Budući da su se masovni studentski protesti prošle sedmice brzo proširili kampusima diljem Sjedinjenih Država, a drugi su uzeli maha u Britaniji i drugdje u Evropi, zapadni mediji dali su središte pozornosti jednom čovjeku da presudi treba li dopustiti nastavak protesta: američkom predsjedniku Joeu Bidenu.
Mediji establišmenta s poštovanjem su prenijeli predsjednikovu poruku da su protesti bili nasilni i opasni, tretirajući njegovu ocjenu kao da je uklesana na kamenoj ploči.
Biden je izjavio da demonstranti nemaju "pravo izazivati haos", dajući zeleno svjetlo policiji da djeluje s još većom snagom i očisti kampove.
Ove sedmice je Biden dodatno povisio uloge sugerirajući da su protesti dokaz "strašnog porasta" antisemitizma u SAD-u.
Prema izvještajima, više od 2000 dmeonstranata je uhapšeno nakon što su neki univerzitetski upravitelji - pod sve većim pritiskom Bijele kuće i vlastitih bogatih donatora - pozvali lokalnu policiju.
Odobravajući slamanje neslaganja, Biden je proturječio sam sebi:
"Mi nismo autoritarna nacija u kojoj ušutkavamo ljude ili gušimo neslaganje. Ali red mora prevladati."Jedan mali problem ostao je nespomenut: Biden nije bio nezainteresirana strana. Zapravo, njegov sukob interesa bio je toliko golem da se, poput štete u Gazi, mogao vidjeti iz svemira.
Studenti su pozvali svoje fakultete da povuku sva ulaganja kompanija koje pomažu Izraelu u provođenju onoga što je Svjetski sud nazvao "uvjerljivim" genocidom u Gazi. To oružje se isporučuje u ogromnim količinama uglavnom zahvaljujući odlukama jednog čovjeka - Joea Bidena.
Biden koji krši zakone
"Poredak" koji američki predsjednik želi prevladati je onaj u kojem njegove odluke da blokira svaki prekid vatre i naoruža pokolj, sakaćenje i siročad mnogih desetaka tisuća palestinske djece ostaju neosporene.
Biden je bio toliko popustljiv prema izraelskom uništenju Gaze da je vlada Benjamina Netanyahua ovog tjedna prešla predsjednikovu navodnu "crvenu liniju". Izrael je pokrenuo početne faze svog dugo prijećenog konačnog napada na Rafah u južnoj Gazi. Oko 1,3 miliona Palestinaca stisnulo se tamo u improviziranim šatorima.
Biden je lako mogao natjerati Izrael da promijeni kurs u bilo kojem trenutku u proteklih sedam mjeseci, ali je odlučio da to ne učini, iako je hinio zabrinutost zbog sve većeg broja žrtava među palestinskim civilima. Tek pod rastućim pritiskom javnosti, potaknutim prosvjedima, napokon je izgleda zaustavio isporuke oružja dok se napad na Rafah intenzivirao.
Bijela kuća odobrila je velike isporuke oružja Izraelu, uključujući bombe od 2000 funti koje su sravnile s zemljom cijele četvrti, ubijajući muškarce, žene i djecu na mjestu ili ih ostavljajući zarobljene ispod ruševina da se polako guše ili umiru od gladi.
Krajem prošlog mjeseca Biden je potpisao dodatnih 26 milijardi dolara novca američkih poreznih obveznika Izraelu, većinski dio vojne pomoći - baš kad su masovne grobnice Palestinaca koje je ubio Izrael izašle na vidjelo. Uspio je to učiniti samo flagrantnim ignoriranjem zahtjeva američkog zakona da se isporučeno oružje ne smije koristiti na načine koji bi mogli predstavljati ratne zločine.
Organizacije za ljudska prava više puta su upozorile njegovu administraciju da Izrael rutinski krši međunarodno pravo.
