cenzura medija
U ovoj analizi razmatrat ćemo tri slučaja iz američke medijske stvarnosti. U prvom djelu, pozabavit ćemo se analizom toga, kako o Ratu u Gazi izvješćuju tri vodeće američke dnevne novine The New York Times, Washington Post i Los Angeles Times; u drugom djelu, da li i koliko izraelska ratna cenzura ima utjecaja na to kako izvješćuje o ratu kabelska televizija CNN; te, na kraju, u trećem dijelu, jesu li izraelske neformalne cyber grupe uspjele izvršiti infiltraciju u glavnim socijalnim mrežama poput Facebooka, TikToka, YouTubea, Instagrama i X-a, te imaju li sposobnost uklanjanja komentara i objava mimo politike i uvida menadžmenta tih kompanija.
Za novine pate jedino Izraelci ali ne i Palestinci

Nedavno objavljena analiza, koju je proveo neovisni portal The Intercept, na temu kako pišu o izraelskom ratu protiv Gaze spomenuta vodeća američka dnevna lista, pokazala je da su ove glavne američke novine u prvih šest tjedana napada na Gazu iskrivljavale svoje izvješćivanje sukladno izraelskim narativima. Spomenuti tiskani mediji, koji imaju vrlo utjecajnu ulogu u oblikovanju američkih pogleda na izraelsko-palestinski sukob, kako se piše u analizi, obratili su malo ili nedovoljno pozornosti na neviđenu izraelsku opsadu i kampanje bombardiranja na djecu i novinare u Pojasu Gaze.

Analiza, objavljena početkom siječnja, naglašava da su spomenute novine neproporcionalno više naglašavale smrt Izraelaca u sukobu; koristile emotivni jezik samo da opišu ubojstva Izraelaca, ali ne i Palestinaca; i nudile jednostrano izvješćivanje o antisemitskim prosvjedima u SAD-u, dok su uglavnom ignorirale antimuslimanski rasizam nakon 7. listopada.

Istraživanje je bilo fokusirano na prvih šest tjedana sukoba, počevši od napada koje je predvodio Hamas 7. listopada i u kojima je ubijeno 1139 Izraelaca; kao i 14.800 Palestinaca, uključujući više od 6.000 djece, ubijenih u izraelskom bombardiranju Gaze. Danas je broj palestinskih žrtava veći od 25.000.

Metodologija rada The Intercept-a je bila da je prikupio više od 1000 članaka objavljenih na web stranicama The New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa o izraelskom ratu protiv Gaze i zbrojio je uporabu određenih ključnih izraza i konteksta u kojem su korišteni (kao što su "Palestinac", "Gaza", "Izraelac" itd.), da bi na kraju analizirali svaku rečenicu u svakom članku.

Rezultati su otkrili ogromnu neravnotežu u načinu na koji se pokrivaju Izraelci i proizraelske osobe u odnosu na Palestince i propalestinske glasove. (Kako se primjećuje, ovu antipalestinsku pristranost u tiskanim medijima prati slično istraživanje američkih kabelskih vijesti koje su autori proveli prošlog mjeseca za portal The Column i koji je otkrio još veći nerazmjer u favoriziranju izraelskog narativa).

Istraživanje o pokrivenosti vijestima ima pet ključnih nalaza

1. Nerazmjerna pokrivenost smrti

U New York Timesu, Washington Postu i Los Angeles Timesu, riječi "Izraelac" ili "Izrael" pojavljuju se više od riječi "Palestinac" ili njihovih varijacija, iako su palestinske smrti daleko nadmašile izraelske. Za svake dvije palestinske smrti, Palestinci se spominju jednom. Za svaku smrt Izraelca, Izraelci se spominju osam puta - ili 16 puta više po smrti od Palestinaca.

