogu izazvati snažno podrhtavanje tla u južnoj polarnoj regiji mogući zbog klizanja na postojećim rasjedima ili formiranja novih rasjeda - rekao je Tom Watters, geolog s Instituta Smithsonian.
- Globalnu distribuciju mladih rasjeda, njihov potencijal da budu aktivni i potencijal stvaranja novih rasjeda uslijed tekuće globalne kontrakcije, treba uzeti u obzir pri planiranju lokacije i stabilnosti trajnih baza na Mjesecu - upozorio je.
Nicholas Schmerr, drugi autor rada i izvanredni profesor geologije na Sveučilištu Maryland, opisao je Mjesečevu površinu kao suhi šljunak i prašinu, koju su tijekom milijardi godina pogađali asteroidi i kometi, pri čemu su nastali fragmenti koje su udari neprestano izbacivali.
- Kao rezultat toga, površinski materijal može biti iznimno sitan ili veličine gromade, ali sve je vrlo labavo konsolidirano. Rahli sedimenti pojačavaju šansu za mogućom pojavom podrhtavanja i klizišta - dodao je.
Planira se nastaviti istraživanje o seizmičnosti Mjeseca i kako bi ona mogla utjecati na buduće lunarne misije.
- Kako se približavamo datumu lansiranja misije Artemis s posadom, važno je držati naše astronaute, opremu i infrastrukturu što sigurnijima. Ovaj nam rad pomaže da se pripremimo za ono što nas čeka na Mjesecu, bilo da se radi o inženjerskim strukturama koje mogu bolje izdržati lunarnu seizmičku aktivnost ili zaštiti ljude od stvarno opasnih zona - rekao je Schmerr.
Komentari čitatelja
na naše novosti