Najmanje 20 advokata Bidenove administracije navodno je potpisalo pismo da izraelske radnje krše mnoštvo američkih statuta, uključujući Zakon o kontroli izvoza oružja i Leahyjeve zakone, kao i Ženevske konvencije.
U međuvremenu, istrage State Departmenta pokazuju da je, čak i prije nego što je izraelsko uništavanje Gaze počelo prije sedam mjeseci, pet izraelskih vojnih jedinica počinilo gruba kršenja ljudskih prava Palestinaca u zasebnoj enklavi okupirane Zapadne obale.
Tu Izrael čak nema ni jednu ispriku da su zlostavljanje i ubijanje palestinskih civila nesretna "kolateralna šteta" u operaciji "iskorijenjivanja Hamasa". Zapadna obala je pod kontrolom palestinskih vlasti Mahmouda Abbasa, a ne Hamasa.
Unatoč tome, nije poduzeta nikakva radnja da se zaustavi promet oružja. Čini se da se američki zakoni ne primjenjuju na Bidenovu administraciju, kao što to ne vrijedi ni međunarodno pravo za Izrael.
Živi pijesak protesta
Uskraćujući studentima pravo na prosvjed protiv američkog naoružavanja uvjerljivog izraelskog genocida, Biden im također uskraćuje pravo na prosvjed protiv najkonzekventnije politike svog četverogodišnjeg mandata - i barem posljednja dva desetljeća američke vanjske politike, od invaziju SAD na Irak.
I sve se to događa u godini predsjedničkih izbora.
Neposredni cilj studenata je zaustaviti suučesništvo njihovih sveučilišta u pokolju desetaka tisuća Palestinaca u Gazi. Ali dva su očita šira cilja.
Prvi je vratiti pažnju na beskrajnu patnju Palestinaca u malenoj, opkoljenoj enklavi. Sve do ovosedmičnog napada na Rafah, stanje u Gazi sve je više nestajalo s naslovnica, čak i kad su glad i bolesti izazvane Izraelom pojačale svoj stisak tijekom prošlog mjeseca.
Kada Gaza dospije u vijesti, to je uvijek kroz objektiv koji nije povezan s pokoljem i izgladnjivanjem. To su detalji beskrajnih pregovora, ili političke napetosti oko izraelske "invazije" na Rafah, ili planovi za "dan poslije" u Gazi, ili stradanje izraelskih talaca, ili agonije njihovih obitelji, ili gdje povući crtu sloboda govora u kritiziranju Izraela.
Drugi cilj studenata je učiniti politički neugodnim za Bidena nastavak pružanja oružja i diplomatskog pokrića koji su omogućili izraelske akcije - od pokolja do izgladnjivanja, a sada i neposrednog uništenja Rafe.
Studenti su pokušavali promijeniti nacionalnu konverzaciju na načine koji će izvršiti pritisak na Bidena da prestane sa svojim previše vidljivim kršenjem zakona.
No suočili su se s uobičajenim problemom: nacionalni razgovor uglavnom diktira politička i medijska klasa u njihovim vlastitim interesima. I svi su za nastavak genocida, izgleda, kako god zakon kaže.
Što znači da su mediji pažljivo preusmjerili pozornost, baveći se isključivo prirodom prosvjeda - i navodnom prijetnjom koju oni predstavljaju "poretku" - ne baveći se onim što prosvjedi zapravo jesu.
Prošle je nedjelje voditeljica UN-ova Programa pomoći u hrani Cindy McCain upozorila da je sjeverni dio Gaze u rukama "potpune gladi" i da jug ne zaostaje mnogo. Zabilježeno je da su deseci djece umrli od dehidracije i pothranjenosti. "To je užas", rekla je.