2, "Pokolj" Izraelaca, ne i Palestinaca

Vrlo emotivni izrazi za ubijanje civila poput "pokolj", "masakr" i "užasno" bili su rezervirani gotovo isključivo za Izraelce koje su ubili Palestinci, ali ne i obrnuto. Izraz "pokolj" koristili su urednici i novinari kako bi opisali ubojstvo Izraelaca u odnosu Palestinaca 60 prema 1, a "masakr" je korišten za opisivanje ubojstava Izraelaca u odnosu na Palestince 125 prema 2. "Užasno" je korišteno za opisivanje ubijanja Izraelaca u odnos Palestinaca 36 prema 4.

Jedan tipičan naslov iz New York Timesa, u priči sredinom studenog o napadu 7. listopada, glasio je: "Otrčali su u sklonište radi sigurnosti. Umjesto toga, bili su zaklani". Zatim, ova se rečenica uspoređuje s Timesovim najemotivnijim profilom palestinskih smrti u Gazi od 18. studenoga: "Rat pretvara Gazu u 'groblje' za djecu." Ovdje je "groblje" stavljeno pod znake navoda, jer je preneseni citat iz Ujedinjenih naroda, a samo ubojstvo je u pasivu. U vlastitom uredničkom djelu teksta, Timesova priča o smrtnim slučajevima u Gazi ne koristi nikakve emotivne izraze usporedive s onima u priči o napadu 7.listopada.

Washington Post koristio je riječ "masakr" nekoliko puta u svom izvještavanju kako bi opisali 7. listopad. "Predsjednik (Joe) Biden suočava se sa sve većim pritiskom zastupnika iz obje stranke da kazni Iran nakon Hamasovog masakra," dio je jednog izvješća iz WP. Priča od 13. studenog iz novina o tome kako je izraelska opsada i bombardiranje ubilo 1 od 200 Palestinaca niti jednom ne koristi riječ "masakr" ili "pokolj" već se za palestinske žrtve kaže da su "ubijeni" ili "umrli" - često u pasivu.

3. Djeca

Usprkos tome što je izraelski rat u Gazi možda najsmrtonosniji rat za djecu u modernoj povijesti — gotovo potpuno palestinsku — u naslovima članaka, koje je istražio The Intercept, malo se spominje riječ "djeca" i srodni pojmovi, iako su izraelske vlasti u Gazi ubile više od 6.000 djece do privremenog primirja, a danas taj broj prelazi 10.000. U analizi se primjećuje da se samo u dva naslova od preko 1100 novinskih članaka spominju riječ "djeca" u vezi s djecom Gaze.

Asimetrija u načinu na koji su djeca pokrivena kvalitativna je i kvantitativna. 13. listopada, Los Angeles Times objavio je izvješće Associated Pressa: "Ministarstvo zdravstva Gaze priopćilo je u petak da je 1799 ljudi ubijeno na teritoriju, uključujući više od 580 mlađih od 18 godina i 351 ženu. Hamasov napad prošle subote ubio je više od 1300 ljudi u Izraelu, uključujući žene, djecu i mlade posjetitelje glazbenih festivala." U analizi se skreće pozornost da se u izvješću mladi Izraelci nazivaju djecom, dok se mladi Palestinci opisuju kao osobe mlađe od 18 godina.

Tijekom rasprava o razmjenama zarobljenika, ovo često odbijanje da se Palestinci nazivaju djecom bilo je još oštrije, pri čemu je New York Times u jednom slučaju govorio o "izraelskim ženama i djeci" koji su razmijenjeni za "palestinske žene i maloljetnike".

Izvještaj Washington Posta od 21. studenog najavljujući sporazum o primirju potpuno je izbrisao palestinske žene i djecu: "Predsjednik Biden rekao je u izjavi u utorak navečer da je dogovor o oslobađanju 50 žena i djece (misli se na Izraelce) koje je Hamas držao kao taoce u Gazi, u zamjenu za 150 palestinskih zatvorenika koje je zatočio Izrael." U sažetku se uopće ne spominju palestinske žene i djeca već samo općenito zatvorenici.

