Komentar: Donosimo vam ekskluzivan prijevod članka Erica Zuessea, "vanjskog suradnika" našeg portala Sott.net.


Slika
Čak i Ban Ki-Moon - uglavnom čvrsto u "džepu" SAD-a - smatra kako je inzistiranje Washingtona da Assad "mora otići" prije nego se nađe rješenje, posve suludo.

U intervjuu u španjolskim novinama, koje su objavljene 31. listopada, glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon, osuđuje zahtjev predsjednika SAD-a Baracka Obame da se sirijski predsjednik Bashar al-Assad udalji s vlasti, te dodaje: "Assadovu budućnost mora odrediti sirijski narod".

Citat u cijelosti:
"Sirijski narod mora odlučiti budućnost predsjednika Assada. E sad, ja se ne želim miješati u Bečki proces, ali smatram kako je potpuno nepošteno i nerazumno da sudbina jedne osobe (diplomatski rečeno za: zahtjev američkog predsjednika Baracka Obame da se Assad udalji s predsjedničke pozicije u Siriji) paralizira sve ove političke pregovore.

To je neprihvatljivo. Nije pošteno. Sirijska vlada insistira na tome da Assad bude dio tranzicije. Mnoge se zapadnjačke zemlje protive položaju sirijske vlade. U međuvremenu smo izgubili godine.

Ubijeno je 250 tisuća ljudi. Imamo 13 milijuna izbjeglica ili interno raseljenih. Preko 50% bolnica, škola i infrastrukture je uništeno u Siriji.

Ne smijete izgubiti još vremena. Ova kriza nadilazi Siriju, nadilazi regiju. Ona utječe na Europu. Radi se o globalnoj krizi."
Glavni tajnik UN-a ovdje implicitno okrivljuje za sve to - puno krvoprolića i patnje - američkog predsjednika Obamu i "mnoge zapadne države" koje su se s njim udružile i koje su mu se pridružile u zahtjevima za promjenu režima u Siriji.

Položaj ruskog predsjednika Vladimira Putina je, i ostaje, potpuno suprotan Obaminom položaju: točnije da jedino izbori od strane sirijskog naroda mogu utvrditi tko treba biti sirijski predsjednik. Glavni tajnik UN-a se u ovome slaže s Putinom, te odbacuje Obamin zahtjev da se stvar uredi uz pomoć ne-Sirijaca i nedemokratskih sredstava (što je zapravo ista stvar koju je učinio George W. Bush u Iraku, te Barack Obama u Libiji).

Naivci sa Zapada vjeruju zapadnjačkoj aristokraciji kako je Putin u krivu u vezi toga, a ne Obama, te da je to razlog zašto se toliko razvukao sirijski rat. Takve se budale čak niti ne pitaju da li Obama, ili radije Putin, podržava najvažnije temeljne demokratske principe samovladavine naroda. No, s prosječnom se osobom tako lako manipulira, toliko se manipulira da ista misli kako je crno u biti bijelo, a bijelo crno; kako je dobro loše, a loše dobro. Potpuno ih se lako manipulira.

Španjolski tisak je zakopao ovaj intervju jer je španjolska vlada saveznica SAD-a. Na primjer, najprominentnije španjolske novine koje su uopće objavile citat iz ovoga intervjua su El Pais, a njihov naslov glasi "Katalonija se ne nalazi među teritorijima koji imaju pravo na samoodređenje." Čak i u ovom slučaju, naslov je pogrešan. Umjesto toga, Ban Ki-Moon je rekao slijedeće na pitanje o pokretu za samostalnost Katalonije:
"Katalonsko pitanje je vrlo delikatno i, dok sam na položaju glavnog tajnika UN-a, nisam u mogućnosti komentirati o tome jer se radi o posve unutarnjoj stvari."
Laži i iskrivljavanja u zapadnjačkim "informativnim" medijima su dio rutine: toliko su očigledne, ponekad, da svaki inteligentni čitatelj može prepoznati kako čita laži i propagandu (poput spomenute "informativne" priče).

Te su novine zapravo zakopale dio o Assadu i Obami (vrhunac cijele priče) blizu kraja, ali ne samog kraja tog izvješća jer jedna od standardnih stvari koje "informativni" mediji rade ako žele umanjiti važnost nekog gledišta jest da ga stave blizu kraja, ali ne na samom kraju. Kada se neko stanovište stavi na sam kraj, tada ga se naglašava, a ne umanjuje njegova važnost: to nije profesionalan način zakopavanja vijesti. Znanje kako zakopati vijesti je važno menadžerima svakog "informativnog" medija jer je takvo znanje ključno kako bi medij ostvario ciljeve svog vlasnika, propagandnu funkciju, što je glavni razlog zašto bogati ljudi kupuju vodeće "informativne" medije i zašto najvažnije kompanije odabiru reklamiranje (a time i subvencioniranje) u tim medijima (što povećava zaradu samog vlasnika tih "informativnih" medija).

Što se tiče pitanja zašto su menadžeri (i urednici) El Paisa željeli da njihov "izvjestitelj" krivo interpretira Moona da se on protivi katalonskoj neovisnosti, razlog je taj da se vlasnici El Paisa protive katalonskoj neovisnosti. Taj stav nije prisutan samo u uredničkim tekstovima. S vrlo malo iznimaka, urednički tekstovi u novinama i njihova "informativna" izvješća su jednako iskrivljeni. Međutim, ponekad, zbog posebnih razloga, urednička se pozicija radije iskrivi na suprotnu stranu od "informativnih" izvješća. Odnosi s javnošću (Public Relations) ili PRopaganda je znanost, te nije za amatere. A najvažnija funkcija menadžmenta je primijeniti tu znanost kako bi se maksimalno povećala zarada vlasnika medija. To je poput svakog biznisa, ali tisak je također dio biznisa vlasti: oblikovanje javnog mnijenja kako bi poslužilo potrebama aristokracije koja posjeduje veliku većinu bogatstva nacije. Ideja "slobodnog tiska" je sama po sebi PRopaganda. U stvarnosti, tisak je daleko od toga da je slobodan.

U svakom slučaju, Ban Ki-Moon je zauzeo rijetku hrabru poziciju: ono što je rekao je bilo točno, iako o tome zapravo nitko nije ništa rekao na Zapadu. Na primjer: koliko široko je ovo informativno izvješće bilo objavljeno? Bilo je poslano zapravo svim nacionalnim informativnim medijima u SAD-u i nekoliko drugih zapadnih zemalja. Možete naslov (na engleskom, op. prev.) potražiti u tražilici Google: "Ban Ki Moon Condemns the American Stand on Syria, Endorses Putin's" kako biste saznali koliko je puta (i u kojim medijima) zapravo objavljeno.

—————

Istraživački povjesničar Eric Zuesse je autor i nedavno objavljenih knjiga They're Not Even Close: The Democratic vs. Republican Economic Records, 1910-2010, te CHRIST'S VENTRILOQUISTS: The Event that Created Christianity.