Šef Unicefa upozorio je prošle sedmice, nekoliko dana prije nego što je Izrael naredio evakuaciju istočnog Rafaha:
"Gotovo sva od oko 600.000 djece koja su sada nagurana u Rafahu su ozlijeđeni, bolesni, neuhranjeni, traumatizirani ili žive s invaliditetom."Zasebno izvješće UN-a nedavno je otkrilo da će trebati 80 godina za ponovnu izgradnju Gaze, na temelju povijesnih razina materijala koje je Izrael dopustio. Prema vrlo nevjerovatnom, najboljem scenariju, trebat će 16 godina.
Kao i uvijek, novinari iz establišmenta bili su ključni za odvraćanje pažnje od ove užasne stvarnosti.
Studenti su uhvaćeni u protest koji je sličan živom pijesku: što se više bore da skrenu pozornost na genocid u Gazi, to više genocid u Gazi nestaje iz vida. Mediji su iskoristili njihovu borbu kao izgovor da ignoriraju Gazu i umjesto toga usmjere svjetla reflektora na njihove prosvjede.
Osjećati se 'nesigurno'
Studentski protestni pokret bio je izuzetno miran - činjenica koja je još očitija u usporedbi s protestima Black Lives Matter koji su zahvatili SAD 2020., uz Bidenovo odobrenje.
Prije četiri godine bilo je mnogo epizoda materijalne štete, ali to je bilo gotovo nečuveno u studentskim prosvjedima, koji su uglavnom ograničeni na kampove na travnjacima univerzitetskog kampusa.
U početku, ideja da su studentski prosvjedi bili nasilni ovisila je o vrlo nevjerojatnoj tvrdnji: da su povici koji pozivaju na oslobađanje Palestinaca od okupacije ili na jednakost između izraelskih Židova i Palestinaca bili inherentno antisemitski.
Izvještavanje je moralo studiozno ignorirati činjenicu da su znatan dio onih koji su prosvjedovali u kampusu bili Židovi.
Medijski proizvedeni narativ je zatim stavljen u daljnju, infantilnu svrhu. Cionistički Židovi u kampusu - oni koji se poistovjećuju s Izraelom, a ne s globalnim pokretom za zaustavljanje genocida - navodno su se osjećali neugodno kada su suočeni s protestima. Ili "nesiguran", kako su ga mediji radije nazivali.
U svoj toj histeriji, činilo se da nikoga nije bilo briga koliko se osjećaju "nesigurno" anticionistički židovski studenti, ili palestinski i muslimanski studenti, nakon što su javno označeni antisemitima i prijetnjom "poretku" od strane Kongresa i vlastitog predsjednika.
Ali ovo će uskoro postati puno više od sukoba osjećaja. Potaknute Bidenovim osudama te političkim i financijskim pritiscima na fakultete, uprave su poduzele neobičan korak pozivajući lokalne policijske snage u svoje kampuse. Ubrzo se protiv studenata okupila policija u opremi za razbijanje nereda.
S političkom i medijskom klimom koja raste protiv akademskih sloboda i prava na protest u vezi s pitanjima Izraela i genocida, sveučilišno osoblje pokazalo je podršku svojim studentima koji su se borili.
Na Dartmouth Collegeu u New Hampshireu, na primjer, židovska profesorica, Annelise Orleck, pridružila se kolegama u nadi da će zaštititi svoje studente stavljajući se između policije i kampa. Bio je to obrazac koji se ponavljao u cijeloj zemlji.
Policija je, rekla je za Democracy Now, očito bila odlučna silom razbiti kampove.
Orleck, bivša voditeljica katedre za židovske studije, bila je jedna od mnogih sjedokosih profesora snimljenih kako ih je policija napala. U njenom slučaju, ona je snimala nasilna uhićenja učenika kada ju je policajac udario s leđa. Kad je pokušala ustati, bačena je na tlo, priklještena koljenom na leđima i vezana zip vezicom.
Jill Stein, još jedna istaknuta Židovka i kandidatkinja Zelene stranke na predsjedničkim izborima kasnije ove godine, također je nasilno uhapšena na protestima.