Autori analize konstatiraju da je vidljiv nedostatak popraćenosti dosad neviđenih ubojstava djece i novinara, skupina koje u zapadnim medijima obično izazivaju simpatije. Po njima, usporedbe radi, više palestinske djece umrlo je u prvom tjednu bombardiranja Gaze nego tijekom prve godine ruske invazije na Ukrajinu, a ipak su New York Times, Washington Post i Los Angeles Times objavili višestruko osobne, suosjećajne priče o stradanju ukrajinske djece u prvih šest tjedana ukrajinskog rata.

4. Novinari

Osim djece, rat u Gazi je jedan od najsmrtonosnijih u modernoj povijesti za novinare — velikom većinom Palestinci — riječ "novinari" i njezine iteracije kao što su "izvjestitelji" i "fotoreporteri" pojavljuju se samo u devet naslova od preko 1100 proučenih članaka. Otprilike 48 palestinskih novinara ubijeno je u izraelskom bombardiranju do primirja; danas je broj ubijenih palestinskih novinara premašio 100.

Kao i kod djece, New York Times, Washington Post i Los Angeles Times za razliku od stradanja novinara u Gazi, fokusirali su se na rizike za novinare u ukrajinskom ratu, te u nekoliko članaka, u prvih šest tjedana nakon ruske invazije, detaljizirali su opasnosti koje prijete za izvještavanje o ratu. Usporedbe radi, u prvim tjednima ukrajinskog rata poginulo je šest novinara, dok je u prvih šest tjedana izraelskog bombardiranja Gaze ubijeno 48 reportera.

5. Izvještavanje o mržnji u SAD-u

Slično tome, kada je riječ o tome kako se sukob u Gazi prevodi kao mržnja u SAD-u, ove novine posvetile su više pozornosti antisemitskim napadima nego onima protiv muslimana. Općenito, postojao je nerazmjeran fokus na rasizam prema židovskom narodu, naspram rasizma usmjerenog na muslimane, Arape ili one koji se takvima smatraju. Tijekom razdoblja provedbe analize, The New York Times, Washington Post i Los Angeles Times spominjali su antisemitizam više nego islamofobiju (549 nasuprot 79).

Usprkos mnogim istaknutim slučajevima i antisemitizma i antimuslimanskog rasizma tijekom razdoblja istraživanja, 87 posto spominjanja diskriminacije odnosilo se na antisemitizam, naprema 13 posto spominjanja islamofobije, uključujući srodne izraze.

Kako zaključuju autori ove analize, sveukupno, izraelska ubojstva u Gazi nisu proporcionalno pokrivena niti opsegom niti emocionalnom težinom kao smrt Izraelaca 7. listopada.


Comment: Novi dokazi upućuju na to da su izraelske sigurnosne snage, a ne Hamas, uzrokovale najviše smrtnih slučajeva na glazbenom festivalu - smrt civila koji su zatim korišteni da se opravda genocid Tel Aviva u Gazi. Ovo je samo jedan izvještaj od više njih. Kakav bi odjek u nekoj sličnoj analizi imale te informacije i koliki bi bio vidljiv velik opseg prevare izdašno poduprt vodećim američkim medijima.


Ta se ubojstva uglavnom predstavljaju kao proizvoljne visoko apstraktne brojke. Niti su ubojstva opisana emotivnim jezikom poput "masakra", "pokolja" ili "užasno". Hamasova ubojstva izraelskih civila dosljedno se prikazuju kao dio strategije skupine, dok se ubojstva palestinskih civila pokrivaju gotovo kao da se radi o nizu jednokratnih pogrešaka, učinjenih tisućama puta, usprkos brojnim dokazima koji ukazuju na namjeru Izraela da naudi civilima i civilnoj infrastrukturi.

Rezultat toga je da su tri glavna lista stradanjima Palestinaca rijetko davala humanizirajuće izvješće. Usprkos ovoj asimetriji, ankete pokazuju promjenu simpatija prema Palestincima, s velikim generacijskim podjelama koje su djelomično potaknute oštrom razlikom u izvorima vijesti. Uglavnom se mladi informiraju o sukobu s TikToka, YouTubea, Instagrama i Twittera, dok stariji Amerikanci dobivaju vijesti iz tiskanih medija i kabelskih televizija. To je dovelo da proizraelski stručnjaci i političari okrivljuju društvene medije o propalestinskom stavu i "dezinformacijama".

