Peter Smith, Lucas Webber i Colin P. Clarke, pišući za The Diplomat, tvrde da su terorističke skupine ISIS-a i ISKP-a "na Moskvu gledale kao na neprijatelja od samog osnivanja skupine" uglavnom zbog uloge Kremlja u Siriji. Nedavno sam pisao o ruskoj ulozi u borbi protiv terorizma u Levantu i središnjoj Aziji, a mnogo se (konačno) govori o tome nakon nasilnog terorističkog napada na Crocus City Hall u blizini Moskve. Međutim, vrijeme je da progovorimo o licemjerju koje se odnosi na ulogu Washingtona u Siriji i drugdje te u evoluciji samog ISIS-a i islamskog terorizma općenito.
Možda je to politički nekorektna istina, ali ostaje činjenica da Hezbollah, kao i iranske i ruske snage, igraju glavnu ulogu u borbi protiv ISIS-a u Siriji više od desetljeća, kao i u jamčenju sigurnosti kršćana i drugih manjina u Siriji, regiji gdje su im vehabijski ekstremisti odrubljivali glave, porobljavali ih i otimali. U međuvremenu, američka vojna pomoć pobunjenicima u Siriji je dobro utvrđena činjenica.
Dogodilo se da je oružje koje je Washington opskrbio tamošnjim pobunjenicima "završilo" u rukama ISIS-a, prema više od jednog izvješća Amnestyja. To bi mogla biti samo slučajnost, ali, zapravo, uopće nije nategnuto reći da su Sjedinjene Države odigrale ključnu ulogu u evoluciji ISIS-a i u Iraku i u Siriji - i o tome je mnogo toga napisano. U svakom slučaju, ovo nije jedini primjer da svjetska atlantska velesila sponzorira terorizam - kaos i građanski rat. Već je 1991. Graham H. Stuart, profesor političkih znanosti emeritus na Sveučilištu Stanford, pisao o tome kako je terorizam američkih neprijatelja čak blijedio u usporedbi s terorom sponzoriranim sa Zapada. To ostaje istinito do danas. Slučaj Libije je u tom smislu amblematičan i vrijedi ga pogledati.
Možemo se prisjetiti da je, nakon što je između intervjua vidjela izvješća o Gadafijevom hvatanju i brutalnom ubojstvu na svom Blackberry uređaju, tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton slavno rekla, dok je navijala, "Došli smo, vidjeli smo, umro je" - parafrazirajući Julija Cezara "Veni; vidi; vici" ("Došao sam; vidio sam; pobijedio sam").
Ranije tog tjedna bila je u Tripoliju (Libija) na razgovorima s čelnicima libijskog Nacionalnog prijelaznog vijeća (NTC). Novinar ju je zatim upitao ima li smrt libijskog vođe ikakve veze s iznenadnim posjetom Clintonove toj zemlji. Prvo je odgovorila "ne", ali je zatim uz smijeh i kolutajući očima dodala: "Sigurna sam da ima!"
Rimski državnik i vojskovođa, prema Apijanu Aleksandrijskom, upotrijebio je spomenuti izraz kako bi izvijestio rimski Senat o svojoj brzoj pobjedi u ratu protiv Farnaka II od Ponta u današnjoj Turskoj. Clintonino parafraziranje toga je u osnovi bilo da je visoki američki dužnosnik navijao za opsceno ubojstvo šefa države suverene zemlje od strane američkih posredničkih terorističkih razbojnika u Libiji. Ovi pobunjenici su svukli i mučili svrgnutog vođu i radosno to snimili prije nego što su ga ubili. Užasavajuća snimka prikazuje muškarca kojeg ubadaju ili bockaju u anus nečim što liči na palicu ili bajunet, što je izazvalo skandal u cijeloj zemlji. Pobunjeničke vlasti danima su javno izlagale trulo tijelo, kasnije stavljeno u industrijski zamrzivač .
I Human Rights Watch i Amnesty International pozvali su na neovisnu autopsiju i istragu, ali bezuspješno. Sviđa li se nekome Gadafi i njegova autoritarna vladavina ili ne, teška je činjenica da se ropstvo doslovno vratilo u post-Gadafijevu Libiju, s crnim Afrikancima koji se prodaju kao robovi na otvorenim tržnicama. Američko potpomognuto "proljeće" zapravo je pretvorilo Libiju u uništenu naciju - Gadafijeva Libija nije bila raj, ali treba imati na umu da je zemlja godinama imala najviši indeks ljudskog razvoja u Africi prije građanskog rata, te se hvalila značajnom spolnom jednakosti.
Već sam pisao o hidropolitici američke intervencije u Libiji i NATO bombardiranju projekta "Velika umjetna rijeka". Osim što je bacio bombe na više od 100 ciljeva u Libiji, zajedno s Francuskom i njenim drugim NATO saveznicima (što je rezultiralo smrću civila, uključujući i bebe), Washintong je pružio tajnu vojnu pomoć pobunjenicima koji su svrgnuli Gadafija, unatoč prisutnosti Al-Qaide i drugih terorističkih skupina među njima.
Komentar: Klanje u izvedbi NATO-a: James i Joanne Moriarty razotkrivaju istinu o tome što se dogodilo u Libiji
Ponekad i nije bilo tako prikriveno: američka bespilotna letjelica Predator sudjelovala je u zračnom napadu u poruci Moameru Gadafiju samo nekoliko trenutaka prije njegove smrti, a cijelu su stvar Washington i entuzijasti prozvali "novom vrstom američkog vanjskopolitičkog uspjeha", s neimenovani američkim dužnosnikom koji je takvu politiku opisao kao "vođenje od pozadi".
Komentar: "Vođenje od pozadi" je stil vodstva koji uključuje vršenje utjecaja i vođenje grupe ili organizacije bez da budete na čelu ili da preuzmete vrlo vidljivu ulogu. Često se povezuje s pružanjem podrške, osnaživanja i usmjeravanja drugih, dopuštajući im da preuzmu vodstvo dok vođa radi iza kulisa.
Prema bivšem službeniku CIA-e Bruceu Riedelu:
"Nema sumnje da je Al Qaidina libijska franšiza, Libijska islamska borbena skupina, dio opozicije. Ona je uvijek bila Gadafijev najveći neprijatelj i njezino uporište je Bengazi."Nije ni čudo da se ISIS-Libya (ISIS-L) pojavio nakon građanskog rata u zemlji i aktivan je tamo do danas. Jedna skupina Libijaca koji su se borili protiv Gadafija otišla je u Siriju kako bi se pridružila tamošnjim protuvladinim pobunjenicima, formiranjem brigade Battar 2012. godine, koja je kasnije obećala lojalnost ISIS-u kojeg podržava SAD. Mnogi veterani brigade Battar zatim su se vratili u Libiju 2014. kako bi osnovali frakciju Vijeća šure islamske mladeži.
Ukratko, uvijek iznova naići ćemo na vlasti iz Washingtona koje su izravno ili neizravno uključene u pomaganje i naoružavanje najopakijih terorističkih skupina u Sjevernoj Africi, na Bliskom istoku i drugdje, što su priznali i sami američki najviši dužnosnici. To je dio srži njezine vanjske politike. I krajnje je vrijeme da se prestanemo pretvarati da nije.
Komentar: Vidimo što je "demokratizacija" Libije koju su NATO i njihovi saveznici zagovarali zapravo učinila. Nikad se nije radilo o takozvanom "arapskom proljeću" ili o "građanskom ratu" nego o uništenju države koju su izvršili NATO i njihovi saveznici zajedno sa svojim terorističkim skupinama.