Moralna panika
Mediji su naporno radili kako bi ponudili racionalizacije za ovaj napad na slobode koje su se nekoć uzimale zdravo za gotovo.
Jedna moralna panika - potpuno lažna priča o "nasilju" protesta u kampusu nad židovskim studentom na Yaleu - ilustrira dubine koje se naziru.
Vlastita snimka incidenta židovske studentice prikazuje kako se ona pritišće uz prosvjedni marš kampusa, vjerojatno kao dio njezinog vlastitog protuprosvjeda u korist Izraela koji nastavlja sa svojim genocidom. U jednom trenutku, mala palestinska zastava dodiruje joj lice.
Isječci videoumjetnika Matta Orfea s histeričnim izvještajima koji su rezultirali bili bi urnebesni da ulozi nisu tako veliki. Mnoštvo naslova i TV voditelja vrište užasnutim tonovima: "Židovska studentica izbodena nožem u oko" i "Izbodena jer je Židovka."
Ulaganje medija u šokirani bijes u ime jedne studentice - koja, čak i po vlastitoj procjeni, kaže da je najgora ozljeda koju je pretrpjela bila glavobolja - zbog jednog neupadljivog sukoba na jednom od mnogih desetaka protesta u kampusu u SAD-u je prava priča.
Kad bi medijska industrija imala i malo grižnje savjesti, novinari koji su rasipali brigu o studentu Yalea s glavoboljom mogli bi zastati i zapitati se treba li nešto od te brige preusmjeriti negdje drugdje - kao što protesti u kampusu zahtijevaju.
Kao što je prema desecima hilajda djece ubijenih od američkih bombi i izgladnjela uz pomoć američke blokade financiranja glavne UN-ove agencije za pomoć, Unrwa. Ili prema izraelskom uništenju svakog od 12 univerziteta u Gazi.
Slična lažljivost bila je u potpunosti vidljiva u medijskom izvještavanju o protestima na UCLA-i kada je policija nakratko odustala od svog sukoba sa studentima. Maskirana skupina proizraelskih aktivista - koji naizgled nisu bili upisani na sveučilište - iskoristila je priliku da upadne u kampus, baci vatromet na kamp, sruši ga i pretuče studente.
Policiji je trebalo nekoliko sati da se pojavi. Čini se da niko od "protivdemonstranata" nije uhapšen.
Unatoč jasnim, snimljenim dokazima o napadu na studente, mediji su ga jednoobrazno opisali kao "obračun" između dvije suparničke skupine nasilnih prosvjednika. U mnogim slučajevima, izvještavanje, uključujući i BBC, insinuiralo je da su studenti - žrtve - inicirali "sukobe".
Upravo zahvaljujući ovim izmišljenim "lažnim vijestima" Biden je uspio okarakterizirati studentske prosvjede kao kaotične, opasne i prijetnju "poretku".
Oslanjajući se na već uhodani klišej koju su rasisti koristili za ocrnjivanje pokreta za građanska prava u 1960-ima, crni gradonačelnik New Yorka pridružio se drugim političarima u tvrdnji da iza protesta u kampusu stoje "vanjski agitatori".
U međuvremenu je CNN-ova voditeljica Dana Bash iskoristila je izmišljeni narativ kako bi lažno usporedila studente s "nacistima".
Kad se policija vratila u kampus UCLA-e, trebala je pojačati akciju, pojačavši uhićenja i ispaljivanje gumenih metaka na studente.
Bumerang bijesa
Razigrava se i britanska vlastita verzija ove proizvodnje moralne panike. Prošlog vikenda metropolitanska policija uhapsila je četiri osobe zbog isticanja, kako je policija tvrdila, transparenta koji "podržava zabranjenu organizaciju". Četvorica, među kojima su navodno bili liječnik i roditelji studenata, prosvjedovali su ispred Sveučilišnog koledža u Londonu u znak solidarnosti s tamošnjim protestnim kampom.