Ipak, The Intercept zaključuje kako je analiza tiskanih medija i kabelskih vijesti jasno pokazala da, ako bilo koja skupina medijskih potrošača dobiva pristranu sliku, to su oni koji svoje vijesti dobivaju od etabliranih masovnih medija u SAD-u.

CNN izvješćuje o Gazi u sjeni cenzora IDF-a

Koliko god djelovali neprihvatljivo i neprofesionalno podaci do kojih je došao The Intercept u svojoj analizi tri dnevne novine, ipak se u jednom ekstenzivnom tumačenju društvene pozicije medija možda i moglo prihvatiti da mediji imaju pristranu ulogu ili da zauzimaju stranu. Govorimo načelno, ali ne i u slučaju Rata u Gazi, kada pozicija medija jasno mora biti pro humanizirajuća, na strani života, civila, djece, te osuditi one koji ih nemilosrdno ubijaju. Osim ako bi se medij javno deklarirao da protežira jednu od strana u konfliktu i favorizira njezin ratni narativ, tako da bi publika bila spremna i predvidljiva u smislu što može očekivati od sadržaja. Svakako, da je daleko i od pomisli da bi The New York Times, Washington Post i Los Angeles Times sebi dozvolili takvu diskreditirajuću situaciju da samododjeljenu areolu nezavisnih medija sami sebi skinu.

Ipak, slijedeća priča, koju donosi isti portal The Intercept, je puno šokantnija i neshvatljivija od prethodne, jer se u njoj ne radi samo o pristranom izvješćivanju o sukobu u Gazi, nego se to radi i pod neposrednim kršenjem američkog Ustava I Prvog amandmana, koji jamči slobodu govora i zabranjuje cenzuru. Ali stvarnost je posve drukčija.

Kako piše spomenuti portal, bilo da izvješćuje s Bliskog istoka, iz Sjedinjenih Država ili bilo gdje drugdje diljem svijeta, svaki novinar CNN-a koji pokriva Izrael i Palestinu prije objavljivanja teksta mora predati svoj rad na pregled uredu izvjesne novinske organizacije u Jeruzalemu. To znači da sve strane novinske organizacije koje djeluju u Izraelu, tako i jeruzalemsko uredništvo CNN-a, podliježe pravilima cenzora Izraelskih obrambenih snaga, koji diktira teme koje su zabranjene za izvještavanje novinskih organizacija i cenzurira članke koje smatra nepodobnima ili nesigurnima za tiskanje.

U svom ranijem tekstu, The Intercept je otkrio da je izraelski vojni cenzor nedavno ograničio osam tema o kojima ni domaći ni strani novinari ne smiju pisati, uključujući sastanke sigurnosnog kabineta, informacije o taocima i izvješćivanje o oružju koje su zarobili borci u Gazi. Kako bi dobili novinarsku propusnicu u Izraelu, strani novinari moraju potpisati dokument kojim se slažu da će se pridržavati diktata cenzora. To je dugogodišnja politika i CNN-a o kojoj se do sada nije znalo.

Sada kada se o toj praksi progovorilo, CNN je izašao sa službenim objašnjenjem da je svrha takve politike osigurati točnost u izvješćima o polarizirajućoj temi. Kako je rekao glasnogovornik CNN-a The Interceptu, politika neobjavljivanja priča o Izraelu ili Palestincima mimo ureda u Jeruzalemu je na snazi ​​godinama. "Jednostavno se svodi na činjenicu da postoje mnoge jedinstvene i složene lokalne nijanse koje zahtijevaju dodatno ispitivanje kako bismo bili sigurni da je naše izvješćivanje što preciznije i točnije."

Glasnogovornik televizije je dodao kako protokol "​​nema utjecaja na naše (minimalne) interakcije s izraelskim vojnim cenzorom — i ne dijelimo unaprijed kopiju s njima (ili bilo kojim državnim tijelom). Svakako da tražimo komentar od izraelskih i drugih relevantnih dužnosnika prije nego što objavimo priče, ali ovo je samo dobra novinarska praksa."

Insajder iz CNN-a

Nasuprot ovakvog umirujućeg odgovora portparola CNN-a, jedan član osoblja CNN-a koji je razgovarao s The Interceptom pod uvjetom anonimnosti iz straha od profesionalne odmazde, rekao je da je politika internog pregleda imala očit utjecaj na izvješćivanje o ratu u Gazi. "Za svaku pojedinu rečenicu koja se odnosi na izvješćivanje o Izraelu i Palestini, mora se tražiti odobrenje od [Jeruzalemskog] ureda — ili, kada ured nema osoblje, od nekoliko odabranih pojedinaca koje su ručno odabrali ured i viši menadžment". Svakako da su tako pregledani i odobreni izvještaji po pravilu išli u prilog izraelskim narativima, rekao je insajder iz CNN-a.

Kako tumači ovo objašnjenje The Intercept, to znači da je velik dio nedavnog izvještavanja CNN-a o ratu u Gazi — i njegovim odjecima diljem svijeta — oblikovano od novinara koji rade u sjeni vojnih cenzora. Ovakva politika cenzora IDF-a (Izraelske obrambene snage) prema domaćim i stranim medijima prisiljavala je novinare da često autocenzuriraju svoje izvještavanje iz straha da ne naiđu na zabranjene teme, izgube svoje novinske akreditacije i potencijalno budu prisiljeni ponuditi javnu ispriku. CNN je, kao i drugi američki emiteri, u više navrata pristao predati snimke snimljene u Gazi vojnom cenzoru prije emitiranja, izazivajući kritike od onih koji kažu da cenzor daje filtrirani pogled na događaje koji se odvijaju na terenu.

Stoga i ne čudi, što je na početku rata, 26. listopada, CNN-ov odjel za standarde i praksu vijesti poslao e-mail osoblju u kojem je opisao kako bi trebali pisati o ratu.
"Hamas kontrolira vladu u Gazi i trebali bismo opisati Ministarstvo zdravstva kao 'pod kontrolom Hamasa' kad god govorimo o statistikama žrtava ili drugim tvrdnjama vezanim uz sadašnji sukob. Ako je temeljna statistika izvedena iz ministarstva zdravstva u Gazi, trebali bismo primijetiti tu činjenicu i da je ovaj dio ministarstva 'pod kontrolom Hamasa' čak i ako je statistiku objavio dio ministarstva Zapadne obale ili negdje drugdje".
U poslanoj e-poruci se nadalje priznaje odgovornost CNN-a za pokrivanje ljudske cijene rata, ali se ta odgovornost tumači potrebom da se "pokrije trenutačni širi geopolitički i povijesni kontekst priče, dok se treba podsjećati naša publika na neposredni uzrok trenutnog sukoba, a to je napad Hamasa i masovno ubojstvo i otmica izraelskih civila."

Jezik kojim je pisana poruka podsjeća zaposlene na slične naredbe uprave CNN-a na početku rata u Afganistanu 2001., kada je predsjednik Walter Isaacson naredio stranim dopisnicima CNN da umanjuju broj afganistanskih civilnih žrtava i da stalno podsjećaju publiku da je nasilje nad civilima kojem su svjedočili izravna posljedica napada 11. rujna (na SAD).

Član osoblja CNN-a opisao je kako danas ta politika funkcionira u praksi.
"'Ratni zločin' i 'genocid' su tabu riječi, a Izraelska bombardiranja u Gazi bit će prijavljena kao 'eksplozije' koje se nikome ne pripisuju, sve dok izraelska vojska ne odmjeri odgovornost i prihvati ili odbaci odgovornost. Citati i informacije koje daju izraelski vojni i vladini dužnosnici obično se brzo odobravaju, dok se oni od Palestinaca pomno ispituju i sporo obrađuju."
Također u listopadu 2023., CNN je angažirao bivšu pripadnicu IDF-a, Tamaru Michaelis, da pridonese pisanju i izvješćivanju CNN-ovog ratnog reportera. Prvi tekst Tamar Michaelis pojavio se 17.listopada, 10 dana nakon Hamasovog napada na južni Izrael. Od tada se njezino ime pojavilo u desecima priča koje su citirale glasnogovornika IDF-a i prenosile informacije o IDF-ovim operacijama u Pojasu Gaze.