Zastava je prikazivala bijelu golubicu - simbol mira - koja nosi ključ kako leti kroz pukotinu u izraelskom zidu apartheida oko Zapadne obale.
Prema izvještajima, policija je tvrdila da su četvorica pristaše Hamasa na temelju činjenice da je nebo iza golubice bilo "čisto plavo", što se navodno odnosi na vedro nebo na dan Hamasovog napada 7. listopada. Policija kao da nije bila svjesna da je nebo na Bliskom istoku redovito čisto plavo.
Kako tvrde svjedoci , policajci su se konzultirali s proizraelskim protuprosvjednicima neposredno prije hapšenja.
Stvarnost koju politička i medijska klasa pokušavaju zamagliti jest da neka sveučilišta, umjesto da pozovu policiju, dopuštaju da se prosvjedi u njihovim kampusima odvijaju mirno.
I - u onome što se čini kao pravi strah među političkom i medijskom klasom - demonstranti također polako imaju određeni utjecaj na izolaciju Izraela, kao i na pomicanje javnog mnijenja. Iznimno, s obzirom na uniformno neprijateljsko izvještavanje o prosvjedima, što sugerira da su antisemitski, četiri od deset američkih birača još uvijek je zaključilo da Izrael čini genocid, prema istraživanju objavljenom ove sedmice.
Uglavnom neprijavljeno, nekoliko je univerziteta - u pokušaju okončanja protesta bez nasilja - tiho obećalo da će ograničiti svoje suučesništvo u izraelskom genocidu. U većini slučajeva njihova dobra vjera tek treba biti testirana.
Pod pritiskom 5000 bivših studenata koji su potpisali pismo u kojem prijete da će uskratiti donacije, Sveučilište Riverside u Kaliforniji se čini da se složilo odvojiti se od komapnija povezanih s Izraelom, kao i zaustaviti zajedničke studijske programe s Izraelom.
Ove je sedmice irski Trinity College u Dublinu postigao nagodbu s prosvjednicima prema kojoj će se brzo odvojiti od izraelskih komapnija uključenih u ilegalna naselja na Zapadnoj obali.
U saopćenju fakulteta stoji: "Mi smo solidarni sa studentima u našem užasu onoga što se događa u Gazi."
Goldsmithov koledž u Londonu obećao je etičku politiku ulaganja koja bi mogla dovesti do odvajanja od desetljeća izraelske okupacije palestinskih teritorija. Također je pristao uspostaviti stipendije za Palestince koji žive pod izraelskom okupacijom koja im je gotovo uništila visoko obrazovanje.
A Goldsmith će preispitati svoje usvajanje nove, vrlo kontroverzne IHRA definicije antisemitizma koju je agresivno promovirao izraelski lobi i naširoko prihvatile zapadne javne institucije.
Paradoksalno, definicija namjerno zamagljuje razliku između Židova i Izraela - omiljena taktika antisemita - i bila je ključna za pomoć Izraelu i njegovim saveznicima da proteste protiv genocida ocrne kao mržnju prema Židovima.
Ustupci koji su okončali proteste na Rutgersu, državnom sveučilištu u New Jerseyju, uključivali su razgovore sa studentskim predstavnicima o ulaganjima u tvrtke za proizvodnju oružja koje pomažu Izraelu u pokolju u Gazi, uspostavu studija o Palestini koji odražava postojeći program židovskih studija i uspostavu dugoročna suradnja s palestinskim sveučilištem na Zapadnoj obali, slično Rutgersovom odnosu sa univerzitetom Tel Aviv u Izraelu.
Ti minimalni ustupci već su izazvali bijesnu reakciju više od 700 članova lokalne židovske zajednice. Optužili su Rutgersa da je "kapitulirao pred ekstremnim zahtjevima bezakone rulje", one koja navodno potiče "mržnju i nasilje protiv Židova i židovske države".