Ovu nestandardnu novinarsku praksu glasnogovornik CNN-a je opravdao na slijedeći način: "Tamar Michaelis radila je s CNN-om kao slobodnjak nekoliko mjeseci prošle godine, i radila je na isti način kao i svaki slobodnjak, unutar naših uobičajenih smjernica".

Sukob interesa i pristranost, svakako, nisu bili uzeti u obzir prilikom njezinog angažiranja..Zarad balansa, mogućnost da i bivši palestinski borac bude angažiran kao freelancer, još manje.


Komentar: U novijoj analizi The Guardiana nekoliko zaposlenika CNN-a govorili su o načinu objavljivanja vijesti koje su dolazile iz Izraela i Gaze te su rekli da se CNN suočava s odgovornošću zbog uređivačke politike.
Prema izvještajima šest zaposlenika CNN-a, dnevne odluke i vijesti oblikovane su nizom direktiva iz sjedišta CNN-a u Atlanti.

One uključuju stroga ograničenja u citiranju Hamasa i izvještavanju o događajima iz palestinske perspektive. S druge strane, izraelski izvještaji uzimani su zdravo za gotovo.

"Ured CNN-a u Jerusalemu morao je odobriti i pregledati svaku priču o sukobu prije emitiranja ili objavljivanja", pojašnjava se.

Zbog toga, ističu zaposlenici, postoji mnogo sukoba unutar kompanije.

"Viši službenici se ne slažu sa tzv. 'statusom quo' i bore se sa rukovodećim koji im daju naređenja te se pitaju kako mogu efikasno ispričati priču sa tolikim restrikcijama. Mnogi su se zalagali za više sadržaja iz Gaze. Dok svi izvještaju prođu Jerusalem i stignu na TV, osigurava se da se Izrael oslobodi od svih nedjela", analiziraju.

"Željezna istina" ili obrana neistine?

Kako smo vidjeli u dosadašnjem dijelu teksta, iako je izraelska ratna cenzura u potpunosti poklopila američke mainstream medije, ipak zaključak do kojeg su došli medijski eksperti je da su propagandni rezultati nepovoljni za izraelsku stranu i da njihov narativ nije dovoljno uvjerljiv za veliki dio američke populacije. Kako je prethodno spomenuto, to se, najviše, odnosi na mlađu populaciju, koja se informira iz netradicionanih medija poput TikToka, YouTubea, Facebooka, Instagrama, X.

Da bi se i u ovom segmentu mediskog rata i utjecaja na formiranje javnog mišljenja, sukladno interesu kojeg propagira izraelska vlada, postigao prodor, pristupilo se poklapanju i socijalnih medija koji donose i priče koje su različite od izraelske perspektive.

Kako piše The Intercept, mala grupa volontera iz izraelskog tehnološkog sektora neumorno radi na uklanjanju sadržaja za kojeg procjene da mu nije mjesto na platformama kao što su Facebook i TikTok. Oni koriste osobne veze u tim i drugim velikim tehnološkim kompanijama kako bi se postovi izbrisali, mimo provjere i odobrenja službenih kanala. Ova tvrdnja je došla direktno od usta osnivača projekta u izjavi za The Intercept.

Nadimak projekta je "Iron Truth" ("Željezna istina"), što pretstavlja jasnu aluziju na hvaljeni raketni presretački sustav Iron Dome izraelske vojske. Kako je ocjenio osnivač projekta, Dani Kaganovitch, Googleov softverski inženjer iz Tel Aviva, Iron Truthovi pozadinski kanali doveli su do uklanjanja otprilike 1000 postova koje su njegovi suradnici označili kao lažne, antisemitske ili "proterorističke" na svim platformama kao što su X, YouTube i TikTok.

U intervjuu za The Intercept, Kaganovitch je rekao da je motiv da bi pokrenuo projekt dobio nakon napada Hamasa 7.listopada, kada je pogledao video na Facebooku koji je bacao sumnju na Hamasova zlodjela.
"Imao je neke elemente dezinformacija. Osoba koja je napravila video rekla je da nije bilo obezglavljenih beba, nijedna žena nije silovana, 200 tijela je lažno. Kad sam vidio ovaj video, bio sam jako ljut. Kopirao sam URL videa i poslao ga timu u [Facebookovoj matičnoj tvrtki] Meta, nekim Izraelcima koji rade za Metu, i rekao sam im da ovaj video treba ukloniti. I bio je ukljonjen nakon nekoliko dana."
Nadograđen i kao borba protiv laži i kao "borba za javno mišljenje", Željezna istina jasno ilustrira opasnosti i zamke izraza poput "dezinformacija" i "pogrešne informacije" u ratno vrijeme, kao i skrivene misije koje oni omogućuju. Javno lice projekta je Telegram bot koji prikuplja izvješća o "zapaljivim" objavama, koje članovi Iron Trutha zatim prosljeđuju suosjećajnim insajderima.
"Imamo izravne kanale s Izraelcima koji rade u velikim tvrtkama. U SAD postoji sloboda govora, svatko može reći bilo što, pa i dezinformaciju. Sada vidimo da je to vrlo opasno" - rekao je osnivač Iron Trutha, Kaganovitch.
Prema zapisima chata koje je pregledao The Intercept, do sada je gotovo 2000 sudionika označilo široku paletu postova za uklanjanje - od sadržaja koji je jasno rasistički ili lažan, do postova koji su samo kritični prema Izraelu ili suosjećajni prema Palestincima.

Osnivač Iron Trutha odbio je podijeliti imena svojih "insajdera" u vodećim socijalnim medijima, navodeći da ne želi razgovarati s novinarima o svojim pozadinskim kanalima. Općenito, "oni nisu iz tima za politiku, ali imaju veze s timom za politiku", rekao je Kaganovitch, misleći na osoblje u tvrtkama društvenih medija koje postavljaju pravila za dozvoljeni govor. Dok tvrtke poput Mete rutinski surađuju s raznim grupama civilnog društva i nevladinim organizacijama kako bi raspravile i uklonile sadržaj, ipak te rasprave obično vode njihovi službeni timovi za politiku sadržaja, a ne obični zaposlenici.

Oglasila se i Meta

Glasnogovornik Mete Ryan Daniels odbacio je ideju da je Iron Truth uspio postići uklanjanje sadržaja izvan službenih procesa platforme, ali je odbio komentirati temeljnu tvrdnju Iron Trutha o povratnom kanalu prema zaposlenicima tvrtke. "Više sadržaja za koje ova grupa tvrdi da ih je uklonila s Facebooka i Instagrama i danas su aktivni i vidljivi jer ne krše naša pravila", rekao je Daniels za The Intercept.

"Ideja da uklanjamo sadržaj na temelju nečijih osobnih uvjerenja, vjere ili etničke pripadnosti jednostavno je netočna." Daniels je dodao: "Primamo povratne informacije o potencijalno kršećem sadržaju od različitih ljudi, uključujući zaposlenike, i potičemo svakoga tko vidi ovu vrstu sadržaja da ga prijavi kako bismo mogli istražiti i poduzeti mjere u skladu s našim pravilima", napominjući da zaposlenici Mete imaju pristup internim alatima za prijavu sadržaja, ali da se ovaj sustav može koristiti samo za uklanjanje objava koje krše javne standarde zajednice tvrtke.