Skupina je zaprijetila da će baciti sveučilište na koljena povlačenjem "donacija i financijske potpore". U međuvremenu, četiri najveće židovske federacije u New Jerseyju navodno zahtijevaju državnu istragu Rutgersa.
Prozirna igra za Gazu
Izvještavajući o protestima u kampusu, mediji establišmenta jednostavno su izbacili isti dobro promišljeni igrokaz koji su koristili za prikrivanje izraelskog genocida u Gazi: izbacili su kontekst, iskrivili kronologiju, preokrenuli uloge agresora i žrtve.
Tokom proteklih sedam mjeseci zapadni su mediji izbrisali kontekst desetljeća izraelskog strukturalnog nasilja: njegovu ratobornu okupaciju palestinskih teritorija i etničko čišćenje palestinskih zajednica kako bi na njihovom mjestu uspostavili ilegalna naselja naoružanih židovskih milicija.
Još preciznije, nestali su zatočeništvo i usporeno izgladnjivanje 2,3 milijuna Palestinaca kroz 17-godišnju opsadu Gaze u srednjovjekovnom stilu.
Umjesto toga, Hamasov jednodnevni napad 7. oktobra predstavlja se kao da dolazi iz vedra neba - tog vedrog plavog neba. To je poslužilo kao racionalizacija za genocid od strane Izraela koji samo nastavlja davati.
U sličnu svrhu iskorištavaju se i studentski protesti. Mediji su uspjeli proširiti svoj samoposlužni narativ sa stranog tla - gdje svaki Palestinac, čak i dijete, može biti prikazan kao potencijalni terorist - na domaći teren, gdje se svatko tko buni protiv izraelskog genocida smatra vjerovatnim antisemitom.
Curenja informacija iz New York Timesa pokazuju da je tvrtka učinkovito nametnula zabranu osoblju da koristi izraze kao što su "genocid" i "apartheid" u vezi s Izraelom, čineći nemogućim imenovati stvarnost s kojom se suočavaju Palestinci ili razloge za solidarnost među javnosti zapadnih zemalja s njima.
Jasno je da politiku Timesa dijele mediji establišmenta.
Sada se Kongres priprema srušiti tu istu slobodu govora i slobodne misli američkim građanima. Njihova prava iz Prvog amandmana u procesu su usitnjavanja kako bi se zaštitila strana država, Izrael, od kritika.
Ovog mjeseca Zastupnički dom usvojio je velikom većinom prijedlog zakona o "svjesnosti o antisemitizmu" koji bi još jednom proširio definiciju mržnje prema Židovima kako bi se kriminalizirao kritički govor protiv Izraela. Republikanci koji su predstavili zakon posebno su se osvrnuli na korištenje zakona protiv studentskih protesta, koji pozivaju univerzitete da prestanu ulagati u genocid.
Cilj je ohladiti govor na posljednjim mjestima - kampusima i društvenim mrežama - gdje još uvijek postoji izvan nametnutog konsenzusa političke i medijske klase.
Političari i mediji nisu nezainteresirani. Zarobljeni su interesima velikog novca, poput industrije oružja, nadzora i nafte, za koje je Izrael kritični element, kako u projekciji zapadne moći na Bliski istok, tako i u konstrukciji zapadnog narativa o trajnoj žrtvi, čak i dok Zapad i njegovi saveznici nastavljaju uništavati regiju.
Iz svojih kampusa studenti dozivaju što glasnije mogu da su zapadne institucije suučesnici u naoružavanju genocida, da je car jednako moralno razotkriven kao što se čini. Vrijeme je da prestanemo slušati one koji nas manipuliraju. Sada je vrijeme da vjerujemo vlastitim očima.
(TBT, MEE)
Komentar: Ako je cilj raskomadati Ameriku od vrha do dna, sjeckanje je uvelike u tijeku. Jonathan Cook to je učinio pravednim.