Ipak, 16. listopada, Iron Truth podijelio je popis objava na Facebooku i Instagramu za koje je preuzeo odgovornost za uklanjanje, napisavši na Telegramu:
"Značajne stvari prijavljene danas i obrisane. Dobar posao! Nastavi bombardirati! 💪"
Takođe, Telegram račun Iron Truth redovito pripisuje zasluge svojim navodnim insajderima. "Hvala timu TikTok Israel koji se bori za nas i za istinu," glasio je post od 28. listopada na kanalu grupe na Telegramu. Ubrzo nakon što se član Telegram chata požalio da je nešto što su objavili na LinkedInu privuklo "zapaljive komentatore", račun Iron Trutha je odgovorio:
"Svaka čast društvenoj mreži LinkedIn koja je angažirala poseban tim i do sada uklonila 60% sadržaja o kojem smo izvještavali."
Na početku projekta u tjednu nakon Hamasovog napada, na primjer, volonteri Iron Trutha bili su potaknuti da pronađu i prijave postove koji negiraju tvrdnje o masovnom odrubljivanju glava bebama u izraelskom kibucu. Ubrzo su se pojavili postovi koji su bacali sumnju na izvješća o "40 obezglavljenih beba" tijekom napada Hamasa, označavajući ih kao "lažne vijesti" i "dezinformacije" i šaljući ih na platforme za uklanjanje.

Tko je bombardirao bolnicu?

Ali komentari sa skepticizmom da su bebama bile odrubljene glava koje je prijavljivao Iron Truth, pokazali su se opravdanim. Iako su mnoga Hamasova zlodjela protiv Izraelaca 7. listopada neupitna, sama je izraelska vlada naposljetku rekla da ne može potvrditi užasnu tvrdnju o obezglavljenim bebama. Slično tome, rani napori Iron Trutha da ukloni "dezinformacije" o izraelskom bombardiranju bolnica sada su u suprotnosti s dobro dokumentiranih zračnih napada na više bolnica i smrti stotina liječnika od izraelskih bombi.

Iako većina linkova o bombardovanju bolnice više ne radi, nekoliko ih je još uvijek aktivno. Jedan je video teško ranjenih Palestinaca u bolnici, uključujući malu djecu, s naslovom koji optužuje Izrael za zločine protiv čovječnosti. Drugi je video Mohameda El-Attara, osobe iz kanadskih društvenih medija koji objavljuje pod imenom "Taj musliman". U objavi objavljenoj dan nakon napada Hamasa, El-Attar tvrdi da napad 7. listopada nije bio čin terora, već oružanog otpora izraelskoj okupaciji. Iako je ova izjava bez sumnje zapaljiva za mnoge, osobito u Izraelu, prema smjernicama interne politike, Meta bi trebala dozvoliti ovakvu vrstu rasprave. Interni jezik, koji detaljno opisuje politiku tvrtke o opasnim pojedincima i organizacijama, navodi slijedeću rečenicu među primjerima dopuštenog govora:
"IRA-u je gurnula prema nasilju brutalna praksa britanske vlade u Irskoj."
Tijekom listopada, Iron Truth je ponudio popis predloženih ključnih riječi za volontere u Telegram grupi projekta za korištenje kada traže sadržaj za prijavu botu. Prijedlozi su uključivali pojmove koji se obično nalaze u vijestima ili općim raspravama o ratu, posebno u vezi s izraelskim brutalnim bombardiranjem Gaze. Neki od tih izraza za koje su tražili da budu predložene kao dezinformacijske ključne riječi bili su i "Izrael bombardirao bolnicu"; "Izrael bombardirao crkve"; "Izraelska bomba je humanitarna"; i "Izrael provodi genocid".

Dok su neke optužbe protiv Hamasa i IDF-a bile, a i dalje su predmet gorkih osporavanja - poglavito tko je bombardirao arapsku bolnicu Al-Ahli 17. listopada - Iron Truth je rutinski tretirao sporne tvrdnje kao "lažne vijesti", stavljajući se protiv svake vrste analize ili rasprave, koje su suštinski potrebne kako bi se došlo do istine. No, poznata je fraza da u ratu prva stradava istina. Rat u Gazi je samo pokazao koliko to stradanje može biti brutalno, no i dao odgovor na pitanje postavljeno u naslovu ovog teksta.